Izhodišča: Cirkadiani ritem se uravnava na centralni in celični ravni preko transkripcijsko-translacijskih povratnih zank, ki so natančno uravnavane. Vpliv na uravnavanje cirkadianega ritma imajo ...miRNA molekule, ki skupaj s proteinskimi kompleksi privedejo do utišanja prevajanja določenih celičnih proteinov. Kronična motnja v cirkadianem ritmu lahko privede do maligne transformacije celic. Hepatocelularni karcinom je eden najpogostejših vrst raka pri človeku, pri katerem še vedno ni pojasnjen vpliv različnih signalnih poti na karcinogenezo. Namen študije je bil ugotoviti vpliv transkripcijskih dejavnikov cirkadianega ritma in miRNA na izražanje mRNA in krožnih RNA iz istega genskega lokusa, tj. gena LDLR (LDL receptor).
Metode: Poskus smo izvedli na celičnih linijah Hep G2 in Huh7. Sprva smo v celice s postopkom transfekcije vnesli želene molekule (hsa-miR-17 in cirkadiane transkripcijske faktorje), s katerimi smo želeli vplivati na izražanje genov, ki so nas zanimali. Iz celic smo nato osamili RNA, ki smo jo nato prepisali v komplementarno DNA in izvedli qPCR (kvantitativno verižno reakcijo s polimerazo), na podlagi katere smo sklepali na raven izražanja želenih genov. Rezultate smo računalniško obdelali in jih grafično predstavili.
Rezultati: Z obdelavo rezultatov smo ugotovili, da nobene od treh hipotez nismo uspeli potrditi, saj pri nobenem rezultatu v stopnji izražanja želenih genov nismo ugotovili statistično pomembne razlike (α=0,05).
Zaključki: Kljub temu da sprememb v izražanju genov nismo uspeli potrditi, bi bilo raziskovano področje vredno nadaljnjih raziskav, ki bi trdneje prikazale povezavo. Osrediniti bi se morali na konkretne molekule, s čimer bi pridobili nove tarče za zdravljenje jetrnih bolezni, s katerimi bi izboljšali kakovost življenja bolnikov s HCC. Ugotovili bi lahko tudi nove dejavnike tveganja, na podlagi katerih bi lahko bolje ozaveščali prebivalstvo o preventivi, ki bi zmanjšala incidenco HCC.
Unatoč kontinuiranim naporima da se identificiraju molekularni biljezi za rano otkrivanje tumora glave i vrata (engl. HNC, head and neck cancer) te poboljšanoj terapiji, ukupno preživljenje i ...prognoza bolesnika s HNC-om i dalje su loši. Znanstveni dokazi sugeriraju da tumori povezani s HPV-om imaju bolju prognozu i preživljenje. Nadalje, epigenetičke promjene su općenito često uključene u karcinogenezu, napredovanje tumora glave i vrata te rezistenciju na terapiju. Stoga razumijevanje i karakterizacija epigenetičkih modifikacija povezanih s karcinogenezom tumora glave i vrata obećavaju identifikaciju epigenetičkih biljega za rano otkrivanje raka i poboljšanje terapijskih pristupa u borbi protiv raka. U ovom preglednom radu dan je osvrt na trenutno znanje o epigenetičkim modifikacijama, odnosno metiliranju DNA i mikroRNA uočenim kod HNC-a, posebno kod tumora orofarinksa pozitivnih na HPV.
Više od 200 papilomavirusa čovjeka (HPV) inficira stanice ljudskog epitela, od kojih su alfa i beta tipovi najopsežnije proučavani i analizirani. Alfa-tipovi HPV-a primarno inficiraju epitel ...sluznice, a samo manji njihov dio povezan je s više od 600.000 karcinoma godišnje širom svijeta na različitim anatomskim mjestima, posebno anogenitalnim i regijama glave i vrata. Najvažniji karcinom uzrokovan alfa-tipovima HPV-a jest rak vrata maternice, koji je vodeći uzrok smrti povezane s rakom kod žena u mnogim dijelovima svijeta. HPV kodiraju dva onkoproteina, E6 i E7, koji izravno sudjeluju u razvoju malignosti povezanih s HPV-om. Oni djeluju u sinergiji, ciljajući različite stanične puteve koji su uključeni u regulaciju kontrole staničnog ciklusa, apoptoze i polariteta stanica. U ovom su pregledu istaknute biološke posljedice papilomavirusa koji djeluju na različite stanične proteine na različitim anatomskim mjestima u razvoju malignih tumora izazvanih HPV-om, s naglaskom na tumore glave i vrata.
Očekuje se da moderna terapija tumora djeluje ciljano i sveobuhvatno. U novim kliničkim ispitivanjima terapije raka primjenjuju se mali molekularni inhibitori transkripcije ribosomalnih gena i ...aktivatori apoptoze. Model terapije prikazan ovdje je aktivacija supresora tumora koji djeluju u domeni jezgrice. Stanice tumora pokazuju poremećaj regulacije proteina i mutaciju P53 gena koji suprimira rast. Razvoj bolesti definira terapiju. Moderna se definicija bolesti temelji na etiopatogenezi staničnog stresa u kojem sudjeluju brojne organele, uključujući jezgricu. Jezgra i jezgrica su mikroskopski oblici. Ovaj prikaz daje sažet opis onoga što se vidi kada se kaže „jezgrica”. Nadalje su opisani kiseli nehistonski proteini koji se okupljaju oko transkripcijskog ustroja RNK polimeraze I te je istaknut značaj njihove vizualizacije za promjenu definicije jezgrice. Osim što je tjelešce u nukleoplazmi i subnuklearna organela, jezgrica se može vizualizirati pomoću njezinih funkcionalnih struktura – AgNOR-a. AgNOR proteini imaju ulogu u nukleolarnom stresu. Svrha ovoga teksta je raspraviti nukleolarni stres.
The naturally occurring polyamines, spermine, spermidine and the diamine putrescine are widespread in nature. They have been implicated in growth and differentiation processes. In 1967, we reported ...that cancer cells are rich in polyamines. Subsequently, it has been shown that polyamines are released from cancer cells and may be detected in body fluids such as urine, blood and cerebrospinal fluids. It has also been demonstrated that the increase in cellular polyamine levels is an early and an obligatory event in the process of malignant transformation. This increase in cellular polyamine concentration is due to the activation of ornithine decarboxylase (ODC), which catalyses the rate limiting step in polyamine synthesis by converting ornithine to putrescine. Assays of urinary and blood polyamines have been used to detect cancer and to determine the success of therapy. A sensitive, rapid, chemiluminescence-based method for the determination of diamines and polyamines was developed and 2.000 urine samples were tested. An interesting "gene therapy" system for injecting amine oxidases into normal and transformed cells was developed as follows: serum amine oxidase and porcine kidney damine oxidase were trapped within reconstituted Sendai virus envelopes. Chick or rat fibroblasts, transformed by Rous sarcoma virus, were more susceptible to the injected enzymes, compared to the normal culture, when macromolecular synthesis was tested. An in vitro chemosensitivity assay for the testing of the sensitivity of cancer cells from individual patients ("tailored treatment") was also developed. All these studies stress the importance of polyamines in carcinogenesis.
Poliamini, spermin, spermidin i diamin putrescin su jako rasprostranjeni u prirodnom obliku i uključeni su u procese rasta i diferencijacije. Da su ćelije kancera bogate poliaminima opisali smo 1967. godine. Ubrzo je prikazano da ćelije kancera ispuštaju poliamine i da se oni mogu detektovati u telesnim tečnostima poput urina, krvi i cerebrospinalne tečnosti. Takođe je prikazano da je porast ćelijskog nivoa poliamina rani i obavezni događaj u procesu maligne transformacije. Ovaj porast u ćelijskoj koncentraciji poliamina dešava se zbog aktivacije ornitin dekarboksilaze (ODC), koja katališe nivo limitirajuće stope u sintezi poliamina konvertovanjem ornitina u putrescin. Testiranje poliamina iz urina i krvi je rađeno u cilju otkrivanja kancera i određivanja uspešnosti terapije. Razvijena je senzitivna i brza metoda hemiluminiscencije za određivanje diamina i poliamina i testirano je 2000 uzoraka urina. Interesantan sistem ‘’genetske terapije’’ za ubacivanje amin oksidaze u normalne i transformisane ćelije razvijen je na sledeći način: serum amin oksidaze i diamin oksidaza dobijena iz svinjskog bubrega su zadržani u rekonstituisanim omotačima Sendai virusa. Fibroblasti embriona pileta ili pacova, izmenjeni virusom Rausovog sarcoma, bili su mnogo podložniji na ubačene enzime u poređenju sa normalnom podlogom, kada je testirana makromolekularna sinteza. Takođe je razvijen i in vitro test hemosenzitivnosti (‘’prilagođeni tretman’’) ćelija kancera kod različitih bolesnika. Sve ove studije naglašavaju značaj poliamina u karcinogenezi.
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) najčešća je spolno prenosiva bolest i pretpostavlja se da genitalnu infekciju ovim virusom ti jekom života stekne 75 – 80 % spolno aktivnih žena i muškaraca. ...Od ranih osamdeseti h kada je Harald zur Hausen (dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 2008. godine) dokazao humani papiloma virus (HPV) genotipa 16 i 18 u karcinomu cerviksa, u velikom broju studija potvrđeno je i znanstvenim činjenicama dokazano da je infekcija HPV-om ključni čimbenik u razvoju karcinoma cerviksa. Maligne promjene cerviksa nastaju ako su ispunjeni višestruki uvjeti koji su defi nirani virusnim značajkama, staničnim protuvirusnim mehanizmima i imunim odgovorom domaćina. Virusnu komponentu čine genoti p virusa, perzistencija i intenzitet infekcije, a imunogenetička konstitucija pojedinca, stanično posredovani imuni odgovor i utjecaj vanjskih čimbenika kao što su
lijekovi i bolesti, definiraju imunopatogenetski doprinos domaćina. Ključni proteini uključeni u nastanak karcinoma cerviksa su virusni onkogeni, E6 i E7, koji interferiraju s nizom staničnih procesa te dovode do nekontrolirane proliferacije i stanične imortalizacije, stoga je značaj molekularnih studija koje se bave problematikom HPV-a upravo u boljem razumijevanju patogeneze HPV-a te primjeni stečenih spoznaja u prevenciji virusne infekcije, razvoju profilaktičkog cjepiva i uvođenju molekularne dijagnosti ke kao standarda u procjeni rizika za žene izložene kroničnoj infekciji HPV-om.
Karcinom kolorektalnog tumora jedna je od najčešćih i najsmrtonosnijih malignih bolesti, s oko 500 000 novootkrivenih sluča jeva diljem svijeta godišnje. Zlatni standard sekundarne prevencije je ...kolonoskopija s polipekto mijom, koja smanjuje učestalost raka crijeva za 30-40% u rizičnoj populaciji. Prvotni pokušaji primarne prevencije karcinoma crijeva selektivnim nesteroidnim protuupal nim lijekovima pokolebani su njihovom neočekivanom toksičnošću. Boljim upoznavanjem unutarstaničnih signalnih puteva karcinogeneze, čiji pregled donosimo u ovom članku, spoznaju se nove mogućnosti njihovog selektivnog isključivanja, a samim time i sprečavanja nastanka karcinoma.
Karcinom vrata maternice drugi je najčešći karcinom
u žena u svijetu. Najveća incidencija ove bolesti u nerazvijenim
je zemljama jugozapadne Afrike, Južne Amerike i jugoistočne
Azije. U Europi ...najveća incidencija ove bolesti je u zemljama
istočne Europe. Hrvatska ima nižu incidenciju ove bolesti od
mnogih država srednje i jugoistočne Europe. Karcinom vrata
maternice bolest je mlađih žena. Veliko istraživanje International
Agency for Research on Cancer (IARC) iz 1995. godine otkrilo
je u 99,7% svih karcinoma vrata maternice genom humanog
papilomavirusa (HPV). Genitalni sojevi HPV-a podijeljeni su u tri
skupine: sojevi visokog onkogenog rizika, mogući karcinogeni
sojevi i sojevi niskog onkogenog rizika. Sojevi 16 i 18 odgovorni
su za oko 70% karcinoma cerviksa podrijetla pločastih stanica
i oko 86% adenokarcinoma vrata maternice. Infekcija HPV-om
danas je najčešća spolno prenosiva bolest. 90–95% slučajeva
infekcija HPV-om prolazi spontano. Za razvoj preinvazivnih lezija
vrata maternice (CIN – cervikalna intraepitelna neoplazija) i
potom karcinoma potrebna je trajna infekcija visokoonkogenim
sojevima HPV-a. Pretpostavka je da od trajne infekcije HPV-om
do invazivnog karcinoma vrata maternice treba proći 7–10
godina, što ostavlja dovoljno vremena za prevenciju. Teoretski
karcinom vrata maternice bolest je od koje ni jedna žena ne bi
smjela oboljeti, a kamoli umrijeti. Ipak incidencija ove bolesti
“stabilna” je. Razlog tomu je oportunistički program probira u
Hrvatskoj. Na PAPA-obrisak uglavnom dolaze uvijek iste žene
individualnom inicijativom. Stoga se nameće potreba organiziranog
programa probira. Prošle godine u mnogim zemljama
registrirano je cjepivo protiv HPV-a. Organizaciju nacionalnih
imunizacijskih programa moguće je aplicirati samo u zemljama
s dobro organiziranim programima sekundarne prevencije i u
zemljama koje to mogu platiti.
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između infekcije vrata maternice visokorizičnim humanim papilomavirusima (engl. high-risk Human papillomavirus - HR HPV), displazije vrata ...maternice uzrokovane visokorizičnim genotipovima HPV-a, visokorizičnih genotipova HPV-a te dva polimorfizma gena za Toll-u sličan receptor (TLR) 9 i drugih rizičnih čimbenika.
Metode: Tijekom trogodišnjeg razdoblja, u 100 žena s cervikalnom infekcijom visokorizičnim genotipovima HPV-a (97 s displazijom vrata maternice i 3 s pozitivnim nalazom HPV-a ali bez displazije vrata maternice) određeni su genotipovi virusa primjenom molekularnog testa Linear Array HPV Genotyping assay (Roche Diagnostics). Također su analizirana i dva polimorfizma gena za TLR9 (-1486T/C, rs187084 i 2848C/T rs352140) koristeći metodu lančane reakcije polimerazom u stvarnom vremenu; te je 50 žena s negativnim hrHPV ili sličnog etniciteta uključeno kao kontrolna skupina.
Rezultati: Istraživanje je pokazalo da su HR HPV infekcije genotipom 16 češće u žena sa displazijom vrata maternice u usporedbi sa ženama s infekcijom genotipa 18 (p=0.0539). Usporedbom žena s pozitivnim i negativnim nalazom na HR HPV, utvrđena je značajna povezanost između dobi >35 godina (p=0.0058), bračnog statusa (slobodne osobe, p=0.0001), nekorištenja kondoma (p=0.0304) i aktivnog pušenja (p=0.0376) i infekcije s HR HPV.“ Povezanost između dva polimorfizma gena za TLR9, infekcije HR HPV i displazije vrata maternice nije dokazana.
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da: i) je u žena sa displazijom vrata maternice značajno veća učestalost infekcije s genotipom 16 u usporedbi s genotipom 18, ii) infekcija s HR HPV povezana je sa socijalnim faktorima rizika i iii) polimorfizmi gena za TLR9 (rs187084; rs352140) nisu povezani s HR HPV infekcijom i displazijom vrata maternice. Daljnja genomska istraživanja mogu proširiti spoznaje u razumijevanju odnosa između polimorfizma gena za TLR9 i imunoloških mehanizama u HPV-om induciranoj karcinogenezi.
Namjera je ovoga članka prikazati prekanceroze usne šupljine (posljedično karcinogenezu), i to njihovu etiologiju, fizikalne, kemijske i biološke procese u njihovu razvoju, ponajprije s ...patofiziološkoga aspekta. U novije doba velika važnost pridaje se oksidacijskom stresu u nastanku karcinoma pa je naglasak članka upravo na njegove učinke pri karcinogenezi, tako i pri nastanku prekanceroza usne šupljine.
PDF
