U radu se analiziraju funkcija i uloga persuazivne komunikacije unutar odnosa s javnošću. Persuazivna komunikacija predstavlja simboličan proces, koji po pravilu uključuje svjesnu namjeru i pokušaj
...uvjeravanja, te pretpostavlja prijenos poruke između uključenih strana kao i slobodan izbor uvjeravanoga da u skladu sa svojim potrebama i interesima evaluira, prihvati ili odbaci persuazivni apel.
Ključni aspekti ove komunikacijske strategije uključuju interaktivnost i priznavanje slobodne volje
recipijenta. Unatoč prepoznatoj važnosti persuazije u odnosima s javnošću pojedini autori pogrešno
je izjednačavaju s propagandom. Ipak, strateški pristup suvremenim odnosima s javnošću promovira
integraciju persuazije u svoju praksu, uz naglasak na etičnosti i transparentnosti. Praktičari odnosa
s javnošću prepoznaju da posjedovanje komunikacijskih kompetencija za uvjeravanje postaje ključno za uspjeh u suvremenome okružju. To uključuje razumijevanje karakteristika, osobina i potreba
ciljnih javnosti, razvoj relevantnih poruka te izgradnju povjerenja i obostrano korisnih odnosa kako
bi se postigli individualni i relacijski ciljevi. Autori naglašavaju aplikativnu vrijednost persuazivne
komunikacije u kontekstu odnosa s javnošću, ukazuju na funkcije i integraciju u suvremenoj praksi te
predstavljaju osnovne smjernice za uporabu persuazivne komunikacije u provedbi komunikacijskih
programa.
Ključne riječi: persuazija, komunikacija, odnosi s javnošću, Bernays, komunikacijski proces, uvjeravajuće poruke.
Svrha komunikacijskih modela je razumijevanje komunikacijskog procesa s ciljem uočavanja i rješavanja postojećih i potencijalnih komunikacijskih problema. Svaki komunikacijski model ima svoje ...elemente i logiku kojom naglašava specifično viđenje komunikacija i komunikacijskog procesa, a sukladno komunikacijskoj paradigmi, sugerira rješavanje specifičnih komunikacijskih problema. Ovaj rad eksplicira dosege odabranih komunikacijskih modela kod kojih je uočljiva primarnost emitera poruke kao što su Lasswellov i Berlov model (koji jednako tretira poželjne karakteristike emitera i primatelja za djelotvornu komunikaciju). Uvažavajući interaktivnost kao važno načelo komunikacijskog procesa ekspliciran je i opći/tipični Clampittov komunikacijski model. Za istraživačke svrhe prikladnim se pokazuje Lasswellov, za spoznaju brojnih utjecajnih čimbenika na komunikacijsku djelotvornost Berlov, a za edukacijske (razvojne) svrhe Clampittov komunikacijski model.
Predmet je proučavanja ovoga rada reklamni diskurs. Iako su današnje televizijske
reklame postale mjestom simultanih multimedijalnih utjecaja, njihov je
jezični kod i dalje vrijedan proučavanja. One ...su jezične po svojoj strukturi i
zadovoljenju funkcija teksta te po svojem sudjelovanju u komunikacijskom
procesu, s jasno definiranim odnosom pošiljatelja i primatelja. Budući da autori
reklama pronalaze mnoge načine kako strukturirati reklamni tekst da bi bio
što prihvatljiviji široj populaciji, jezična je domena reklamnoga diskursa postala
poprištem utjecaja različitih funkcionalnih stilova. U radu će se obrađivati
elementi funkcionalnih stilova i njihova funkcija u jeziku reklamnih poruka
kao dijelu reklamnoga diskursa. Bit će istaknute funkcije reklame te jezična
obilježja reklamnoga diskursa. Također, u manjoj će mjeri biti posvećena
pozornost suodnosu jezičnoga koda reklame i parajezičnoga koda te sociolingvističkim
parametrima verbalnih poruka reklamnoga diskursa.
Bez komunikacije ne mogu postojati organizacije. Svaki ljudski čin predstavlja na određeni način
komunikaciju, stoga i „nekomuniciranje“ predstavlja oblik komuniciranja. Učinkovita komunikacija je
...osnova za razvoj interne organizacije, ali i ključan faktor za postojanje u neizvjesnoj okolini, stoga je
komunikacija važan čimbenik kako u ponašanju menadžera, tako i u funkcioniranju cijeloga organizacijskog
sustava. U organizacijama se poslovna komunikacija realizira unutar i izvan nje same. Komunikacijski
događaj unutar organizacije može imati dva tijeka: formalni i neformalni. Kako bi organizacijska
komunikacija bila uspješna, potrebno je poznavanje jezika, provođenje interakcijskih vježba te
posjedovanje kulturnog znanja svih sudionika komunikacije i zaposlenika organizacije.
Svaka govorna izvedba, "govoreni govor", jest pluridimenzionalna struktura – čak kad je kodirana samo neleksičkim sredstvima izraza, kad je izražajnost sve. Budući da nijedna govorna izvedba nije ...sama sebi svrha, jed(i)no moguće tumačenje "idealnosti" govorne izvedbe jest mjera njezine komunikacijske vrijednosti. S tim u vezi govorna izvedba koja sadrži potpunu obavijest, odnosno ona koja uklanja svaku neizvjesnost te ima najveću komunikacijsku vrijednost, jest idealna govorna izvedba. Idealni govornik ne samo da zna što želi reći nego također zna kako to reći. Idealni slušatelj zna što je kultura slušanja i lako procesira govor. Pravilan govor (komunikacija na standardu) ne podrazumijeva veću količinu obavijesti u svim okolnostima, posebno ne u onim gdje govornikov kod nije identičan kodu što ga rabi slušatelj. Stoga ne samo da pravilnost, uz ostale parametre, ne jamči uvijek idealnu govornu izvedbu nego u određenim okolnostima znači buku u komunikacijskom kanalu. Hotimične pak pogreške u govoru (na leksičkoj razini) ne brišu idealnost govorne izvedbe, jer one najbolje odgovaraju toj govornoj situaciji. Idealna govorna izvedba osigurava identičnost i jezičnog i govornog znaka, i za govornika i za slušatelja.
Članak postupno i dokumentirano uvodi čitatelja u promatranje vjeronauka i kateheze s gledišta komunikacije. Polazeći od činjenice da je komunikacija bitna antropološka i teološka kategorija, ...autorica identificira prisutnost komunikacije u vjeronauku i katehezi na tri osnovne razine. 1. Ona je prisutna kao sustav personalnih i materijalnih komunikacijskih čimbenika i kodova koji čine pedagošku platformu i stvaraju socijalno-etičko ozračje unutar kojega se odvijaju procesi religioznog odgoja i učenja. 2. Komunikacija je način posredovanja sadržaja i postizanja ciljeva u vjeronauku i katehezi. Zbog toga su temeljna znanja o komunikaciji i njezinim zakonitostima te ispunjavanje uvjeta za autentičnu komunikaciju nužna pretpostavka za posredovanje, razumijevanje i interaktivno usvajanje vjeronaučnih sadržaja. 3. Komunikacija je i sam cilj vjeronauka i kateheze koji odgajaju za kulturu komuniciranja te vode međusobnom razumijevanju i društvenom sporazumijevanju subjekata. Na temelju Habermasovog razlikovanja asertoričkih, ekspresivnih i normativnih sadržaja u jezičnoj komunikaciji, naglašava se potreba diferenciranog pristupa pojedinim područjima vjeronaučnih i katehetskih sadržaja/ciljeva te ukazuje na potrebu uvježbavanja sposobnosti mijenjanja perspektive promatranja kako bi se došlo do sporazumijevanja i suglasnosti kada su u pitanju normativni sadržaji kršćanske vjere. Komunikacijski pristupi te sami ciljevi/sadržaji vjeronauka i kateheze tako postaju prenositeljima komunikacijskih i socijalnih kompetencija. Sve to, dakako, zahtijeva da i sami vjeroučitelji/ce i katehete/istice u svojoj temeljnoj i trajnoj formaciji imaju mogućnost stjecati potrebnu komunikacijsku kompetenciju. Autorica smatra da u tom smislu treba premisliti i preoblikovati postojeće oblike formacije vjeroučitelja/ica i kateheta/istica.
