Rad istražuje je li Hrvatski olimpijski odbor u razdoblju od 2001. do 2016. godine imao prioritetni pristup kod raspodjele sportskog proračuna na sportove, te je li on bio efikasan koristeći ...prilagođeni sistemski model. Istraživanjem su obuhvaćeni sportaši iz 33 ljetna olimpijska sporta (24 individualna i 9 ekipnih sportova) čije su sportske aktivnosti i nastupi u promatranom razdoblju financirani iz sredstava Hrvatskog olimpijskog odbora. Rezultati istraživanja pokazuju da je Hrvatski olimpijski odbor imao prioritetni pristup raspodjele sportskog proračuna i da su resursi usmjeravani u osam najuspješnijih sportova, s rijetkim izuzecima. Najveća efikasnost utvrđena je kod individualnih sportova koji imaju više disciplina i u kojima je moguće osvojiti veći broj medalja, dok je slaba efikasnost utvrđena kod ekipnih sportova.
The aim of this paper was to research into whether the Croatian Olympic Committee applied the priority funding approach from 2001 to 2016 in budget allocation to different sports (i.e. national sport associations/federations). Additionally, the aim was to identify the applied approach efficiency by using the adjusted system resource model. The study encompassed athletes from 33 sports (24 individual and 9 team sports) of the Summer Olympic Games programme whose sporting activities and participation at competitions were funded by the Croatian Olympic Committee. The results showed that the Croatian Olympic Committee did apply the priority funding approach and that the resources were mostly directed – with few exceptions – towards the eight most successful sports. The highest efficiency was determined for individual sports that have multiple disciplines in which consequently more medals could be won. Lower efficiency levels were found for team sports.
Ustroj i organizacija sporta na lokalnoj razini zasigurno je jedan od brojnih čimbenika kojima se u većoj ili manjoj mjeri može utjecati na razvoj sporta. Cilj je ovog istraživanja utvrditi ...povezanost financijskih ulaganja javnih sredstava najvećih hrvatskih gradova sa sportskim ostvarenjima sportaša šest individualnih olimpijskih sportova i to kroz: troškove korištenja sportskih objekata, stručni rad trenera, troškove natjecanja, razvojne programe za mlade sportaše te broj aktivnih sportaša i sportske kvalitete sportaša razvrstanih u tri kategorije. Istraživanjem su obuhvaćena izdvajanja financijskih sredstva od 2016. do 2019. godine koja su dodijeljena klubovima odabranih sportova u gradovima Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, te broj aktivnih i kvalitetnih sportaša. Za testiranje korelacija između promatranih varijabli korišten je Spearmanov koeficijent korelacije, a za testiranje povezanosti između dva skupa varijabli korištena je kvazikanonička korelacija. Rezultati pokazuju da postoji statistički značajna povezanosti između izdvajanja javnih financijskih sredstava, posebno za stručni rad trenera, natjecanje sportaša i razvojne programe mladih, s aktivnim brojem sportaša i sve tri razine sportske kvalitete, posebno III. kategorije. Povezanost sa sportskim objektima je vrlo mala.
Financiranje profesionalnog sporta iz javnih izvora u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 2013. mora biti sukladno propisima o državnim potporama u EU kojima je zabranjena dodjela državnih potpora s ...kojima se narušavaju pravila o tržišnom natjecanju iz Glave VII. Poglavlja 1. UFEU-a (Rules on Competition). U državama članicama EU-a profesionalni sport u pravilu se samofinancira, dok su u strukturi izvora financiranja sporta uopće, na prvom mjestu sredstva iz privatnih izvora (65,67 % od ukupnih izvora). S druge strane, u zemljama bivše Jugoslavije, država načelno ne pomaže profesionalni sport javnim novcem, ali je još uvijek glavni financijer sporta uključujući i isplate za trajne novčane naknade tamo gdje one postoje (Srbija, Hrvatska i Crna Gora). Stoga su u cijeloj regiji potrebne velike promjene stečenih navika iz socijalizma, ali i propisa iz područja sportskoga prava.
U Hrvatskoj su, prema uzoru na srpski Zakon o sportu 2013. godine uvedena nova pravila o naknadama za bivše vrhunske sportaše. Međutim, pravo na naknadu nemaju sportaši s invaliditetom za medalje osvojene na svjetskim prvenstvima osoba s invaliditetom. Takva diskriminatorna odredba protivna je međunarodnom i hrvatskom pravu. Sportski zakoni BiH, RS te CG jednaka prava daju sportašima s invaliditetom kao sportašima bez invaliditeta.
PDF
