Ovaj rad analizira Mohamedu uld Slahijev Dnevnik iz Gvantanama kao primjer tekstualnog otpora kroz životni narativ, najprije ukazujući na neke od ključnih odlika latinoameričkog testimonia koje je ...moguće uočiti u Slahijevom Dnevniku, među kojima je i tipično postkolonijalna politička agenda gradnje otpora kroz interpolaciju neknjiževnih i subalternih glasova u sferu književnog predstavljanja, ali i transformacije znakova imperijalne dominacije u pedagoške podsjetnike na dramatičnu borbu za značenje na nivou teksta, najvidljiviju u cenzorskim intervencijama u tekstu Slahijevog Dnevnika. Osnovni značaj narativa poput Slahijevog prepoznajem u njegovom kompleksnom predstavljanju odnosa između povinovanja i otpora, kao i dramatičnosti procesa transformacije utamničenog subjekta, izloženog različitim oblicima torture i isljeđivanja, u aktivnog činioca sopstvenog narativa. Testimonijalni narativ u datom kontekstu predstavlja čin otpora kroz transformaciju pripovjedačkog subjekta iz pasivnog i nijemog recipijenta u aktivnog činioca i tumača okolnosti u kojima se nalazi, ali i širih političkih okolnosti koje su dovele do njegovog zatvaranja.
Detaljno se predstavlja urbanistički i arhitektonski razvoj istočnoga gradskog središta, čiju okosnicu čini potez triju trgova: Trga hrvatskih velikana, Trga žrtava fašizma i Krešimirova trga. Urbani ...status ovog područja stjecao se postupnim razvojem predjela koji se nazivao »dio istočno od Draškovićeve ulice«, što je na prijelazu 19. u 20. stoljeće značilo izvan okvira Innenstadta (»unutarnjeg grada«, odnosno gradskog središta). Autor ideje trgova na dijagonalnoj osi je Milan Lenuci, najpoznatiji zagrebački urbanist s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji je prvi istaknuo razvojne mogućnosti tog dijela grada. Detaljnom regulatornom osnovom 1905. zadao je ključne elemente predjela Vlaška – Draškovićeva – Branimirova – Bauerova, koji je realiziran zbrojem pojedinačnih gradnji i parcijalnih regulacija većinom 1920-ih i 1930-ih godina. Širenje grada prema istoku od početka 20. stoljeća (kada grad bitno pomiče svoju granicu u tom smjeru), intenzivna i kvalitetna izgradnja u međuratnom razdoblju (kada taj prostor postaje “novi” poslovno-stambeni dio grada), ali i dogradnja 1950-ih i 1960-ih godina, bili su smisleniji, urbanistički određeniji te prostorno i hortikulturno primjereniji negoli u drugim gradskim područjima, što ovoj gradskoj četvrti daje identitet i prepoznatljivost, karakterističnu cjelovitost i visoku ambijentalnu vrijednost. Poštivanje toga reprezentativnog urbanog prostora, koji je nastao angažmanom brojnih aktera u relativno kratkom segmentu 20. stoljeća, treba ugraditi u obvezni dio programa buduće sanacije i uređenja.
U ovom radu prikazan je proračunski model geometrijske nelinearnosti ravnih tankih plošnih konstrukcija izvan svoje ravnine, a za istovremena djelovanja u ravnini i okomito na nju. Najprije je ...opisana teorijska osnova proračunskog modela (teorija 2. reda) izvedena iz ravnotežnih, konstitutivnih i kinematičkih jednadžbi, a potom je prikazan numerički postupak za opće rješenje problema. Numerički postupak koristi metodu konačnih elemenata i slobodni software FEAP (Finite Element Analysis Program, Univesity of California at Berkeley), u koji je nadograđen vlastiti kod i koji numeričkom iteracijom omogućava rješavanje različitih ravninskih primjera stabilnosti ploča prikazanih o ovom radu.
Oborine su izrazito varijabilna komponenta bilance voda, koja ovisi o nizu faktora, kao što su geografski položaj, udaljenost od mora i nadmorska visina, a ključne su u razumijevanju hidroloških ...procesa nekog područja. Mjerenja oborina provode se na diskretnim lokacijama meteoroloških postaja (osim u slučaju radarskih opažanja oborina) te su saznanja o njihovoj varijabilnosti u prostoru rezultat primjene različitih metoda interpolacije izmjerenih vrijednosti u točki na analiziranom prostoru. U GIS okruženju, oborina može biti prikazana u formi diskretnog ili kontinuiranog polja pa će o tome ovisiti i odabir metode interpolacije. U radu su, na primjeru srednjih godišnjih količina oborina za razdoblje 1961. – 1990. na području Istre, prikazane i uspoređene tri najčešće primjenjivane metode prostorne interpolacije: Thiessenovi poligoni, TIN (Triangular Irregular Network) te VLR (metoda višestruke linearne regresije). Prve dvije metode ne uzimaju u obzir faktore koji utječu na količinu palih oborina, već su procijenjene vrijednosti u funkciji udaljenosti promatrane točke od oborinskih postaja. Za razliku od njih, metoda višestruke linearne regresije omogućuje određivanje vrijednosti oborina u prostoru u ovisnosti o drugim čimbenicima; u ovome slučaju to su geografski položaj, udaljenost od mora te nadmorska visina.
Rainfall is a highly variable water balance component that depends on numerous factors such as geographical location, distance from the sea, and elevation. Rainfall is crucial in understanding the hydrological processes in the given catchment. Rainfall measurements are performed at discrete locations at meteorological stations (except in the case of radar measurements). The knowledge of their spatial and temporal variability is the result of applying different methods of interpolation of measured values inside a given area. In a GIS environment, rainfall can be displayed in the form of a discrete or continuous field. Therefore, the choice of the interpolation method depends on the requirements for the type of the result. In this paper, three widely used methods of spatial interpolation are presented and compared to an example of estimating the average annual rainfall in Istria for the period 1961 – 1990. Namely, the following three interpolation methods are considered: Thiessen polygons, TIN (Triangular Irregular Network), and VLR (multiple linear regression method). The first two methods do not consider the factors that affect the amount of rainfall; they only estimate values as a function of the distance of the observed point from the rainfall gauges. In contrast, the method of multiple linear regression determines the spatial distribution of the rainfall from other factors, in this case, the geographical location, distance from the sea, and elevation.
The purpose of this study is evaluation of geostatistical surface model for transformation of GPS derived ellipsoidal heights to orthometric heights. The model was handled as its accuracy for ...surveying applications. 1148 reference points were used covering an area of 115×112 km with GPS and leveling data from the "Izmir geodetic infrastructure for the production of 1/5000 scaled digital photogrammetric maps and orthophotos" project. As a basic data, the differences between ellipsoidal and orthometric heights for each benchmarks were modeled by geostatistical interpolation method namely kriging. ArcGIS 10.0 Geostatistical Analyst was used with optimized parameters for modeling. The quality of the model was analysed by Cross Validation, splitted data and external data validation. The model provide about ± 5 cm absolute, 1 ppm relative accuracy. Also the consistency of the model with several geoid models namely TG03 (Turkish Geoid 2003) and EGM08 (Earth Gravitational Model 2008) geoids was approximately ± 7-10 cm. / V članku je obravnavano vrednotenje geostatističnega modela ploskve za pretvorbo elipsoidnih višin, pridobljenih z meritvami GPS, v ortometrične višine. V raziskavi je bilo uporabljenih 1148 referenčnih točk, katerih višine so bile določene z geometričnim nivelmanom in meritvami GPS. Zajeto je območje velikosti 115 x 112 kilometrov v okviru projekta »Geodetska infrastruktura območja Izmir za izdelavo digitalnih fotogrametričnih zemljevidov in ortofotov v merilu 1 : 5000«. Osnovne podatke pomenijo razlike med elipsoidnimi in ortometričnimi višinami, ki so modelirane z metodo geostatistične interpolacije, in sicer krigingom. Uporabili smo programsko orodje ArcGIS 10.0 ’Geostatistical Analyst’ z optimiziranimi parametri modeliranja. Kakovost modela je bila analizirana z navzkrižnim preverjanjem, delitvijo podatkov in njihovim zunanjim preverjanjem. Ocenjena natančnost modela je približno 5 cm absolutno in približno 1 ppm relativno. Tudi skladnost modela z drugimi modeli geoida, in sicer z modeloma TG03 (turški geoid 2003) in EGM08 (Earth Gravitational Model 2008), znaša približno 7–10 cm.
U članku se raspravlja o algoritmu za generiranje trajektorija, metodi za konstrukciju pogreške konture te o sintezi konturnog regulatora. U algoritum za generiranje trajektorija, korištena je ...kombinacija eliptičnih Fourierovih odrednika (EFD) i vremenske aproksimacije splajnovima (TBSA) za odre.ivanje referentnih vrijednosti položaja, brzine i ubrzanja. Pogreška konture je konstruirana korištenjem transformirane pogreške slije.enja trajektorije. Transformacija je računski efikasna i potrebna joj je samo informacija o referentnoj brzini. Konturni regulator je projektiran koristeći upravljanje u kliznim režimima. Provedeni su eksperimenti na linearnom slijednom sustavu i primijećena su znatna smanjenja pogreške konture.
Describing the accessibility, by public transport, of a given place is of particular importance today. The speed and multiplicity of urban public transport have made many places far more accessible ...than they were at the beginning of the 20th century. Descriptions of the accessibility of a given place, expressed in terms of travel time, have been carried out since the 19th century, when the first map for journeys to London by public transport was published. Since then, many "accessibility maps" have been produced and the theoretical principles for their creation drawn up. However, the influence that particular methods for interpolating travel times have on the accuracy and appearance of such maps has not been analysed. The purpose of this article is an analysis of interpolation methods, using a tool such as GIS, for estimating the accessibility of any location. The research was conducted by the Military University of Technology in Warsaw (MUT), drawing up an isochrone map that showed travel times by public transport to the MUT campus. According to the results, the lowest mean absolute percentage error (MAPE) and mean absolute error (MAE) were shown applying the IDW method, in which small isochronic islands did not appear. The highest estimation errors occurred with the nearest neighbour method, and the least beneficial arrangement of isochronic islands appeared using the spline method.
Interpolation of a spatially continuous variable from point samples is an important field in spatial analysis and surface models for geosciences. In this study, spatial interpolation methods which ...are Inverse Distance Weighted, Ordinary Kriging (OK), Modified Shepard's (MS), Multiquadric Radial Basis Function (MRBF) and Triangulation with Linear (TWL), and Multi-Layer Perceptron (MLP) which is an Artificial Neural Networks (ANN) method were compared in order to predict height for different point distributions such as curvature, grid random and uniform on a Digital Elevation Model which is an USGS National Elevation Dataset (NED). Errors of different interpolations and ANN prediction were evaluated for different point distributions and three different cross-sections on the characteristic parts of the surface were selected and analyzed Generally, OK MS, MRBF and TWL gave promising results and were more effective in terms of characteristics of surface than MLP and IDW. Although MLP simplified the contours obtained from predicted heights, it was a satisfactory predictor for curvature, grid, random and uniform distributions.
This paper discusses the trajectory generation algorithm, contour error construction method and finally the contour controller design. In the trajectory generation algorithm combination of elliptical ...Fourier descriptors (EFD) and time based spline approximation (TBSA) is used to generate position, velocity and acceleration references. Contour error is constructed using transformation of trajectory tracking errors. Transformation is computationally efficient and requires only reference velocity information. Contour controller is designed using sliding mode control. Experiments are performed on planar linear motion stage and significant contour error reduction is observed.
Polinomni filtri uobičajeno se rade za ravnomjerno raspoređene točke u prostoru. U ovom radu dana je derivacija polinomnih filtara za neravnomjerno raspoređene točke. Težinske vrijednosti filtra i ...faktori smanjenja varijance (VRF-ovi) za polinom proširene memorije (EMP) i polinom oslabljenje memorije (FMP) su programski podržani tako da se može napraviti ekspanzija do bilo kojeg stupnja. Kratko su razmotreni i promjena poretka i adaptacija dužine filtra. Dotaknute su i metode odbijanja jako raspršenih rezultata i Cramer-Raove konzistencije donje granice. VRF i njegovo opadanje za EMP filtar izvedeno je kao funkcija duljine (n) i izračunata je točka prijelaza gdje su VRF-ovi od EMP i FMP filtara jednaki. Predočeni su empirijski rezultati koji verificiraju izvod i implementaciju.
PDF
