V prispevku se obravnava področje vidnega jezika v arhitekturi in prostorskih disciplinah, in sicer kot sredstva za komuniciranje in posredovanje informacij, znanja in zamisli o prostoru, ki jih ...problemsko zaznamuje interdisciplinarni značaj. Osredotočamo se na tisti del problematike, ki vključuje prenos sporočil od strokovne k splošni javnosti, in sicer na način, ki dolgoročno podpira izoblikovanje odgovorne in kritične publike, sposobne tvornega sodelovanja na vseh stopnjah trajnostnega načrtovanja in oblikovanja mestnega prostora. V članku predstavljamo nekatere rezultate empirične študije (N = 245), v kateri smo preverjali učinkovitost izbranih predstavitvenih tehnik pri prenosu prostorskih sporočil k splošni javnosti, ugotovitve pa umestimo v okvir obstoječega znanja na tem področju.
Prispevek obravnava enega od temeljnih priporočil MacBridovega poročila o demokratizaciji komunikacije in informacije v kontekstu novih okoliščin postnacionalne evropske javnosti. S pojmom ...postnacionalne javnosti opredeljujemo dvoumno (utopično) konstitucijo integrirane nadnacionalne sfere evropskega političnega in kulturnega državljanstva na eni ter (dejanske) globalizirane javnosti individualiziranih potrošnikov na drugi strani. Oba aspekta tvorita povezano in soodvisno strukturo, ki določa prihodnost medijske demokracije glede na »tradicionalne« hegemone evropske javne kulture. Ob teh vzporedno nastajajo transnacionalni državljanski prostori, ki postnacionalno konstelacijo dodatno fragmentirajo s procesi začasnih, situacijskih in nepredvidljivih pripadnosti dvema ali več javnostim. To preurejanje modernih nacionalnih medijskih krajin predstavlja velik izziv za teorijo demokratizacije komunikacije in informacije, vključno s klasičnimi delitvami na vključujoče in izključujoče razpravljanje (deliberacijo), manjšine in hegemone večine, homogeno, dialoško in večglasno komunikacijo. Ključni argument v tem prispevku je, da sta transnacionalizacija in postnacionalna dispozicija razstavili enotnost pojmov medijske demokracije ter da je demokratizacija informacije danes neizogibno odvisna od družbene moči, da namesto skupinskih mobilizira individualistične želje po emancipaciji in utopičnih prihodnostih.
This article considers one of the key recommendations of MacBride report on democratization of communication and information in the context of changed conditions of post-national European public. The notion of post-national public is defined as an ambiguous (utopian) constitution of an integrated supranational sphere of European political and cultural citizenship on the one hand, and the (actual) globalized public of individualized consumers on the other. Both aspects form an interrelated and co-dependent structure which frames the future of media democracy in relation to traditional hegemonic European public cultures. Amidst these, new transnational citizenship spaces are emerging which, by virtue of temporary, situated and contingent belongings to two or more publics, further fragment the post-national constellation. The reorganization of modern national media scapes presents a major challenge for theory of democratic communication and information and concerns a rethinking of divisions such as inclusive and exclusive deliberation, minorities and hegemonic majority, homogeneous, dialogic and poly-vocal communication. The key argument in this paper is that transnationalization and postnational disposition brings a deconstruction of semantic coherence of key concepts of media democracy; and that democratization of information irrevocably depends on the power to mobilize, instead of group will, individual desires for emancipation and utopian futures.
Rad odnosi se na značaju i mjesto same javnosti u analizi izvještavanja medija (printanih i elektronskih), kao i web portala, o EU integracijama Republike Makedonije. Kao što je i već vidljivo, ...nasuprot deklariranje zainteresovanosti makedonskih građana i novinara za EU, još jedanput se potvrđuje ono što je i samo po sebi vidljivo iz medijske realnosti, tj. neangažiranost makedonskih novinara da više saznaju i time informiraju javnost o sadržajima posvećenih europeizaciji, izraženo preko samo 2% učešća javnosti kao subjekt u izveštavanju od EU ili sveukupno 4 teksta od 170 analiziranih tekstova i 1 komentar. Rad ima za cilj da proanalizira da li se radi o selektivnom prenošenju informacija ili generalno o nezainteresovanosti novinara, ili o pasivnosti javnosti kada je u pitanje EU i zbog čega je to tako.
The public participation principle allows the public to express their views and needs, thus effective implementation of this principle enables citizens and their associations to influence decisions ...important to them. In the 1990s, there was a growing idea that to make a fair environmental decision, it was essential to involve those affected by the decision. This article researches into the public participation principle in the field of environmental protection, both in theory and in its position within international environmental law. Moreover, it examines the concept and elements of public participation, the notion of the public, and the significance of public participation in realising environmental rights. International environmental treaties analysis reveals that the public participation principle has been widely accepted, and has played a crucial role in their further development.
Hiperindustrijalizacija u javnosti stvara svijest o riziku i ekološkoj krizi, potenciranu medijskim izvještajima o katastrofama i nesigurnosti. Potrebu za sigurnošću moguće je zadovoljiti uspostavom ...povjerenja. Nužno je vjerovati izvještajima eksperata. Potrošačko društvo kreira nove načine uspostave povjerenja javnosti stavljanjem zelenih oznaka na sve, što stvara dojam sigurnosti. Instrumentalizirani mediji imaju važnu ulogu u formiranju zelenog imaginarija kao najpoželjnijeg, što je osnovno obilježje informiranja o rizicima, a inicirano od strane organizacija koje se predstavljaju ekološki odgovornima. Akcija zelenog zamagljivanja stvarnosti rezultat je sklonosti društva prikrivanju problema koje ne može riješiti i preduvjet je opstanka napretka. Poticanje javnosti na neutemeljen zeleni način razmišljanja, otvara rasprave etičke prirode.
Ponukane raspravom u javnosti o borbi protiv širenja dezinformacija, autorice su odlučile istražiti kako su glasine na dalmatinskome prostoru obilježile živote pojedinaca i društva u srednjemu ...vijeku. Istraživanja na izvorima različite prirode (pravnim i književnim) vezanima uz prošlost pojedinih dalmatinskih komuna otkrivaju vezu između statusa pojedinca u društvu i glasina, različitost terminologije kojom se one označavaju, utjecaj glasina na ishode sudskih sporova i važnost koju je glasina imala u javnome životu, osobito u vrijeme prijetnji društvenoj sigurnosti. Time se daje opća slika uloge glasina u srednjovjekovnoj komuni te se skreće pažnja na specifične slučajeve u kojima se ona može proučavati. Ti su specifični slučajevi promatrani kroz izvore u kojima se nailazi na pojmove fama ili rumores, koji upućuju na prisutnost glasine. Analizom izvora uočavaju se prisutnost, karakter i uloga glasine, što dovodi do saznanja kako su glasine dubinski prožimale srednjovjekovna komunalna društva, a njihovo je širenje na razne načine obilježavalo društveni život dalmatinskih komuna.
Ako je u prošlosti Crkva u medijima ponajprije prepoznavala prikladna sredstva za pastoralno djelovanje i razmišljala o načinima njihove upotrebe, u novije vrijeme u njima prepoznaje novu kulturu i ...ističe značenje koje imaju u oblikovanju društvenih procesa. Imajući u vidu brzi tehnološki razvoj osobito prepoznatljiv na području društvenih komunikacija te značenje komunikacija u cjelokupnom životu, uočava se kako je danas potrebno veću pozornost posvetiti upravo komunikacijskim procesima. Nije riječ samo novim načinima komuniciranja već se mijenjaju uloge i odnosi između sugovornika, nude nove mogućnosti sudjelovanja u javnom životu a te promjene osobito doživljavaju društva i institucije koje su stoljećima komunicirale drukčijim komunikacijskim obrascima. Polazeći od činjenice da evangelizacija pretpostavlja vjernost evanđelju ali i čovjeku kojemu je navještaj upućen, poznavanje komunikacijskih procesa Crkvi može pomoći da bolje razumije čovjeka, njegov način doživljavanja i komuniciranja ali isto tako da se i sama Crkva snažnije uključuje u dijalog i život društva. Polazeći od slike Crkve koja se u današnjoj javnosti najvećim dijelom stvara upravo kroz medije, autor u prvom dijelu govori o karakteristikama komuniciranja unutar suvremenog društva pri čemu posebno ističe osnovne kriterije medijskog djelovanja. Način komuniciranja današnjeg društva potiče Crkvu na komunikaciju i uključivanje što većeg broja ljudi u javnu komunikaciju. U drugom dijelu autor govori o novim medijima. Oni pružaju brojne mogućnosti omogućavajući brzi pristup informacijama, pospješuju nove načine komuniciranja i stvaranja novih oblika zajedništva. Svojim djelovanjem suočavaju nas s nekim novim pitanjima jer se drukčije doživljava prostor i vrijeme, tjelesnost, mijenja se odnos prema sugovorniku, uspostavljaju se (virtualne) zajednice, a susreće se i drukčiji načinom doživljavanja vjere i svetoga. Crkva je pozvana suočiti se s ovim izazovima.
Ena od najpomembnejših nalog (trajnostnega) prostorskega načrtovanja mest je zagotavljanje kakovosti bivanja in zdravega življenjskega okolja. Oboje urejamo predvsem v okviru omrežja javnega ...prostora, v mestnih parkih, na trgih, ulicah, v gozdovih, na obrežjih in podobno. Poleg javnega prostora, ki je javen po lastništvu in rabi, postaja vse pomembnejši za javnost odprt zasebni prostor mest. Gre za prostor v zasebni lasti in javni rabi. Obsega zasebne objekte in njihove zunanje površine, kot so zelenice, ploščadi, atriji, pasaže, trgi in ulice v trgovskih centrih in kinematografih ter podobno. Omrežje za javnost odprtega zasebnega prostora v naših mestih nastaja nenačrtovano in predvsem v skladu z (ekonomskimi) interesi lastnikov. V prispevku predstavljeni izsledki raziskave kažejo, da lahko za javnost odprt zasebni prostor v večji meri kot zdaj prinese dopolnitev in obogatitev omrežja mestnega javnega prostora, s čimer bi imel pomembnejši vpliv na zagotavljanje kakovosti bivanja in zdravja ljudi. Prvi pogoj za to je dobro lastniško in fizično urejeno omrežje javnega prostora, na katero se navezujejo za javnost odprti zasebni prostori. Po analogiji s planinskimi pešpotmi, ki že tvorijo obsežno slovensko omrežje za javnost odprtega zasebnega prostora zunaj mest, je predlagano načrtno urejanje omrežja za javnost odprtega zasebnega prostora v mestih. Prvi korak je lahko popolnoma konkreten: opredelitev teh prostorov kot posebne kategorije prostora, ki jo je mogoče uvajati v urbanistično prakso na lokalni ravni – v načrte parcelacije pri prostorskih načrtih. Smiseln naslednji korak je postopna uveljavitev v predpisih.
PDF
