Na temelju nekih novih arhivskih podataka autor upućuje na povezanost i aktivnost na društvenom i kulturnom planu svećenika glagoljaša krajem 15. i početkom 16. stoljeća te jasnije ocrtava život ...tiskara: Gašpara Turčića, Tomasa Katridarića i Blaža Baromića. Postoji velika vjerojatnost da su u senjsku glagoljašku kulturnu sredinu bili uključeni franjevci trećoredci glagoljaši, u prvom redu premalo poznati fra Stjepan Belić, prvi službeno priznati naučitelj staroslavenskoga jezika krajem srednjega vijeka.
Hrvatski je crkvenoslavenski jezik u svom najstarijem obliku (vjerojatno od 12. st.) posvjedočen u dvije vrste tekstova, onima koji su tekstološki srodni klasičnim staroslavenskim prijevodima (neki ...dijelovi biblijskih tekstova) i koji se u hrvatskoj tradiciji pojavljuju praktično u klasičnom staroslavenskom obliku te u onima čiji
staroslavenski prijevod nije postojao i koje su na hrvatski crkvenoslavenski preveli glagoljaši (homilije, ritual, dio biblijskih knjiga). Upravo u tim tekstovima morali su glagoljaši uporabiti hrvatski crkvenoslavenski jezik čija je osnova bio staroslavenski jezik, kojemu su se glagoljaši naučili iz klasičnih staroslavenskih spomenika, koji je bio pomiješan s rubnim utjecajem govornoga jezika i latinizirajućim tendencijama koje su posljedica izravnoga prevođenja teksta s latinskoga, bez uporišta bilo u kakvu drugom staroslavenskom prijevodu. Izvorni oblik jezika iz 12. st. nije lako odrediti jer su spomenici koji su se sačuvali većinom barem sto godina mlađi i jer daju, iako je u njima sačuvan stari oblik jezika, tek približnu sliku o tome kako je izgledao hrvatski crkvenoslavenski jezik kojim su se aktivno služili glagoljaši. I u najstarijim
kodeksima koje smo obradili (VB1 VAT VO) pojavljuju se neki kroatizmi, ali je veoma teško, čak i nemoguće, prosuditi koji pripadaju izvornom jezičnom sloju, a koji su u jezik dospjeli kasnije (u 13. i 14. st.). Tijekom svojega razvoja (do 15. st.) jezik je najprije bio podvrgnut latinizaciji sintakse, a kasnije (15. st.) i leksičkoj i osobito glasovnoj kroatizaciji.
Knjiga općena najstarija je sačuvana matična knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih iz seoskih župa Splitske nadbiskupije. Jedina je iz toga dijela Dalmacije, u kojoj je nešto pisano i glagoljskim ...pismom, makar se to svodi na glagoljicom napisane brojke dviju godina pri vrhu dviju stranica. Sve ostalo što su u njoj pisali župnici glagoljaši od 15. srpnja 1636. do 17. prosinca 1747. pisano je hrvatskom ćirilicom srednjodalmatinskoga tipa, što je u skladu s pisarskom tradicijom toga dijela Hrvatske, kojoj su glagoljaški svećenici najdulje ostali vjerni, u službenom dopisivanju čak do tridesetih godina 19. stoljeća.
Ovdje je ta knjiga predmetom povijesnoga, a ne filološkoga proučavanja. Stoga se uz materijalni opis i sažet prikaz njezina sadržaja pozornost posvećuje ondašnjim povijesnim prilikama
opće i crkvene naravi, a posebno biografijama onih župnika glagoljaša, čije je ona djelo.
Pop Tjehodrag i njegov natpis Marić, Marija; Šimić, Marinka; Škegro, Ante
Povijesni prilozi,
12/2007, Volume:
26, Issue:
33
Paper
Open access
Natpis pisan crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije i hrvatskom ćirilicom
na kojem se spominje pop Tjehodrag i njegovih pet umorenih sinova pronađen je
2003. g. tijekom sustavnih arheoloških ...istraživanja na lokalitetu Podvornice u Lištanima
na jugozapadnom dijelu Livanjskoga polja. Na tom se mjestu kontinuitet
življenja i umiranja može pratiti od vremena rimske antike do kasnoga srednjega
vijeka. Urezan je na tvrdoj, dobro obrađenoj, vapnenačnoj ploči. Sastoji se od dva
retka teksta s 15 slavenskih leksema. Svi pokazatelji upućuju na zaključak da je nastao
tijekom 12. st. Jedan je od najstarijih natpisa pisanih hrvatskom ćirilicom. Donosi
spomen do sada najstarijega imenom poznatoga popa glagoljaša. Njegova zavidna
izvedba (sl. 1.) upućuje na zaključak da je njegov sastavljač, baš kao i urezivač
slova, bio vrlo vješt pismu odnosno klesarstvu – stoljetnim tradicijama na livanjskom
području.
Autorica u radu razmatra dolazak i djelovanje franjevaca u Humskoj zemlji, važnost osnivanja njihovih samostana, a osim njih dotiče se i djelovanja svećenika glagoljaša u Humu. Samostani u Humu ...podizani su od sredine 14. pa do sredine 15. stoljeća, a podignuti su u Stonu, Novom, Imotskom, Mostaru i Ljubuškom. Ti su samostani postali trajna i učinkovita uporišta Katoličke crkve. Franjevci su svojim djelovanjem pokrili cijeli bosansko-humski prostor s izuzetkom istočnog dijela Humske zemlje. Iako je zasluga franjevaca za održavanje katolicizma na ovom prostoru nedvojbeno velika, ne treba zanemariti ni rad svećenika glagoljaša.
Autor na temelju bilježničkih spisa u HAZU i drugih izvora donosi podatke o većem broju svećenika glagoljaša imenovanih javnim bilježnicima. Posebno mjesto zauzimaju svećenici glagoljaši iz širega ...ličkog područja krajem srednjega i početkom novoga vijeka. Neki svećenici redovnici, franjevci trećoredci službeno su imenovani javnim bilježnicima. Neke rapske plemićke obitelji imale su pravo imenovati javne bilježnike.
