U radu se analiziraju odnosi semantičke suprotnosti među riječima u feljtonima (En Passant) i esejima (Sadašnjost za vječnost – izbor iz djela) Veselka Tenžere, posebice oni uvjetovani kontekstom. ...Kako takvi odnosi nisu uočljivi izvan navedenoga konteksta, tu pojavu nazivamo antonimičnost.
Na početku rada navedeni su primjeri prave suprotnosti, antonimije, no zbog konteksta u koji su smješteni i oni doprinose većoj ekspresivnosti jezika i stilskoj dotjeranosti izraza. Ekspresivnost i stiliziranost izraza osobito je vidljiva u drugome dijelu rada u kojem su izdvojeni izrazi i sintagme međusobno suprotni isključivo zbog konteksta – antonimičnosti. Primjeri takve suprotnosti, postignute uporabom stilskih figura ili stavljanjem različitih riječi u neobične sveze, utječu na stilsku izražajnost, osobito kada se radi o višečlanim antonimičnim izrazima čija se površinska struktura u potpunosti gubi iz vida zbog konteksta, a povećava se ekspresivnost teksta.
U radu se propituje funkcija feljtonističkog i putopisnog diskursa u djelu Mije Mirkovića/Mate Balote (1898-1963). Feljtoni i putopisi razmatraju se kao srodni nefikcionalni pripovjedni žanrovi, koji ...su odigrali važnu ulogu u hrvatskoj kulturnoj i književnoj povijesti. Ukazuje se na njihov komunikacijski aspekt u procesima konstituiranja identiteta i promicanju ideologija, odnosno nacionalno-integracijsku i kulturološku funkciju kao medija kojima su se efikasno gradila identitetska uporišta i prenosile ideološke poruke. Iz analize proizlazi da je preplitanje feljtonističkog i putopisnog diskursa u seriji feljtona Istra se mijenja, koje je Mirković/Balota pod pseudonimom Miho Krvavac objavljivao tijekom 1937. i 1938. u glasilu istarskih emigranata „Istra“ u Zagrebu, u funkciji autorove temeljne intencije: dokumentiranja kulturnih promjena i procesa denacionalizacije u Istri tijekom fašističke okupacije između dva rata. Kroz autentičnu kulturnu kritiku identitet ugrožene tradicijske kulture gradi se i rekonstruira relacijski, u opreci prema nametnutim kulturnim modelima, kritikom fašističke ideologije i agresivnih totalitarnih praksi negacije kulturnog identiteta.
I NOSTRI ONOREVOLI Lukežić, Irvin
FLUMINENSIA,
01/1992, Volume:
4, Issue:
2
Paper
Open access
Tema je ove rasprave feljton nepoznata autora što se od konca 1878. do sredine 1879. tiskao u dnevniku "Sloboda" (Sušak) na talijanskom jeziku pod naslovom "I nostri onorevoli". Riječ je o duhovitoj ...političkoj satiri čiji tekst pokazuje i nesumnjive književne kvalitete.
Istraživanja je rezultiralo kompletnom monografijom Biance Pitzorno, suvremene talijanske spisateljice dječje književnosti. Analiza djela Pitzorno ističe i dokazuje važnost obraćanja ženskom dijelu ...dječje čitalačke publike, a jedna od posebnosti Pitzorno upravo je činjenica da su njeni glavni likovi isključivo djevojčice i žene. Kronološki, produkcija Pitzorno obuhvaća period od 1970. godine do danas. Romani Biance Pitzorno smještaju se među najznakovitije u talijanskoj dječijoj književnoj panorami, kao najopširnijoj narativnoj književnoj vrsti dječje književnosti, s izraženom tematskom i stilskom raznolikošću, te ženskim likovima kao glavnim nositeljima radnje.
Bianca Pitzorno naglasak stavlja na takozvanu "trasgresivnost" i "antipedagoški" element njenih najrecentnijih djela koja su posebno omiljena kod djece, a novost je upravo u književnom pristupu koji se razlikuje od tradicionalnog. Ona se nadahnjuje djevojčicama koje poznaje, o kojima pripovijeda, i kojima se direktno obraća, ali i čije je želje za ciljanom pričom literarno oblikovala, ne zaboravljajući pritom edukativni i moralni element ali oblikovan na način koji je djeci blizak, zanimljiv i najbitnije - zabavan.
U djelima Pitzorno fantastično izvire iz svakodnevnog, autorica stvara junakinje potpuno neočekivane i izgledom i sposobnostima, tj. talentima, koje koriste kako bi se oslobodile hegemonije svijeta odraslih. U autobiografskom romanu za djecu Pitzorno iznosi direktna i osobna iskustva, primjere i razmišljanja o specifičnosti i važnosti tog književnog žanra. Junakinje ovog pripovijednog modela nisu plod mašte već djevojčice i žene koje je poznavala. Roman Biance Pitzorno, u kontekstu historiografske metafikcije, kao da se kreće u dva pravca, s jedne strane potcrtava fikcijske mehanizme teksta, s druge se usredotočuje na suvremenu ženu (djevojčicu), dajući joj glas koji inače biva zaboravljen, ignoriran ili cenzuriran. U romanu Extraterrestre alla pari autorica se koristi fantastičnim kojim ukazuje na manjkavosti tradicionalnog odgoja ali i društva (stereotip rodnih uloga). Tematske preokupacije ove autorice su: smrt, razvod roditelja, pubertet, identitet, menstruacija, odnos sa siročetom, odnos djevojčice koja glumi u telenoveli sa stvarnim životom, povratak djetinjstvu i vrijednostima tog specifičnog životnog razdoblja.
Jezik ove autorice je razigran i u neprekidnoj transformaciji, što predstavlja kontinuirani izazov ne samo čitalačkoj publici, već i književnoj kritici.
V knjižni zbirki Listki je Jurčič objavil izbrana besedila, ki so izšla kot podlistki v Slovenskem narodu v prvih letih njegovega izhajanja (1868-1871).
