Kvalitativna istraživačka etika u sociologiji primarno je vezana uz brojne metodološke značajke kvalitativnih istraživanja, istraživački kontekst i interakcijski proces provedbe kvalitativnih ...istraživanja, ali i uz klasičan razvoj etičkih kodeksa socioloških društava i širih etičkih regulacija. Etička se pitanja, konvencionalno gledano, odnose na zaštitu sudionika u istraživanju i u Hrvatskoj su regulirana ponajprije na profesionalnoj i institucionalnoj razini. No imajući u vidu razvoj istraživačkih metoda, novih tehnologija i društvenih promjena koje uključuju sadašnje etičke regulacije, nekoliko je aspekata koji se problematiziraju i povezuju u ovom radu. U radu se kvalitativna istraživačka etika razmatra kroz analizu postojećih etičkih kodeksa u sociologiji, primjenu etičkih procedura u istraživanjima te izazove s kojima se istraživači pritom susreću. Etičke regulacije koje zadnjih godina impliciraju standardizaciju etičkih procedura i istraživačke prakse upućuju na važnost kontinuiranih teorijsko-metodoloških rasprava o istraživačkoj etici, posebice u kvalitativnim istraživanjima. Većina metodološke literature sadržava dio o etičkim procedurama (informiranom pristanku, anonimnosti i povjerljivosti, rizicima i sl.) koje se primjenjuju u sociološkim istraživanjima. Ipak, u njima se uočavaju argumenti da se spomenute procedure unutar kvalitativne istraživačke etike trebaju smjestiti sukladno značajkama kvalitativnih istraživanja koje u sociologiji mogu biti dodatno etički, metodološki i istraživački izazovne. U radu se zaključuje da se specifičnosti kvalitativne istraživačke etike očituju u etičkoj praksi kojom se u kvalitativnim istraživanjima etičke procedure primjenjuju na refleksivan način.
Qualitative research ethics in sociology is primarily related to numerous methodological features of qualitative research, the research context and the interaction process of conducting qualitative research, but also to the classical development of ethical codes of sociological associations and broader ethical regulations. Conventionally speaking, ethical issues refer to the protection of research participants and are regulated primarily at the professional and institutional levels in Croatia. However, given the development of research methods, new technologies and social changes involving current ethical regulations, several aspects are problematised and connected in this paper. The paper therefore analyses qualitative research ethics through existing ethical codes in sociology, the application of ethical procedures in research, and the challenges that researchers face in doing so. Ethical regulations that in recent years imply the standardisation of ethical procedures and research practices point to the importance of continuous theoretical and methodological discussions on research ethics, especially in qualitative research. Most methodological literature contains a section on ethical procedures (informed consent, anonymity and confidentiality, risks, etc.) applied in sociological research. Nevertheless, there are arguments that they should be placed within qualitative research ethics in accordance with the features of qualitative research, which can be additionally challenging in sociology in terms of ethics, methodology and research. The paper concludes that the specifics of qualitative research ethics are reflected in the ethical practice that implies a reflexive application of ethical procedures in qualitative research.
An important subject of bioethical and legal considerations is the relations and manifestations of what happens in current biomedical practice regarding the practice of activities and the provision ...of health care services. This is particularly important when it comes to disagreements, collisions, and conflicting rules, the ethical and legal origins of different norms, and medical decision making. An appropriate analytical and methodological approach through interpretation and comparison is needed to uncover shortcomings that often remain on the surface, invisible, due to the lack of dialogue. This paper aims to shed light on the fundamentals of bioethical principles on the one hand and the legal-logical system of norms in biomedicine on the other. The conclusion emphasises the elimination of the contradictory elements of the relationship and the affirmation of helpful and complementary aspects with the opening of parallel perspectives and intersections in the service of promoting the legality of the work, the development of good medical practice and respect for human rights in the field of health.
U članku se raspravlja o atributivnoj problematici iluminacija u glagoljskim kodeksima koje je tijekom prve četvrtine 15. stoljeća ispisao Bartol iz Krbave. Uvodno se predstavljaju četiri kodeksa – ...Berlinski, Ročki i Ljubljanski (Beramski) misal, Humski brevijar – te se predočava historijat njihova istraživanja s osobitim osvrtom na ranije atribucije iluminacija. Izabrani primjeri minijatura podvrgnuti su komparativnoj formalno-stilskoj analizi kojom se razgraničava djelovanje više iluminatora unutar skriptorija te se donose atributivni prijedlozi za nekoliko kodeksa i dva fragmenta koja se ovim radom prvi put pripisuju opusu Bartolova skriptorija. Detaljnom analizom dosadašnjih spoznaja nanovo se verificiraju raniji zaključci o Bartolovu kretanju od južnokrbavskoga do istarskoga područja koji su u novije vrijeme bili predmetom osporavanja. U prilogu članka donose se novi, revidirani i ispravljeni popisi minijatura svih kodeksa.
Na temelju sadržajne raščlambe litanija i sanktorala dvosveščana dominikanskoga graduala iz Badijske zbirke franjevačkoga samostana Male braće u Dubrovniku (Badija IV, XII) te analize pisma, notacije ...i dekoracije korigira se njegova dosadašnja datacija (14/15. st.) na sedamdesete godine 13. stoljeća, dok se Zadar nameće kao sigurno mjesto njegove upotrebe u liturgiji. S obzirom na prisutnost sv. Platona u dodanome sloju zadarskih svetaca, taj se gradual i pripadni mu četverosveščani antifonar (Badija III, V, X, XI) svrstavaju u negdašnji inventar dominikanskoga zadarskog samostana, koji je, prvotno posvećen sv. Platonu, bio ukinut 1807. g. Od liturgijskih knjiga što ih je taj važan dalmatinski samostan posjedovao dosad je jedino bio poznat misal iz 14. st., koji se pod signaturom R-14 čuva u samostanu benediktinki sv. Marije u Zadru.
Povečan globalni domet in vpliv medijev v novem tisočletju vzpostavljata potrebo po globalni novinarski etiki pri poročanju o mednarodno relevantnih zadevah. V središču raziskovalnega zanimanja je ...vprašanje, ali je mogoče in zaželeno razviti niz skupnih etičnih načel v univer-zalnem novinarskem kodeksu. Pri tem so ključna vprašanja, ali je mogoče priti do soglasja o univerzalnih vrednotah, ali jih je smiselno kodificirati in ali je uvedba univerzalnega kodeksa lahko učinkovit vzvod globalne novinarske odgovornosti. Etičnih kodeksov ni mogoče enačiti z novinarsko etiko in etičnim odločanjem, na katera vplivajo različni dejavniki. Pomembno je razvijati družbeno in medijsko klimo, ki bo v uredništvih spodbujala vrednote globalne etike. Vendar zavrnitev univerzalnega kodeksa ne pomeni zavrnitve vključevanja kozmopolitske perspektive v novinarsko poročanje. Prav tako ne pomeni, da je treba opustiti idejo o univerzalnem kodeksu. Razprave o njem bi morale biti del obsežnega in nenehnega samospraševanja novinarjev o svojem poslanstvu, položaju in prihodnosti. Razumeti jih je treba predvsem kot priložnost za širšo analizo stanja v profesiji in kritičen premislek o tem, kaj lahko novinarska skupnost in družba storita za premostitev ovir pri uresničevanju cilja svobodnega in odgovornega novinarstva.
The increased global reach and impact of media in the new millennium raises the need for a global journalism ethics when reporting on matters of international relevance. In the limelight of the research interest is the question whether it is possible and desired to develop a set of common ethical principles in a universal journalism code. The crucial questions are whether it is possible to come to an agreement about universal values, whether it is reasonable to codify them and whether the adoption of a universal code can be an efficient instrument of global journalistic responsibility. Ethical codes cannot be equated with journalism ethics and ethical decision-making, which is influenced by different factors. It is important to develop a social and media climate which will stimulate values of global ethics in media newsrooms. However, the rejection of a universal code does not imply a rejection of including a cosmopolitan perspective in news reporting. It also does not mean that the idea of a universal code should be abandoned. Discussions about it should be part of an extensive and constant journalists' self-questioning about their mission, situation and future. They should be understood mostly as an opportunity for a wider analysis of state of the profession and for a critical reflection on what the journalistic community and the society can do to surmount the obstacles when carrying out the goal of free and responsible journalism.
(bugarski) V statijata se razglezda edin ot motivite v ukrasata na Divosevoto evangelie ot XIV v. - tozi na krilatija drakon (na mesta s kozja glava) i podobnata na nego ukrasa v sr'bski, gr'cki i ...ruski r'kopisi, povlijani v svojata dekoracija ot romanskoto izkustvo, koeto ot svoja strana interpretira rannohristijanski motivi, vlezli v r'kopisnija repertoar na gr'ckite kodeksi osce prez X-XI v. i otnovo pojavili se v k'snovizantijskata tradicija.
Ukrasi Divosevog jevandjelja, konkretnije motiv krilatog drakona (s kozjom glavom), i grupe rukopisa iz Zahumlja i Bosne, a pre svega Miroslavljevog jevandjelja i Beogradskog parimejnika, upucuju nas na sledece: 1. Reinterpretacija simbolike krilate zmije, zmaja (drakona u hriscanskoj tradiciji) direktno je povezana sa jednim od njegovih znacenja u srpskim i ruskim rukopisima XIV i XV veka. 2. Pojava zmaja/drakona s kozjom glavom i rogom u srpskim rukopisima XIV i XV veka pokazuje, osim reinterpretacije tog simbola iz nasledjenog antickog i ranohriscanskog repertoara, da su rukopisni ukrasi bili namenjeni prosvecenom i posvecenom hriscaninu koji je umeo da shvati znacenje Logosa. U tom smislu pojava krilatog drakona s krunom na pocetku Jevandjelja i u njegovom tekstu nije neobicna i trebalo bi verovatno da se dovede u vezu sa odnosom jevandjeliste prema drakonu u dvojici cuvara mudrosti i ezotericnog znanja, iako je u srpskim i ruskim rukopisima, po svoj prilici, i konkretno izazvana modnim obrascima zapadne kulture, prenosenim pisarima koji su se obrazovali u italo-grckim manastirima. To pokazuju grupe rukopisa koji su nastajali u dolinama reka Lim, Hum i Bosna, a u ruskoj tradiciji prevashodno rukopisi povezani sa uticajem mode koju je doneo Teofan Grk. 3. Prototip tih ukrasa ima korene u vizantijsko-romanskoj stilskoj kombinatorici, stvaranoj u perifernim zonama (mada ne iskljucivo u njima) Vizantijskog carstva, kao sto je to bio slucaj sa rukopisima iz Juzne Italije jos u X i XI veku (vid. oksfordski rukopis Bodl. Auct. T. 2.4 iz druge polovine X veka). Posebnu paznju ovde zasluzuje motiv drakona sa jarecom glavom, kakav vidimo ne samo u Divosevom jevandjelju (l. 36v i 46v), nego i u izgorelom jevandjelju iz Narodne biblioteke u Beogradu & 95 (l. 39) - motiv koji se ne srece u postvizantijskoj tradiciji, ali ga otkrivamo jos u drugoj polovini X veka u Homilijama Jovana Zlatoustog iz Bodlejanske biblioteke (Bodl. Cod. Auct. T. 3.3), u medaljonima na zastavicama na l. 75, kao i u grckim rukopisima sa Svete Gore (vid. Cod. 913 m manastira Iviron s kraja XIV veka - l. 51v, 68, 85), koji je po ukrasima blizak navedenim ruskim rukopisima iz kraja XIV - pocetka XV v. 4. Divosevo jevandjelje i grupa rukopisa uz wega pokazuju da je ta romanska tendencija teratoloskih ukrasa pod uticajem latinske rukopisne ornamentike, igrala ulogu mosta izmedju Istoka i Zapada u srednjem veku i, sto je od posebnog znacaja, ulogu mosta ka postvizantijskim ukrasima inicijala. Izmenjena u inkunabulama, i posebno u spomenutim srpskim i ruskim rukopisima XIV i XV veka, ta je tendencija imala ulogu posrednika izmedju ranovizantijskog i postvizantijskog ukrasa. 5. Motiv drakona (i slicni njemu) iziskuje ozbiljno proucavanje njegovih osobenosti jer se time omogucava osvetljavanje slabo poznatih veza izmedju ranohriscanskog ornamentalnog repertoara, zapazenog u mozarapskoj umetnosti ornamenata u hispanoarapskim rukopisima (vid. Escorial, Cod. d. I. 2. s drakonom s rogom) i u insularnim kodeksima. U njima se susrecu slicni motivi koji se sire vezama po Sredozemlju i na taj nacin dobijaju produzen zivot, za razliku od konstantinopoljskih stilova iz vremena posle ikonoborstva, koje je prestonica pokusavala da nametne. U tome nikada nije uspela do kraja. Tako je bilo mogucno da se u okvirima vizantijskog sveta razviju razlicite skole i pravci, kao i opsta kulturna aura u pogranicnim zonama poput Epira i Juzne Italije ili manastira u dolini reke Lima. Upravo u tom regionu, otvorenom za uticaje i sa Istoka i sa Zapada, pojavljuje se grupa rukopisa, koja se odvaja kao samostalna koristeci zoomorfne i teratoloske motive i na taj nacin sireci granice interpretacije u srpskoj rukopisnoj tradiciji. Tako se javljaju i ukrasi Divosevog jevandjelja na granici izmedju vizantijske umetnosti i primorskog uticaja, sa njegovom kasnom, mediteranskom romanikom.
Autorice u tekstu obrađuju pitanje neovisnosti i nagrađivanja članova nadzornih odbora i neizvršnih direktora u upravnim odborima. Pitanje neovisnosti razvija se kao jedno od temeljnih pitanja ...korporativnog upravljanja. Članovi organa društva trebaju imati odgovarajuće kvalifi kacije, specifi čna znanja i vještine kako bi razborito i nepristrano prosuđivali o poslovima društva i donosili odluke u najboljem interesu društva, članova društva i ostalih imatelja interesa. Kako bi mogli djelovati u skladu s tim pretpostavka je da budu neovisni. U posljednje vrijeme, nakon financijskih kriza, upravo se neovisnost članova nadzornih odnosno neizvršnih direktora smatra temeljem za borbu protiv oportunizma uprave i većinskih dioničara u društvu. Autorice u tekstu analiziraju Preporuke o neovisnosti i nagrađivanju članova nadzornih i upravnih odbora Europske unije, te njihovu implementaciju u hrvatsko pravo i praksu.
Plinsko tržište unutar EU, do prije 20-tak godina, bilo je segmentirano, nije postojala usklađena regulativa, već je svaka zemlja imala svoju regulativu, što je predstavljalo barijeru za formiranje i ...razvoj zajedničkog europskog tržišta prirodnog plina.
Osnovni cilj zajedničkog europskog tržišta prirodnog plina je da su svi trgovci plinom potpuno ravnopravni u pristupu plinskom sustavu i kupcima, a kupci slobodni u izboru svog opskrbljivača. Ostvarenje ovog cilja provodi se u više faza, od čega do sada možemo izdvojiti tri bitne faze koje se zasnivaju na donošenju zajedničkih pravila za unutarnje tržište plina sadržanih u skupu direktiva i uredbi poznatih pod nazivom „energetski paket“ (prvi-1998., drugi-2003. i treći- 2009.).
U procesu pristupnih pregovora s Europskom unijom, te kao članica EU od 1. srpnja 2013., Republika Hrvatska je dužna uskladiti hrvatsko zakonodavstvo s energetskim propisima EU. Dinamični proces implementacija energetskih propisa EU kroz zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske rezultirao je značajnim pomacima na tržištu prirodnog plina u Republici Hrvatskoj.
Ovaj rad predstavlja pregled implementacije Trećeg paketa energetskih propisa u zakonodavstvo Republike Hrvatske te analizu učinaka implementacije na razvoj tržišta plina. Posebno se obrađuju sljedeća mrežna pravila: raspodjela kapaciteta (NC CAM), uravnoteženje plinskog sustava (NC BAL), interoperabilnost i razmjena podataka (NC INT) i harmonizacija transportnih tarifa (NC TAR).
Autor u članku iznosi zapažanja o jeziku 2. beramskoga brevijara (Ljubljana, NUK, Ms163) do kojih je došao transliterirajući 120 stranica iz njegove druge knjige. U tom se hrvatskoglagoljskom ...brevijaru koji se rabio u Bermu, kao i u većini drugih kodeksa, isprepliću elementi crkvenoslavenskoga jezika naslijeđeni iz predloška i elementi govornoga jezika koje su pisari, svjesno ili nesvjesno unosili u tekst koji su prepisivali. Istaknute su uočene zanimljivosti na grafijskoj, fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini te pogreške koje pružaju zanimljive podatke o pisarevu materinskom govoru kao i o njegovu poznavanju crkvenoslavenskoga jezika. Autor zaključuje da je brevijar pisan u središnjoj Istri (vjerojatno u samom Bermu), ali da je prepisan sa starijega glagoljskoga predloška koji potječe najvjerojatnije s Krka.
Analiziraju se etičke mjere za hrvatske državne službenike
nakon 1990. Pažnja je usmjerena na normativne i organizacijske
aspekte koji uključuju tri mjere: zakonodavni okvir,
Etički kodeks i tijelo ...za etiku. Prati se razvoj legislative i
evaluira njegova primjena u praksi te ukazuje na nedostatak
vrijednosne dimenzije u sadržaju hrvatskog Kodeksa.
Raspravlja se o ulozi, ovlastima i poslovima Etičkog povjerenstva,
povjerenika za etiku u središnjim tijelima državne
uprave i Odjela za etiku pri Ministarstvu uprave. Daju se
prijedlozi za poboljšanje etičkih mjera u državnoj službi.
Prikazuje se i komparativna situacija u zemljama bivše Jugoslavije
te nastanak, donositelje i sadržaj etičkih kodeksa
proizašlih iz zajedničke upravne tradicije. U zaključku
se ističe da su zakoni i kodeksi kao etičke mjere sami po
sebi nedovoljni ako nisu internalizirani od onih koji ih primjenjuju
i na koje se primjenjuju. Etičke kodekse ne treba
poistovjećivati s pravnim propisima koji počivaju na mehanizmu
prisile i sankcija niti bi ih trebala donositi zakonodavna
i izvršna tijela, već sami javni službenici kao odraz
internaliziranih vrijednosti i načela.
PDF
