Pesticides used in agriculture can have hazardous effects on aquatic organisms, and amphibians are even more threatened than other aquatic vertebrates. Maneb is widely used to control fungal diseases ...on crops, fruits, and vegetables. The aim of this study was to investigate the acute toxic effects of maneb on the common (Bufo bufo) and green toad (Pseudepidalea viridis) tadpoles. Tadpoles at the development stage 21 were exposed to maneb (0-5 mg L
) for 120 h. Maneb LC
values at hour 120 were 1.966 mg L
for B. bufo and 0.332 mg L
for P. viridis. To the best of our knowledge, these are the first published LC
findings for the two species. Visceral oedema and tail deformations were observed in both species. We also observed liver necrosis, pronephric tubule deformations, somite deteriorations, and visceral oedema at maneb concentrations ≥0.1 mg L
for B. bufo and ≥0.05 mg L
for P. viridis. Our results show that B. bufo tadpoles have a much higher resilience to maneb than P. viridis tadpoles. This resilience seems to be related to the larger size of the B. bufo tadpoles and their ability to metamorphose faster in adverse conditions. Future research should look into the mechanisms of toxic action of maneb in anurans.
Pesticidi u poljoprivrednoj uporabi mogu biti opasni za vodene organizme, a najugroženiji među vodenim kralježnjacima su vodozemci. Maneb se rabi za suzbijanje gljivičnih bolesti usjeva, voća i povrća. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi akutnu toksičnost maneba u punoglavaca smeđe (Bufo bufo) i zelene krastače (Pseudepidalea viridis). U tu smo svrhu punoglavce u 21. stadiju razvoja izložili manebu (0-5 mg L
). Po svršetku izloženosti (120 h), LC
maneba iznosio je 1,966 mg L
u B. bufo te 0,332 mg L
u P. viridis. Koliko znamo, ove vrijednosti dosada nisu objavljene za ove dvije vrste. Osim letalne koncentracije, pri koncentracijama maneba ≥0.1 mg L
za B. bufo odnosno ≥0.05 mg L
za P. viridis utvrdili smo i nekrozu jetara, deformacije predbubrežnoga kanalića, propadanje somita te visceralni edem. Naši rezultati pokazuju da su punoglavci smeđe krastače značajno otporniji na maneb od punoglavaca zelene krastače.
Triazole fungicide fluconazole has become the most widely used antifungal agent in the world, mainly because of its ability to penetrate well into body fluids and tissues. However, it has been ...reported to interact with many drugs and because of its common use, the risk of resistance to fluconazole increases. This calls for new anti-fungal drugs that would be able to replace it. In 2006, a new thialo benzene derivative - 2,4-dithiophenoxy-1-iodo-4-bromo benzene (C
IBr) - was synthesised with a carbon backbone similar to fluconazole, and, according to the early in vitro tests, much greater efficiency. Followed an in vitro test of its cytotoxicity, in which the new drug showed promising results as an alternative to fluconazole. The aim of this study was take the next step and test C
IBr toxicity in vivo. We opted for a four-week test on Wistar rats, in which the new antifungal agent was orally applied at doses two and a half and five times lower than those of fluconazole. There were no changes in daily food and water consumption, but weight gain in female rats and relative organ weights changed in the treated groups, pointing to sex-related differences in drug metabolism and effects. Fluconazole significantly increased leukocytes and lowered neutrophils whereas C
IBr did not, while other haematological changes in respect to the vehicle control were similar between the treated groups. Differences in cytochrome c in the liver and kidney suggested greater apoptotic effect of the new drug, but interpretation remains inconclusive, considering that other key indicators (biochemistry and histopathology) do not support greater toxicity. Considering that C
IBr is more active at lower concentrations and has comparable toxic effects to fluconazole in rats, this new compound shows some promise in the treatment of fungal infections. Future, more detailed animal studies are needed, that will include drug interactions and molecular toxicity pathways. If the results are promising, clinical studies should follow.
Triazolni antifungalni lijek flukonazol danas je najrašireniji antimikotik u svijetu, mahom zato što dobro prodire u tjelesne tekućine i tkiva. Primijećeno je međutim da ulazi u interakciju s drugim lijekovima, a zbog česte uporabe sve je veći i rizik od stvaranja rezistencije na njega. Stoga se traži njegova dostojna zamjena. Godine 2006. sintetiziran je novi derivat tialobenzena - 2,4-ditiofenoksi-1-jodo-4-bromobenzen (C18H12S2IBr). Iako je ugljikova osnovica tog derivata slična onoj flukonazolu, u prvim in vitro istraživanjima pokazao se puno djelotvorniji. Uslijedilo je in vitro istraživanje njegove citotoksičnosti, u kojem se novi spoj pokazao obećavajućom zamjenom za flukonazol. Cilj je ovog istraživanja bio otići korak dalje i istražiti toksičnost C18H12S2IBr in vivo. Odlučili smo se za četverotjedno istraživanje na štakorima Wistar, kojima se je novi antimikotik davao na usta u dozama dva i pol i pet puta nižima od uobičajene doze flukonazola. U životinja nisu primijećene promjene u konzumiranju hrane i vode, ali je relativna težina organa u ženki bila drugačija u odnosu na kontrolnu skupinu, što upućuje na razlike između spolova u metabolizmu lijeka. Za razliku od C18H12S2IBr, flukonazol je prouzročio značajno povišenje razine leukocita i smanjenje neutrofila. Ostale hematološke promjene u odnosu na kontrolnu skupinu bile su slične u skupina koje su primale bilo flukonazol bilo novi lijek. Razlike u imunolokalizaciji citokroma c u jetrima i bubrezima pokazatelj su snažnijeg apoptotičkog učinka novoga lijeka, ali se zbog drugih ključnih pokazatelja (biokemijskih i histopatoloških) ne može ništa zaključiti jer oni ne odgovaraju nalazima citokroma c. S obzirom na to da C18H12S2IBr snažnije djeluje od flukonazola pri nižim koncentracijama, uz podjednake toksične učinke u štakora, ovaj je novi spoj nesumnjivo obećavajuća alternativa liječenju gljivičnih infekcija. Potrebna su daljnja, podrobnija istraživanja u životinja, koja će obuhvatiti interakcije spojeva i molekularne putove toksičnosti. Bude li se lijek i u tim istraživanjima pokazao boljom alternativom, trebalo bi provesti klinička ispitivanja u ljudi.
The environmental impact of cadmium use and its accumulation in nature have increased to alarming levels. This study aimed to morphologically and histologically investigate the acute toxic effects of ...cadmium on green toad,
(Pallas, 1769) larvae. Embryos were obtained from specimens collected in amplexus from nature and kept under laboratory conditions until stage 26, when they were exposed to cadmium (0, 1, 5, 10, 25, and 50 Lig L
) for 96 h. The LC
LC
, and LC
values of cadmium were calculated to be 26.98, 35.35, and 46.31 Lig L
, respectively. Our results showed that cadmium had a negative effect on the body size of
larvae (over 1 ng L
). Histological examination detected a fusion of gill lamellae, liver haemorrhage, oedema in the abdominal cavity, and deformations of pronephric tubules (over 10 ng L
). Our findings suggest that the green toad was sensitive to the cadmium treatment, with LC
values lower than those reported by other studies. Thus, this species could be considered a reliable indicator species of environmental stress in aquatic ecosystem.
Pesticides used in agriculture can have hazardous effects on aquatic organisms, and amphibians are even more threatened than other aquatic vertebrates. Maneb is widely used to control fungal diseases ...on crops, fruits, and vegetables. The aim of this study was to investigate the acute toxic effects of maneb on the common (Bufo bufo) and green toad (Pseudepidalea viridis) tadpoles. Tadpoles at the development stage 21 were exposed to maneb (0-5 mg L(-1)) for 120 h. Maneb LC50 values at hour 120 were 1.966 mg L(-1) for B. bufo and 0.332 mg L-1 for P. viridis. To the best of our knowledge, these are the first published LC50 findings for the two species. Visceral oedema and tail deformations were observed in both species. We also observed liver necrosis, pronephric tubule deformations, somite deteriorations, and visceral oedema at maneb concentrations≥0.1 mg L(-1) for B. bufo and ≥0.05 mg L(-1) for P. viridis. Our results show that B. bufo tadpoles have a much higher resilience to maneb than P. viridis tadpoles. This resilience seems to be related to the larger size of the B. bufo tadpoles and their ability to metamorphose faster in adverse conditions. Future research should look into the mechanisms of toxic action of maneb in anurans.
Patulin is a mycotoxin produced by several Penicillium, Aspergillus, and Byssachlamys species growing on food products. In this study, we investigated the effects of patulin on the thymus of growing ...male rats aged five to six weeks. The rats were receiving it orally at a dose of 0.1 mg kg -1 bw a day for either 60 or 90 days. At the end of the experiment, the thymus was examined for histopathology by light microscopy and for epidermal growth factor (EGF) and its receptor (EGFR) by immunolocalisation. For morphometry we used the Bs200prop program to analyse images obtained with the Olympus BX51 light microscope. Cell ultrastructure was studied by electron microscopy. In rats treated with patulin, the thymus showed haemorrhage, plasma cell hyperplasia, a dilation and fibrosis in the cortex, enlarged interstitial tissue between the thymic lobules, enlarged fat tissue, thinning of the cortex, and blurring of the cortico-medullary demarcation. Electron microscopy showed signs of cell destruction, abnormalities of the nucleus and organelles, and loss of mitochondrial cristae. However, no differences were observed in thymus EGF and EGFR immunoreactivity between treated and control rats.
Patulin je mikotoksin koji proizvode plijesni sojeva Penicillium, Aspergillus i Byssachlamys na razli _itim prehrambenim proizvodima kao podlozi. U _inke patulina istražili smo na timusu mužjaka štakora u razvoju (dobi 5 do 6 tjedana). Mikotoksin je životinjama davan per os u dnevnoj dozi 0,1 mg kg -1 tj. t. 60 odnosno 90 dana. Na kraju pokusa štakori su žrtvovani, timus je podvrgnut histološkim analizama s pomoću svjetlosne mikroskopije, a imunocitokemijskim je metodama istražena stani _na lokalizacija epidermalnog faktora rasta (EGF) i njegova receptora (EGFR). Morfometrijska analiza provedena jes pomoću ra _unalnog programa Bs200prop povezanog u sustav sa svjetlosnim mikroskopom Olympus BX51. Elektronskomikroskopski je istražena ultrastruktura stanica timusa. Utvrđeno je da patulin izaziva krvaranja u timusu, hiperplaziju plazma-stanica, dilataciju i fibrozu u kortikalnoj regiji timusa, širenje intersticijskog tkiva između režnjeva timusa, povećanje masnih stanica, smanjenje debljine kore timusa te nestanak kortiko-medularne demarkacije. Elektronskomikroskopski u tkivu timusa štakora tretiranih patulinom uo _eni su znakovi raspadanja stanica, abnormalnosti jezgre i organela te gubitak mitohondrijskih krista. Unato _ navedenomu, na presjecima tkiva kontrolnih štakora i štakora tretiranih patulinom nismo utvrdili razlike u imunoreaktivnosti EGF i EGFR, što bi trebalo dodatno istražiti osjetljivijim molekularnim metodama.
Melatonin Inhibits Benzene-Induced Lipid Peroxidation in Rat Liver Sharma, Seema (Toxicology Laboratory, Department of Zoology, Ch. Charan Singh University, Meerut, India); Rana, Suresh (Toxicology Laboratory, Department of Zoology, Ch. Charan Singh University, Meerut, India)
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
03/2010, Volume:
61, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
We studied the antioxidative role of melatonin against benzene toxicity in rat liver. The inhibition of mitochondrial and microsomal lipid peroxidation differed between 24-hour (single-dose), 15-day, ...and 30-day treatments. Inhibition of mitochondrial lipid peroxidation was the highest after the single dose of melatonin, whereas highest microsomal inhibition was recorded after 30 days of melatonin treatment. No significant difference was recorded between 15-day and 30-day treatments. Cytochrome P 450 2E1 (CYP 450 2E1) activity declined after the single-dose and 15-day melatonin treatment in the benzene-treated group, but it rose again, though not significantly after 30 days of treatment. Liver histopathology generally supported these findings. Phenol concentration in the urine samples declined in melatonin and benzene-treated rats. Our results show that melatonin affects CYP 450 2E1, which is responsible for benzene metabolism. Inhibition of its metabolism correlated with lower lipid peroxidation. In conclusion, melatonin was found to be protective against lipid peroxidation induced by benzene.
Istražena je antioksidacijska uloga melatonina u zaštiti protiv toksi _noga djelovanja benzena u jetri štakora. Utvrđeno je da kratkoro _no odnosno dugoro _nije lije _enje štakora melatoninom u razli _itoj mjeri štiti štakore istodobno izložene benzenu. Inhibicija lipidne peroksidacije mitohondrija i mikrosoma bila je razli _ita nakon 24 h, 15 dana, odnosno 30 dana lije _enja melatoninom. Najveća inhibicija lipidne peroksidacije mitohondrija zamijećena je nakon primjene jednokratne doze melatonina, dok je najizraženija inhibicija u mikrosomima zamijećena nakon 30 dana lije _enja melatoninom. Sli _na istraživanja pokazuju da razina glutationa (GSH) najviše raste nakon 24 h lije _enja melatoninom. Nije zamijećena razlika između lije _enja u trajanju od 15 odnosno 30 dana. U štakora koji su uz benzen istodobno primali i melatonin razine citokroma P 450 2E1 pale su nakon 24 h odnosno 15 dana izloženosti. U štakora koji su primali samo melatonin te su razine nakon 30 dana statisti _ki nezna _ajno porasle u odnosu na skupinu izloženu samo benzenu. Histopatološka analiza jetre na _elno je potvrdila ove nalaze. Koncentracije fenola u mokraći bile su niže u štakora koji su istodobno primali melatonin i benzen. Ovi rezultati pokazuju da melatonin utje _e na citokrom P 450 2E1, koji je odgovoran za metabolizam benzena. Inhibira li se njegov metabolizam, smanjuje se lipidna peroksidacija. Zaklju _ak je da melatonin štiti od lipidne peroksidacije uzrokovane benzenom.
U konja s kolikom čest je razvoj endotoksemije povezane s gastrointestinalnim ozljedama. Takvi bolesnici vjerojatno će razviti kardiovaskularne komplikacije, uključujući oštećenje miokarda. Manji ...broj istraživanja analizirao je prevalenciju oštećenja miokarda u konja s kolikama. Biomarkeri, kao što je srčani troponin I (cTnI), često su korišteni u humanoj i veterinarskoj medicini za dijagnosticiranje oštećenja miokarda. Cilj ovog istraživanja bio je mjerenjem koncentracije cTnI u serumu analizirati pojavu oštećenja miokarda u konja s kolikom. U istraživanje su uključeni i uginuli konji od kojih su uzeti uzorci tkiva miokarda i podvrgnuti histopatološkoj procjeni. Koncentracija cTnI u serumu mjerena je u 10 zdravih konja i 39 konja s kolikom. Analizirana je povezanost koncentacije cTnI s varijablama zdravstveni status (zdravi i konji s kolikom), vrsta kolike (upalna, zastojna, nepoznata), jačina abdominalne boli (blaga, umjerena i teška) i klinički ishod (preživjeli do otpuštanja i nepreživjeli). U usporedbi sa zdravim konjima, koncentracije cTnI bile su znakovito povišene u konja s kolikom (P = 0,004). U konja s kolikom, abnormalna koncentracija cTnI bila je znakovito povezana s upalnim tipom kolike (P < 0,05), teškom boli u abdomenu (P < 0,01) i nepreživljavanjem kao kliničkim ishodom (P < 0,0001). Nadalje, histopatološkom procjenom mišića miokarda utvrđeni su različiti stupanjevi degeneracije i nekroze. Ovo je istraživanje pokazalo da su konji s teškom kolikom i povišenim razinama cTnI skloniji razvoju oštećenja miokarda. Povišene razine cTnI mogu također ukazivati na slabu prognozu u konja s teškom kolikom.
Granularni stanični tumor u središnjem živčanom sustavu tvora (Mustela putorius furo) rijetka je pojava, a ovom radu opisan je kod pet godina stare ženke. Životinja je razvila šepavost stražnje desne ...noge koja je prerasla u potpunu ataksiju. Nakon uginuća napravljena je obdukcija kojom je otkrivena masa u medijalnom do kaudalnom dijelu lijevog frontalnog režnja mozga. Na temelju histološkog i imunohistokemijskog nalaza, tumor je dijagnosticiran kao granularni stanični tumor. Imunohistokemijski su u ovom slučaju tumorske stanice bile difuzno pozitivne na vimentin i neuron-specifičnu enolazu (NSE), a uočena je slaba fokalna reaktivnost na S-100 protein. Neoplastične stanice nisu eksprimirale citokeratine i glialni fibrilarni kiseli protein (GFAP). Iako je napravljena imunohistokemijska analiza, histogeneza ovog tumora ostaje neutvrđena i kontroverzna.
Tumori sjemenika pasa najčešći su tumori spolnog sustava te među najčešćim tumorima pasa uopće. Većinom se dijagnosticiraju u kasnijoj fazi, kada dođe do povećanja sjemenika, te se u svrhu liječenja ...obavlja kastracija nakon koje se postavlja dijagnoza na temelju histopatološke pretrage.
U ovom je istraživanju provedena histopatološka analiza i klasifikacija arhiviranih uzoraka najčešćih tumora sjemenika pasa (9 uzoraka) i jednog uzorka nepromijenjenog sjemenika, te je provedena analiza DNK metodom protočne citometrije. Provedenom komparativnom analizom nastojala se utvrditi korelacija između tipova tumora i rezultata protočne citometrije, tj. jesu li promjene u genetičkim ili fizikalnim svojstvima tumorskih stanica povezane s histološkim tipom tumora. Utvrđeno je da je histopatološka pretraga objektivna dijagnostička metoda za razlikovanje pojedinih tipova tumora sjemenika u pasa. Dobiveni rezultati protočne citometrije, iako nisu bili dostatni i dovoljno precizni za donošenje definitivnog zaključka o karakteristikama istraživanih neoplastičnih promjena, pokazuju da je primjenom protočne citometrije na uzorcima sjemenika pasa moguće dobiti nove informacije o svojstvima stanica. Kako bi se protočna citometrija i njezini rezultati mogli objektivnije analizirati te koristiti u dijagnostici neoplazija testisa u pasa, potrebno je optimizirati
i standardizirati metodu te postaviti detaljne dijagnostičke kriterije, za što je potrebno provesti istraživanje na znatno većem broju uzoraka tumorozno promijenjenih i patološki nepromijenjenih sjemenika.
Metoda protočne citometrije može pomoći u dijagnostici tumora sjemenika pasa, osobito ako je kombinirana s do sada uhodanim metodama pretrage kao što je histopatološka analiza tumora sjemenika.
PDF
