Svrha rada: Vaskularne malformacije strukturne su anomalije krvnih žila. Prisutne su od rođenja i ostaju cijeli život. Mogu se klasificirati prema vrsti žila koje zahvaćaju. Tako su vinski madeži ...vaskularne malformacije koje obilježava povećan broj ektatičnih žila u dermalnom vaskularnom pleksusu, a mogu se nalaziti na bilo kojem dijelu tijela, uključujući i područje glave i vrata. Tijekom godina većina tih mrlja potiče hipertrofiju mekog tkiva, pa taj rast može uzrokovati tešku deformaciju lica. Materijali i metode: U ovom radu opisan je rijedak slučaj divovske proliferativne vaskularne anomalije koja je nastala od vinskog madeža na licu. Rezultati: U prikazu se naglasak stavlja na kontinuirani i proliferativni rast lezije koja je praćena 18 godina te na poteškoće pri utvrđivanju dijagnoze zbog njezine složenosti i dimenzije te okolnosti povezanih s lošim socijalno-ekonomskim statusom pacijenata. Zaključak: Opisujemo rijedak i neuobičajen slučaj divovske proliferativne vaskularne malformacije koja potječe od vinskog madeža na licu.
Zbog iznimne važnosti koronarnih arterija, osobito u patogenezi srčanih bolesti, istraživanja srčanih vena desetljećima su bila zapostavljena. Napretkom moderne medicine uvođenje inovativnih ...dijagnostičkih i terapeutskih postupaka dovelo je do potrebe za alternativnim putovima pristupa oštećenom srcu, gdje vene srca imaju značajnu ulogu. Dok se ranije za prikaz krvnih žila srca koristila samo sekcija srca, danas su zbog primjene novih metoda prikaza krvnih žila srca prisutne različite podjele srčanih vena. Većina srčanih vena završava u desnom atriju. Istaknutu ulogu u odvođenju krvi iz srca ima koronarni sinus, sinus coronarius i njegove pritoke te prednje srčane vene, vv. cardiacae anteriores. Ove vene pripadaju velikom srčanom sustavu, dok mali srčani sustav čine Thebesijeve žile. One su predmet stalnih istraživanja jer se prilagođavaju različitim potrebama prokrvljenosti miokarda ovisno o životnoj dobi i promjenama u različitim srčanim bolestima. Varijacije srčanih vena su uobičajene. Poznavanje varijacija i anastomoza srčanih vena osobito je važno za razumijevanje i tumačenje slikovnih prikaza srčanih vena prilikom izvođenja dijagnostičkih i terapeutskih postupaka.
U mesojeda stražnja šuplja vena odvodi krv iz zdjelice i stražnjih udova u lijevu pretklijetku. Duplikacija stražnje šuplje vene u malih je životinja rijetko opisivana. Cilj ovoga rada jest prikazati ...duplikaciju stražnje šuplje vene i varijacije bubrežne vene u brazilske kratkodlake mačke, ženke dobi oko tri godine, s naglaskom na njihove moguće kliničke i kirurške značajke. Lešina je pohranjena u 10 %-postotnom formalinu, a u krvožilni je sustav injektiran obojeni S-65 Petrolatex. Tijekom otvaranja trbušne šupljine uočene su dvostruke stražnje šuplje vene i dvije bubrežne vene u oba bubrega. Budući da se dvostruka stražnja šuplja vena rijetko nalazi u mačaka, u planiranju kirurških zahvata treba je razlikovati od drugih krvožilnih anomalija kako bi se izbjegla pogrešna dijagnoza.
Endotel je važan organ koji oblaže čitav krvožilni sustav, a njegove su najznačajnije funkcije: kontrola vaskularnoga tonusa, inhibicija agregacije trombocita, modulacija migracije leukocita, ...regulacija proliferacije glatkih mišićnih stanica i moduliranje propusnosti vaskularne stijenke. Endotelna disfunkcija termin je koji opisuje stanje oštećenoga endotela i njegove poremećene funkcije koju karakterizira proupalni, protrombotski i vazokonstrikcijski fenotip. Patofiziološki faktori koji dovode do nastanka endotelne disfunkcije su važni rizični čimbenici za nastanak, razvoj i progresiju kardiovaskularnih bolesti. Kako je jedna od temeljnih značajki endotelne disfunkcije reverzibilnost, procjenu endotelne funkcije treba uzeti kao univerzalnu metodu za procjenu kardiovaskularnoga rizika te primarnu i sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih incidenata.
Cilj: Glavni su ciljevi ovog istraživanja bili 1) testirati hipotezu da je mikrovaskularna osjetljivost na protokom (FID), kao i acetilkolinom (AChID), posredovanu dilataciju smanjena u krvnim žilama ...visceralnog (VAT) masnog tkiva u usporedbi s potkožnim (SAT); 2) istražiti mehanizme koji doprinose smanjenoj protokom posredovanoj vazodilataciji ljudskih krvnih žila potkožnog i visceralnog masnog tkiva u pretilosti. Metode: Krvne žile izolirane su iz bioptata potkožnog i visceralnog masnog tkiva pretilih žena (N=53) te su kanulirane na staklene mikropipete u sustavu za mjerenje vaskularne reaktivnosti. Mjerene su promjene promjera krvne žile u odgovoru na povećanje protoka (gradijent tlaka 10-100 cmH2O), te odgovoru na acetilkolin (ACh, 10-9-10-4 M). Mjeren je bazični odgovor žila, te u prisutnosti inhibitora dušik-oksid sintetaze, Nω-nitro-L-arginin metil ester (L-NAME, 10–4 M); indometacina, inhibitora ciklooksigenaze (INDO; 10-5M); katalaze, koja ukljanja H2O2 (PEG-CAT; 500 U/ml); i u prisutnosti neselektivnog ihhibitora citokroma P450, 17-octadecynoic acid (17-ODYA; 10-5 M). Također, fluorescentnim je mikroskopom mjereno stvaranje dušikovog oksida (NO) i vodikovog peroksida (H2O2) u krvnim žilama, prije i nakon povećanja protoka kroz žilu. Rezultati: Otporničke krvne žile VAT su manje osjetljive na povećanje protoka ili koncentracije acetilkolina u odnosu na one iz SAT. L-NAME, kao i INDO, značajno smanjuju FID potkožnih krvnih žila, dok dodani zajedno nemaju jači učinak na dilataciju. L-NAME ili INDO pojedinačno nemaju učinak na FID visceralnih krvnih žila, ali zajednički učinak im je značajan pri višim protocima. 17-ODYA djelomično smanjuje FID u krvnim žilama potkožnog, ali i visceralnog masnog tkiva uspoređujući ju s bazičnim odgovorom. PEG-CAT smanjuje FID žila potkožnog masnog tkiva, ali ne utječe na žile visceralnog. L-NAME, INDO i PEG-CAT značajno smanjuju AChID potkožnih krvnih žila, ali nemaju učinak u visceralnim žilama. U stanju bez protoka, proizvodnja NO-a je povećana u SAT uspoređujući ju s VAT. L-NAME u SAT smanjuje proizvodnju NO-a. U prisutnosti intraluminalnog protoka, proizvodnja NO-a je povećana i u SAT i VAT, a L-NAME smanjuje NO proizvodnju u SAT. Također, za vrijeme protoka, PEG-CAT značajno smanjuje DCF florescenciju u SAT, ali ne i u VAT. Zaključak: U pretilosti su krvne žile visceralnog masnog tkiva manje osjetljive na povećanje protoka i protkom posredovane proizvodnje NO-a, uspoređujući ih s krvnim žilama potkožnog masnog tkiva. Protokom potaknuta vaskularna reaktivnost otporničkih arteriola potkožnog i visceralnog masnog tkiva posredovana je različitim regulacijskim mehanizmima.
Objective: The primary goals of the present study were to 1) test the hypothesis that microvascular flow-induced dilation (FID) and acetylcholine-induced dilation (AChID) are impaired in visceral (VAT) compared to subcutaneous adipose tissue (SAT) in obese patients and 2) determine the mechanisms contributing to reduced vasodilator sensitivity to flow in human visceral and subcutaneous adipose tissue arterioles in human obesity. Methods: Vessels from 53 morbidly obese women (BMI>40 kg/m2) were collected from SAT and VAT biopsies and were cannulated for vascular reactivity measurements in response to flow (pressure gradients of 10-100 cmH2O) and in response to acetylcholine (ACh, 10-9-10-4 M). Flow- and acetylcholine- mediated vasodilation was observed in the presence and absence of nitric oxide synthase (NOS) inhibitor Nω-nitro-L-arginine methyl ester (L-NAME, 10–4 M), cyclooxygenase inhibitor indomethacin (INDO; 10-5M), the H2O2 scavenger poly ethyleneglycol catalase (PEG-CAT; 500 U/ml), and non selective cytochrome P450 pathway inhibitor 17-octadecynoic acid (17-ODYA; 10-5 M).Also, nitric oxide (NO) and hydrogen peroxide (H2O2) generation in arterioles was detected with fluorescence microscopy, in the presence and absence of flow. Results: Dilator responses of VAT resistance arteries were less sensitive to increase flow, but also to ACh compared to SAT vessels. L-NAME significantly reduced FID in SAT microvessels. INDO reduced FID in SAT microvessels too, but had no additional effect in the presence of L-NAME. There was no effect of L-NAME or INDO alone on FID of VAT microvessels, but addition of L-NAME to INDO reduced FID at higher flow rates. The presence of 17-ODYA partially reduced FID of microvessels from both SAT and VAT, compared to baseline. PEG-CAT reduced FID of SAT microvessels, but had no effect on resistance arteries from VAT. There was a significant reduction in AChID in arterioles from SAT in the presence of L-NAME, INDO and PEG-CAT , but had no effect in microvessels from VAT. In the assence of intraluminal flow, NO production was increased in vessels from SAT compared to VAT, and presence of L-NAME reduced NO production in vessels from SAT, but not in vessels from VAT. In the presence of intraluminal flow, NO production was increased in both SAT and VAT microvessels, and was reduced in SAT by NOS inhibition with L-NAME. During flow PEG-CAT significantly reduced DCF fluorescence in SAT but not in VAT. Conclusion: During obesity, arterioles of visceral fat are less sensitive to flow-induced dilation and flow-induced NO generation compared to arterioles of subcutaneous adipose tissue. Microvascular reactivity to flow is mediated by different regulatory mechanisms in visceral and subcutaneous fat.
Mjerenje moždane vazoreaktivnosti pomoću transkranijskog doplera (TCD) metodom zadržavanja daha pokazalo se jednostavnim i neinvazivnim načinom izdvajanja populacije bolesnika koji su pod rizikom za ...obolijevanje od moždanog udara. Prije uvođenja ove metode u svakodnevnu praksu pokazala se potreba za standardizacijom indeksa zadržavanja daha (IZD), mjerenog u arteriji cerebri mediji (ACM). Zdravi ispitanici podijeljeni su po spolu, a zatim po dobi u 6 skupina: 1 skupina 20-29 godina, 2 skupina 30-39 godina, 3 skupina 40-49 godina, 4 skupina 50-59 godina, 5 skupina 60-69 godina, 6 skupina >70 godina. Svi ispitanici su podvrgnuti standardnom TCD pregledu i mjerenju indeksa zadržavanja daha u obje ACM (720 vrijednosti). Srednja brzina strujanja krvi (SBSK) u ACM je mjerena prije, tijekom i nakon zadržavanja daha te je IZD izračunat kao postotno odstupanje srednje brzine od nulte linije podijeljeno s vremenom trajanja testa. Nije pronađena statistički značajna razlika između muškaraca i žena kao niti razlika između desne i lijeve strane Willisova kruga (p<0.05). Pronađen je statistički značajni pad SBSK u svim ispitivanim žilama ovisno o dobi ispitanika(p<0,01). Nije pronađen statistički značajan pad IZD vrijednosti ovisno o dobi ispitanika (p<0,05). Većina ispitanika imala je vrijednosti IZD u rasponu od 1,03 do 1,65. Mjerenje moždane vazoreaktivnosti pomoću IZD pokazalo se kontinuiranom, neinvazivnom, jednostavnom i lako ponovljivom metodom probira.
Cilj rada. Istražiti može li patološka maternična elektromiografska aktivnost (EMG aktivnost) tijekom razdoblja placentacije poremetiti taj proces, kako se povišena EMG aktivnost odražava na pupčani, ...fetalni i maternični protok, te istražiti dostignutu težinu djeteta i kakve se promjene javljaju uz tokolizu ritodrinom ovisno o uspjehu ili neuspjehu liječenja. Metode. 114 trudnica s kliničkom dijagnozom prijetećeg preranog poroda podijeljeno je u 4 skupine (A, B, C, D) ovisno o elektromiografskom zapisu nakon 20. tjedna trudnoće i započetom liječenju ritodrinom. U skupini A (N=41) bile su trudnoće s EMG mirnim miometrijem, u skupini B (N=17) trudnice s patološkom EMG aktivnošću koje nisu liječene, u skupini C (N=34) trudnice s patološkom EMG aktivnošću unatoč liječenju i u skupini D (N=22) trudnice u kojih je patološka EMG aktivnost uspješno prekinuta tokolizom ritodrinom. Protoci u fetalnoj, placentarnoj i materničnoj cirkulaciji¬ mjereni su od 28. tjedna trudnoće do poroda i iskazani indeksom otpora (RI) i brzinama protoka krvi (najvišom u sistoli, najnižom u dijastoli i srednjom). Rezultati. Trudnice s patološkom električkom aktivnošću miometrija prije 24. tjedna koje nisu liječene ritordinom (skupina B) imale su značajno više indekse otpora u arteriji arkuati i pupčanoj arteriji od trudnica bez patološke uterine aktivnosti (skupina A), trudnica koje su uspješno liječene (skupina D) i trudnica u kojih postoji električka aktivnost, ali primaju ritordin (C). Udio pothranjene djece u istoj skupini B bio je 70%, značajno više nego u skupinama A (7,3%) i D (9,1%). Indeks otpora u fetalnoj aorti skupine B značajno je viši nego u trudnica skupina A, C, D. Indeks otpora srednje moždane arterije do 32. tjedna jednak je za sve četiri skupine nakon čega je pad u skupini B značajno veći nego u skupinama A, C i D. U skupini B značajno je snižena sistolička, dijastolička i srednja brzina protoka krvi u pupčanoj arteriji i aorti u odnosu na ostale skupine, a značajno je i povećanje brzine u srednjoj moždanoj arteriji u odnosu na skupinu A. Zaključak. Patološka maternična elektromiografska aktivnost tijekom prve polovine trudnoće, remeteći placentaciju, uzrokuje poremetnje protoka kroz uteroplacentarne i fetalne krvne žile i, sekundarno, rast djeteta. Uspješna tokoliza ritodrinom normalizira parametre protoka i rast djeteta. Tokoliza ritordinom samo je jedna od mogućnosti prekidanja patološke EMG aktivnosti maternice te je njen uspjeh vidljiv, ali nije idealan. Promjene parametara fetalnog aortalnog¬ protoka i protoka kroz središnju moždanu arteriju djeteta tijekom tokolize ritodrinom vjerojatno nisu posljedica izravnog učinka lijeka, već njegova uspješnog ili neuspješnog djelovanja na miometrijsku EMG aktivnost i uterini protok.
Autori su u toku jedne godine pratili razvoj postoperativno nastale infekcije u 173 bolesnika. Ukazuju na benigni tok ekstrafascijalne i opasan razvoj subfascijalne infekcije, razrađuju mogućnost ...preventivnih mjera, kao i terapijske postupke kod nastalih komplikacija. Svoje rezultate dovode u znatnu ovisnost o uvjete rada na kirurškim odjelima gdje nedostaje adekvatan suvremeni medicinski komfor.
PDF
