Predstavljena so tri bronastodobna najdišča iz okolice vasi Pasjak in Šapjane. Okvirno so uvrščena v čas s tipološko-slogovno in tehnološko analizo odkrite materialne kulture. Prvič je na enem mestu ...zbrano in analizirano dostopno arheološko gradivo vseh treh sosednjih najdišč Gradina Pasjak, Gradina Šapjane in jamsko najdišče Loza II. To območje je zaradi pomanjkanja načrtnih arheoloških raziskav arheološko slabo prepoznavno. Sinteza arheoloških najdb, strnjenih v med seboj primerljive skupine, in njihova tipološka primerjava s podobnimi, dobro datiranimi ostanki materialne kulture so ustvarili jasnejšo sliko obravnavanega območja v okvirnem časovnem razponu. Predstavljeni rezultati analize materialne kulture nakazujejo na obstoj najdišč najmanj od srednje in pozne bronaste dobe do mlajšega obdobja. Poleg odkritih ostankov domnevno lokalnega izvora so prepoznani tudi odlomki vnesenih ostankov s širšega, nadregionalnega območja. Kljub ohlapni časovni opredelitvi je bil izveden manjši premik v načinu interpretacije najdene materialne kulture z omenjenih najdišč.
U ovom radu predstavljena su tri brončanodobna nalazišta iz okolice sela Pasjaka i Šapjana. Okvirno su datirana s pomoću tipološko-stilske i tehnološke analize prikupljene materijalne kulture. Prvi su put na jednome mjestu prikupljeni i analizirani dostupni arheološki nalazi iz svih triju susjednih nalazišta (Gradine Pasjak, Gradine Šapjane i spiljskog nalazišta Loza II). To je područje arheološki slabo prepoznatljivo zbog nedostatka sustavnih arheoloških istraživanja. Sinteza arheoloških nalaza svrstanih u grupe te njihova tipološka usporedba sa sličnim, vremenski dobro determiniranim nalazima stvorili su jasniju sliku tog područja unutar okvirnog vremenskog razdoblja. Predstavljeni rezultati analize materijalne kulture ukazuju na činjenicu da su se nalazišta upotrebljavala najmanje od srednjeg i kasnog brončanog doba pa do mlađeg razdoblja. Uz otkrivene arheološke nalaze koji su, kako se može pretpostaviti, lokalne izrade, mogu se prepoznati i ostaci odlomaka predmeta uvezenih sa šireg, nadregionalnog područja. Usprkos samo okvirnom datiranju materijalne kulture spomenutih nalazišta, napravljen je mali korak naprijed u načinu interpretacije prikupljene materijalne kulturne sa svih triju nalazišta.
This paper presents three Bronze Age sites from the vicinity of the villages of Pasjak and Šapjane. A typological and stylistic, and technological analysis of the discovered material culture enables their approximate dating. For the first time available archaeological findings from all three neighbouring sites (prehistoric hillfort Pasjak, prehistoric hillfort Šapjane, cave site Loza II) were collected and analysed in one place. Due to the lack of systematic archaeological research, this area is poorly recognized archaeologically. The synthesis of archaeological findings gathered into mutually comparable groups, and their typological comparison with similar, accurately dated remains of material culture offered a clearer picture of the considered area within the indicative period. Presented results of the material culture analysis indicate that the sites existed at least from the Middle and Late Bronze Age until the Early Bronze Age. In addition to discovered findings of presumed local origin, fragments of remains of items imported from a wider, supra-regional area can also be recognized. Although the dating of material culture of the sites is only an approximation, a small step forward has been made in the manner of the interpretation of collected material culture from all three mentioned sites.
Prazgodovinski kompleks Cvinger pri Dolenjskih Toplicah leži na strateški točki na prehodu med Dolenjsko in Belo krajino. Tukaj odkrite najdbe so imele pomembno vlogo pri opredelitvi mlajšega ...halštatskega obdobja v jugovzhodnih Alpah. Prav tako pomembno je odkritje železarsko-talilniškega območja.
V zadnjih letih pa je bil Cvinger predmet interdisciplinarnih raziskav, ki so povezale sodobne tehnike daljinskega zaznavanja, kot so zračno lasersko skeniranje in geofizikalne meritve, s tradicionalnimi arheološkimi metodami. Rezultati so pripeljali do novih dognanj o celotnem kompleksu, vključno z natančnejšo datacijo talilniškega območja, pridobljeno z metodo arheomagnetnega datiranja.
Arheološka istraživanja crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije provedena su radi potreba njene potpune obnove. Tim povodom istražen je i prostor njene sakristije na kojem su utvrđena 53 groba. Riječ ...je o prostorno zaokruženoj cjelini na kojoj je jasno utvrdiv stratigrafski slijed omogućio analizu kronoloških odnosa i njihovu vezu s pojedinim obilježjima istraženih grobnih cjelina. Ponajprije je riječ orijentaciji grobova i položaju ruku pokojnika, zatim prisutnosti čavala, kamenih obloga ili tek ponekog kamena uz pokojnika. Na tim je temeljima, te uz analizu prisutnog pokretnog arheološkog materijala, omogućeno definiranje četiri faze ukopavanja grobova. Usporedbom s rezultatima provedenih radiokarbonskih analiza na uzorcima kostiju pokojnika iz odabranih grobova, pobliže je definiran raspon trajanja pojedinih faza ukopavanja. Podaci dobiveni tim postupkom stavljeni su u širi povijesni kontekst što je omogućilo razmatranje odnosa pojedinih faza ukopavanja prema određenim graditeljskim fazama utvrđenima na nalazištu i specifičnim povijesnim okolnostima u kojima su se te aktivnosti odvijale.
The archaeological excavation of the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary was prompted by the need for the complete restoration of the church. On that occasion, the area of the sacristy with 53 graves was excavated as well. This area is spatially separated from the rest of the church and has a readily identifiable stratigraphic sequence that enabled the analysis of chronological relationships and their connection to certain characteristics of excavated grave units. Primarily, those characteristics are the orientation of graves, the arm positions of the deceased individuals, the presence of nails, stone linings, or several stones next to the deceased individual. That, alongside the analysis of the discovered archaeological artefacts, enabled the determination of four burial phases. By comparison to the results of the radiocarbon dating conducted on samples of the deceased individuals’ bones the duration of certain burial phases was ascertained. The data acquired this way was put in a wider chronological context, which enabled considerations on the relationships of burial phases in relation to construction phases ascertained at the site and specific historical circumstances in which those activities took place.
U članku su prikazani rezultati sustavnih arheoloških istraživanja obrambenog sustava na gradini Monkodonja u razdoblju između 1997. i 2008. Pojedine karakteristike gradnje i promjene u gradnji, ...posebno ulaza, uspoređene su s drugim brončanodobnim gradinama na području Istre, kao i na području istočnog Sredozemlja. Predloženi su mogući uzroci kao i datacije promjena u gradnji bedema i vrata naselja u skladu s pojavom novog naoružanja, a samim time i s promjenama u načinu ratovanja.
Članek kritično obravnava interpretacije, ki slonijo izključno na uporabi radiokarbonskih datumov v neolitskih in eneolitskih študijah v Sloveniji. Predstavljen je multidisciplinarni pristop – s ...pomočjo klasične arheološke primerjalne metode in z radiokarbonskimi datumi ugotavljamo kronološki odnos med lasinjsko kulturo in kulturo keramike z brazdastim vrezom v Prekmurju in na vzhodnih obronkih Slovenskih goric. Radiokarbonsko datiranje potrjuje rezultat tipološke analize. Iz rezultatov radiokarbonskega datiranja izhaja, da je bila v Prekmurju in na vzhodnih Slovenskih goricah lasinjska kultura predhodnica kulture keramike z brazdastim vrezom. Kulturi nista živeli sočasno, zato se datacije vzorcev starejše ne prekrivajo z datumi mlajše.
V članku so predstavljeni rezultati paleoekoloških multidisciplinarnih raziskav, s pomočjo katerih smo rekonstruirali nekdanje okoljske razmere in vpliv prazgodovinskih prebivalcev Ljubljane na ...takratno vegetacijo. Rezultati luminiscenčnega datiranja in pelodne analize kažejo, da je bila poznoeneolitska (pribl. 2500 cal. BC) naselbina na obrežju Ljubljanice na Špici postavljena neposredno na meljast sediment, ki se je odlagal med viškom zadnje poledenitve pred približno 20.000 leti. Poznoglacialni in zgodnje-/srednjeholocenski sediment, ki manjka, je verjetno odnesla voda, zato lahko rekonstruiramo le prazgodovinske okoljske razmere od sredine 3. tisočletja pr. n. št. naprej. Na podlagi rezultatov palinološke raziskave lahko sklepamo, da so v bližini arheološke naselbine na Špici uspevali mešani gozdovi, v katerih so prevladovali bukev, jelka, hrast in navadni gaber. Človekov vpliv je bil zmeren, zaznamo lahko šibke sledove poljedelskih aktivnosti. Po opustitvi naselbine na Špici sledovi človekovega vpliva na okolje postanejo intenzivnejši, še zlasti v železni dobi, ko naraste delež peloda rastlin, značilnih za (opuščena) polja in ruderalna tla (žita, metlikovke, pelin) ter pašnike (ozkolistni trpotec). Delež jelke, ki je občutljiva za pašo in požiganje gozda, upade. Večje izsekavanje bukovega gozda je datirano v zgodnjerimsko obdobje, najverjetneje v sredino 1. st. pr. n. št. (162 pr. n. št.–52 n. št.). Opisane spremembe vegetacije lahko povežemo s prazgodovinskimi in rimskodobnimi arheološkimi najdišči na Tribuni in Prulah, v neposredni bližini Špice.
Na najdišču Nova tabla pri Murski Soboti sta bili iz vzorcev oglja v jamah, poimenovanih SZ 6 in SO 149A, pridobljeni 14C-dataciji, ki nakazujeta, da je bilo najdišče poseljeno že v prvi polovici 6. ...stoletja. Lončenina iz polnil omenjenih jam je primerljiva s t. i. lončenino praškega tipa s hrvaških, slovaških, čeških, poljskih, nemških in ukrajinskih najdišč. Na Slovaškem in v Nemčiji so jame in grobovi s primerljivo lončenino datirani tudi s pomočjo 14C-datacij, na ukrajinskih najdiščih pa s tipokronologijo kovinskih predmetov in bizantinskimi novci. Zgodnja naselitev nosilcev praške kulture, najverjetneje zgodnjih Slovanov, na zahodne obronke Panonske nižine je utemeljena tudi s prostorsko razporejenostjo poznoantične in langobardske poselitve v 6. stoletju, z jezikovnimi analizami in s prvimi omembami Slovanov v Panoniji v pisnih virih.
V prispevku je kritično ovrednoten članek Houses, pots and food: the pottery from Maharski prekop in context, avtorjev Dimitrija Mlekuža, Andreje Žibrat Gašparič, Milene Horvat in Mihaela Budja, ki ...je izšel leta 2012 v reviji Documenta Praehistorica 39.
U članku su predstavljeni rezultati istraživanja groblja i crkve Sv. Stjepana u Pustijerni u Dubrovniku, provedenog 2011. i 2012. godine, koje je obuhvatilo cijelo područje unutar crkve te segment ...groblja koje ju je okruživalo. Istraživanjem je raščlanjeno nekoliko razvojnih faza crkve od kojih su predromanička i romanička najvažnije. Utvrđeno je da je svaka od njih imala svoje pridruženo groblje. Crkva je također bila u upotrebi u gotičkom, renesansnom i baroknom periodu. Ukupno su defi nirane 34 grobne cjeline različitog tipa, a unutar cjelina i uz njih nađeni su raznovrsni nalazi. Cjelokupni inventar nalaza datira od antike do novog vijeka. Crkva je napuštena nakon što se urušila u Velikom potresu 1667. godine, no ruševine crkve i poslije su bile korištene za različite svrhe. Radiokarbonsko datiranje kosturnih ostataka dalo je rezultate od početka 9. do kraja 13. stoljeća, a grobni prilozi i nalazi svjedoče i o novovjekovnom periodu. Grobovi su različitih tipova, a nekoliko grobova sadržavalo je nalaze koji su omogućili njihovu užu determinaciju. Antropološkom analizom obuhvaćen je dio pronađenih osteoloških ostataka iz relativno očuvanih grobnih cjelina, čime su utvrđeni ostaci 83 osobe, od čega 41 odrasle i 42 djece. Pregledom kosturnih ostataka evidentirane su i patološke promjene nastale za vrijeme njihova života.
U speleološkim objektima koji zadovoljavaju određene uvjete mogu nastati sezonske, višegodišnje i
trajne pojave leda. U Hrvatskoj ih je najviše na Velebitu. U ovom se radu daje pregled novijih
...istraživanja o recentnoj dinamici leda te o njegovoj starosti u nekoliko odabranih lokaliteta na
područja Srednjeg i Sjevernog Velebita. Glavni zabilježeni trend je naglo topljenje leda te smanjivanje
njegove količine. Gubitak u Ledenoj jami u Lomskoj dulibi u razdoblju 1955.-2017. procjenjuje se na
oko 8000 m 3 . Uzorci organskog materijala uklopljenog u špiljski led datirani su radiokarbonskom
metodom. Najveća zabilježena starost takvog materijala je oko 3200 godina što je podatak o
trenutnoj najvećoj poznatoj starosti leda u hrvatskom te cijelom Dinarskom kršu.
PDF
