Cilj je ovog istraživanja analiziranje umjetničkog fenomena predstavljanjem njegove povijesne uloge, isticanjem vrijednosne strukture koju utjelovljuje, preispitivanjem potrebe za umjetnosti te ...analiziranjem stvaralačkog procesa u opoziciji s produkcijom kiča. Problematizirani su pojmovi suda i ukusa te poetičke razlike između kiča i umjetnosti zaključno s njihovom razinom kontemplatibilnosti. U konačnici se otvara etička problematika. Rezultat ovog rada nalazi se u pokazivanju jasne distinkcije vrijednosti umjetnosti i njezina devijantnog oblika – kiča.
The aim of this research is analyse the artistic phenomenon by presenting its historical role, emphasisig the value structure it emobodies, questioning the need for artwork and by analising the creative process opposed to the kitsch production. The concepts of judgement and taste are also problematised, as well as poetic differences between art and kitch. All is concluded with their seperate level of contemplatibility. In the end, the etical discussion is opened. The result is accomplisching clear distinction between authentic art value and its deviant form – kitsch.
Pretenzija ovoga rada je obrada Campa u svim njegovim aspektima i mogućim područjima primjene. Obrada započinje analizom i interpretacijom leksikografskih definicija Campa i njemu bliskoznačnih ...pojmova (kič i Trash), nakon čega slijedi interpretacija i revalorizacija još uvijek najznačajnijega teksta o Campu – Notes on Camp Susan Sontag. Nakon navedenoga, rad nastoji pružiti opću/e definiciju/e Campa koja/e ga nastoji/e odrediti, opisati i naznačiti granice njegova djelokruga. Rad revidira postulate određenih teorija o Campu: prije svega one o njegovom isključivo gay obilježju i one o snazi njegove potencije za političku subverzivnost. Camp ukus/senzibilitet/stil nastoji se i kontekstualizirati unutar okvira likovne umjetnosti na primjerima određenih stilskih formacija i autorskih poetika nekih od egzemplarnih umjetnika koji im pripadaju, kako bi se pružila paradigma za interpretaciju njihovih opusa primjenjiva i na druge umjetničke opuse.
Slučaj Dimitrija Popovića nakon velike petdesetljetne retrospektive u zagrebačkim Klovićevim dvorima uputio je i na finale trivijalizacije jednog opusa koji je obećavao veliku maniru i relevantan ...sadržaj na početcima kada još nije bilo potrebe za grotesknom nadrealizacijom u društvu estradizacije. Dorflesovski rečeno, Popovićevo je slikarstvo s vremenom u istu ravan dovelo Salomu i Severinu, Kristovo tijelo, „prikazano u simbolu kruha koji je narezan na kriške ili Madonu koje se fizička ljupkost pretvara u rafinman izgleda nekog foto-modela.” Dimitrije bira dramu egzistencije i velike teme u nadi da će one odraditi posao za sebe, to jest pukim izborom, primjerice, sadržaja iz Dantea ili Leonarda, postati velikom umjetnošću. To je ona vrsta lijenosti duha, onaj gemütlichkeit koji proizvodi, kako bi rekao A. Moles „komfor srca” kopiranjem jezika prošlosti, kao da je umjetnost prijelazna i da je samo dovoljno biti u njezinoj blizini i za njom posegnuti pa da i sami postanemo dijelom njezine veličine. No ipak će biti, kako kaže L. Giesz opisujući kiččovjeka nalik na Dimitrija, da se „u njegovim rukama i velika umjetnost pretvara u kič.”
U tekstu se polazi od stajališta da se neodredivošću umjetnosti kao svog pojmovnog korelata hrani i neodredivost pojma kiča shvaćenog kao pseudoumjetnost. No time, uočava autorica, nisu reducirani ...teorijski napori estetičara i filozofa kulture da na ovom skliskom i nesigurnom »terenu« uspostave neke čvršće demarkacijske linije, neki pouzdaniji discrimen rerum između, makar na fenomenalnoj razini, vrlo bliskih kategorija. U ovom se radu to pokušava učiniti sagledavanjem kiča iz perspektive estetike recepcije, potom iz ugla sociologije umjetnosti i kulture i, najzad, iz aksiološkog rakursa.
Predmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su ...teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakursa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama.
Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije BiH, zabavni sadržaji čine četvrtinu programa TV stanica (24,9%) i više od polovine programa radiostanica (53,66%). Analiza sadržaja televizijskog ...programa tri javna servisa (BHT1, RTRS, FTV) i dvije komercijalne TV stanice s nacionalnom pokrivenošću (TV Hayat i TV BN) u udarnom terminu (od 17 do 23 sata) na tjednoj bazi, na osnovi pregleda programa, pokazala je da zabavni program predstavlja jedan od najvažnijih segmenata televizijskog programa, kako komercijalnih TV stanica, tako i javnih servisa u BiH. Kvalitativna analiza emisije Grand show, koja gotovo dva desetljeća predstavlja jednu od najpopularnijih glazbeno-zabavnih emisija, ne samo u BiH, nego i šire, pokazala je da se ova emisija potvrđuje kao segment kič kulture. Nadalje, ustanovljene su izvjesne podudarnosti između reality show programa poput Velikog brata ili Farme i francuske drame apsurda.
Extended description:
Information:
Members of the Domestic Research Society have made a field research of an interesting phenomenon in Slovenia; metal wall spiders, which people use as a decoration ...for the facades of their houses. They collected interesting and unusual stories by craftsmen, artists, researchers and wall spider fans.
Original language summary:
Člani Društva za domače raziskave so na terenu raziskovali zanimiv pojav – kovinske, kovane pajke, ki jih ljudje za dekoracijo nameščajo na fasade svojih hiš. Ob tem so zbrali zanimive in nenavadne pripovedi obrtnikov, umetnikov, raziskovalcev in ljubiteljev domačega pajka.
Extended description:
Spominki. Na tone jih prinašamo s potovanj, izletov. Takšnih, kot nam jih ponujamo in takšnih, ki jih kupimo. Saj res, kakšni pa so ti naši spominki?
Turistični spominki: ...prodaja spominkov na Obali, turisti; pogovor z etnologom in umetnostnim zgodovinarjem Jernejem Šušteršičem o tem kakšne spominke ponujamo in kaj je pravi spominek, kaj kič. Primeri neustreznih spominkov, brez povezave s slovenskim kulturnim izročilom. Etnolog prikaže primernejše, tipične, tradicionalne primere spominkov, kot tudi nekatere zmotne primere.
Extended description:
Spominki. Na tone jih prinašamo s potovanj, izletov. Takšnih, kot nam jih ponujamo in takšnih, ki jih kupimo. Saj res, kakšni pa so ti naši spominki?
Turistični spominki: prodaja spominkov na Obali, turisti; pogovor z etnologom in umetnostnim zgodovinarjem Jernejem Šušteršičem o tem kakšne spominke ponujamo in kaj je pravi spominek, kaj kič. Primeri neustreznih spominkov, brez povezave s slovenskim kulturnim izročilom. Etnolog prikaže primernejše, tipične, tradicionalne primere spominkov, kot tudi nekatere zmotne primere.
Slovenia: A review of tourist souvenirs.
Original language summary:
Slovenija: pregled ponudbe turističnih spominkov.
Članak razmatra recentni zaokret feminističkog interesa za fenomene popularne kulture u kontekstu teorija kiča, entiteta kojemu se loš hijerarhijski status katkad osporava, između ostalog, i ...argumentom o rodnoj obojenosti obilježja koja mu se pripisuju. Za feministički je pristup hrabrost da se kritički postavi u odnosu spram kič-produkata međutim vitalno važna, a dolazi posebno do izražaja kada su, primjerice, u pitanju tendenciozne prefabrikacije klasičnih dramskih djela poput Ibsenove Lutkine kuće, kanonskog dramskog teksta s jasnim feminističkim naglascima, koji, ironije li, i sam prokazuje kič kao formalni koliko i ideološki problem. U nizu izvedbenih, književnih i filmskih pokušaja da se nekako pripitomi Norin čudovišni završni potez izdvajaju se i dva primjera u hrvatskoj književnosti: roman Ane Žube Ne traži me u sebi (1985.) i drama Mire Gavrana Nora danas (2004.). Osim što rječito svjedoče o manjkavu razumijevanju jednako formalne koliko i idejne revolucionarnosti Ibsenova komada, oba primjera sugeriraju i sretno sustanarstvo popularne i visoko nagrađivane (pseudo)umjetničke stereotipije, neugodnu srodnost koja ne zaslužuje drugo do li da, na tragu Ibsenove averzije prema kič-svijesti, i sama bude tretirana onako kako kič-svijest želi tretirati Noru – kao patološki simptom aktualnih društvenih procesa.