Članek izhaja iz političnega, družbenega in gospodarskega konteksta Grčije, v kateri so se od leta 2016 po sporazumu med EU in Turčijo znašli novoprispeli begunci in migranti. Prisilno ...marginalizirani novoprišleki so se znašli ujeti v tradicionalno sovražnem migracijskem okolju. Grčija se je že spopadala s hudimi neoliberalnimi politikami, ki so jih vsilili tuji posojilodajalci in so jih sprejele domače politične elite ter so drastično prizadele državo blaginje. V politično in gospodarsko razburkanih časih sta institucionalni rasizem in socialna izključenost postala del nacionalnih migracijskih politik. Z izvedbo kvalitativnih intervjujev, opazovanjem z udeležbo in preučevanjem sekundarnih virov članek raziskuje stanovanjski urbani projekt, ki se je razvil kot odgovor na neoliberalne hegemonske politike. Ugotovitve kažejo, da so izobraževalne pobude vodile k izgradnji protihegemonske skupnosti, ponudile prakse solidarnosti in kolektivnega učenja ter pomagale pri izobraževanju splošne javnosti.
Članek izhaja iz študij sprememb novinarstva kot dela, ki jih spremljajo razprave o njegovi sodobni politični, ekonomski in socialni krizi, in jih s pomočjo teorije delovnega proce-sa postavlja v ...zgodovinsko perspektivo. Koncept proizvodnega režima, kot ga je postavil kritični sociolog Michael Burawoy, in njegova aktualizacija predstavljata temelja teorets-ko-zgodovinske analize razvoja novinarstva v kapitalističnih družbah - od vzpostavitve hegemonskega režima po drugi svetovni vojni do prehoda v hegemonski despotizem z uveljavitvijo neoliberalizma. Članek ne proučuje le vprašanja, kako se spremembe v proiz-vodnem režimu odražajo v novinarskem delovnem procesu, temveč razgrinja implikacije teh ideoloških in političnih procesov za novinarje kot delavce, njihov socialni status in politično veljavo, ter novinarstvo kot družbeno institucijo, ki naj bi državljane povezovala s političnim življenjem in jim omogočala dejavno vključitev vanj.
At the end of the 20th century the SE European region was surviving one of the most difficult periods of changing hegemony and dominance circumstances. The disintegration of the communist world and ...the collapse of former Yugoslavia, as part of the process, could be considered as the result of the new relations among big powers’ hegemonic systems. The NATO spreads to the European east (Hungary, Czech Republic, Poland etc.), which has direct influence on SE Europe. After new countries (Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia) had been internationally recognised in 1992, and the loyal Slovenian and Croatian partnership with NATO in the Kosovo action in 1999 was proved, it is obvious that regional hegemony of the Serbia core region does not exist any more. Also Russian (former Soviet) attempts to play the role of the dominant leader in this region have been suppressed to a minimum. The author discusses European Union interests in this zone, and the way European countries include themselves in the process of pacifying and developing the region. After Slovenia joined the European Union in 2004, Bulgaria, Romania, and Croatia are expected to satisfy the conditions for entering EU in next 3 to five years. In the same time Serbia and Montenegro enters a new, more democratic phase of its development.
U članku se otvara nekoliko problemskih cjelina u obliku strukturnih pitanja posvećenih današnjoj društvenoj poziciji humanistike i društvenih znanosti, naravi hegemonije našeg vremena te aktualnim ...artikulacijama kritičkog mišljenja. Radi se, u prvome planu, o problemima sustava visokog obrazovanja uslijed Bolonjskog procesa te društvenoj ulozi i važnosti figure javnog intelektualca danas, dok se na sekundarnoj razini članka ta mjesta povezuju s karakteristikama aktualne hegemonije i s tzv. tranzicijom. U tekstu se zagovara teza da je javnog intelektualca potrebno sagledati i analizirati kao performativni lik epohe unutar koje se narativi o javnom intelektualcu artikuliraju i prezentiraju, odnosno da je on slika i prilika same te epohe, jedan od njezinih zrcalnih odraza.
Amerika kao imperij Kovacevic, Bozo
Politička misao,
07/2016, Volume:
53, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Rasprave o americkoj velikoj strategiji i o mjestu Amerike u suvremenom svijetu najvecim se dijelom odvijaju u okviru konfrontacije neokonzervativizma i liberalnog internacionalizma. U ovom radu ...prikazana su stajalista autora koji se ne opredjeljuju izmeðu tih dviju dominantnih koncepcija, ali razmatraju iste teme. Unilateralizam i zaokupljenost samo ostvarivanjem vlastitih interesa opasnim smatraju i oni koji misle da Amerika ne bi smjela postati imperij i oni koji misle da ona to vec jest. Umjesto uvjeravanja samih sebe i cijeloga svijeta da su brojne americke intervencije rezultat altruizma i dobrih namjera, potrebno je prihvatiti cinjenicu da je Amerika imperij i suociti se s cijenom njegova odrzavanja.
Unilateralizam, ideologija američke izuzetnosti i strategija preventivnog rata obilježili su administraciju Georgea W. Busha. Liberalni internacionalisti kritizirali su tu politiku, koja je ...oblikovana pod utjecajem neokonzervativaca, tvrdeći da se njome sustav liberalne hegemonije nastoji preobratiti u imperij. Oni tvrde da politika Georgea W. Busha nije zasnovana na koncepciji liberalnog internacionalizma Woodrowa Wilsona i da invazija Iraka nije primjer primjene doktrine odgovornosti za zaštitu. G. John Ikenberry i Anne-Marie Slaughter, polazeći od postavke da Ujedinjeni narodi ne odgovaraju potrebama suvremenog svijeta, zagovaraju uspostavu takvih multilateralnih institucija koje će davati legitimitet akcijama primjene sile protiv država koje ugrožavaju međunarodnu sigurnost i nisu u stanju jamčiti sigurnost svojih građana. Premda naizgled oštro suprotstavljen neokonzervativnim koncepcijama, tako definiran liberalni internacionalizam ne odbacuje ni ideju o američkoj izuzetnosti ni strategiju preventivnog rata.
Prispevek problematizira klasičen pojem političnega predstavništva in ga postavlja v okvir sodobnega kritičnega teoretskega premisleka. Pri tem reflektira prispevke različnih teoretikov: Laclaua, ...Agambena ter Hardta in Negrija, ki vsak na svoj način reflektirajo vlogo in krizo predstavništva v sodobnih družbenih okoliščinah. Avtorico prispevka zanima predvsem, kakšno vlogo, če sploh, politično predstavništvo igra v procesu vznika singularnosti in subjektivacije ter kakšno vlogo ima pri tem proces identifikacije. Zato pojem političnega predstavništva razdela v odnosu do procesa identifikacije, singularnosti in politične subjektivacije. Prispevek odgovarja na to, kako iz omenjenih treh teoretskih vidikov ontološko premisliti pojem predstavniške politike in krize, v kateri se je znašla.
Za razliku od tradicionalnih tematiziranja odnosa retorike i politike, uglavnom zaokupljenih uporabom retoričkih sredstava u političkom diskursu, u ovom se radu propituje mogućnost promatranja ...retoričkih mehanizama (prvenstveno tropa – metafore, metonimije i katahreze) kao strukturnih obrazaca konstitutivnih za politiku samu, ili barem za njezinu konceptualizaciju u određenom teorijskom korpusu. Takvo razmatranje potaknuto je posljednjom objavljenom knjigom Ernesta Laclaua The rhetorical foundations of society (2014), u kojoj Laclau dorađuje svoju teoriju hegemonije i u samo središte svoje političke teorije dovodi spomenute trope. U prvom dijelu rada ukratko se izlaže pregled toga razvojnog puta te utjecaj koji je pritom na Laclaua ostvaren iz polja drugih disciplina, prvenstveno književne teorije. U drugom se dijelu rada pak Laclauov retorički/tropološki model politike i društvenog uspoređuje s reprezentativnim elementima političke teorije Jacquesa Rancièrea izloženim u studiji Nesuglasnost. Politika i filozofija (1995/2015). Tom usporedbom istovremeno se nastoji provjeriti šira primjenjivost Laclauova retoričkog modela, koji je u središtu interesa ovog rada, ali i dodatno istražiti kako se takvo tropološko određenje politike gradi na raskrižjima politike i književnosti, odnosno političke i književne teorije, te pokazati da ispreplitanje tih domena u opusima ovdje tematiziranih autora nije slučajno. Konačno, s obzirom na status prototipnog primjera koji Laclauu pridaju studije koje nastoje ocrtati do sada nejasno određeno polje postmarksističkih teorija te dodirne točke između njega, Rancièrea i drugih teoretičara koje je pokazala usporedba, u radu se postavlja pitanje mogućnosti da se spomenuto ispreplitanje književne i političke teorije te tropološko poimanje društva/politike promatraju kao distinktivna obilježja toga teorijskog korpusa.
This paper seeks to clarify conceptual and practical differences between the empire and imperial structures and the state and its determinants. The empire is historically and geographically ...differentiated and then interlinked with the concept of hegemony. Finally, a possible analytical framework for the research of empire is given. This framework consists of a brief description of fundamental factors and traits that constitute the empire as a distinct subject of political science research.
PDF
