Poremećaj autističnog spektra spada u pervazivne poremećaje razvoja koji pogađaju praktično sve sfere psiho-socijalnog, ali i motornog razvoja pojedinca. Poremećaj autističnog spektra (PAS) je ...karakterisan uglavnom nižim kvocijentom inteligencije, poremećajem senzorne integracije (nepsretnost, stereotipija pokreta, ograničen spektar interesovanja, opiranje promjenama i bihevioralni poremećaji), poremećajem razvoja govora, itd. Osnovni problem ovog istraživanja se sastoji u postojanju subjektivnih prepreka ovoj inkluziji, manifestovanih uglavnom kroz stavove učitelja i nastavnika redovnih škola prema ovoj djeci. Cilj ove studije je bio da se ispitaju stavovi učitelja i nastavnika redovnih osnovnih škola kantona Sarajevo prema djeci sa PAS-om. Empirijsko istraživanje je kvantitativnog tipa, sa deskriptivnom (učestalost pojava) i inferencijalnom statistikom (utvrđivanje povezanosti varijabli sa Hi-kvadrat testom i pragom statističke značajnosti p<0,05). Istraživanje je došlo do rezultata da je većina učitelja i nastavnika za ovu inkluziju, da je većina njih dobro upoznata sa zakonskim aktima koji regulišu ovu problematiku, da se većina njih slaže da bi naldežne institucije morale ulagati više napora na ovom polju. Pol učitelja i nastavnika nema uticaj na ove stavove, dok radno iskustvo i hronološka dob imaju, pri čemu se mlađi učitelji i nastavnici sa manje radnog iskustva više slažu sa tvrdnjom da djeca sa PASom mogu imati efikasnu inkluziju u redovno osnovnoškolsko obrazovanje.
Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovni je u posljednjih dvadeset godina pretrpio burne promjene: kurikularna reforma osnovne škole, uvođenja novih predmeta, kao i značajno povećanje broja djece sa ...teškoćama. Prema zvaničnim podacima u ovoj školskoj godini je u redovni sistem osnovnog odgoja i obrazovanja uključeno preko 550 djece sa različitim teškoćama na području Kantona Sarajevo. Inkluzija djece sa teškoćama u razvoju se provodi sa različitim uspjehom i na nju utječu brojni faktori. Formalnim obrazovanjem učitelji nisu dovoljno educirani za rad sa djecom sa različtiim spektrom teškoća koja su uključena u redovni obrazovni sistem. Stručno usavršavanje učitelja koje se realizira kroz različite vladine i nevladine organizacije nije dovoljno, iako se u posljednjem periodu ono najviše odnosilo na inkluziju. Vrsta i obim podrške koju učitelji imaju u školi i izvan nje se značajno razlikuje. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koliko učitelja obuhvaćenim istraživanjem je imalo inkludiranu djecu sa teškoćama u svom razredu. Ispitivali smo i koji su najveći izazovi koje su učitelji imali u radu sa djecom sa teškoćama u razvoju, ali i koja vrsta podrške im je potrebna za uspješnu inkluziju. Posebno nas je zanimalo da li je inkluzija moguća u postojećim uvjetima. Rezultati pokazuju da smo napravili značajan napredak u procesu inkluzije u mnogim aspektima, ali da to još uvijek nije dovoljno.
INKLUZIJA (NI)JE ILUZIJA Mujkanović, Elvira; Podbićanin, Lejla
Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji,
12/2022, Volume:
4, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Termin inkluzija je riječ latinskog porijekla inclusio, što znači uključenje, uključivanje, obuhvatanje i podrazumijevanje. Prema definiciji i prema većini autora predstavlja najkompletniji pojam ili ...proces uključivanja dijelova u cjelinu. U obrazovanju inkluzija svakom djetetu pruža jednake mogućnosti za razvoj potencijala i predstavlja human proces. Međutim, inkluzija je proces koji se ne odnosi samo na uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovne škole i predškolske ustanove. Inkluzija podrazumijeva rušenje barijera u svakodnevnom životu i aktivno i ravnopravno učešće djece i odraslih osoba s teškoćama u razvoju na svim poljima življenja i funkcionisanja bilo da se radi o djetetu ili o odrasloj osobi. Inkluzija i inkluzivni proces obrazovanja traje destljećima. Da li smo u ovom periodu naučili šta znači biti različit, na koji način prihvatiti različitosti kao pozitivne karakteristike druge osobe i da li smo naučili našu djecu kako da izgrade ravnopravan odnos sa osobama koje imaju neku teškoću u razvoju? Na ova pitanja smo pokušali odgovoriti ispitujući učenike osnovnih škola u Sarajevu. Osnovni cilj istraživanja je bio ispitati, analizirati i utvrditi da li djeca osnovnoškolskog uzrasta imaju razvijenu svijest o postojanju različitosti kao pozitivne karakteristike neke osobe, te utvrditi da li djeca razgovaraju sa roditeljima o različitostima i koliko ih roditelji informišu o tome, da li su informisani o kategorijama teškoća u razvoju kao i da li nakon toliko godina od uvođenja inkluzije ostaje pitanje da li je inkluzija iluzija. Na osnovu dobijenih rezultata istraživanja možemo zaključiti da je inkluzija djece s teškoćama u razvoju pozitivno prihvaćena od vršnjaka, ali da je neophodno nastaviti raditi na informisanju, zajedničkom druženju kao i na edukaciji roditelja o odgoju djeteta bez predrasuda kako bismo izgradili idealno inkluzivno društvo.
Republika Hrvatska po pitanju inkluzije učenika s teškoćama u redovne odgojno-obrazovne ustanove aktivna je od 80-ih godina 20. stoljeća. Proces odgojno-obrazovne inkluzije u posljednje vrijeme u ...velikoj se mjeri ostvaruje putem pomoćnika u nastavi (PUN) odnosno stručnih komunikacijskih posrednika kao modela potpore obrazovanju i socijalizaciji učenika s teškoćama. Sukladno kontinuiranom rastu broja učenika s teškoćama očekuje se i kontinuitet rasta potrebe za uključivanjem pomoćnika u nastavi / komunikacijskih posrednika u odgojno-obrazovni proces. Premda je Republika Hrvatska u Ustav (NN 85/2010) te svoju obrazovnu politiku uključila istaknutu potrebu donijevši „Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima“ (NN 102/ 2018), još uvijek ne postoje čvrsti zakonski temelji kojima se jasno definiraju kriteriji odabira, kompetencija, sustavne evaluacije, edukacije i podrške osobama koje obavljaju poslove PUN. Cilj je ovog rada dati prikaz zakonske regulative koja se odnosi na uključivanje pomoćnika / komunikacijskih posrednika u odgojno-obrazovni proces te identificirati područja koja su nedovoljno zakonski regulirana. Iako se istraživanja na području inkluzivnog odgoja i obrazovanja posredovanjem PUN intenziviraju, s naglaskom na stavove, kompetencije te suradnju PUN i učitelja, ona su i dalje malobrojna i nedostatna. Svrha je ovoga rada pregledom dokumentacije ukazati na izazove te doprinijeti ujednačavanju odgojno-obrazovne inkluzivne prakse na nacionalnoj razini.
In terms of the inclusion of students with disabilities (SEN) in regular educational institutions, the Republic of Croatia has been active since the 1980s. In recent times, the process of educational inclusion has been largely facilitated through teaching assistants (TAs) who serve as professional communication mediators, providing support for the education and socialization of students with disabilities. Given the continuous growth in the number of students with disabilities, there is an expected increase in the demand for teaching assistants/communication mediators in the educational process. While the Republic of Croatia has recognized this need, as reflected in the Constitution (2010) and its educational policy, and by adopting the “Regulations on Teaching Assistants and Professional Communication Mediators” (OG 102/2018), there is still a lack of solid legal foundations that clearly define the selection criteria, competencies, systematic evaluations, education, and support for individuals performing TA duties. This research aims to provide an overview of the legal regulations related to the inclusion of assistants/communication mediators in the educational process and identify areas that are insufficiently regulated by the law. Although research in the field of inclusive upbringing and education through the mediation of TAs is increasing, with a focus on the attitudes, competencies, and cooperation of TAs and teachers, it remains limited and inadequate. This paper highlights the challenges through document review and aims to contribute to the standardization of educational policies at the national level.
Cilj rada bio je ispitati samoprocjenu studenata završne godine razredne nastave na spremnost za rad s djecom s teškoćama u razvoju te dobiti uvid u kojim područjima se studenti osjećaju ...najkompetentnijima, a u kojima im je potrebna dodatna podrška. U istraživanju su sudjelovala 83 studenta završne godine razredne nastave različitih sveučilišta u Bosni i Hercegovini. Primijenjeni instrument koji se koristio u istraživanju i kreiran je u svrhu navedenog istraživanja je kombinacija upitnika i Likertove skale procjene, a ispunjavan je uživo i online. Rezultati istraživanja pokazuju kako studenti imaju pozitivne stavove prema inkluziji te kako samoprocjenjuju prepoznavanje odstupanja od tipičnog razvoja kod djece s teškoćama u razvoju. Područje u kojima studenti samoprocjenjuju nedovoljnu kompetentnost je prevencija nepoželjnih oblika ponašanja. U pitanjima o prethodnim iskustvima s djecom s teškoćama te jesu li slušali kolegije o inkluziji nije pokazana statistički značajna razlika. Također, studenti smatraju kako imaju nedovoljan broj kolegija o odstupanjima od normi kod djece s teškoćama u razvoju te kako je potrebno dodatno usavršavanje za učitelje, čime su pokazali kako je obrazovanje promjenjiv sustav te da je potrebno cjeloživotno obrazovanje nastavnog i nenastavnog kadra u školskim ustanovama.
Ovaj rad istražuje utjecaj institucija na prihvaćenost kriptovaluta u zemlji s obzirom na razinu financijske pismenosti stanovništva zemlje. Rezultati istraživanja su pokazali da u zemljama s manjom ...financijskom pismenošću institucije imaju veći utjecaj na trgovinu s kriptovalutama. Kontrola korupcije, stabilnost vlade, socioekonomski uvjeti, demokracija i kvaliteta birokracije imaju negativan utjecaj, dok zakon i red, involviranost vojske u politiku i sukobi imaju pozitivan utjecaj. S druge strane, kod zemalja s većom financijskom pismenošću utjecaj institucija je manje izražen i uglavnom je negativan. Rast cijene Bitcoina motivira stanovništvo da se uključi u trgovinu kriptovalutama bez obzira na financijsku pismenost. Nadalje, kod država s većom financijskom pismenošću rast prometa na tržištu kapitala potiče dionike da uključe i kriptovalute u svoj portfelj, dok je kod zemalja s manjom financijskom pismenošću ta veza negativna. Ovi rezultati su dodatno potvrđeni i analizom zemalja s obzirom na financijsku inkluziju, koja se u literaturi često povezuje s financijskom pismenošću.
Putopis kao instrumentarij međukulturnog dijaloga Palčić Borić, Ivana; Gabaj Miloš, Ana; Resman Malović, Nikolina
Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
04/2024, Volume:
67, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Cilj. Cilj rada promoviranje je putopisa kao književnog žanra i forme s kulturnim kontekstom, koristeći ga kao literarni predložak za senzibilizaciju djece i mladih za multikulturalnost i kulturno ...raznoliko društvo kroz inovativni program osmišljen u Knjižnici Ivana Gorana Kovačića pod nazivom „Djeca svijeta“. Pristup/metodologija/dizajn. Potaknute osjetljivim pitanjem migracija, promjenjivom demografskom strukturom stanovništva i odgovornošću sudjelovanja u procesu stvaranja kulturno raznolikog društva, autorice u radu predstavljaju programsku aktivnost dječjeg odjela Knjižnice Ivana Gorana Kovačića, prateći njezin razvoj od ideje do provedbe, u skladu s vizijom Knjižnica grada Zagreba. Društveni značaj. Društveni značaj rada promiče jednakopravnost u pružanju i prilagodbi knjižničnih usluga prema potrebama promjenjive strukture stanovništva, isticanje knjižnice kao prostora koji pozdravlja koncept multikulturalnosti, kulturne raznolikosti i djelovanja s pozicije posredne instance između pojedinca i društva, odnosno kao podrška stvaranju kohezijskog društva. Rezultati. Posebno osmišljena putopisna predavanja potvrdila su potrebu za uslugama i programima koji potiču kulturnu toleranciju i trpeljivost, ukazala su na pozitivne aspekte suradnje s lokalnom zajednicom te su, promicanjem kritičkog razmišljanja i naglašavanjem prava na slobodan pristup informacijama kao načinom podrške osobnom i društvenom razvoju kroz neformalno i informalno učenje, podržala ciljeve i misiju Knjižnice. Osiguravanje raznolikosti i inovativnosti u programima koji potiču razvoj kulturne svijesti i zajedništva čini knjižnicu privlačnom različitim skupinama korisnika.
Čim višja stopnja inkluzivnosti izobraževalnega sistema je cilj, h kateremu stremimo na vseh vzgojno-izobraževalnih ravneh. Inkluzivnost se nanaša na tiste posameznike in skupine, ki so bili skozi ...zgodovino večkrat izključeni, zaradi odstopanja od pričakovanih norm razvoja pa so bili pogosto tudi stigmatizirani. V članku so predstavljene glavne teoretske opredelitve koncepta inkluzije in sodobne sistemske rešitve vključevanja oseb s posebnimi potrebami v izobraževanje. Osredotočamo se na podobnosti in razlike med izobraževanjem oseb s posebnimi potrebami na različnih ravneh izobraževanja. Zanima nas, ali se identificirane prepreke na poti k inkluzivnosti šolskega sistema prenašajo z nižjih na višje ravni vzgojno-izobraževalnega sistema in kako to vpliva na inkluzivno naravnanost učnih skupnosti. Izhajamo iz analize relevantnih zakonodajnih dokumentov, spletnih strani, teoretske literature in sekundarnih virov o vključevanju oseb s posebnimi potrebami v sistem izobraževanja v Sloveniji. Ugotavljamo, da to, kar velja za izobraževalni sistem na douniverzitetni ravni, v veliki meri velja tudi za terciarno izobraževanje. Bolj kot inkluzivno se na vseh ravneh izobraževanja odraža integracijsko razumevanje vključevanja oseb s posebnimi potrebami. To hkrati pomeni odmik od širšega razumevanja inkluzije kot temelja za vzpostavljanje bolj inkluzivno naravnane učne skupnosti.
Da bi inkluzivno obrazovanje bilo kvalitetno ono treba dobre učitelje koji imaju mogućnost stalnog profesionalnog usavršavanja, stručno-razvojni tim i didaktička sredstva. Holistički pristup u kojem ...prevladava suradnja između svih dionika inkluzivnog procesa nameće se kao nužnost. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi doživljaj institucijske podrške koju učitelji razredne nastave primaju u radu s učenicima s teškoćama, od dostupnosti didaktičkih sredstava i mogućnosti profesionalnog usavršavanja, do suradnje sa sustručnjacima. U istraživanju je sudjelovalo 335 učitelja razredne nastave iz Republike Hrvatske. Podaci su prikupljeni kao dio većeg online istraživanja. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i anonimno. Upitnik je imao tri dijela. Za potrebe ovog rada izdvojeni su rezultati drugog dijela upitnika u kojem su sudionici procjenjivali institucijsku podršku koju dobivaju u školi za rad s učenicima s teškoćama. Rezultati istraživanja pokazuju da učitelji iskazuju zadovoljstvo suradnjom sa stručnom službom škole i podrškom koju dobivaju od kolega. Iskazuju neutralan stav u vezi dostupnosti didaktičkih sredstava i cjeloživotnog obrazovanja. Doživljaj uspješnosti suradnje sa stručnom službom škole ne ovisi o broju stručnih suradnika škole, dok je doživljaj dostupnosti didaktičkih sredstava i cjeloživotnog obrazovanja veći kod učitelja onih škola koje imaju veći broj stručnih suradnika.
For inclusive education to be of high quality, good teachers who have the possibility of continuous professional development, a professional development team, and didactic resources are needed. A holistic approach in which cooperation between all stakeholders in the inclusive process prevails is imposed as a necessity. The goal of the research was to determine the experience of institutional support that classroom teachers receive in working with students with disabilities, from the availability of didactic resources and opportunities for professional development to cooperation with fellow experts. 335 classroom teachers from all over the Republic of Croatia participated in the research. The data was collected as part of a larger online survey. Participation in the research was voluntary and anonymous. The questionnaire consisted of three parts. For the purposes of this paper, the results of the second part of the questionnaire were selected, in which the respondents evaluated the institutional support they receive at the school for working with children with disabilities. The results of the research show that teachers are satisfied with the cooperation with the professional service of the school and the support they receive from their colleagues. They express a neutral attitude regarding the availability of didactic resources and lifelong education. The experience of the success of cooperation with the school’s professional service does not depend on the number of professional associates at the school, while the experience of the availability of didactic resources and lifelong education is greater for teachers at those schools that have a larger number of professional associates.
Odgojitelji su glavni akteri u provođenju uspješne i kvalitetne inkluzije. Stoga je važno provjeriti spremnost odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama i druge važne čimbenicke koji na tu spremnost ...utječu kako bi se dobio uvid u provođenju inkluzivne prakse u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Vodeći se time, postavljeni su sljedeći ciljevi u ovom istraživanju. Prvi cilj bio je utvrditi razlikuju li se odgojiteljice u stavovima prema inkluziji i samoprocjenjenoj kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama s obzirom na neke njihove karakteristike (dob, prethodno radno iskustvo s djecom s teškoćama, osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama, sudjelovanje na stručnom usavršavanju za rad s djecom s teškoćama), a drugi, ispitati kakav je odnos između navedenih dimenzija i emocionalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 189 odgojiteljica iz Dječjeg vrtića Osijek. U svrhu procjene stava prema odgojnoobrazovnom uključivanju koristila se Skala spremnosti odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama (Skočić-Mihić, 2011), a za procjenu emocionalne kompetentnosti korišten je Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002). Rezultati su pokazali da odgojiteljice imaju neutralne do blago pozitivne stavove prema inkluziji te da su neodlučne po pitanju samoprocjenjene kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama. Osim toga, pokazalo se da mlađe odgojiteljice i one koje su imale prethodno radno iskustvo u redovnim skupinama imaju povoljnije stavove prema inkluziji i optimističniju procjenu vlastite kompetentnosti, u odnosu na starije odgojiteljice i one koje nisu imale prethodna iskustva u radu s djecom s teškoćama. Međutim, one koje su imale prethodno iskustvo u posebnim skupinama imale su negativnije stavove u odnosu na one koje nisu imale isto iskustvo. Odgojiteljice koje su imale osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama također su se procjenjivale kompetentnijima za rad u inkluzivnim skupinama u odnosu na odgojiteljice koje nisu imale takvo iskustvo. Razlike na ostalim faktorima se nisu pronašle.
Preschool teachers play a pivotal role in the successful implementation of inclusive education. Therefore, it is essential to assess the readiness of preschool teachers to work in inclusive groups and other critical factors that influence this readiness to gain insight into the implementation of inclusive practices in early and preschool education. Guided by this, the following goals were established in this research. The first goal was to determine whether preschool teachers differ in their attitudes towards inclusion and their self-assessed competence for working with children with disabilities concerning certain characteristics (age, prior work experience with children with disabilities, personal experience with a close person with disabilities, participation in professional training for working with children with disabilities). The second goal was to examine the relationship between the mentioned dimensions and emotional competence. A total of 189 preschool teachers from one preschool institution in Osijek (Dječji vrtić Osijek) participated in the research. Data were collected using the Scale of willingness to work in inclusive groups (Skočić-Mihić,2011), and the Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 2002). The results showed that preschool teachers have neutral to slightly positive attitudes towards inclusion and that they are undecided about their self-assessed competence to work with children with disabilities. Additionally, the results showed that younger preschool teachers and those with previous work experience in regular groups have more positive attitudes towards inclusion and an optimistic assessment of their own competence compared to older preschool teachers and those who had no prior experience working with children with disabilities. However, those who had previous experience in special groups exhibited more negative attitudes compared to those who did not have the same experience. Preschool teachers who had personal experience with a close person with disabilities were also self-assessed as more competent to work in inclusive groups compared to preschool teachers who did not have such experience. No differences were found regarding other factors.
