Nekoliko arhivskih podataka u vezi s gradnjom šibenske Velike lože tek dijelom može proširiti postojeće spoznaje o uvjetima i načinu na koje se ta gradnja odvijala, ali su važni kao pouzdana ...kronološka uporišta, a još više kao svjedočanstvo o učešću i ulozi domaćih majstora u tom procesu. Prvi konkretan podatak o radovima na loži je ugovor od 29. rujna 1536. godine, kojim su zastupnici gradnje lože naručili od Ivana Ručića dovoženje drvene građe s područja Rijeke. Nedugo zatim, 8. prosinca iste godine, obvezao se klesar Bartul Radojković s Brača isporučiti zastupnicima gradnje lože sto četrdeset stopa vijenca za ložu, prema modelu koji su mu dali. Dva dokumenta od 19. siječnja 1537. godine bilježe da je novac od nekih presuda usmjeren prema gradnji lože i isplaćen klesaru Frani Dismaniću, jednom od najvažnijih ličnosti u okviru kamenarskih krugova u Šibeniku u to doba. O ozbiljnom zastoju u gradnji svjedoči dokument od 30. siječnja 1539. godine, kada je klesar Bartul Radojković tražio od zastupnika gradnje lože da na Braču preuzme pripremljeno kamenje te isplati ostatak ugovorene plaće, na što mu je odgovoreno da gradnja nema novca. Iako skromne, navedene arhivske vijesti nedvojbeno otkrivaju ključnu ulogu domaćih majstora i radionica u procesu gradnje šibenske lože. Pritom su važne i poveznice između dvaju paralelnih poduhvata. Naime, Frane Dismanić poslije je postao protomajstorom gradnje utvrde Sv. Nikole, a skulpture za njezin portal klesao je kipar Dujam Rudičić iz Splita, kojem je atribuiran i dio skulptorskog ukrasa lože. Također su brački klesari iz obitelji Radojković isporučivali obrađeni kamen za gradnju utvrde Sv. Nikole, pa je očito da su na objema reprezentativnim gradnjama bili angažirani isti majstori, vjerojatno i u sličnim ulogama.
Trogir je grad s kontinuitetom življenja na skučenom, morem okruženom prostoru, duljim od dvije tisuće godina. Iz njegovih nebrojenih slojeva u ovom se radu razlažu arhitektonske i urbane mijene koje ...su se dogodile tijekom 15. stoljeća. U tom se smislu definiraju naručitelji i njihove potrebe te načini na koje su te potrebe mogle biti zadovoljene u već jasno definiranom i posve izgrađenom tkivu grada. Među naručiteljima nalazimo sve ondašnje građane i stanovnike koji su dali svoj obol izgledu Trogira, a od čega su mnogi pothvati sačuvani do današnjih dana. Riječ je o fortifikacijama i javnim zdanjima, katedrali, njenim aneksima, i crkvenim zdanjima, te brojim privatnim kućama i rezidencijama koje su tijekom tog stoljeća dozidavane i opremane novom arhitektonskom plastikom. Upravo je očuvanost tih zdanja i njihovih dijelova omogućila istraživanje čiji su rezultati podastrijeti u ovom radu te sagledani kroz perspektive naručitelja.
U povijesti kajkavskoga književnog jezika mnogo ima tiskanih i rukopisnih tekstova koji potvrđuju njegovu polifunkcionalnost. Upotreba kajkavskoga književnog jezika sve više se utvrđivala i u djelima ...autora isusovačkoga reda u Zagrebačkoj biskupiji u kojoj su počeli djelovati u Zagrebu od 1607. do 1773. Njihovo je institucionalno sjedište bilo na Griču – Gornjem gradu gdje su osnovali isusovački samostan, kolegij – gimnaziju, potom sagradili crkvu sv. Katarine. Iako je jezik poučavanja u gimnaziji bio latinski, isusovci nisu izostavili kajkavski jezik iz svoje komunikativne društvene djelatnosti. To se najbolje razabire upravo u predočenim tekstovima pogodbi/ugovora sklopljenim između njih i izvođača građevinskih i drugih radova na crkvi sv. Katarine u Zagrebu. No, pogodbe/ugovori sklapani su i na latinskom i njemačkom jeziku. Ovdje su odabrani takvi tekstovi koji su pisani kajkavskim književnim jezikom s namjerom da se pokažu funkcionalnost, stil i leksik toga jezika iz 17. stoljeća.
There are many printed texts and manuscripts in the Kajkavian literary language's history confirming its multiple functionality. There is also growing proof of the Kajkavian literary language's use in the works of Jesuit order authors in the Zagreb bishopric where their activities began in the town of Zagreb dating from 1607 till 1773. Their institutional seat was on Grič – Gornji grad (Upper Town) where they established a Jesuit monastery, organized courses/lectures – a gymnasium, and then they built St Catherine's church. Although the language used for lecturing in the gymnasium was Latin, Jesuits did not leave out the Kajkavian language from their communication and social activities. This is best evidenced by the presented texts of contracts concluded between them and the contractors on carrying out building and other works in St Catherine's church in Zagreb. However, contracts were also concluded in Latin and German. The texts selected hereby are those written in the Kajkavian literary language, and the intention is to display the functionality, the style and the lexis of that language in the 17th century.
U radu se donosi prikaz knjige Zadarski kipar i graditelj Pavao Vanucijev iz Sulmone autora Emila Hilje, objavljene 2016. godine u izdanju Sveučilišta u Zadru, u sklopu Biblioteke Zephyrus Odjela za ...povijest umjetnosti. Riječ je o monografiji posvećenoj dalmatinskom gotičkom graditelju i kiparu talijanskog porijekla, Pavlu Vanucijevu iz Sulmone, u kojoj je autor na sustavan i znanstveno utemeljen način obradio i prezentirao dosadašnje spoznaje o životu i djelovanju spomenutog majstora
Djelatnost Radmila Ratkovića vezanu uz gradnju i opremanje stambenih zgrada u Šibeniku posvjedočuju tri sačuvana ugovora. Prvi, datiran 5. lipnja 1458. godine, odnosi se na izradu trojih pravokutnih ...vrata i tri balkona za dućan šibenskog plemića Stjepana Tavilića, drugi, datiran 21. travnja 1481. godine, odnosi se na izradu vrata i prozora za kuću plemića Ivana Vojnovića, a treći, datiran 5. ožujka 1483. godine, odnosi se na izradu vrata poviše stubišta kuće Martina Bogafčića. Pored tih ugovora, još nekoliko dokumenata posredno svjedoči o tom aspektu Ratkovićeve djelatnosti pa iz njih doznajemo da je isporučivao klesane elemente za kuće brodograditelja Luke Radelića, bojadisara Mateja Bogafčića, Mihovila Cvitanova, Jurja Dobroevića i vapnara Andrije. Premda je riječ o relativno skromnim narudžbama, one potvrđuju pretpostavke da su istaknuti majstori iz kruga Jurja Dalmatinca, uz svoje puno poznatije i bolje dokumentirane radove na sakralnim građevinama, ujedno bili i nositelji likovne artikulacije stambenih zgrada, u prvom redu različitih klesanih elemenata, upravo onih kojima se isticala reprezentativnost, bogatstvo, ali i moderan izgled tih kuća.
Since the late 19th century was marked by active efforts to register various Croatian professional terminology and terminology from everyday life in ru-ral Croatia, in mid-1884 members of the ...Croatian professional association of engineers and architects, following a proposal by Nikola Kolar, began collec-ting Croatian construction forms i.e. examples of traditional Croatian rural architecture on the territory of the Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia. The most active collectors were Josip Doljak, Martin Pilar, and Jan-ko Holjac, whose drawings of traditional architecture became the framework for an atlas that the association published only some 20 years later. The atlas Croatian Construction Forms (1904 – 1909) was published in five volumes of ten folios each and contained examples of traditional architecture from the Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia within the borders of the Austro-Hungarian Monarchy, while the final volume of the atlas also described a traditional house in Istria. Even though there was pressure from Vienna to publish descriptions of rural houses in Dalmatia among those of the Austrian lands, and those of houses in Slavonia under a special Slavonian coat of arms and under the patronage of the Austrian Society of Engineers and Architects, Janko Holjac and the other members of the Society of Engineers and Archi-tects in Slavonia and Croatia refused to allow this even if it meant the atlas would never be published. Mostly due to a lack of funds and a lack of examples of traditional architecture from all the counties, the atlas was published over a longer period of time. In order to acquaint as many people as possible with the architectural traditions of rural Croatia, the Society decided to simultaneously publish a German edition of the atlas under the title Das Bauernhaus in Kroati-en (Kroatische Bauformen) – Atlas. The architect Martin Pilar wrote an accom-panying book in German, entitled Das Bauernhaus in Kroatien (1911), but the Croatian translation of this book was never published due to a lack of funds.
Ruralna baština je svojevrsna osobita krajobrazna podloga sa specifičnostima za određeno područje, koji omogućuju izgradnju primjerenih naselja. Stanovništvo tih područja, ako živi održivo u odnosu s ...prirodnim okruženjem, prenoseći iskustva i znanja s generacije na generaciju, stvara svoju tradiciju koja čini određeni identitet koji s vremenom postaje sastavni dio ruralne baštine. Identitet životnog područja čine materijalna baština (arhi- tektura, krajobrazno oblikovanje, ceste, mostovi, putovi, i drugo) i nematerijalna baština (legende, povijest, umjetnost, vjerovanja i običaji, plesovi, pjesme i sva druga događanja koja proizlaze iz načina života na selu), te različite javne manifestacije čija tradicija ne seže tako daleko u prošlost, ali se kroz takve priredbe njeguje i održava dio tradicije (gastronom- ski sajmovi i izložbe izvornih jela i prehrambenih proizvoda, sajmovi starih seoskih zanata, i ostalo). Turizam ruralnih prostora Hrvatske ponudio je dinamičnom turističkom tržištu sadržaje osmišljene u seoskim domaćinstvima koja, između ostaloga, brinu o očuvanju i upravljanju ruralnom baštinom. Ruralna baština u Hrvatskoj se tek posljednjih godina prepoznaje kao jedna od vodećih ideja razvoja turizma, premda je Hrvatska u okružju u kojem upravo činjenica o ruralnom bogatstvu i baštini rukovodi razvojem turističkih djelatnosti i daje vidljivost lokalnoj zajednici kao vrijednoj turističkoj destinaciji. Danas ruralni turizam u Hrvatskoj ima osobitu važnost, jer je jedna od njegovih ključnih uloga očuvanje tradicije na način da kreativno koristi ruralnu baštinu. Jer, ruralna baština je jednako vrijedan dio hrvatske kulturne baštine i posljednjih godina u Hrvatskoj se o njoj pojačano skrbi i brine za njezinu obnovu. U ovom radu bit će riječi o jednom segmentu ruralne baštine, o ulozi tradicijskog gradi- teljstva u formiranju turističke ponude ruralnog područja Hrvatske, odnosno prezentirat će se graditeljska baština i njezine osnovne karakteristike, prije svega atraktivnosti seljačkog gospodarstva koje je jedno od sastavnica tradicijskog seoskog gospodarstva koje okuplja turističke specifičnosti temeljene na očuvanoj tradiciji života i rada na selu. U tom smislu, predstavit će se i analizirati hrvatski primjeri najbolje prakse, čemu će prethoditi tumačenje pojma ruralne baštine, prikaz uloge i aktivnosti države u skrbi za ruralnu baštinu, te dosad realizirani projekti i njihovi rezultati u području očuvanja i korištenja ruralne baštine u Hrvatskoj. Naposljetku, navest će se prijedlozi za buduće moguće korištenje i veće uključi- vanje ruralne baštine u turističku ponudu Hrvatske.
Graditelji tradicijskih kuća i gospodarskih objekata najčešće su bili sami članovi obitelji ili priučeni seljaci vični graditeljskim poslovima. Osnovna obilježja toga graditeljstva bila je ...jednostavnost, skromnost, iskrenost konstrukcije, primjena domaćih materijala i funkcionalnost. U ovom radu je potanko opisana tehnologija gradnje tradicijske kuće, od određivanja lokacije, gradnje temelja, drvene konstrukcije, zidova od pletera ocupanog miješanim blatom, do gradnje stropova, tavana i krovišta pokritog slamom. Za sve poslove, alate i pojedine dijelove kuće navedeni su domaći, kajkavski nazivi. Na isti način opisana je i gradnja gospodarskih zgrada (staja, sjenik, hambar, kotac itd.), te vinogradarskih kli- jeti. Na kraju članka istaknuto je zamiranje tradicijske gradnje, te brzi nestanak objekata ruralne arhitekture. Navedeni su i usamljeni primjeri revitalizacije tradicijskih objekata u Podravini.
U radu je opisano 24. Državno natjecanje učenika graditeljskih i geodetskih škola Republike Hrvatske, koje je održano od 26. do 28. ožujka 2019. godine u Zagrebu.
U radu je opisano 23. Državno natjecanje učenika graditeljskih i geodetskih škola Republike Hrvatske, koje je održano od 12. do 14. travnja 2018. godine u Varaždinu.
PDF
