Most construction agencies have a quality management system in order to control and manage the quality of their final product. Once the project is over, the testing results are kept in archives in ...which they are rarely re-visited or utilized. Quality testing results carry much information about the contractor performance that could be useful during the contractor evaluation/selection process. Previous attempts to implement the Best Value (BV) used the average performance records as the expected performance, which was utilized to evaluate contractors. The objective of this research is to develop, based on random data obtained from the contractor's performance records, a methodology that provides decision makers with the level of confidence or risk associated with the contractor selection using the BV model. Simulation technique is used to develop the BV model and analysis. Field performance data have been used to obtain the Percentage Defective, which indicates the contractor's performance in the BV model. The analysis of data indicates that performance follows a normal distribution. Sensitivity analysis of the BV model illustrates the significance of the weights in the BV model, which demands special attention when selecting the parameters' weights. The developed methodology provides the decision makers with the confidence and risk associated with their selection decision.
Ovaj se rad sastoji u nastojanju da se ukratko prikažu bitne značajke kulturno-antropološke koncepcije Renéa Girarda. Polazi se od toga da je njegova koncepcija nedovoljno poznata u našoj akademskoj ...i kulturnoj sredini, da je o njoj malo toga napisano i da je vrlo malo Girardovih tekstova prevedeno na hrvatski jezik. Rad ima na umu da Girardova antropološka misao spada u onu vrstu diskursa koji se označava kao fundamentalna antropologija, ali da i unutar tog određenja njegov pristup odlikuje niz specifičnosti koje su ga posljednjih četrdesetak godina, s više ili manje respekta, učinile originalnim, vrlo čitanim, ali i prijepornim autorom. Rad, prije svega, utvrđuje Girardov osobiti intelektualni profil, potom tematizira njegove ključne pojmove: mimesis, mimetizam, mimetički mehanizam, mimetički proces, mimetičko rivalstvo, mimetičko nasilje, mimetička kriza, mimetička žrtva, utemeljujuća žrtva, žrtveni jarac, itd., te napokon iznosi i neke od kritičkih prigovora Girardovoj antropologiji. Rad je posebno usredotočen na Girardovo poimanje kulture, odnosno na njegovu fundamentalno-antropološku hipotezu o izvorištima, porijeklu i nastanku ljudske kulture. Želi se naime pokazati kako Girard, kao zagovornik fundamentalne antropologije, pokušava iznaći i protumačiti one krajnje, prvotne izvore iz kojih se oblikovala ljudska kultura.
Mnoge su zapadnjačke teorije o upravnoj znanosti stekle određenu popularnost u Kini, no one također ukazuju na važnost konteksta i potrebu da teorija bude u skladu s okruženjem u kojem se ...primjenjuje. U tom bi smislu svaka teorija trebala biti jasno razrađena, što se može postići na više načina. U radu autor navodi neka razmišljanja koja proizlaze iz njegovog nastavnog i istraživačkog djelovanja tijekom protekla dva desetljeća. Radi se o načinima na koje je razvoj upravne znanosti na Zapadu potaknuo pristupe proučavanju upravne znanosti u Kini. U radu se razmatra pet ključnih značajki znanosti o javnoj upravi te instrumentalni i vrijednosni elementi kao osnovne karakteristike različitih škola mišljenja koje su se bavile razvojem ovog znanstvenog polja u zapadnim zemljama. Tih su pet ključnih značajki središnja vrijednost, pretpostavke o ljudskoj prirodi, metodologija, uloga vlasti i pozicija discipline, te se pomoću njih nudi pregled područja upravne znanosti u Kini. U posljednja su četiri desetljeća istraživanja Kineza u ovom području uspjela povratiti ugled upravnoj znanosti i rezultirala naglim rastom broja studijskih i istraživačkih programa, kao i razmjenom iskustava s kolegama diljem svijeta. Unatoč tome, kineska znanost o javnoj upravi suočava se s “krizom identiteta” jer su kineski znanstvenici navikli na ulogu potrošača uvezenih znanstvenih koncepata, teorija i metoda. U ovome je trenutku iznimno važno da Kina razvije vlastitu paradigmu, uključujući koncepte, teorije i metode, te da doprinese razvoju cjelokupnog znanstvenog polja. Nastojanja da osmisle vlastiti teoretski okvir potiču Kineze da si postavljaju izazove i svjesno formuliraju teorijska razmišljanja neovisno o drugima. Da budemo precizniji, Kinezi bi trebali biti tijeku s razvojem teorija na Zapadu i usredotočiti se na najnovija istraživanja. Također bi trebali izbjegavati fokusiranje na određene teorije zanemarujući cjelokupni razvoj i pravodobno prihvaćati prevladavajuće teorije.
U ovom članku obrađuju se ulomci oslikane žbuke iz rimske
vile smještene na prevlaci poluotoka Sorna južno od Poreča.
Očuvani dekor pripadao je zidnoj i stropnoj površini te
otvorima. Jedini ...figurativni prikaz koji je skoro u potpunosti
očuvan pripada stropnoj dekoraciji, a prikazuje krilatog Erota.
Uglavnom su očuvani malobrojni ulomci koji pripadaju jednoj
cjelini. Stropni ulomci ukrašeni su linearnim trakama koje
imitiraju čipkastu borduru, vegetabilnim viticama i motivom
kružnica koje se presijecaju. Zidnoj dekoraciji pripadaju
ulomci s prikazom imitacije stupova na crvenoj i žutoj
podlozi te imitacija mramora. Arheološki kontekst nije moguće
identificirati, budući da rimska vila nije u potpunosti istražena
te nema podataka o namjeni prostora kojem su navedeni ulomci
pripadali.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The subject of this doctoral dissertation is appropriation as a creative procedure in the 20th century art from its origins within ...the fold of the historical avant-garde (readymade, collage, photomontage) to the contemporary practices of postappropriation. Appropriation is defined as an instrument of transfer of the elements from one system of meanings or art discourse to another, or as an act of creation which is strategically reaching for the extant artistic or non-artistic artifacts and using them as material to produce new artistic creations. Examination of appropriation as a creative procedure requires analysis of a variety of heterogeneous conceptual, linguistic, thematic, generic, technological, media, cultural and other aspects of use of the appropriated elements in creation of new works of art. The concept of appropriation was first introduced into the vocabulary of art criticism in the early eighties of the last century to describe a range of procedures applied in the postmodern art, based on appropriations of the artistic and cultural texts in paintings, objects, photography and video. At the same time the concept was examined from a historical point of view, which provided an index of its diverse historical manifestations in the modern art and drafted the lineage of appropriation art in the 20th century which continues to this date. So far the lineage of appropriation art has not been exhaustively profiled or thoroughly studied in art history and the purpose of this dissertation is to expand and revise current knowledge about the phenomenon which pertains to a number of significant individual and collective art practices of the last century. Rereading of the art of appropriation should open new insights needed for proper understanding of the various forms of repetition, transformation and relocation in the artistic practice, the revolutionary significance of appropriation practices and their impact in the world of art. Investigation of the poetics and politics of appropriation also requires indexing of the highly complex networks of relations between the identity of the artistic subject, artistic creation and material practices in art, culture and society, as well as analytical and critical examination of the extant interpretations of appropriation in art history and theory.- Predmet doktorske disertacije je aproprijacija kao stvaralačka procedura u umetnosti 20. veka, u rasponu od njene pojave u krilu istorijskih avangardi (redimejd, kolaž, fotomontaža) pa sve do savremenih praksi postaproprijacije. Aproprijaciju definišemo kao instrument prenosa elemenata iz jednog u drugi sistem značenja ili umetnički diskurs, odnosno kao akt stvaranja koji strategijski poseže za postojećim, umetničkim ili neumetničkim, tvorevinama kao građom za konstituiciju nove umetničke tvorevine. Kada razmatramo aproprijaciju kao stvaralačku proceduru onda podrazumevamo heterogene idejne, jezičke, tematske, žanrovske, tehničke, medijske, kulturološke i ostale aspekte upotrebe prisvojenih elemenata u kreaciji umetničkog dela. Pojam aproprijacija je u vokabular umetničke kritike uveden početkom osamdesetih godina prošlog veka kako bi opisao lepezu stvaralačkih procedura postmodernističke umetnosti zasnovanih na slikarskom, objektnom, fotografskom i videografskom prisvajanju umetničkih i kulturnih tekstova. U isto vreme, ovaj je pojam počeo da se razmatra i u istorijskoj perspektivi koja je indeksirala raznorodne instance njenog ispoljavanja u modernoj umetnosti, čime je skicirana aproprijacionistička linija umetnosti 20. veka čije kontinuirano prisustvo pratimo sve do danas. Aproprijacionistička linija umetnosti nije do kraja profilisana ni sveobuhvatnije razmatrana u istorijsko-umetničkoj nauci ni u svetu ni kod nas i stoga je cilj ove disertacije da produbi i revidira postojeći fond znanja o ovom fenomenu koji obuhvata brojne značajne, individualne i kolektivne, umetničke pojave koje su obeležile umetnost prošlog veka. Ponovno čitanje umetnosti prisvajanja donosi nove uvide neophodne za razumevanje različitih oblika ponavljanja, preobražaja i premeštanja u umetničkoj praksi i omogućava da se shvati revolucionarni značaj pojave aproprijacije, kao i reperkusija po svet umetnosti koje je ona za sobom ostavila. Istraživanje poetika i politika aproprijacije takođe podrazumeva i indeksiranje složenih mreža odnosa između identiteta umetničkog subjekta, umetničke kreacije i materijalne prakse umetnosti, kulture i društva, kao i analitičko-kritičko preispitivanje postojećih istorijsko-umetničkih i teorijskih interpretacija aproprijacije.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Dohodovne i tehnološke nejednakosti između zemalja mogu se derivirati iz razlika u specifičnim uvjetima tehnološkog napretka u pojedinim zemljama. Inovacija zahtijeva odgovarajuće ljudske resurse i ...institucionalno okruženje, kao i tvrtke za inoviranje. Razlike u ljudskim, financijskim i institucionalnim uvjetima stvaraju tehnološke razlike što dovodi do inovativnih i imitacijskih gospodarstava s različitim ekonomskim performansama. Tehnološke promjene u gospodarstvu omogućene su stvaranjem i primjenom novih znanja. Stoga se tehnološki napredak može tumačiti kao specifičan oblik akumulacije znanja, u kojem ljudski resursi zemalja imaju ključnu ulogu. Ovo istraživanje ima za cilj ilustrirati nejednakosti u inovacijama razvoja ljudskih resursa između inovativnih i imitacijskih gospodarstava zasnovanih na neparametrijskim i multivarijantnim statističkim metodama. Varijable ljudskog kapitala i indeksa globalnih inovacija usporedit će se koristeći različite analitičke tehnike kako bi se istaknulo gdje su veće razlike u razvoju ljudskih resursa između skupina zemalja. Glavni rezultat ovog istraživanja je da je ukupan broj godina školovanja čimbenik u kojem su zemlje najviše razlikuju, pa je obrazovanje važno za zemlje imitatorice kako bi dostignule zemlje inovatore.
Rad prati proliferaciju privatnih kuća i poslovnih objekata izgrađenih uz glavne ceste u Bosni i Hercegovini, koji su modelirani da podsjećaju na dvorce. Zanimaju me promjene koje ove strukture prave ...u krajoliku, nove kvalitete i značenja koja upisuju u okolinu. Na prvi pogled u njihove nadrealne, razdragane i naivne forme očigledno je da strukture evociraju nostalgiju, egzotična mjesta i fantazije. Kroz semiotsku analizu baziranu na fotografiji pokušavam otkriti kako građevine vizualno pregovaraju postsocijalističke i poslijeratne perspektive i pojedinačne prikaze koje ove perspektive nude, te želim saznati više o novoj modernosti koja ih okružuje.
Kako je moguće predvidjeti taloženje visokih zgrada i analizirati pomak temelja kako bi se zaštitile podzemne komunalije? To je urgentan problem u današnjoj izgradnji. U svrhu njegovog rješenja, u ...ovom se radu istražuje kako piloti utječu na vrijednost pomaka temelja primjenom Mohr-Coulomb Modela i 3D računarskog programa FLAC3D s 20 m dubokim iskopima temelja kao primjerom. Analiza pokazuje da je distribucijski uzorak pomaka temelja bez pilota konveksna krivulja, a da s pilotima krivulja postaje valovita uz porast vrijednosti pomaka temelja za 0,4÷0,6. Isto tako parametri poput udaljenosti pilota, promjera pilota i njihove dužine utječu na tu vrijednost na način da veći razmak snižava ograničenje pilota na vrijednost pomaka temelja. Stoga se u radu predlaže da najveći razmak između pilota ne bi trebao biti veći od 6d kad je ograničeni iznos vrijednosti oko 0,23÷0,37. Povećanje promjera i dužine pilota (ne više od 1,25 puta dubine kopanja) može učinkovito ograničiti pomak. Prema tome, u radu se daju korisni parametri za konstrukciju pilota, dokazuje njihovo djelovanje na mehanizam za ograničenje pomaka temelja i pruža analitička osnova za optimizaciju pilota.
Raznolikost Marulićeva književnog djela temeljila se na vladanju različitim modelima latinskoga jezika, u kojem se često javljaju nesukladne književne i leksičke tradicije. Humanističko načelo ...oponašanja antičkog latiniteta ograničavalo je odstupanja od klasične norme, ali nije ih zaprečavalo. Zbog toga nove i rijetke riječi (ili – gdje je to moguće zapaziti – njihova odsutnost) mogu biti korisnim pokazateljem modela što ga pojedini humanist usvaja te općenito njegovih stilističkih ideala. U nastavku ću istražiti izvore rijetkih riječi u Marulića te pokušati utvrditi može li se uspostaviti odnos između tipova njegovih neologizama i književnih žanrova.
Vjerojatno najpoticajniji za Marulićev pjesnički leksik bio je Ovidije. Njegov utjecaj možda nije uvijek izravan, kao što vidimo kod riječi corymbifer (»koji nosi bršljanove bobice«), ovidijevskoga hapaksa iz Fasti 1,393, koji se ponovno pojavljuje u okolišu istarskog / dalmatinskog humanizma,1 u pjesmama Jurja Šižgorića, Raffaelea Zovenzonija i Frane Božićevića. Kad se Marulić tim izrazom posluži u jednom svojem epigramu (carmina 125,1-3), više nije posrijedi samo imitacija Ovidija nego i svijest o razvoju latinštine njegovih suvremenika. Ovidijevska je i riječ circumuelare (Dauidias 8,150). Ona nije rijetka u srednjovjekovnom pjesništvu, ali čini se da su je humanisti prije Marulića izbjegavali. Stih iz Davidijade najvjerojatnije je izravna inačica Ovidijeva.
Marulićeva latinska proza pokazuje raznolikije utjecaje. Riječ psallocitharista (u naslovu 48. epigrama), termin za glazbenika koji pri pjevanju sam sebe prati na liri, potječe iz Svetonijeve Vita Domitiani (4,4); pojavljuje se kao konjektura umjesto psilocitharista u Sabellicovu izdanju Svetonija iz 1493.
Terencijevsko abligurrire bona (»polizati«, »potrošiti«, »spiskati svoja dobra«) susrećemo u Marulićevoj parafrazi parabole o rasipnom sinu u Evanđelistaru 2,21. Relevantni ulomak evanđelja ima nekoliko neklasičnih obilježja (parataksa, komparativ adulescentior) koje Marulić zamjenjuje klasičnim sermo cottidianus. Terencijev izraz (iz stiha često navođena u srednjovjekovnim rječnicima) javlja se u parafrazi ulomka Vulgate prestiliziranog u suzdržanu narativnom registru, bez ikakva traga hiperbole izvornoga komediografskog konteksta.
Marulić zadržava neke srednjovjekovne riječi, kao euangelistarium. U srednjovjekovnom latinitetu euangelistarium znači rukopis koji sadrži evanđelja; proširenje značenja na knjigu o naučavanju katoličke vjere Marulić opravdava svetošću termina, koji korespondira sa sadržajem djela.
Ban(n)us, što znači zapovjednik vojnog područja, uporabljeno je u Regum Delmatię atque Croatię gesta; to je srednjovjekovni latinizirani oblik vernakularnoga ban.2 Marulić rabi i tribunus, sinonim koji se pojavljuje u srednjovjekovnim ispravama na Balkanu. Za sedam nižih zapovjednika Marulić rabi centurio, etimološki ekvivalent vernakularnoga satnik.
Talijanski se utjecaj pojavljuje u bagatinus, što potječe od talijanskoga bagattino, mletačkoga novčića niske denominacije, ujedno poslovičnog označitelja za malu vrijednost. Druge nove riječi jesu tetrargus (»četverostruki čuvar«) u jednom epigramu, stvoreno od Argus (stooki div, čuvar nimfe Io pošto je pretvorena u kravu) prema Terencijevu fur / trifur ili prema Marcijalovu nauta / argonauta;funiceus (»načinjen od užeta«) u Davidijadi i Instituciji; circumniti (»biti odasvud poduprt«) u Dauidias 7,105; hiatare (»zijevati«) u Euangelistarium 2,7; ineffrenis (»neobuzdan«) u Vita diui Hieronymi pręsbiteri; implagatus (»pretučen«) u Repertorium I, 349 i u naslovu jednog epigrama (121); supermensarius (»čitaču blagovaonici«).
Marulić je pozoran proučavatelj normi klasičnoga latiniteta, koje reproducira besprijekorno; k tomu, virtuozno se služi rijetkim riječima bilo radi preciznosti ili radi retoričkog ukrasa. Iako je ideološki uvjeren kršćanski humanist, skloniji je klasičnom leksiku i sintaksi nego nedotjeranu izrazu nekih kršćanskih izvora. Ipak, ne izbjegava srednjovjekovne latinske riječi, ako mu odgovaraju i ako su prikladne, a zgodimice poseže i za posuđenicama iz vernakulara. Postoje i naznake o leksičkim vezama Marulića i drugih novolatinskih autora. Nekoliko je novo-latinskih riječi Marulić i sam skovao. Mnoge od njih pojavljuju se samo jednom;neke od njih, susretane u različitim kontekstima, pokazuju da se naš humanist ponosio svojim neologizmima; u rijetkim slučajevima takve riječi čak prelaze granicu između proze i poezije.
1 Navodi iz Zovenzonija, Šižgorića i Božićevića koji slijede preuzeti su iz mrežno dostupne zbirke CroALa.
2 Za hrvatski tekst kronike služio sam se izdanjem: Ferdo Š i š i ć (ur.), Letopis popa Dukljanina, Beograd – Zagreb, 1928, 382-416: 399-400.
PDF
