Straipsnio tikslas – identifikuoti negalią turinčių moterų diskriminacinę patirtį sveikatos sektoriuje, ypatingą dėmesį skiriant daugialypės diskriminacijos raiškai. Sveikatos sektoriuje dominuoja ...biomedicininis požiūris į negalią turinčias moteris: pabrėžiamas jų būsenos defektyvumas, o neįgalumas pripažįstamas vienintelis jų asmenybę apibrėžiantis požymis. Ryškiausių daugialypės diskriminacijos apraiškų sveikatos sektoriuje pastebima kalbant apie reprodukcinę sveikatą – čia akivaizdžiausiai susiduria du negalią turinčių moterų tapatybės aspektai – neįgalumas ir moteriškumas. Tapatindamosi su moterimis, negalią turinčios pacientės rūpinasi savo reprodukcine sveikata, nori susilaukti vaikų, tačiau susiduria su kategorišku daugelio medicinos darbuotojų pasipriešinimu, nes šie jose pirmiausia mato negalią, o ne moteriškumą ir motinystę.
Predrasude prema ženama, u obliku seksizma, tradicionalno su bile okarakterizirane zagovaranjem strogih rodnih uloga. No, uslijed kulturnih i političkih promjena posljednjih desetljeća, otvorena ...diskriminacija prema ženama postaje društveno neprihvatljiva, a seksizam preuzima nove, suvremene oblike koji često prolaze nezapaženo, tajno i skriveno. Cilj je ovoga rada konstruirati i evaluirati novu Skalu suvremenog seksizma koja će objediniti nekoliko do sad konceptualno razdvojenih oblika suvremenog seksizma, kao i neke sadržaje koji do sad nisu bili uključeni u postojeće skale suvremenih oblika seksizma. Oslanjajući se na tri tipa konceptualno-operacionalnih razrada suvremenog seksizma – moderni seksizam Swim i suradnica (1995), neoseksizam Tougas i suradnika (1995) te ambivalentni seksizam Glicka i Fiske (1996), konceptualno i operacionalno su razrađeni suvremeni seksistički stavovi u četiri temeljne sadržajne domene: 1. nijekanje postojanja daljnje diskriminacije žena; 2. antagonizam spram zahtjeva žena; 3. ogorčenje zbog posebnih pogodnosti koje žene dobivaju samo zbog toga što su žene; te 4. zamjeranje ženama zbog „preosjetljivosti“ na seksizam i seksualno uznemiravanje. Istraživanje je provedeno metodom ankete na prigodnom uzorku od 402 studentice i studenta različitih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Konačnu inačicu Skale suvremenog seksizma (SSS) čini 27 čestica, a skala predstavlja jednodimenzionalan mjerni konstrukt. Na temelju provedenih analiza autori zaključuju da je SSS instrument visoke pouzdanosti te zadovoljavajuće sadržajne, kriterijske i konstruktne valjanosti i sugeriraju neke daljnje smjernice za njegovo korištenje u anketnim istraživanjima.
I u grupnim i u individualnim sportovima, proces olakšane naturalizacije sportaša uzima sve više maha. Budući da sportaši moraju posjedovati državljanstvo određene države da bi je mogli predstavljati ...na međunarodnim natjecanjima, mnoge države pribjegavaju ovoj praksi te nude posebne vrste viza ili olakšani postupak naturalizacije za „obećavajuće“ sportaše. Ista je situacija vezana i uz nastupanje na Olimpijskim igrama. Najčešće se radi o stranim sportašima koji su članovi nacionalnih sportskih timova država čiji su državljani, a od kojih se očekuje da bi mogli nastupati za nacionalni tim države u koju dolaze kao sportaši stranci. I dok jedni u ovakvom razvoju događaja ne vide ništa loše, drugi pozivaju na ozbiljno promišljanje o „utjecaju pojačane mobilnosti sportaša na pretpostavljenu vezu između odanosti, identiteta i državljanstva“. Stoga autorica u ovom tekstu pokušava odgovoriti na sljedeća pitanja: U kojoj mjeri globalizacija i transnacionalizacija sporta mijenjaju našu percepciju državljanstva i pripadanja? Je li postojeći koncept državljanstva adekvatan i u sportskom kontekstu? Treba li intervenirati u odnos državljanstva i sporta?
In group and individual sports, the process of easier naturalisation of athletes is gathering greater momentum. Given that athletes must hold citizenship of a particular country in order to represent that country at international competitions, many countries lean towards this practice and offer many special visas or an eased naturalisation procedure for „promising “ athletes. It is the same situation for performing at Olympic Games. It most often concerns foreign athletes who are members of national sport teams of the countries of which they are citizens who are expected to perform for the national team of the country they come to as foreign athletes. And while some in this situation do not perceive it as being bad, others call for serious consideration of the „ potential mobility of athletes on the expected relationship among loyalty, identity and citizenship“. Therefore, the author attempts in this paper to answer the following questions: To what extent does globalisation and transnationalisation of sport change our perception of citizenship and belongingness? Is the existing concept of citizenship also adequate in the sports context? Does one need to intervene in the relationship between citizenship and sport?
Romi v Mariboru so netipična romska skupnost, ki je del delavstva in mesta, a hkrati pogosto izpostavljena diskriminaciji. Na podlagi intervjujev s 77 romskimi osnovnošolci prispevek ugotavlja, ali ...se to kaže tudi v osnovnih šolah, s poudarkom na vprašanju, kakšen je odnos sošolcev in učiteljev do romskih učencev. Rezultati raziskave kažejo, da se večina v raziskavo vključenih romskih učencev čuti sprejete med svojimi vrstniki in da jim je naklonjena večina učiteljev, nekateri romski učenci pa navajajo tudi primere diskriminacije. Rezultate bi lahko razumeli tako v kontekstu kakovostnega dela večine strokovnih delavcev z romskimi učenci kot tudi dogajanj v širšem okolju. Vključevanje romskih učencev v izobraževalni sistem zahteva zavezanost celotne družbe k izboljšanju ne le njihovega izobraževanja, temveč tudi zaposlovanja in stanovanjskih razmer. Trenutno stanje v družbi tovrstnim spremembam ni naklonjeno, kar daje delu šol in učiteljev še večjo težo.
Članak predočava sadržaje vezane uz kulturalno prikladnu pedagogiju adolescenata u raznolikom i promjenjivom svijetu. Autor elaborira utjecaje koji dovode do raskoraka između političkih principa, ...socijalnih vrijednosti, privatnih uvjerenja i moralnih normi, na primjerima etničkih sukoba i seksualnog nasilja europske pluralističke demokracije. Potom predstavlja i uspoređuje rezultate brojnih istraživanja koji govore o važnosti interkulturalnog odgoja i obrazovanja i razvoja interkulturalnih kompetencija, a predstavljaju neprekidan razvoj i razumijevanje veza među kulturama. To podrazumijeva razumijevanje i prihvaćanje karakterističnih uvjerenja i ponašanja specifičnih društvenih skupina unutar pluralističkog društva koje se ističu svojom posebnošću u odnosu na dominantnu kulturu, rasu, etničku pripadnost, religiju, fizičke i/ili mentalne sposobnost, spol i/ili spolnu orijentaciju. Interkulturalni su sadržaji, kao i tolerancija, sastavni dio Hrvatskog nacionalnog kurikuluma koji je otvoren, demokratičan i inkluzivan. U zaključku autor ističe implikacije interkulturalnog odgoja i obrazovanja za razvoj školskog kurikuluma i objašnjava zašto je važno razumjeti širok spektar novih izazova s kojima se djeca i adolescenti suočavaju u modernom društvu koje se vrtoglavo mijenja na globalnoj razini.
Radno mjesto je okruženje unutar kojeg čovjek provede najveći dio aktivnog dijela svojega života. Događanja unutar radnog okruženja, tretman radnika na radnom mjestu, kao i atmosfera koja se stvara ...unutar radne organizacije umnogome utječu, ne samo na raspoloženje, produktivnost i učinkovitost radnika, već vrlo često i na njegovo zdravlje. Diskriminacija na radnom mjestu je jedan od negativnih, ponižavajućih i degradirajućih oblika tretmana radnika koji, zbog intenziteta posljedica koje proizvodi za pojedinca i njegovo, prije svega, psihičko zdravlje, njegovu obitelj, radnu organizaciju i društvo u
cjelini, zaslužuje posebnu pozornost u razmatranju uzroka i posljedica ove negativne pojave. Pri tome je posebno značajno punu pozornost posvetiti iznalaženju adekvatnih načina prevencije diskriminacije kako do njezinih negativnih posljedica uopće ne bi niti došlo ili kako bi se one smanjile na najmanju moguću mjeru. U primjeni različitih modela prevencije diskriminacije, posebno djelotvornima su se pokazali modeli koji uvažavaju postojanje različitosti među ljudima, te ih ne smatraju preprekama, već upravo korisnim resursima za razvoj radne organizacije, kao i u stvaranju ugodne radne atmosfere i povećanju kvalitete i produktivnosti rada. Stoga je ovaj rad posvećen modelu stvaranja kulture
tolerancije, primjeni tzv. pozitivnih mjera, te diversity managementu, kao mogućnostima koje stoje na raspolaganju kao modeli prevladavanja problema različitosti među ljudima u radnim odnosima, te ulozi antidiskriminacijskog zakonodavstva na tom polju.
The workplace is the environment where people spend the greatest part of
their active life. Day-to-day events in the work environment, the treatment of workers at the workplace and the general atmosphere in an organization affect to a great extent not only the state of mind, the productivity and efficacy of the workers, but very often their health, too. Discrimination at the workplace is one of the negative, humiliating and degrading forms of treatment. Its consequences are great and impact the individual and his mental health, his family, the work organization and society as a whole. Thus, discrimination deserves that special attention be paid to the causes and consequences of this undesirable behaviour. Special accent should be placed on finding adequate methods of preventing discrimination in order to eradicate it or at least reduce
its occurrence to a minimum. Various discrimination prevention models have been implemented so far and the most successful ones proved to be those that acknowledge individual differences and regard them not as obstacles to overcome but as useful potential for the development of a work organization and a basis for creating pleasant working atmosphere and increasing work quality and productivity. The paper purports to promote a model of building cultural tolerance by implementing positive measures and diversity management as methods for dealing with differences among people in working environments, but it also recognizes the importance of
the anti-discrimination laws.
Lyčių lygybė yra siejama su lygių galimybių užtikrinimu moterims ir vyrams veikti viešojo ir privataus gyvenimo sferose. Istoriškai susiklostęs stereotipinis mąstymas ir patriarchalinės nuostatos ...lėmė tai, kad visuomenėje vis dar pastebima diskriminacijos apraiškų lyčių pagrindu: moterų ir vyrų atlyginimų disproporcija, nelygios galimybės įsidarbinant, retesnis moterų dalyvavimas priimant sprendimus. Lyčių lygybės problemos yra ne tik nacionalinių valstybių politinėje darbotvarkėje, bet plačiai akcentuojamos ir Europos Sąjungoje (ES), o lyčių aspekto integravimas yra vienas pagrindinių „Europa 2020“ strategijos tikslų. Lyčių balansui pasiekti įvairiose gyvenimo srityse reikia užtikrinti moterų ir vyrų lygias galimybes ne tik de jure, bet ir de facto. Lietuvoje vis daugiau dėmesio skiriama lyčių lygybės politikai, tačiau pasiekimai šioje srityje yra vidutiniški. Skandinavijos valstybėse lyčių lygybės politikos įgyvendinimas vyksta sklandžiai – tai turėtų tapti pavyzdžiu kitoms valstybėms. Nors vyrų ir moterų lygias galimybes Lietuvoje įtvirtinta įstatymai, o institucijos lyčių lygybės klausimams skiria vis daugiau dėmesio, tačiau lyčių lygybės politikos įgyvendinimas Lietuvoje nėra toks sėkmingas kaip Švedijoje. Todėl straipsnio tikslas – palyginti Lietuvos ir Švedijos lyčių lygybės politikos įgyvendinimo panašumus ir skirtumus, atskleisti lyčių lygybės politikos raidą abiejose šalyse. Straipsnyje nagrinėjamas Lietuvos ir Švedijos lyčių lygybės politikos įgyvendinimas ir lyginami šalių lyčių lygybės politikos ypatumai. Švedija lyginamajame kontekste pasirinkta kaip gerosios praktikos pavyzdys Lietuvai. Švedijos ir Lietuvos lyčių lygybės politikos lyginimas padėjo atrasti lyčių lygybės politiką reglamentuojančių įstatymų ir juos įgyvendinančių institucijų panašumus ir skirtumus bei išryškinti moterų ir vyrų proporcijas valdžioje. Atlikus lyginamąją analizę pateikiamos įžvalgos dėl priežasčių, lėmusių lyčių lygybės politikos raidą abiejose šalyse. Nors Lietuva atsižvelgia į ES lyčių lygybės politikos standartus, o teisinis lygių galimybių reglamentavimas yra panašus kaip ir Švedijoje, tačiau vis dar yra pastebimas atotrūkis tarp formalios ir realios lyčių lygybės.
Europska unija predstavlja se kao zajednica zemalja koja veliku pozornost posvećuje promicanju i zaštiti prava na slobodu vjere. S namjerom da unaprijedi provođenje politike ljudskih prava, i unutar ...pojedinih zemalja članica i u njihovu djelovanju u vanjskoj politici, 2013. godine izdala je EU smjernice o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja. S druge strane sve se učestalije ističe kako se pojedine zemlje članice Europske unije, ali i sama Europska unija kao politička zajednica, suočavaju s različitim oblicima vjerske diskriminacije i netolerancije kojima se krše prava na slobodu vjere nad pripadnicima najmnogobrojnije religijske skupine u Europskoj uniji, kršćanima. Stoga je cilj ovoga rada prikazati imaju li donesene EU smjernice pozitivan utjecaj na suočavanje s uočenom pojavom kršenja prava kršćana na slobodu vjere na području Europske unije. Navedeno će se prikazati na temelju analize izvješća Opservatorija o diskriminaciji i netoleranciji prema kršćanima u Europi i diobom promatranih slučajeva na razdoblje prije (2005. – 2012.) i nakon donošenja EU smjernica (2013. – 2017.). Na temelju provedene analize može se zaključiti kako se Europska unija, unatoč donesenim EU smjernicama, i dalje suočava s kršenjem prava kršćana na slobodu vjere. Poteškoće u ostvarenju primarnih područja djelovanja, zadanih u okviru EU smjernica, najčešće su posljedica njihove kolizije s poštivanjem ostalih ljudskih prava te donošenjem zakona radi promicanja i zaštite jednakosti, posebice rodne jednakosti, a koji se posljedično negativno odražavaju na pravo kršćana na slobodu vjere.
The European Union represents itself as a community of countries that pays great attention to the promotion and protection of the right to freedom of religion. With the intent to improve the implementation of the human rights policy, both within individual member states as well as their activities in the foreign policy, in 2013 it has issued EU Guidelines on the promotion and protection of freedom of religion or belief. On the other hand, it is more frequently pointed out that individual member states of the European Union, but also the European Union itself, as a political community, are confronted with various forms of religious discrimination and intolerance that violate the right to freedom of religion of the members of the biggest religious group in the European Union, the Christians. Therefore, the aim of this paper is to show whether the EU Guidelines have had a positive impact on dealing with the noted violation of the rights of Christians to freedom of religion in the European Union. This will be shown based on the analysis of the report of the Observatory on Intolerance and Discrimination against Christians in Europe and by dividing the cases before (2005-2012) and after the issue of EU Guidelines (2013-2017). Based on the analysis, it can be concluded that the European Union, despite the EU Guidelines, is still faced with a violation of the right of Christians to freedom of religion. Difficulties in resolving the primary areas of action, set out in the EU Guidelines, are most often the result of their collision with respect for other human rights and the adoption of laws for the promotion and protection of equality, especially gender equality, which consequently negatively reflect on the right of Christians to freedom of religion.
Rad razmatra roman Harper Li (Harper Lee) Ubiti pticu rugalicu (1960) unutar konteksta jedne od njegovih osnovnih umjetničkih uloga, što je – kako bi to za umjetnost uopšteno istakao D. H. Lorens (D. ...H. Lawrence) – implicitna, a ne didaktična moralnost. Kroz analizu književnoga izraza Li i njene poetske osjećajnosti svijeta u kojem je živjela, rad će se usredsrediti na njenu vizuru rasnih problema, diskriminacije i segregacije u SAD-u u XX vijeku, kako bi se razmotrio njen univerzalni prikaz života i njegovih moralnih dilema.
Implementing the banning of discrimination is one of the most important tasks of all bodies dealing with the protection of human rights and fundamental freedoms. That is, every achieved outlawing of ...discrimination is a firm indication of the violation of human rights and fundamental freedoms. However, from that important principle in legal political and overall social relations, there are also exceptions or deviations. They can be seen in the principle of positive discrimination which is a necessary corrective in achieving the rights and freedoms of minorities or underrepresented groups. That is, in democratic societies, where the principle of majority rules, reaching decisions on underrepresented groups, always depends on decisions which the majority reaches. Regardless of how 'democratic' society is, a democratic society with its principle of rule of law cannot allow the majority to freely assess whether it will decide on the legal regulation, achieving and protection of minority rights in order to allow achievement of this in all segments of social relations of important rights and freedoms for their self-actualisation. For this reason, countries with the rule of law, by legally regulating positive discrimination ensure legal constitutional guarantees so that minorities regulate, achieve and protect so called positive rights and freedoms which in turn ensure the self-actualisation of these rights through achieving their ethos. Positive discrimination is precisely therefore one of the most complex, but very sensitive legal, political issues in general. It is necessary. Although positive, it is discrimination, nonetheless. Its sensitivity is present regardless of the fundamentals which it prescribes. However, in relation to some of them, it can have, and most often does have, wider legal, political and even cultural implications. A striking example is the applied principle of positive discrimination among national minorities. Because this is a sensitive area, every positive discrimination, in order to be permitted and justified, must be necessary and needed in a democratic society. It must be objectively justified with a previously legally justified legitimate aim and it must be proportionate.
This paper attempts to conceptually determine according to the concepts of banning and positive discrimination and their mutual differences. The most important legal sources, according to the author, have been chosen and analysed. These regulate both national and transnational principles.
Particular attention has been paid to positive discrimination in the regulation, achieving and protection of the rights and freedoms of national minorities, all of course within the legal constitutional order of the Republic of Croatia.
Finally, constitutional court procedure and the decision making of the Constitutional Court of the Republic of Croatia is dealt with in the abstract and concrete controls of constitutionality and legality of positive discrimination in relation to national minorities. Stances taken by the Constitutional Court in proceedings in such cases have been supported by concrete examples.
Provedba načela zabrane diskriminacije jedna je od najvažnijih zadaća svih tijela koja se bave zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, svaka realizirana zabranjena diskriminacija čvrsti je pokazatelj povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, i od tog bitnog načela u pravnopolitičkim i ukupnim društvenim odnosima postoje iznimke odnosno odstupanja. Ona se očituju u načelu pozitivne diskriminacije koja je nužni korektiv u ostvarivanju prava i slobode manjina (podzastupljenih skupina) i njihovih pripadnika. Naime, u demokratskim društvima u kojima načelo većine dominira u donošenju odluka podzastupljene skupine stalno ovise o odlukama koje donosi većina. Bez obzira na to koliko je većina "demokratska", demokratsko društvo vladavine prava ne može pustiti na slobodnu procjenu većini hoće li odlučiti kod pravnog uređivanja, ostvarivanja i zaštite manjinskih prava tako da im omogući njihovu realizaciju u svim segmentima društvenih odnosa bitnih prava i sloboda za njihovu samoaktualizaciju. Zbog toga se u pravnim državama putem pravnog uređivanja pozitivne diskriminacije osigurava ustavnopravno jamstvo manjinama i njihovim pripadnicima na uređivanje, ostvarivanje i zaštitu tzv. pozitivnih prava i sloboda koja im jamče samoaktualizaciju kroz ostvarenje svojeg ethosa. Pozitivna diskriminacija upravo stoga jedno je od najsloženijih i vrlo osjetljivih pravnopolitičkih pitanja uopće. Ona je potrebna. Doduše jest pozitivna, ali istodobno je i diskriminacija. Njezina osjetljivost prisutna je, neovisno o osnovama za koje se propisuje. No, u odnosu na neke od njih, može imati, a najčešće i ima i šire političkopravne pa uopće i kulturološke implikacije. Eklatantan je primjer primjena načela pozitivne diskriminacije kod nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Zbog te svoje osjetljivosti svaka pozitivna diskriminacija, da bi bila dopuštena i opravdana, mora biti nužna i potrebna u demokratskom društvu, objektivno opravdana s unaprijed pravom utvrđenim legitimnim ciljem i njemu razmjerna.
U ovom radu nastojao sam se pojmovno odrediti prema pojmovima zabrane i pozitivne diskriminacije i njihovu međusobnom razlikovanju. Obradio sam najznačajnije, po mom sudu, pravne izvore koji uređuju ta načela kako nadnacionalnog tako i nacionalnog prava.
Posebnu sam pozornost posvetio pozitivnoj diskriminaciji u uređivanju, ostvarivanju i zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Naravno, unutar ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
Na kraju rada pozabavio sam se ustavnosudskim postupanjima i odlučivanjima Ustavnoga suda Republike Hrvatske u apstraktnoj i konkretnoj kontroli ustavnosti i zakonitosti pozitivnih diskriminacija u odnosu na nacionalne manjine i njihove pripadnike. Zauzeta stajališta Ustavnoga suda u postupanjima u ovakvim predmetima potvrdio sam konkretnim primjerima na kraju rada.
PDF
