Članak pokušava ukazati na dva različita načina shvaćanja moralnog identiteta u kontekstu globalizacije, ostavljajući čitatelju procjenu da odredi svoja stajališta u ovoj raspravi. U tom smislu, ...autor suprotstavlja tri teze sociologa Zygmunta Baumana, iznesene u djelu Postmodern Ethics, s mišljenjem teologa Johna Milbanka, izrečeno u knjizi Theology and Social Theory. Prema Baumanu, moralni subjekt globalizirane kulture mješavina je nestalnih uloga, poriva i senzibiliteta, identitet moralne zajednice u globaliziranoj kulturi proizlazi iz odabranog predmeta ili uzroka te zbog neusporedive prirode nazora, vrijednosti i težnji pojedinaca i zajednica uzaludan je sveopći etički diskurs. Nasuprot Baumanovog, prilično pesimističnog i minimalističkog poimanja ljudskog identiteta, pogotovo kada se radi o nihilističkim posljedicama po etiku, Milbank vjeruje da je kršćanski identitet ostvariv i održiv čak i u globaliziranoj kulturi. Milbank, međutim, ne daje prikladno objašnjenje o tome kako se kršćanskom vjerom može politički posredovati u globaliziranoj kulturi. Stoga, autor zaključuje kako globalizacija i postmoderna nisu događanja nad kojima imamo kontrolu te kako postoji više nego dobar razlog da se procesu globalizacije pristupi s velikim oprezom.
Članak analizira proces pentekostalizacije kršćanstva na globalnoj razini.
Kršćanske karizmatične zajednice vjerojatno su najživlji i najbrže rastući vjerski
pokret 21. stoljeća, koji je već zahvatio ...cijeli svijet. Ni jedna druga grana kršćanstva
nije rasla brže od pentekostalnih grupa, osobito u južnoj hemisferi. Potrebno je
razumjeti početak i razvoj pentekostalnog pokreta i prepoznati etičke implikacije
tog procesa. Ispravano tumačenje vrlo složenog fenomena pentekostalizacije zahtijeva
interdisciplinarni pristup. Potrebna je sociološka i kulturološka dijagnoza,
ali dublja analiza te pojave ne bi bila potpuna bez doprinosa znanstvenih disciplina
kao što su filozofija religije, antropologija, etnografija ili etika.
The article delves into the pentacostalization process of Christianity on a world level.
Christian charismatic communities are probably the most vigorous and fast growing
religious movement of the 21st century which has already overtaken the entire world.
No other branch of Christianity has grown faster than the pentecostal group, particularly
in the southern hemisphere. It is vital to understand the beginnings and the
development of this movement and to note the ethical implications of this process.
The correct interpretaion of this very complex phenomenon demands an interdisciplinary
approach. A sociological and cultural diagnosis is needed, however, a deeper
analysis of this reality would not be complete without a contribution from scientific
disciplines such as the philosophy of religion, anthropolgy, ethnography and ethics.
Bol je u nekom smislu riječi višeznačnan fenomen, neizbježan pratitelj svake ljudske biografije, multidimenzionalan problem, izazovna tema — zapravo tajna. Kao takva, bol postavlja pitanja i traži ...odgovore. U filozofiji (od Epikura preko Platona i Aristotela, Augustina, Tome Akvinskoga, I. Kanta, J. Benthama, M. Schelera, E. Husserla, H. Bergsona, M. Mearlau–Pontyja, J. P. Sartrea do E. Levinasa, L. Wittgensteina, M. Heideggera, K. Jaspersa, H. G. Gadamera, D. J. Chalmersa, Th. Nagela ili S. Kripkea) bol je kao tema često isključena iz »metafizičkih« propitivanja. Tako se danas bol rado promišlja tek samo kao prirodoznanstveni fenomen i medicinski problem. Ipak, bol je znak nečega dubljeg. Odnosi se na ljudsku konačnost, krhkost, ranjivost i smrtnost. Pokazuje čovjeku da s njime nešto nije u redu. Kao takva, ona je i početak otklona od sebe; poticaj na buđenje onoga o čemu govore etika i religija, naročito kršćanstvo.
Dok su Vuk-Pavlovićeva filozofska djela trajnim predmetom znanstvenih istraživanja, njegovoj pjesničkoj misli tek predstoje podrobna estetička analiza i valorizacija. Kao skroman doprinos budućoj ...cjelovitoj estetičkoj ocjeni Vuk-Pavlovićeve pjesničke ostavštine, ovaj rad nudi rezultate proučavanja Vuk-Pavlovićevih pjesničkih zbirki Zov i Razvaline, objavljenih u Skopju 1964. godine, kroz prizmu njegovih gledišta iznijetih u filozofskim radovima. Međusobno ispreplitanje osnovnih tematskih preokupacija, kako u filozofskim, tako i u pjesničkim djelima, onemogućuje povlačenje strogih granica unutar Vuk-Pavlovićevih promišljanja. Unatoč toj, može se reći, u ovom slučaju otežavajućoj, temeljnoj karakteristici Vuk-Pavlovićeve misli, provedena komparativna analiza njegovih dviju pjesničkih zbirki i filozofskih tekstova pokazuje da stihovi zbirke Zov imaju svoje filozofsko uporište prije svega u njegovim bilješkama koje je Marija Brida objavila 1983. pod naslovom »Misli i bilješke«, a potom i u radovima iz područja njegove filozofije odgoja, a to su u prvom redu članak »Uzgoj, odgoj i obrazovanje« (1939) te djelo Ličnost i odgoj (1932). Iznimku čini pjesma naslovljena Sedamdeset sedmi rijek jer ima gotovo samostalnu poziciju unutar zbirke, a poetski prikazuje filozofeme iz spisa Filosofije i svjetovi (1962).
Korijeni Vuk-Pavlovićevih pjesničkih motiva na kojima gradi svoju drugu zbirku Razvaline, u kojoj pjesnik nije odustao od nosivih tema i problema koji su ga zaokupljali i u zbirci Zov, mogu se pronaći u spisima »Pogled na kulturnopovijesna smjeranja« (1964) i »Vrednota i stvaralaštvo« (1937).
Pretočivši u stihove ključna pitanja i probleme svoje filozofije, Vuk-Pavlović je svojim djelom potvrdio dosljednost vlastitom učenju: samo znanstveni, pojmovni put spoznavanja nedostatan je i nepotpun bez umjetničkog. Njegovo pjesništvo stoji u komplementarnom odnosu s njegovim filozofskim opusom. Pored velike literarne vrijednosti Vuk-Pavlovićeve pjesničke zbirke imaju i osobito filozofsko značenje i stoga ih treba čitati kao sastavni dio njegova filozofskog opusa.
Vuk-Pavlovićevu misao obilježava iskrena i duboka briga za čovjeka i društvo u cjelini. Ta istančana senzibilnost i preuzeta odgovornost za čovječanstvo odražava se i u njegovu pjesničkom opusu u kojem oštroumno analizira zbivanja i probleme svog doba. Upozoravajući na sve opasnosti koje donosi gubitak čovječnosti i temeljnih kršćanskih vrednota, Vuk-Pavlović svojom poetskom riječju uzdiže ljubav kao glavni smisao i putokaz ljudskog života. Upravo je ljubav, pojmljena kao snažna moć koja »upravlja duh za tišine«, temeljna poruka njegova pjesničkog umovanja.
Ovaj članak pokušaj je razumijevanja temelja kršćanske etike kroz njezinu jukstapoziciju s nekim drugim velikim etičkim diskursima: utilitarizmom, deontologijom, etikom vrline i postmodernom etikom. ...Prvi dio članka nastoji naći neke sličnosti i razlike između kršćanstva i spomenutih diskursa, dok drugi dio članka izlaže Milbankovu radikalnu
kritiku etike kao etike. U zaključku autor zastupa da kršćanska etika posjeduje svoj zasebni utemeljujući diskurs, kojega se treba razviti u dijalogu s drugim etičkim diskursima.
Članak pokušava ukazati na dva različita načina shvaćanja moralnog
identiteta u kontekstu globalizacije, ostavljajući čitatelju procjenu da odredi svoja stajališta u ovoj raspravi. U tom smislu, ...autor suprotstavlja tri teze sociologa Zygmunta Baumana, iznesene u djelu Postmodern Ethics, s mišljenjem teologa Johna Milbanka, izrečeno u knjizi Theology and Social Theory. Prema Baumanu, moralni subjekt globalizirane kulture mješavina je nestalnih uloga, poriva i senzibiliteta, identitet moralne zajednice u globaliziranoj kulturi proizlazi iz odabranog predmeta ili uzroka te zbog neusporedive prirode nazora, vrijednosti i težnji pojedinaca i zajednica uzaludan je sveopći etički diskurs. Nasuprot Baumanovog, prilično pesimističnog i minimalističkog poimanja ljudskog identiteta, pogotovo kada se radi o nihilističkim posljedicama po etiku, Milbank vjeruje da je kršćanski
identitet ostvariv i održiv čak i u globaliziranoj kulturi. Milbank, međutim, ne daje prikladno objašnjenje o tome kako se kršćanskom vjerom može politički posredovati u globaliziranoj kulturi. Stoga, autor zaključuje kako globalizacija i postmoderna nisu događanja nad kojima imamo kontrolu te kako postoji više nego dobar razlog da se procesu globalizacije pristupi s velikim oprezom.
Čovjekovo ponašanje važno je Bogu koji nas je stvorio i povezao sa sobom svojom ljubavlju. Ono je važno i bićima koja nas okružuju jer je vlast nad Zemljom i dalje u rukama ljudi. Ono je važno i za ...ljudsku zajednicu jer su naši životi međusobno zavisni i usko povezani. I na kraju, čovjekovo je ponašanje važno njemu samome, svakome od nas pojedinačno, jer je svako djelo, odluka i riječ sjeme koje donosi plod u karakteru i izaziva posljedice.
Nekoliko znanstvenih grana – psihologija, sociologija i antropologija – pomažu nam da shvatimo i objasnimo čovjekov način življenja. Kršćanska etika, međutim, nadilazi okvire opisa ponašanja. Oslanjajući se na otkrivene podatke o naravi, stanju i usudu ljudskih bića, ona nudi smjernice za svakidašnji život. Ove smjernice određuju što je dobro i što je u skladu s optimalnim i idealnim oblikom ljudskosti (Iv 10,10).
Autor u clanku sustavno propituje epistemološke, povijesnofilozofske
i sociološke implikacije razvoja i primjene tehnike iz
kršcanske perspektive, s posebnim naglaskom na kršcanskoeticke
implikacije. ...U svrhu jasnijeg prepoznavanja bîti izmijenjene
epistemološke paradigme u tumacenju i razumijevanju tehnike,
što ukljucuje tumacenje i razumijevanje tehnickih znanosti u
cjelini, obrada teme u clanku je metodološki raspore#ena na pet
susljednih dijelova. U prvom dijelu se propituju neke bitne znacajke
povijesne metamorfoze prirodoznanstveno-tehnickog pothvata
iz izvorišne kulturološke perspektive, tj. antickog razumijevanja
zbilje. U drugom se dijelu, a nasuprot antickom kozmološkom redu,
propituju unutarsvjetske implikacije Božje stvarateljske volje iz
biblijsko-kršcanske perspektive. U trecem dijelu se propituje niz
važnih aspekata novovjekovnih metamorfoza glede tumacenja i
razumijevanja svijeta, covjeka, prirode, etike, znanosti i tehnike.
Time se kompletiraju takozvane povijesne metamorfoze u tumacenju
i razumijevanju tehnike. U cetvrtom dijelu se propituju neki
aspekti filozofsko-eticke metamorfoze temeljnog shvacanja odnosa
izme#u svrhe i sredstva, dok se u petom dijelu clanka analiziraju
neki aspekti socijalne metamorfoze uvjetovane zagrljajem ideje
društvenog napretka u materijalistickom smislu koji je poduprt
tehnickim ovladavanjem prirode, ukljucujuci i covjeka. U zadnjem,
šestom dijelu clanka daju se nacelne natuknice o (pred)uvjetima za
ostvarenje partnerskog dijaloga tehnike i kršcanske etike, s posebnim
naglaskom na neke bitne teološke pred-postavke kršcanske
etike bez cijeg jasnog priznanja nije moguce ni zamisliti ni provesti
plodonosan i partnerski dijalog kršcanske etike i tehnike.
U vrijeme gospodarske i vlasničke preobrazbe društva te prelaska iz planske ekonomije na slobodno tržište, tema etičnosti u gospodarstvu je veoma aktualna. Autor u raspravi izlaže kršćanska načela ...koja se trebaju poštovani u gospodarskom poslovanju: dostojanstvo i razvoj svih ljudi i naroda, solidarnost ljudske obitelji, poticanje stvaralaštva. Upozorava i na ekološke probleme koji prate ekonomski razvoj i odgovornost za njih. Izložena su načela utemeljena na socijalnom nauku Crkve s posebnim naglaskom na naučavanju enciklike pape Ivana Pavla II Centesimus annus.
PDF
