Iako promatrači vršnjačkog nasilja aktivno ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, njihove reakcije mogu odigrati važnu ulogu u zaštiti žrtve. Cilj je rada ispitati u kojoj mjeri socijalne vještine, ...prepoznavanje primjerenih reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja te samodjelotvornost i subjektivne norme vezane uz zaštitu žrtve mogu predvidjeti pomaganje žrtvi. U istraživanju su sudjelovali učenici od 12 do 14 godina (M = 12.69; SD = 0.72) iz deset europskih škola (Španjolske, Malte, Velike Britanije i Irske). Od početnog uzorka 359 učenika analizirani su odgovori 226 učenika (54.9% djevojčica) koji u situacijama vršnjačkog nasilja nisu bili žrtve i/ili nasilnici te su izjavili da u situacijama vršnjačkog nasilja nastoje pomoći žrtvi (70.8%) ili da u situacijama vršnjačkog nasilja ne čine ništa, ali smatraju da bi trebali pomoći (29.2%). Sudionici su ispunjavali online upitnik u školi, uz nadzor nastavnika. Upitnik se sastojao od niza skala, konstruiranih ili prilagođenih za potrebe ovog istraživanja kojima smo ispitali ciljane varijable: Upitnik nasilnik/žrtva, Skala empatije, Skala percipiranih socijalnih vještina, Skala samodjelotvornosti u zaštiti žrtve, Skala subjektivnih normi vezanih uz zaštitu žrtve te Upitnik primjerenosti reakcija u situaciji vršnjačkog nasilja. Doprinos promatranih varijabli u objašnjenju ponašanja pomaganja žrtvi ispitan je primjenom hijerarhijske logističke regresijske analize. Rezultati pokazuju da ispitane varijable u posljednjem koraku objašnjavaju između 18% i 25% varijance pomaganja žrtvi. Prepoznavanje primjerenosti reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja (primjerenost asertivnih reakcija i neprimjerenost agresivnih i pasivnih reakcija) te samodjelotvornost u zaštiti žrtve značajni su pozitivni prediktori pomagačkog ponašanja. Dobiveni rezultati upućuju na važnost prepoznavanja i osvještavanja primjerenih reakcija promatrača u kontekstu vršnjačkog nasilja te jačanja samodjelotvornosti s ciljem povećanja vjerojatnosti pomaganja žrtvi.
Although bystanders do not actively participate in situations of peer violence, their reactions can play an important role in protecting the victim. Therefore, this paper aims to examine to what extent social skills, recognition of appropriate reactions in peer violence situations, and self-efficacy and subjective norms related to victim protection can predict the helping behaviour. Students aged 12 to 14 (M = 12.69; SD = 0.72) from ten European schools (from Spain, Malta, UK and Ireland) participated in the study. From the initial sample of 359 students, 226 students (54.9% of girls) stated that were exclusively bystanders in bullying situations (and not victims and/or bullies). In this paper, we have focused on two groups of bystanders: those who report that they are trying to help victims in situations of peer violence (70.8%) and those who do not do anything in situations of peer violence, but think that they should help the victim (29.2%). The participants filled out an on-line questionnaire with teachers' supervision. It consisted of a series of scales, constructed or adapted for the purpose of this research: Bully/victim questionnaire, Empathy scale, Social skills scale, Self-efficacy and subjective norm for protecting the victim scale, and Questionnaire about the appropriateness of reaction in a bullying situation. Hierarchical logistic regression was conducted to check the contribution of studied variables in the prediction of helping behaviour. Results show that the examined variables explain between 18% and 25% of the variance in helping behaviour. Recognizing the appropriateness of reactions in peer violence situations (the appropriateness of the assertive, the inappropriateness of passive and aggressive reactions) and self-efficacy in victim protection are significant positive predictors of helping behaviour. The obtained results point to the importance of raising awareness of appropriate bystander reactions in situations of peer violence and enhancing self-efficacy to increase the likelihood of helping the victim.
Ever since the refugees have travelled through Croatia in 2015, refugee students have begun to enrol in Croatian schools. Consequently, teachers have been facing various obstacles in their work, such ...as teaching pupils from different cultures, while teacher-training students will encounter the same obstacles. The aim of this research was to investigate the predictive power of ethnic identity, general empathy, ethnocultural empathy, and sociodemographic variables on university students’ acculturation expectations from refugee students. Research was conducted at the end of 2019 and beginning of 2020, on a sample of 128 female university students, average age of 23, who attended the final two years of Teacher Training College. The results show that ethnic identity was positively associated with acculturation expectations of integration, while ethnocultural empathy was negatively associated with acculturation expectations of assimilation.
U radu se iznosi pregled istraživanja učinaka glazbenoga obrazovanja na socijal-no-emocionalni razvoj djece predškolske i rane školske dobi. Na temelju dosadašnjih istra-živanja iznose se spoznaje o ...prirodi veze između glazbenoga obrazovanja i socijalno-emocionalnoga razvoja. Analiza 15 empirijskih istraživanja pokazala je kako uključenost djece u grupne oblike glazbenoga obrazovanja pozitivno utječe na njihov socijalno-emocionalni razvoj. Međutim različite metodologije provedenih istraživanja otežavaju objašnjavanje rezultata te indukciju zaključaka u odnosu na oblik glazbenoga obrazovanja, kao i na socijalno-emocionalne učinke koji su zabilježeni u pojedinim istraživanjima.
The paper presents an overview of research on the effect of music education on the social and emotional development of preschool and early school-age children. Based on previous research, the paper presents knowledge on the nature of the connection between music education and social-emotional development. An analysis of 15 empirical studies showed that the involvement of children in group forms of music education has a positive effect on their social and emotional development. However, the different methodologies of the conducted studies make it difficult to explain the results and make induction of conclusions concerning the type of music education and the social-emotional effects recorded in individual studies.
Empatija je pomembna medosebna sposobnost, ki omogoča posamezniku, da se postavi v psihološki okvir doživljanja druge osebe. S tem postane to, kar druga oseba čuti in misli, ter način, kako druga ...oseba deluje, v določeni meri razumljivo in predvidljivo. Kot taka ima empatija v današnjem spreminjajočem se in velikokrat razosebljenem svetu velik pomen, saj gre za sposobnost, ki lahko ponovno prebudi občutek povezanosti z drugimi. V prispevku bomo predstavili empatijo in njen pomen. Opozorili bomo na kritične trenutke, kjer lahko pride do blokad v razvoju sposobnosti empatije, ter prikazali psihoterapijo kot možnost za spodbujanje empatije v odraslosti.
Straipsnyje analizuojama intersubjektyvaus supratimo problema E. Husserlio ir A. Schützo darbuose. Palyginamos Lebenswelt sąvokos reikšmės E. Husserlio fenomenologijoje ir A. Schützo sociologijoje. ...Teigiama, kad abiems teorijoms bendras išeities taškas yra Kito empatinis supratimas, kuris traktuojamas kaip kliūtis intersubjektyvaus supratimo fenomenologiniam aiškinimui. E. Husserliui empatija yra analogizuojančio suvokimo forma, kurio dėka sąmonė mąsto apie Kitą taip, kaip apie save. Sąmonės gebėjimas atpažinti Kitą dar nėra Kito supratimas: tam būtinas priėjimas prie Kito sąmonės turinio, o tai įmanoma tik kalbine komunikacija socialiniame kontekste. A. Schützas teigia, kad abipusį supratimą laiduoja visuomet pirmesnė sąmonės saviinterpretacija; Kito supratimas visų pirma yra Kito veiksmo supratimas. Straipsnio autorė teigia, kad abiems fenomenologinėms teorijoms trūksta lingvistinės komunikacijos aspekto, kuris leistų išspręsti kai kuriuos intersubjektyvaus supratimo konceptualinius klausimus.
Cilj rada je provjeriti predviđaju li određena individualna obilježja (inteligencija, impulzivnost, avanturizam i empatija) pripadnost skupini počinitelja kaznenih djela s različitim intenzitetom ...penalnog recidivizma (nerecidivisti, ispodkronični recidivisti i kronični recidivisti). Uzorak čini 1 689 zatvorenika (1 600 muških) u dobi od 18 do 80 godina, a koji su 2013. godine došli u Centar za dijagnostiku u Zagrebu na dijagnostičku obradu. Za potrebe ovog rada, korišteni su podaci o spolu i obrazovanju zatvorenika te njihovoj dobi u vrijeme dijagnostičke obrade, podaci prikupljeni Eysenckovim upitnikom impulzivnosti (IVE) te podaci o inteligenciji prikupljeni Revidiranim beta testom. Osim navedenog, korišten je i podatak o postojanju ranijeg izdržavanja kazne zatvora koji ukazuje na penalni recidivizam. Rezultati hijerarhijskih binarnih logističkih regresijskih analiza pokazali su da su se impulzivnost i empatija pokazali značajnim prediktorima pripadnosti skupini ispodkroničnih recidivista u odnosu na nerecidiviste te da su se impulzivnost i avanturizam pokazali značajnim prediktorima pripadnosti kroničnih recidivista u odnosu na nerecidiviste. Mjerena individualna obilježja nisu uspjela razlikovati kronične recidiviste u odnosu na ispodkronične recidiviste. Dobiveni rezultati doprinose razumijevanju penalnog recidivizma i pružaju značajne smjernice za njegov tretman i prevenciju.
Svjedočanstvo i bliskost Božić Blanuša, Zrinka
FLUMINENSIA,
01/2020, Volume:
32, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Polazeći od romana Daše Drndić
Sonnenschein
(objavljena 2007. u
Zagrebu, 2011. na engleskom, a 2013. na francuskom pod naslovom
Trieste
), ovaj rad otvara nekoliko
važnih pitanja koja se tiču ...književnih svjedočanstava: Kako svjedočiti o
događajima koje nismo proživjeli osobno? Kakva je uloga književnosti u
razdoblju svjedočenja? Razmatranjem pripovjednih strategija
pokazat će se da forma dokumentarnog romana uspijeva sačuvati sjećanje na
holokaust dopuštajući da se u njemu artikuliraju svi traumatski rezovi,
diskontinuiteti i ponavljanja.
Focusing on Daša Drndić's novel
Sonnenschein
(published in 2007 in
Zagreb, and translated and published in English in 2011, and in French in 2013,
but with the title
Trieste
), this
article addresses several important questions regarding literary testimonies:
How is it possible to bear witness to events that one has not experienced
personally? What role might literature have in an era of testimony? Focusing on narrative strategies, the
purpose of this paper is to demonstrate that the so-called documentary novel manages
to preserve the memory of the Holocaust by allowing traumatic cuts,
discontinuities, and repetitions to be articulated.
Lektirom do empatije Lukaš, Mirko; Begović, Ines
Anafora,
01/2021, Volume:
8, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Uživljavanju se tijekom čovjekova života prilazi iz pozicije odgojnog ideala, a promatra se kao sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i mogućnost stavljanja sebe u njihove osjećaje. Obrazovni ...programi kojima je središnji cilj promicanje razvoja humanog ponašanja i uživljavanja sve više dobivaju na značaju u odgojno-obrazovnom procesu. Razlozi interesa za usvajanje vještine uživljavanja dolaze od razmišljanja da je ono temelj za pozitivan razvoj i mentalno zdravlje djece. Ranija istraživanja ukazuju na to da književnost može utjecati na uživljavanje djeteta ako se osoba emotivno unese u priču, ako čita o pojedincu koji je iste dobi i razmišlja što bi i sama učinila da se nađe u istoj situaciji. Rad ukazuje na mogućnosti slobodnog odabira naslova školske lektire uz vodstvo učitelja s ciljem obogaćivanja i razvitka uživljavanja čitanjem i promišljanjem o sadržajima djela. U istraživačkom dijelu analiziraju se sadržaji odabranih književnih djela za učenike četvrtih i petih razreda osnovne škole, a koji se ne nalaze na popisu obvezne školske lektire. Nasumce odabrani uzorak djela obuhvaća preporuke za slobodan izbor lektire u četvrtom i petom razredu osnovne škole. Preporučena su djela: George ‒ Alex Gino, Vječni Tuckovi ‒Natalie Babbitt, Raymie Nightingale: Tri hrabrice ‒ Kate DiCamillo, Čudo i Auggie i ja: Tri čudesne priče ‒ R. J. Palacio te Most u Terabithiju ‒ Katherine Paterson. Analizom sadržaja odabranih djela prepoznaju se teme, odnosi, pozitivna i negativna ponašanja čiji opisi imaju zadaću poticati uživljavanje učenika. Uživljavanja pružaju slikovite opise za oblikovanje identiteta, prijateljske odnose, prihvaćanje sebe i drugih, neprihvaćanje vršnjačkog nasilja, sućut i podršku pri gubitku drage osobe.
Throughout a person’s life, emphatic engagement is approached from the position of an educational ideal, and is seen as the ability to understand other people’s emotions and to identify with them. Educational programs primarily aimed at promoting the development of humane behavior and empathy are becoming increasingly important in the educational process. Reasons for encouraging the skill of emphatic engagement stem from viewing it as the foundation for a positive development and mental health of children. Earlier research suggests that literature can influence a child’s emphatic engagement if they become emotionally invested in the story, namely, when reading about an individual of the same age and thinking about what they would do in the same situation. This paper points to the possibilities of children’s free choice of school reading assignments under the guidance of teachers with the aim of enriching and developing their emphatic engagement through reading and thinking about the contents of the work. The research analyzes the content of selected literary works for children which are not on the list of compulsory school reading assignments. A randomly selected sample of works includes recommendations for a free choice of readings for the fourth or fifth grade of primary school. Those are: George by Alex Gino, Tuck Everlasting by Natalie Babbitt, Raymie Nightingale by Kate DiCamillo, Wonder and Auggie & Me: Three Wonder Stories by R. J. Palacio, and Bridge to Terabithia by Katherine Paterson. The content analysis of selected works identifies topics and relationships as well as positive and negative behaviors the descriptions of which have the task of encouraging the readers’ emphatic engagement. Such engagement opens up the path to identity formation, friendships and opposition to bullying, acceptance of oneself and others, compassion, and support.
Zdrav međuodnos ljudi i životinja Žubčić, Damir; Loborec, Jelena; Zavrtnik, Saša
JAHR (Rijeka ),
12/2020, Volume:
11, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Međuodnos ljudi i životinja prisutan je od osvita civilizacija. Kao što nam povijesni zapisi
ukazuju, nekada je on bio puno dublji i dalekosežniji. Da bi taj odnos bio zdrav, zasigurno mu temelj mora ...predstavljati empatija – suosjećanje. Tu su primjeri drevnih kultura poput starih Hebreja, Sjevernoameričkih Indijanaca ili Eskima. Svakodnevica kultura staroga vijeka, njihov odnos s bližnjima, živim svijetom, životinjama, bio je neraskidivo povezan. Iz tog se međuodnosa učilo, njega se poštovalo, isto se prenosilo na sljedeće generacije, što kao takvo evidentno predstavlja bioetički vid cjelovitijeg sagledavanja živoga i života, nasuprot današnjem segmentiranom i seciranom pristupu. Uistinu, naši su stari u praktičnom življenju prekrasno i puno govorili da su im životinje stvarno bile blago, a upravo to otkriva se i kroz spomenuti primjer pozivajući nas ne na neke nove, suvremene perspektive tog odnosa, nego na prisjećanje i primjenu onih starih i prokušanih pogleda i naputaka zapisanih, primjerice, u hebrejskom Zakonu, odnosno Tori. Danas nam je u našoj svekolikoj otuđenosti od živoga svijeta u njegovu izvornom prirodnom obliku, koji smo utoliko industrijalizirali i pretvorili u potrošački proizvod, potreban optimalan odnos u kojem na određeni način obje strane mogu biti zadovoljene s obzirom na svoje biološke potrebe te na bioetički aspekt kao pogled na život u cjelini u kojem smo svi umreženi. Ase u tom nazoru tkanja života takne ili potrga jedna nit, neminovno je da će se titraji, ako ne i same rupe, proširiti čitavim tkanjem i odraziti se na izgled i funkcioniranje života kakav poznajemo. Zato je prijeko potrebno preispitivanje i obrazovanje o njemu na temelju tisućljetnih prokušanih principa.
The interrelationship between man and animals has been present since the dawn of civilisations. It was deeper and broader before than it is now. For this relationship to be healthy, empathy must be the foundation for it. In the society of Eskimos, North American Indians, and old Hebrews, we can find an example of this. They had everyday life interconnected with a fellow man, the living world and animals. From that relationship they could learn, they respected it, transmitted it to the next generations. As our forefathers beautifully said, animals were a treasure for them. Today, we need an optimal relationship for both sides to be satisfied in a biological sense as well as in bioethical one when we see life as a whole in which we all are interconnected. If in this weaving of life, we touch or tear one thread, the shudders and even holes will spread through life as we know it. That is why reconsideration and education in this sense are more than needed.
Pomagačko ponašanje spada u prosocijalne oblike ponašanja, a istraživači se najviše interesuju za pokretačke snage pomagačkog ponašanja. Ovo istraživanje se bavi pomagačkim ponašanjem tokom perioda ...poplava maja 2014. godine u Srbiji, i motivacijom i empatijom kao prediktorima stepena pomaganja. Uzorak se sastojao od 204 osobe koje su pomagale tokom perioda poplava (61.3% ženskog pola), prosečne starosti 29.7 godina. Tokom juna, jula i avgusta, ispitanici su popunjavali Upitnik o načinima i stepenu pomaganja tokom poplava, modifikovan Inventar volonterskih funkcija za procenu motivacije za pomaganje i Upitnik procene spremnosti za empatiju. Polazeći od teorije funkcionalne motivacije, koja izdvaja šest motiva za pomaganje, sprovedena je univarijantna analiza kovarijanse, u kojoj su šest motiva i četiri aspekta empatije bili kontinuirani prediktori i pol kao kategorijalni prediktor stepena pomaganja. Rezultati pokazuju da ovakav prediktivni model objašnjava 30% varijanse pomagačkog ponašanja, a da se kao značajni prediktori ističu motiv Razumevanje i Socijalni motiv, kao i Empatija sa negativnim emocionalnim stanjima. Motivacija osobe da kroz pomaganje upozna svet i svoje sposobnosti, bolje razume ljude i osnaži svoje socijalne interakcije ukazuje na postojanje egoistične, ali i altruističke motivacije tokom perioda poplava u Srbiji. Prilikom ove krizne situacije pokazalo se da relevantnu ulogu ima i empatski paradoks, gde osobe koje imaju viši stepen empatije sa negativnim emocijama osoba u distresu u manjoj meri pomažu usled prevelikog intenziteta empatijske uznemirenosti. Ovi rezultati ukazuju na postojanje i istovremeno delovanje većeg broja motiva, kao i na ulogu empatije u pomaganju. Praktične implikacije nalaza odnose se na mogućnost selekcije pomagača u vreme kriznih situacija.
PDF
