Izhodišča: Uvedba klinične prakse v začetne letnike študija pomeni uvedba zgodnjega stika z bolnikom in priložnost, da se v učni proces dejavno vključijo klinični mentorji. Namen prispevka je ...ugotoviti, kako so študenti ocenili izpolnjevanje zastavljenih učnih ciljev, ter predstaviti analizo kvantitativnih in kvalitativnih ocen pouka prve generacije študentov prvega letnika medicine in dentalne medicine o obvezni klinični praksi v študijskem letu 2021/22.
Metode: Med študenti 1. letnikov medicine in dentalne medicine smo izvedli za študente obvezno anonimno anketo ob koncu izvajanja klinične prakse v študijskem letu 2021/22. Sestavljena je bila iz vprašanj zaprtega tipa, pri katerih je bila uporabljena Likertova skala z oceno od 1 do 5, in vprašanj odprtega tipa. Kvantitativne podatke smo analizirali z uporabo metod deskriptivne statistike in Mann-Whitneyevega testa za dva neodvisna vzorca, kvalitativno zbrane podatke smo analizirali z deskriptivno analizo prejetih opisnih odgovorov študentov.
Rezultati: Anketo so izpolnili 304 študentje (100 % odziv), med katerimi je bilo 245 študentov medicine (80,6 %) in 59 (19,4 %) študentov dentalne medicine. Število študentk je bilo 271, kar je predstavljalo 71,4 % udeležencev. Študenti so poročali, da so bili učni cilji v celoti izpolnjeni. Pretežno so bili zadovoljni z osvojitvijo kliničnih veščin in veščin nudenja nujne medicinske pomoči. Pomembno slabše so osvojitev kliničnih veščin ocenili študentje dentalne medicine (Mann-Whitney 8689,5; p =0,009). Najbolje ocenjeni del celotnega predmeta je bila prav praksa v kliničnem okolju, ki je bila ocenjena z mediano 5 (interkvartilni razmik 0). Vlogo mentorja so študenti ocenili izjemno pozitivno, kar 288 (94,7 %) študentov bi namreč svojega mentorja zanesljivo priporočilo kolegom.
Zaključki: Študenti so klinično prakso v prvem letniku ocenili kot izjemno pozitivno izkušnjo. Najvišjo oceno so podelili kliničnim mentorjem. Prepoznani vlogi mentorjev klinične prakse v izobraževanju študentov medicine in dentalne medicine bo zato sledila še formalna ureditev statusa mentorjev klinične prakse.
SAŽETAK: Medicinski otpad je otpad koji nastaje prilikom pružanja njege, zaštite i očuvanja zdravlja ljudi, prilikom pružanja različitih usluga kod kojih se dolazi u dodir s krvlju i izlučevinama ...ljudi. Prema svojstvima, medicinski otpad se dijeli na opasni medicinski otpad i neopasni medicinski otpad. Razvoj sustava za gospodarenje otpadom uključuje kontrolu od mjesta nastanka do mjesta konačne dispozicije. Prioritet je svakako izbjegavanje nastanka otpada, tj. smanjenje potencijala otpada, ali to nije uvijek moguće. Stoga je otpad potrebno sortirati, primjereno predobraditi, na odgovarajući način transportirati, konačno obraditi te ostatke prikladno deponirati. Konačna metoda obrade mora biti ona koja će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. Hrvatska kao potpisnica međunarodnih konvencija ima zakonsku legislativu o zbrinjavanju opasnog medicinskog otpada. U skladu s time zbrinjava se i otpad u ordinacijama dentalne medicine. Kako se to realizira u praksi prikazano je na primjeru zbrinjavanja otpada u Stomatološkoj poliklinici Zagreb, od mjesta nastanka, načina pravilnog skladištenja i transportiranja.
SUMMARY: Medical waste is the by-product resulting from care provision, protection and health maintenance, in particular in treatments and procedures involving contact with blood and other bodily fluids. Medical waste may be divided into dangerous and non-dangerous waste. Waste management includes controls from the place of origin to the site of final disposal. The chief priority is to reduce the volume of waste, but this is not always feasible. Waste needs to be sorted, adequately pre-processed, transported and finally processed and disposed of in an acceptable manner. The final processing method must aim to reduce risks to human health and the environment as much as possible. As a signatory of international conventions, Croatia must implement the relevant legislation on dangerous medical waste disposal. Waste disposal in dental surgeries follows the legislation. How this functions in practice is illustrated on the example of waste disposal at Zagreb Dental Clinic, showing the place of origin, proper method of storage, and transport.
SAŽETAK: Profesionalni rizici u dentalnoj medicini prikazani su na primjeru procjene opasnosti i provođenja mjera zaštite na radu Stomatološke poliklinike Zagreb. Rizični čimbenici koji dovode do ...mogućih profesionalnih bolesti u djelatnosti dentalne medicine opisani su prema značenju pojavljivanja u praksi kroz osnovnih pet skupina: biološki, statodinamički, fizikalni, kemijski i psihogeni uzroci. Analizom upitnika o zadovoljstvu djelatnika koji se kontinuirano provodi u Stomatološkoj poliklinici Zagreb zaključeno je da su djelatnicima uz zadovoljstvo uvjetima rada vrlo bitni psihosocijalni čimbenici rada. Prevencija i mjere zaštite na radu u djelatnosti dentalne medicine osiguravaju se optimalnim radnim uvjetima, primjenom standardnih mjera zaštite i ergonomski oblikovanih uređaja i instrumenata.
SUMMARY: Occupational risks in dental medicine are presented on the example of the risk assessment and the implementation of safety measures at work in Zagreb Dental Clinic. The risk factors leading to possible occupational diseases in dental medicine are classified according to their frequency into five groups: biological, stato-dynamic, physical, chemical and psychogenic causes. Subsequent analysis of the questionnaire examining the satisfaction of employees, which is regularly administered among staff at Zagreb Dental Clinic, shows that employee satisfaction ensues from adequate working conditions and, very importantly, it is in direct relation to the psychosocial factors. Prevention and health protection in dental medicine is ensured by securing optimum working conditions, which includes implementation of standard safety measures and ergonomically designed equipment and instruments.
Gubitak zuba većinom se događa uslijed karijesa i parodontitisa. Pojedinačni izgubljeni zubi nadomještaju se iz estetskih razloga, dok je u potpornoj zoni s manje implantata moguće nadomjestiti više ...zuba i ponovno vratiti njihovu funkciju. Implantatima se ne nadomještaju samo nedostajući zubi nego i njihova funkcija, a indikacije za njihovu primjenu su povećanje subjektivne ugode pri žvakanju, čuvanje preostalih zuba u funkciji i nadomještanje strateških zuba. Dentalna implantologija temeljena je na principima osteointegracije i samo kada je veza između implantata i koštanog tkiva dovoljno snažna da se odupre silama žvakanja omogućeno je funkcionalno opterećenje implantata.
Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti dimenzije maksilarnih sinusa odraslih ljudi na ortopantomogramu i mogućnost primjene tog pokazatelja u određivanju spola u forenzične svrhe. Materijal i
...postupci: Uzorak su činila 64 ortopantomograma pojedinaca starijih od 20 godina (32 muškarca i 32 žene) iz baze podataka s kompletnom trajnom denticijom (ili bez umnjaka). Jedan ispitivač mjerio je širinu i visinu desnih i lijevih gornjih sinusa softverom Image J 1.47v (National Institutes of Health, Bethesda, SAD). Mjerenja su ponovljena kako bi se izračunala ponovljivost ispitivača. U analizi rezultata korišteni su hi-kvadrat test, kappa, ANOVA i Studentov t-test, uz razinu značajnosti postavljenu na p ≤ 0,05. Vrijednost kappa kretala se u rasponu od 0,38 do 0,96. Rezultati: Ženama je prosječna visina i širina lijevoga maksilarnog sinusa iznosila 28,7856 mm, odnosno 44,6178 mm. Za desni maksilarni
sinus visina je bila 27,7163 milimetra, a širina 45,1850 milimetara. Muškarcima je bila izmjerena prosječna visina i širina lijevoga maksilarnog sinusa od 30,9981 milimetar, odnosno 48,7753 milimetra.
Za desni maksilarni sinus visina je bila 30,7403 milimetra, a širina 48,5753 milimetra. Utvrđena je statistički značajna razlika u visini i širini maksilarnih sinusa između muškaraca i žena. Zaključak: Može se zaključiti da visina i širina maksilarnih sinusa na ortopantomogramu može poslužiti u određivanju spola odraslih osoba.
Svrha: Svrha istraživanja bila je usporediti frekvenciju i distribuciju molarno incizivne hipomineralizacije (MIH) u djece s intelektualnim poteškoćama, te kontrolnih ispitanika. Ispitanici i ...postupci: Istraživanjem je obuhvaćeno 72 djece s intelektualnim poteškoćama u dobi od 5 do 18 godina i 72 zdrave djece uparene po dobi i spolu. Pregledi su obavljeni prema metodologiji i kriterijima WHO-a, stomatološkim zrcalom i sondom, u dentalnoj ordinaciji ili instituciji u kojoj djeca žive. Rezultati: Statistička analiza je pokazala značajnu razliku (p=0,033) u frekvenciji molarno-incizivne hipomineralizacije u djece s intelektualnim poteškoćama (11,11%) u odnosu na djecu u kontrolnoj grupi (1,39%). Razlika u zastupljenosti molarno-incizivne hipomineralizacije među spolovima nije bila statistički značajna. Najčešće zahvaćeni zub bio je donji desni kutnjak. Prevladavaju caklinski bijeli defekti (82,14%) u odnosu na smeđe caklinske defekte. Većina djece je imala blage defekte. Zaključci: Djeca s MIH-om trebaju se identificirati jer imaju veći rizik nastanka karijesa, probleme s ponašanjem i lošija mehanička svojstva cakline što dovodi do neuspjeha konzervativne terapije.
Aim: the aim of this study has been to compare the frequency and the distribution of molar incisor hypomineralisation (MIH) in children with intellectual disabilities, and the children in the control group. Materials and methods: The research included 72 children aged 5–18 years with intellectual disabilities and 72 healthy children mached by gender and age. A standard clinical examination was performed at the dental clinic or in the institution where the children lived, following the WHO-prescribed methodology and criteria, and by using a dental mirror and a probe. Results: Statistical analysis revealed significant differences (p=0,033), in the frequency of MIH between children with intellectual disabilities (11,11%) and children in the control group (1,39%). No statistically significant gender differences were noticed in the prevalence of MIH. The most frequently affected tooth was the first right mandibular molar. White defects were more common (82,14%) than brown defects. The majority of affected children had mild defects. Conclusions: Children with MIH should be identified due to increased caries risk, behaviour management problems and marked reduction in enamel mechanical properties leading to restoration failures.
Cilj istraživanja: Istražiti utjecaj kliničkih i socioekonomskih čimbenika te općeg zdravstvenog
stanja, navika i lijekova na pojavu apikalnog parodontitisa u ispitanika odnosno u pojedinog zuba.
...Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 599 ispitanika. Postupak obrade svakog
ispitanika obuhvaćao je prikupljanje podataka o općem zdravstvenom stanju, zdravstvenim navikama i
socioekonomskom statusu, klinički pregled te analizu ortopantomograma i periapikalnih rendgenskih
snimaka.
Rezultati: Varijable KEP indeks zuba, plak indeks, broj primarnih i sekundarnih karijesa, te broj
endodontski liječenih zubi pozitivno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti (sve P<0,001).
Svakodnevna navika pušenja (P=0,002) te bolesti kardiovaskularnog sustava (P>0,001) statistički
značajno povećavaju omjer periapikalne bolesti. Viša školska sprema (P=0,01) i samoprocjena
materijalnog stanja domaćinstva (P<0,001), negativno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti.
Gotovo 167 puta je veća vjerojatnost da će se apikalni parodontitis javiti u zubi sa primarnim karijesom,
nego kod zubi bez primarnog karijesa (OR=166,87; P<0,001). Endodontski liječeni zubi imaju 16 puta
veću vjerojatnost pojave apikalnog parodontitisa u odnosu na zube koji nisu podvrgnuti endodontskom
liječenju (OR=16,1; P<0,001). Zubi opskrbljeni krunicama imaju 18 puta veću vjerojatnost za pojavu
apikalnog parodontitisa u odnosu na nerestaurirane zube (OR=18,0; P<0,001).
Zaključak: Više vrijednosti KEP indeksa zuba i plak indeksa, te veći broj karijesom zahvaćenih i
endodontski liječenih zubi, pozitivna navika pušenja, prisutnost kardiovaskularne bolesti, te niži stupanj
obrazovanja i lošije materijalno stanje domaćinstva prediktivni su za lošiji periapikalni status u
ispitanika.Čimbenici sa najvišim prediktivnim vrijednostima za pojavu apikalnog parodontitisa u zuba su
nalaz primarnog karijesa, endodontsko liječenje zuba, te vrsta restauracije.
Objectives: To investigate the influence of clinical and socioeconomic factors, as well as the
influence of general health, health habits and medicines on the manifestation of apical periodontitis in a
participant and a single tooth.
Patients and methods: The study involved 599 participants. The processing in every participant
included data collection considering general medical condition, health habits and socioeconomic status, as
well as clinical examination, orthopantomography and periapical radiograph analysis.
Results: Variables DMFT, plaque index, the number of primary and secondary caries, and the
number of root-filled teeth have a positive correlation with the periapical disease ratio (all P<0,001).
Daily smoking habit (P=0,002) and cardiovascular diseases (P>0,001) significantly increase the periapical
disease ratio. Higher education (P=0,01) and self-assessed economic status of household (P<0,001) have
a negative correlation with the periapical disease ratio. Teeth with primary caries have 167 times higher
probability of having apical periodontitis than teeth without primary caries (OR=166,87; P<0,001).
Endodontically treated teeth have 16 times higher probability of apical periodontitis manifestation than
teeth that have not been subjected to endodontic treatment (OR=16,1; P<0,001). Crowned teeth have 18
times higher probability of having apical periodontitis when compared to non-restored teeth (OR=18,0;
P<0,001).
Conclusions: Higher values of DMFT and plaque index, higher number of carious teeth and
endodontically treated teeth, positive smoking habit, cardiovascular disease presence, lower education
level and self-assessed economic status of household are predictive of the worse periapical status in
participant. Factors with the highest predictive values for apical periodontitis in a tooth are the presence
of primary caries, endodontic treatment, and the type of tooth restoration
Cilj istraživanja: Istražiti utjecaj kliničkih i socioekonomskih čimbenika te općeg zdravstvenog
stanja, navika i lijekova na pojavu apikalnog parodontitisa u ispitanika odnosno u pojedinog zuba.
Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 599 ispitanika. Postupak obrade svakog
ispitanika obuhvaćao je prikupljanje podataka o općem zdravstvenom stanju, zdravstvenim navikama i
socioekonomskom statusu, klinički pregled te analizu ortopantomograma i periapikalnih rendgenskih
snimaka.
Rezultati: Varijable KEP indeks zuba, plak indeks, broj primarnih i sekundarnih karijesa, te broj
endodontski liječenih zubi pozitivno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti (sve P<0,001).
Svakodnevna navika pušenja (P=0,002) te bolesti kardiovaskularnog sustava (P>0,001) statistički
značajno povećavaju omjer periapikalne bolesti. Viša školska sprema (P=0,01) i samoprocjena
materijalnog stanja domaćinstva (P<0,001), negativno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti.
Gotovo 167 puta je veća vjerojatnost da će se apikalni parodontitis javiti u zubi sa primarnim karijesom,
nego kod zubi bez primarnog karijesa (OR=166,87; P<0,001). Endodontski liječeni zubi imaju 16 puta
veću vjerojatnost pojave apikalnog parodontitisa u odnosu na zube koji nisu podvrgnuti endodontskom
liječenju (OR=16,1; P<0,001). Zubi opskrbljeni krunicama imaju 18 puta veću vjerojatnost za pojavu
apikalnog parodontitisa u odnosu na nerestaurirane zube (OR=18,0; P<0,001).
Zaključak: Više vrijednosti KEP indeksa zuba i plak indeksa, te veći broj karijesom zahvaćenih i
endodontski liječenih zubi, pozitivna navika pušenja, prisutnost kardiovaskularne bolesti, te niži stupanj
obrazovanja i lošije materijalno stanje domaćinstva prediktivni su za lošiji periapikalni status u
ispitanika.Čimbenici sa najvišim prediktivnim vrijednostima za pojavu apikalnog parodontitisa u zuba su
nalaz primarnog karijesa, endodontsko liječenje zuba, te vrsta restauracije.
Svrha rada bila je istražiti učinak ispiranja aktiviranog erbijskim laserima na čvrstoću svezivanja konfekcijskih i individualnih vlaknima ojačanih kolčića cementiranih samoadhezivnim cementima na ...dentin korijenskog kanala, te ispitati njihovu retenciju.
Ekstrahirani zubi (n=162) instrumentirani su i napunjeni Reciproc tehnikom, te pripremljeni za postavljanje kolčića. U prvoj skupini (n=132) push-out testom ispitan je utjecaj vrste kolčića (GC FIBER POST ili everStick POST), načina obrade dentina (konvencionalno ispiranje fiziološkom otopinom, ispiranje fiziološkom otopinom i aktivacija PIPS nastavkom Er:YAG lasera ili ispiranje i aktivacija RTF2 nastavkom Er,Cr:YSGG lasera) i tipa samoadhezivnog cementa (G-CEM LinkAce, RelyX U200 ili SpeedCEM) na vrijednost čvrstoće svezivanja. Rezultati su izraženi u MPa, logaritmirani i analizirani faktorskim ANOVA testom (p≤0.05), te post-hoc Tukeyjevim testom. U drugoj skupini (n=30) pull-out testom ispitana je retencija vlaknima ojačanih kolčića (GC FIBER POST i everStick POST) cementiranih samoadhezivnim cementom s najboljim rezultatom push-out testa. Rezultati su izraženi u N i analizirani Studentovim t-testom (p≤0.05). Relacija između duljine cementiranog dijela kolčića i sile popuštanja analizirana je modelom linearne regresije (p≤0.05 ).
Za čvrstoću svezivanja statistički značajni bili su način predtretmana dentina korijenskog kanala (p=0.025) te interakcija vrste kolčića i samoadhezivnog cementa. Za retenciju statistički značajna je bila relacija između duljine cementiranog dijela kolčića i vrijednosti retencije u skupini konfekcijskog vlaknima ojačanog kolčića (p=0.01).
Ispiranje fiziološkom otopinom aktiviranom Er:YAG laserom smanjilo je čvrstoću svezivanja vlaknima ojačanih kolčića cementiranih samoadhezivnim cementima na dentin korijenskog kanala u odnosu na konvencionalno ispiranje fiziološkom otopinom. Retencija konfekcijskih vlaknima ojačanih kolčića ovisila je o duljini cementiranog dijela kolčića.
Objectives: The aim of this in vitro study was to investigate the effect of laser activated irrigation (LAI) with two erbium lasers on bond strength of prefabricated and individually formed fiber-reinforced composite (FRC) posts cemented with self-adhesive composite cements to root canal dentin and to examine their retention.
Methods: One hundred sixty two (n=162) single-rooted human teeth were decoronated, endodontically treated and after post space preparation divided in two groups: group for evaluating bond strength using push-out test (n=132) and group for evaluating retention using pull-out test (n=30). In the first group, the teeth were further divided into two groups (n=66 per group) depending on the type of FRC posts: prefabricated GC FIBER POST (GC, Tokyo, Japan) and individually formed everStick POST (GC, Tokyo, Japan). Before cementation of posts, each group was subdivided into three subgroups (n=22 per group), according to the pretreatment of post space preparation: 1) conventional syringe irrigation with saline; 2) irrigation with saline and activation by Er:YAG laser with PIPS tip; 3) irrigation and activation by Er,Cr:YSGG laser with RFT2 tip. One specimen from each group was used for SEM evaluation to confirm the dentin pretreatment. The other specimens were divided into three groups (n=7 per group) according to the brand of self-adhesive cement: G-Cem LinkAce, SpeedCem and RelyX U200. After cementation, specimens were embedded into acrylic resin and perpendiculary sectioned into 1 mm thin sectiones. Push-out test was performed using universal testing machine (0.5 mm/min). The sliced samples were evaluated by the stereomicroscope to determine the type of failure (adhesive, cohesive or mixed). Data were calculated as megapascals, log-tranformed and statistically analyzed using factorial ANOVA (p≤0.05) and post-hoc Tukey's test. Types of failure were analyzed using Pearson's test (p≤0.05). In the second group, for pull-out testing the teeth were divided into two groups (n=15 per group) depending on the type of FRC posts: prefabricated GC FIBER POST (GC, Tokyo, Japan) and individually formed everStick POST (GC, Tokyo, Japan). Post spaces were rinsed with saline and posts were cemented with self-adhesive cement that achieved the best overall results in push-out test, in this case G-Cem LinkAce. The pull-out test was performed using modified universal device (0.5 mm/min). The tearing force (Newtons) was recorded for each sample and data were statistically analyzed using Student's t-test. The relationship between length of the cemented part of post and failure load was examined using linear regression model (p≤0.05 )
Results: In the first group,similar bond strength values were obtained for everStick POSTS and GC FIBER POSTS (p=0.15).Type of self-adhesive cement was not found significantly effective on the push-out bond strength (p=0.86). The type of dentin pretreatment (p=0.025) and interaction between type of the FRC post and self-adhesive cement influenced the bond strength. In the second group, retention was not affected by the type of FRC post. Failure load values of prefabricated FRC post were dependent on length of the cemented part of post (p=0.01).
Conclusions: Irrigation with saline activated by Er:YAG lowered bond strength of both types of FRC post cemented with different self-adhesive cements in comparison with conventional syringe irrigation with saline. Retention of prefabricated FRC post was influenced by length of cemented part of the post.
Izrada dentalnog profila najčešće se koristi u forenzičkim i arheološkim istraživanjima kada zbog nedostatka prijesmrtnih dentalnih podataka nismo u mogućnosti postići identitet nepoznatih ljudskih ...ostataka, već je potrebno na temelju statusa zubala nastojati postići dobnu, spolnu te rasnu pripadnost. Problem koji se danas javlja u visoko razvijenim zemljama svijeta je velika količina imigranata iz Afrike i Azije koji ilegalnim ulascima nastoje pridobiti državljanstvo. Oni su obično bez osobnih dokumenata pa im se ne zna ime i prezime niti starost odnosno jesu li maloljetni ili punoljetni. U takvim je slučajevima procjena dentalne dobi uz vanjska fenotipska obilježja počesto jedini način za određivanje nečijeg profila. U ovom radu prikazujemo rezultate određivanja dentalne dobi pomoću europske formule prema Cameriereu, a koja se bazira na širini otvorenih korijenskih kanala za vrijeme rasta i razvoja. Uzorak u ovom istraživanju činilo je 500 ortopantomograma djece u dobi od 5 do 16 godina iz nekoliko mediteranskih zemalja: Hrvatska, Slovenija, Italija i Španjolska. Rezultati su pokazali da određivanje dentalne dobi postupkom po Cameriereu pokazuje blago odstupanje od kronološke dobi: 0,081 godina za djevojčice i 0,036 za dječake. Rezultati su također pokazali da na promatranom uzorku djece iz različitih mediteranskih zemalja nema razlike u postignutoj dentalnoj dobi u odnosu na kronološku dob. Dobiveni rezultati omogućavaju korištenje europske formule za dentalnu dob na uzorku djece iz Hrvatske.
Svrha je istraživanja bila odrediti fizičke i kemijske karakteristike terapijskog polja
visokofrekvencijskog generatora ozona.
U terapijskom polju je izmjeren spektar plazma elektrode u području ...540-940 nm (atomske
linije Ne I i O I) dok se kod izboja kroz zrak bilježi i spektar mikro-izboja u području
290-440 nm (molekularne linije N2 i N2+). Na uzorku tkiva su izmjerene vrijednosti
efektivnog napona (22-95 mV), i efektivne struje (0,22-0,95 mA) na osnovu kojih su
procijenjene vrijednosti gustoće struje (4-19 μA/mm2) kao i snage (5-65 μW) te predane
energije u ovisnosti o vremenu izlaganja (0,14-10,75 mJ kod trajanja zahvata 30-
120 sekundi). Kod oba modaliteta primjene, u frekvencijskom području 33 kHz, zabilježena je
jakost magnetskog polja (1-3,07 A/m) i gustoće magnetskog toka (1,25-3,86 μT). Prilikom
pojave mikro-izboja u zračnom međuprostoru, u frekvencijskom području iznad 40 MHz, se
bilježi magnetsko polje jakosti (5-49 mA/m) te gustoće magnetskog toka od (6,5- 62,7 nT).
Jakost električnog polja na udaljenosti od 10 mm od elektrode iznosi 248-586 V/m. Tijekom
provedbe zahvata zabilježene su značajne promjene u temperaturi površine tkiva te one
ovisno o intenzitetu i trajanju zahvata (30-120 sek) iznose od 2.6 do 12,2°C. Statistička
analiza rezultata ukazala je na značajnu razliku u vrijednostima fizičkih veličinama s obzirom
na dva modaliteta primjene.
Na osnovu navedenih dokaza se zaključuje da djelovanje ispitivanog uređaja ne bi trebalo
pripisivati isključivo ozonu, kao što je to dosad bio slučaj, već kumulativnom učinku svih,
ovim istraživanjem dokazanih, fizičkih i kemijskih čimbenika koji su tijekom zahvata prisutni
u terapijskom polju.
A high-frequency ozone generator Ozonix (Biozonix GmbH, Germany) is classified as a
medical ozone generator, thus its therapeutic effects have, so far, been attributed exclusively
to ozone effect. The operative principle of the device and ozone production through a
dielectric barrier discharge using glass electrodes filled with a noble gas requires presence of
additional physical and chemical factors, besides ozone, in the treatment field during the
procedure. The purpose of the study was to determine the physical and chemical properties in
the treatment field of the said device. For that purpose, measuring of emission spectra, electric
and magnetic values as well as changes in surface temperature on tissue samples, as functions
of the selected intensity and exposure time, was conducted, and two basic application
modalities (contact discharge and air gap discharge) were used.
Materials and Methods: Optical emission spectroscopy was used to record the spectrum of a
plasma electrode’s glow discharge, a micro discharge occurring in the aerial interspace (air
gap) between the electrode and the targeted surface and the spectrum of the discharge through
a liquid medium on the surface of the tissue sample. By measuring electromagnetic values
present in the treatment field, physical values of electric and magnetic fields were recorded, as
well as currents passing through the treatment field. Thermographic measurements were used
to record temperature changes at different intensities (10-100%) and exposure durations (30,
60, 90 and 120 seconds).
Results: In the treatment field, two main emission spectra were recorded. Spectral lines of
plasma electrode’s glow discharge were recorded in the optical range between 540 and
940 nm, which were identified as atomic lines of neon (Ne I) and oxygen atoms (O I). This
spectrum is observed in all treatment modalities. During the formation of micro-discharges in
the air gap between the electrode and the treated surface, spectral lines were recorded in the
optical range between 290 and 440 nm, which were identified as molecular lines of N2 and N2+.
On the tissue samples (pork skin), as a function of output intensity (10-100%), electrical
values were recorded by use of oscilloscope and low impedance (Uin = 100) probe: RMS
voltage (22-95 mV), RMS current (0,22- 0.95 mA). These values were used to calculate
current density (4-19 μA/mm2) as well as power (5-65 μW). Using the same duration periods
as the ones used in the examination of temperature change at the tissue surface (30-120 sec),
the values of committed (delivered) energy were estimated (0,14-10,75 mJ).
Magnetic fields were recorded at two frequency ranges. In the frequency range of 33 kHz,
magnetic field was recorded in both treatment modalities as a function of intensity (10-100%)
for direct contact discharge H(1,93 ± 0,59 A/m), B (2,43 ± 0,75 μT), f (32151 ± 985Hz) and
air gap discharge H (2,5 ± 0,52 A/m), B (3,14 ± 0,65 μT), f (34526 ± 833 Hz). Only in the
case of micro-discharge formation in the air gap were additional peaks of magnetic field
observed in a wide frequency range from 40 to above 400 MHz. Due to the low intensity,
magnetic field values were calculated only for 41.5 MHz peak, where H field was
0,032 ± 0,014 A/m and B field was 40 ± 17,4 nT. At 10 mm distance from plasma electrode
surface, electric field strength was recorded in the range from 248 to 586 V/m depending on
the selected intensity (10-100%). During the treatment, a mild increase of temperature on the
surface of the tissue samples was recorded (2,6-12,2°C) as a function of intensity (20-100%)
and exposure time (30-120 seconds).
Conclusion: The results of the conducted research confirm the presence of mildly ionized
cold atmospheric plasma in the treatment field during air gap discharge. In both treatment
modalities, the presence of light in visible red and near infrared spectra, electric field,
magnetic fields, the currents flowing through the tissue and mild heat generated on the surface
of the tissue sample were confirmed in the treatment field. Furthermore, a significant
difference was determined in the values of physical properties with respect to the application
modality, where the values of temperature increase and magnetic field strengths are
significantly higher in the air gap modality whilst the values of electric current (and other
derived values) are lower compared to direct contact modality.
According to the results of this research, it can be concluded that treatment effects with the
tested devices must be attributed not only to ozone, but to cumulative effects of all physical
and chemical factors, the presence of which was recorded in the treatment field during this
research.
Svrha je istraživanja bila odrediti fizičke i kemijske karakteristike terapijskog polja
visokofrekvencijskog generatora ozona.
U terapijskom polju je izmjeren spektar plazma elektrode u području 540-940 nm (atomske
linije Ne I i O I) dok se kod izboja kroz zrak bilježi i spektar mikro-izboja u području
290-440 nm (molekularne linije N2 i N2+). Na uzorku tkiva su izmjerene vrijednosti
efektivnog napona (22-95 mV), i efektivne struje (0,22-0,95 mA) na osnovu kojih su
procijenjene vrijednosti gustoće struje (4-19 μA/mm2) kao i snage (5-65 μW) te predane
energije u ovisnosti o vremenu izlaganja (0,14-10,75 mJ kod trajanja zahvata 30-
120 sekundi). Kod oba modaliteta primjene, u frekvencijskom području 33 kHz, zabilježena je
jakost magnetskog polja (1-3,07 A/m) i gustoće magnetskog toka (1,25-3,86 μT). Prilikom
pojave mikro-izboja u zračnom međuprostoru, u frekvencijskom području iznad 40 MHz, se
bilježi magnetsko polje jakosti (5-49 mA/m) te gustoće magnetskog toka od (6,5- 62,7 nT).
Jakost električnog polja na udaljenosti od 10 mm od elektrode iznosi 248-586 V/m. Tijekom
provedbe zahvata zabilježene su značajne promjene u temperaturi površine tkiva te one
ovisno o intenzitetu i trajanju zahvata (30-120 sek) iznose od 2.6 do 12,2°C. Statistička
analiza rezultata ukazala je na značajnu razliku u vrijednostima fizičkih veličinama s obzirom
na dva modaliteta primjene.
Na osnovu navedenih dokaza se zaključuje da djelovanje ispitivanog uređaja ne bi trebalo
pripisivati isključivo ozonu, kao što je to dosad bio slučaj, već kumulativnom učinku svih,
ovim istraživanjem dokazanih, fizičkih i kemijskih čimbenika koji su tijekom zahvata prisutni
u terapijskom polju.