Kada zakon postane »zatvor Rudan, Dražen; Berdica, Josip
Filozofska istraživanja,
12/2023, Volume:
43, Issue:
3
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
Povodom dvadesete godišnjice smrti jednog od najznačajnijih suvremenih političkih i socijalnih filozofa, Johna B. Rawlsa (1921. – 2002.), autori se u ovome radu bave njegovim razumijevanjem odnosa ...između građanskog neposluha i slobode u okvirima liberalne ustavne demokracije utemeljene na vladavini prava. Temeljno polazište Rawlsove teorije građanskog neposluha, a samim time i ovoga rada, jest da je riječ o obliku izražavanja neposluha zakonu unutar granica privrženosti pravu, premda na njegovom vanjskom rubu. Ukoliko je sloboda mišljenja kojom se izražava neposluh nepravednim zakonima jedna od temeljnih sloboda, utoliko je građanski neposluh moguće shvatiti ne samo kao korektiv liberalne ustavne demokracije već i kao realni pokušaj njezina »spašavanja«. Riječ je o bitnoj temi suvremene političke filozofije s obzirom na sve prisutniji diskurs o suvremenoj krizi liberalizma uopće i utjecaju te krize na institucije liberalne ustavne demokracije, među kojima se osobito ističe država, a zapravo pravo i pravni sustav u cjelini.
On the twentieth anniversary of the death of one of the most important contemporary political and social philosophers, John B. Rawls (1921–2002), in this paper the authors deal with his understanding of the relationship between civil disobedience and freedom within the framework of a liberal constitutional democracy based on the rule of law. The fundamental starting point of Rawls’s theory, and thus of this work, is that civil disobedience expresses disobedience to the law within the limits of fidelity to the law, although it is at the outer edge thereof. If the freedom of thought expressing disobedience to unjust laws is one of the fundamental freedoms, then civil disobedience can be understood not only as a corrective to liberal constitutional democracy but also as a realistic attempt to “save” it. This is an important topic of contemporary political philosophy, considering the increasingly widespread discourse about the crisis of liberalism in general today, and the impact of that crisis on the institutions of liberal constitutional democracy, among which the state stands out, but in fact law and the legal system as a whole.
O javnom umu i načelu razlike Zelič, Nebojša
Filozofska istraživanja,
12/2023, Volume:
43, Issue:
3
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
Jedno je od važnih pitanja interpretacije Rawlsove filozofije ono o povezanosti dvaju problema o kojima je pisao cijeli svoj život – pravednost i legitimnost. U ovom radu kao posebnost Rawlsove ...teorije pravednosti uzimam načelo razlike, dok kao poseban aspekt njegove teorije legitimnosti uzimam ideju javnog uma, te pokušavam pokazati da su oba aspekta povezana, odnosno da ih ne trebamo gledati kao dva odvojena projekta. Pokušavam pokazati da bismo opravdanje načela razlike trebali oblikovati kao opravdanje određenog socio-ekonomskog uređenje prije nego kao apstraktno načelo, ono koje je bolje od drugih legitimnih uređenja. Za Rawlsa su demokracija vlasničkog tipa (engl. property-owning democracy) i liberalni socijalizam (engl. liberal socialism) ona socio-ekonomska uređenja koja realiziraju načelo razlike. Glavna je razlika između ta dva sustava ta što je u prvom dopušteno privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, ali je ono široko disperzirano. U ovom radu pokušavam pokazati na koji način takav sustav može biti javno opravdan. Opravdanje koje pri tome trebamo koristiti upravo je ono koje Rawls oblikuje kroz ideju javnog uma, pozivanjem na političke vrijednosti sadržane u našoj javnoj političkoj kulturi.
One of the important questions in the interpretation of Rawls’s philosophy is the connection between the two problems he wrote about throughout his life – justice and legitimacy. In this paper, I take the difference principle as a special feature of Rawls’s theory of justice, while I take the idea of the public reason as a special aspect of his theory of legitimacy, and I try to show that both aspects are connected, that is, that we should not see them as two separate projects. I am trying to show that we should formulate the justification of the difference principle as a justification of a particular socio-economic arrangement rather than as an abstract principle, one that is better than other legitimate arrangements. For Rawls, property-owning democracy and liberal socialism are socio-economic arrangements that realize the difference principle. The main difference between the two systems is that in the first one, private ownership of the means of production is allowed, but it is widely dispersed. In this paper, I try to show how such a system can be publicly justified. The justification that we need to use is precisely the one that Rawls formulates through the idea of the public mind, by referring to the political values contained in our public political culture.
Ustavnopravna zaštita nacionalnih manjina Kuzelj, Valentino; Kvartuč, Domeniko; Petričušić, Antonija
Političke perspektive,
03/2022, Volume:
11, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Formalni pozitivno-pravni okvir zaštite prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj na visokoj je razini uzimajući u obzir odredbe Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o pravima ...nacionalnih manjina (sa snagom organskog zakona), prihvaćenih i potvrđenih međunarodnih ugovora, te drugih zakona i podzakonskih akata. Dodatno, iz ustavnosudske prakse proizlazi spremnost na zaštitu prava nacionalnih manjina, što je apostrofirano potvrdom st. 2. Izvorišnih osnova, čl. 1. i čl. 3. (iz kojih proizlazi prihvaćanje tzv. političkog ili građanskog koncepta naroda), te čl. 15, st. 4. (individualno pravo pripadnika nacionalnih manjina na služenje svojim jezikom i pismom) dijelom hrvatskog ustavnog identiteta. Stoga je razloge problema u ostvarivanju prava nacionalnih manjina potrebno tražiti u nedostatnom stupnju razvoja društvene i političke kulture.
The formal legal frame for the protection of national minorities in Croatia is highly developed considering the regulations of the Constitution of the Republic of Croatia and the Constitutional law on the rights of national minorities (as an organic law), concluded and ratified international treaties, and other laws and by laws. Additionally, the readiness to protect the rights of national minorities is evident from the jurisprudence of the Constitutional Court, which is accentuated by the conformation of the paragraph 2 of the constitutional Preamble, articles 1 and 3 (from which the acceptance of the so-called political conception of the people arises), and article 15, paragraph 4 (individual right of members of national minorities to use their language and script) as a part of the Croatian constitutional identity. Therefore, the reasons for the problems in exercising the rights of national minorities need to be sought in the insufficient level of political culture.
U suvremenosti je napušteno umjetno razdvajanje općeg koncepta ljudskih prava na sudski ostvariva klasična liberalna (građanska i politička) prava, te aspiracijska i programska socijalna i ekonomska ...jamstva isključena od mogućnosti (ustavno)sudske zaštite. Stoga je razložno tvrditi da i socijalna prava predstavljaju izraz normativnog konstitucionalizma. Osobito uzme li se u obzir njihov značaj u stvaranju materijalnih preduvjeta ostvarenju dostojanstva i autonomije pojedinca kao svrhe i cilja suvremene ustavne države. Pritom njihova povezanost s proračunskom materijom, kao prerogativom tijela predstavničke demokracije, ne smije biti valjan razlog odricanja mogućnosti njihove (ustavno)sudske ostvarivosti, jer bi se time propis zakonskog ranga (proračun) izdigao ponad vrijednosne strukture temeljnoga dokumenta (ustava) koji uspostavlja pravo na minimum sredstava za vođenje dostojnoga života i autonoman razvoj ljudske osobe. S time na umu, ipak je potrebno definiranje granice do koje ustavno sudište može ići u njihovoj zaštiti, a da ne pokuša supstituirati zakonodavca. Na teorijskoj je razini nemoguće povući „krutu“ crtu razgraničenja između uloge (ustavnog)sudstva i zakonodavca pri realizaciji ustavnih socijalnih jamstava. Stoga se najpogodnijim rješenjem ističe učenje iz poredbene prakse kolumbijskog Ustavnog suda čiji je aktivistički i agresivan pristup zaštiti socijalnih prava u određenim trenucima koketirao s politizacijom Ustavnoga suda. Iz tog je razloga graničnu crtu (ustavno)sudske zaštite socijalnih prava potrebno tražiti u institucionalnim ograničenjima ustavnoga sudstva, radije nego u pokušaju konstruiranja artificijelnih ograničenja tumačenih socijalnih prava i načela.
In modern times, the artificial separation of the general concept of human rights into court-enforceable classic liberal (civil and political) rights and aspirational and programmatic social and economic guarantees excluded from the possibility of (constitutional) judicial protection. Therefore, it is reasonable to claim that social rights are also an expression of normative constitutionalism. Especially if their importance for creation of material prerequisites for realization of individual's dignity and autonomy, as the purpose and goal of the modern constitutional state, is taken into account. At the same time, their connection with budgetary matter, as the prerogative of the bodies of representative democracy, must not be a valid reason for renouncing the possibility of their (constitutional) judicial enforceability, since this would raise the regulation of legal rank (budget) above the value structure of the fundamental document (constitution) that establishes the right to minimum means for leading a dignified life and autonomous development of the human person. Having this in mind, it is still necessary to define the limit to which the constitutional court can go in their protection, without trying to replace the legislator. At the theoretical level, it is impossible to draw a “rigid” line of demarcation between the role of the (constitutional) courts and the legislator in the realization of constitutional social guarantees. Therefore, the most suitable solution is to learn from the comparative practice of the Colombian Constitutional Court, whose activist and aggressive approach to the protection of social rights at certain times flirted with the politicization of the Constitutional Court. For this reason, the boundary line of (constitutional) judicial protection of social rights should be sought in the institutional limitations of the constitutional courts, rather than in the attempt to construct artificial limitations of interpreted social rights and principles.
Cilj je rada istražiti komentare čitatelja na tri hrvatska informativna portala (24sata.hr, Index.hr i Net.hr) o kontroverznom prijedlogu Muzičke akademije i rektora Zagrebačkog sveučilišta da se ...tadašnjem zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću dodjeli počasni doktorat. U ovom članku komentari se istražuju u okviru teorijskog koncepta digitalne javne sfere i koncepta deliberativno-demokratske javne sfere, prema kojem umreženo društvo participacijom građana, kroz decentraliziranu i interaktivnu komunikaciju, osim komunikacije, transformira i oblikuje odnose moći među ljudima. Metodom kvantitativne analize sadržaja 2852 komentara objavljena u razdoblju od 27. studenoga 2018. do 15.travnja 2019. analiziran je odnos između opreme članaka i komentara, provedena je analiza sentimenta kao metoda za skupljanju polariteta emocija za uvid u raspoloženje komentatora (Liu, 2012), a s aspekta Dahlbergovih kategorija (2007), analiziran je doprinos javnoj raspravi. Rezultati pokazuju izrazito negativan stav građana prema prijedlogu o dodjeli počasnoga doktorata zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, čini se da postoji povezanost između negativno intoniranih naslova i fotografija članaka s raspoloženjem komentatora i utvrđena je relativno mala prisutnost neprihvatljivoga govora i govora mržnje, čak i u negativnim komentarima, te niska razina argumentirane rasprave.
The aim of this paper is to analyse readers’ comments on three Croatian news websites (24sata.hr, Index.hr and Net.hr) about the controversial proposal of the Head of the University of Zagreb to award an honorary doctorate to the Mayor of Zagreb Milan Bandić. In this article, comments are explored within the theoretical concept of the digital public sphere and the concept of deliberative-democratic public sphere, according to which, a networked society transforms and shapes not only communication but also power relations among people through participation of citizens, through decentralised and interactive communication. A quantitative content analysis was conducted on 2852comments published in the period from 27 November 2018 to 15 April 2019, i.e., in the period in which the topic was part of the media agenda. The relationship between headlines, photographs and comments was analysed. A sentiment analysis was performed as a method for gathering the polarity of emotions of commentators (Liu, 2012) and as an aspect of Dahlberg’s categories (2007), the contribution to public debate was analysed. The results show a very negative attitude of citizens towards the proposal to award an honorary doctorate to Zagreb Mayor Milan Bandić. A connection is implied between negative stylistic expressions of titles and photographs of articles with attitudes of the commentators. Furthermore, a relatively small amount of hostility speech and hate speech was found, even in negative comments and discussions with low levels of argumentation.
Što ne valja s populizmom? Kulenović, Enes
Anali Hrvatskog politološkog društva,
04/2021, Volume:
18, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Glavni je cilj ovog članka istražiti odnos između populizma i predstavničke demokracije. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu rad nudi detaljnu analizu triju kritika populizma i implikacija ...koje te kritike imaju na naše razumijevanje predstavničke demokracije. Prvo, bavi se argumentom da se populizam neizbježno oslanja na demagogiju i ispituje posljedice koje ovaj argument za koncept političkog predstavljanja u demokraciji. Drugo, raspravlja se o tvrdnji da se populizam oslanja na pretjerano pojednostavljenje političkih pitanja i onome što ta tvrdnja otkriva o demokratskom idealu informiranog i politički odgovornog birača. Treća se kritika bavi antipluralističkim karakterom populističke politike, koja se, tvrdi se u radu, može proširiti i na sam koncept narodne suverenosti. U drugom dijelu, članak se pobliže bavi odnosom populizma i predstavničke demokracije. Oslanjajući se na uvide iz prvog dijela, ispituje se različita institucionalna ograničenja volje većine i kako populizam ta ograničenja redefinira kao antidemokratske i elitističke prepreke narodnoj volji. Konačno, rad propituje prevladavajuće stajalište koje drži da je populizam fenomen koji proizlazi iz napetosti između liberalnih i demokratskih načela unutar predstavničke demokracije te nudi alternativni okvir za razumijevanje odnosa između populizma i demokracije.
Globalizacija omogućuje visoki potencijal za širenje i diversifikaciju tržišta što državama
omogućava poboljšanje produktivnosti i inovativnosti putem ekonomije razmjera, smanjenja
troškova ...istraživanja i transfera znanja. Cilj je ovog rada ukazati na oblike povezanosti
globalizacijskih procesa i razine demokracije na svjetskoj razini. Na globalizaciju se gleda
s različitih aspekata među kojima su najviše zastupljeni ekonomski, političko-pravni i kulturni
aspekt. Kako se globalizacija ne može odvijati bez liberalne politike, globalizacija se
mora širiti na osnovama demokracije. Ekspanzija globalizacije u 1990-ima ojačala je postojeće
i otvorila nove procese koji su utjecali na funkcioniranje demokracije i demokratskih
institucija. Istovremeno je došlo do porasta društvene nejednakosti, slabljenja društvenih
veza među pojedincima te umanjenja uloge moćnih dionika poput sindikata. Iako je broj
autokratskih država u porastu, ipak je u proteklom razdoblju veći broj država koje su se
demokratizirale nego onih koje su se autokratizirale. Demokratski pad je značajan, ali još
uvijek nejasan i ograničen, ovisno o promatranim parametrima.
U radu je prikazano istraživanje u kojem se ispitivala razvijenost i karakteristike određenih obilježja demokratske školske kulture i demokratskog školskog vođenja u osnovnim školama. U istraživanju ...je sudjelovao 651 učitelj iz Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Istraživanje je provedeno anketnim ispitivanjem putem upitnika koji je sadržavao Instrument za mjerenje obilježja demokratskog školskog vođenja (izrađen za potrebe istraživanja) i Instrument za mjerenje obilježja demokratske školske kulture (preuzet iz: Spajić-Vrkaš, 2016). Ukupno gledano, rezultati pokazuju da učitelji percipiraju vođenje u njihovoj školi kao umjereno demokratsko do vrlo demokratsko. Procjenjujući obilježja školske kulture, učitelji primjećuju umjerenu razvijenost demokratskih, ali i nedemokratskih obilježja školske kulture. Međutim, ipak u većoj mjeri smatraju da njihova školska kultura posjeduje ona obilježja koja je čine demokratskom. Veću razvijenost obilježja demokratskog školskog vođenja percipiraju učitelji koji su na početku svoje karijere i oni koji su zaposleni u školama u kojima je aktualni ravnatelj na toj poziciji kraće od pet godina. Veću razvijenost obilježja demokratske školske kulture percipiraju učitelji zaposleni u prigradskim i malim školama.
This paper describes research into the development and characteristics of particular qualities of democratic school culture and democratic school management in primary schools. The research involved 651 teachers from the City of Zagreb and Zagreb County. Research involved a survey that used a questionnaire containing the Instrument for measuring characteristics of democratic school management (created for the needs of this research) and the Instrument for measuring the characteristics of democratic school culture (taken from Spajić- Vrkaš, 2016). Overall, the results show that teachers perceive management in their schools as moderately democratic to very democratic. Rating the characteristics of school culture, teachers note the moderate development of both democratic and non-democratic characteristics of school culture; however, they more greatly consider their own school culture to possess democratic characteristics. Teachers at the beginning of their careers and those employed in schools whose current headmaster has been in his/her position less than five years perceive higher levels of democratic school management. Teachers employed in suburban or small schools perceive higher levels of characteristics of democratic school culture.
Kristin A. Goss examines how women's civic place has changed over the span of more than 120 years, how public policy has driven these changes, and why these changes matter for women and American ...democracy. As measured by women's groups' appearances before the U.S. Congress, women's collective political engagement continued to grow between 1920 and 1960 when many conventional accounts claim it declined and declined after 1980, when it might have been expected to grow. Goss asks what women have gained, and perhaps lost, through expanded incorporation, as well as whether single-sex organizations continue to matter in 21st-century America.
PDF
