V prispevku sta obravnavani ljudska in narodnozabavna glasba z vidika razvoja njunih simbolnih pomenov za ožjo in širšo skupnost. V središču opazovanja glasbenih zvrsti, ki v sebi združujeta številne ...dihotomije, je prav migriranje oz. prehajanje pomenov, moralnih in estetskih vrednot iz enega obdobja v drugega, iz ene skupnosti v drugo ali iz enega družbenega sloja v drugega. Če je v 20. stoletju ljudska glasba predstavljala eno ključnih narodnoreprezentativnih vsebin, pa je v zadnjih desetletjih ta vloga poleg nje začela pripadati tudi narodnozabavni glasbi, saj je slednjo v svojo agendo začela sprejemati državna politika in jo s tem legitimirala kot nacionalnoreprezentativni simbol.
U Zagrebu pored brojnih javnih kulturnih ustanova i niza drugih kulturnih organizacija u neprofitnom i profitnom sektoru djeluje i 15 javnih centara za kulturu. Njihov je nastanak i kasniji rad ...odreðen specifičnim kulturnim politikama koje su se razvijale nakon Drugog svjetskog rata. U tranzicijskom razdoblju javni kulturni centri ostaju bez jasne pozicije i uloge u kulturnom sustavu te se stoga ovaj rad bavi pitanjem kako voditelji tih institucija konstruiraju uloge kulturnih centara. Provedeni su polustrukturirani intervjui u devet kulturnih centara, a tematskom je analizom izdvojeno šest tema vezanih za ulogu i svrhu tih institucija u Zagrebu: dostupnost kulture, stvaralaštvo i posredovanje, prvi ulazak u kulturu, (re)produkcija zajednice, javni servis te koristan ostatak. Prve su četiri teme vezane uz kulturne paradigme izvrsnosti, demokratizacije kulture i kulturne demokracije i pokazuju da nisu nestale, nego još uvijek imaju djelatnu ulogu. Posljednje dvije teme signaliziraju krizu kulturnih centara u tranzicijskom i posttranzicijskom vremenu koja se tiče društvene baze te pozicije u okvirima javnih politika. Ti uvidi omogućuju nam razumijevanje lokalnih reakcija na društvene, kulturne i političke promjene te nam otkrivaju kako se kulturni centri nose s problemom legitimacije i pronalaženja svrhe u novom kulturnom sustavu.
U radu se na temelju izvornoga arhivskoga gradiva istražuje jedan aspekt
kulturne politike Jugoslavije i Hrvatske prema iseljeništvu – gostovanja glazbenih umjetnika i kulturno-umjetničkih društava u ...zemljama iseljavanja 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća. U kratkom prikazu iseljeničke službe na saveznoj i republičkoj razini daje se uvid
u njezinu ulogu u formiranju i realiziranju te nadzor nad tim dijelom kulturne politike. Nastojanje Jugoslavije da ostvari organizacijski i ideološki nadzor nad tim aktivnostima dodatno je ilustriran primjerima dvojice hrvatskih popularnih pjevača – Ive Robića i Vice Vukova.
Based on the original archives, the paper explores one aspect of the cultural policy of Yugoslavia and Croatia towards emigration—guest appearances by music artists and cultural and artistic societies in the countries of emigration in the 1960s and 1970s. The policy towards emigrants, especially ‘temporary workers abroad’, has been particularly important since the early 1960s, as emigration began to be perceived as a
vital force, for both political and economic reasons. Therefore, the emigration service in the 1960s expanded and operated through several working bodies at the federal and republican levels, and played an essential role in the formation and implementation as well as the supervision of cultural policy towards emigrants. The idea was to maintain and strengthen the influence of self-managing socialist Yugoslavia in the ‘Seventh Republic’, and to neutralise the impact of political émigrés averse to the communist regime as much as possible. Music, as a segment of cultural policy, was a trump card that was known to have good reception with the audience, and guest appearances by musicians—singers and cultural and artistic societies—became very popular and frequent in Western Europe and overseas. Visits thus became a
medium of ideological and promotional activities towards emigrants; organisers, performers, programs, and performances were regularly monitored by the state and Party bodies, diplomatic missions, and the State Security Service. Among the implementers of cultural policy towards emigrants, a significant role was played by the Heritage Foundation of Croatia, which operated according to the instructions of state and Party bodies, but had the best insight into the situation among immigrants and maintained continuous relations with them. Yugoslavia’s efforts to gain organisational and ideological control over
musical guest appearances are further illustrated through the examples of two Croatian popular singers—Ivo Robić and Vice Vukov.
Kulturna prava su jedna od temeljnih ljudskih prava, a odgovornost za kreiranje i provođenje kulturne politike, koja omogućuje njihovu realizaciju, nosi javna vlast. Istraživanje predstavljeno ovim ...radom polazi od pretpostavke da učinkovito upravljanje i osobito planiranje u području kulture moraju omogućiti povezivanje kulture s drugim aspektima društvenog i gospodarskog života, jer se na taj način potiče razvoj lokalne zajednice, što izravno utječe na jačanje nacionalne ekonomije. Zato je cilj istraživanja bio generirati znanstveni pregled utjecaja kulturnih i kreativnih industrija na gospodarstvo i društvo općenito, uz uvažavanje postojećeg pravno legislativnog okvira. Pri tome su korištene odabrane metode iz kvalitativnog metodološkog okvira. Rezultati uključuju potvrdu odgovornosti kulturne politike za realizaciju kulturnih prava, pregled regulatornih akata u kulturi, uvid u evoluciju i obuhvat kulturnih i kreativnih industrija, identifikaciju njihova potencijala te argumentiranje planiranja u kulturi kao polazne pretpostavke učinkovitog upravljanja i razvitka. Ovim radom prezentirano je originalno istraživanje, koje je dovelo do novih spoznaja te kao takvo predstavlja doprinos znanstvenom diskursu o menadžmentu kulturnih i kreativnih industrija, a svoj doprinos daje i kroz podršku profesionalnom djelovanju u smjeru ostvarenja potencijala u ovom području.
Cultural rights are one of the fundamental human rights. The responsibility for creating andimplementing cultural policy, which enables their realization, lies with the public authority. Theresearch presented in this paper starts from the assumption that effective management and especiallyplanning in the field of culture must facilitate the bond of culture with other aspects of social andeconomic life, because it encourages local community development, which directly strengthens thenational economy. Therefore, the aim of the research was to generate a scientific overview of theimpact of cultural and creative industries on the economy and society in general, while respectingthe existing legal and legislative framework. Selected methods from the qualitative methodologicalframework were used. The results include confirmation of the responsibility of cultural policy forthe realization of cultural rights, review of regulatory acts in culture, insight into the evolution andcoverage of cultural and creative industries, identification of their potential and argumentation ofcultural planning as a prerequisite for effective management and development. This paper presentsthe original research, which led to new insights and as such represents a contribution to the scientificdiscourse on the management of cultural and creative industries. It also provides contribution toprofessional action aimed to realize the potential in this area.
U radu se analiziraju koncepcije kulturnih centara u okviru modernih paradigmi kulturnih politika u Hrvatskoj u duljem razdoblju. Kako se pokazuje, raznolike svrhe i koncepti kulturnih centara ...izražavali su s jedne strane konkretne kontekstualne okvire, a s druge specifične ciljeve koje su formulirali različiti politički i društveni akteri. Kulturni centri nastaju i kao prostori diseminacije kulturnih i političkih ideja i kao prostori proizvodnje, pa stoga objedinjuju napetosti i kontradikcije koje su ugraðene u njihovu strukturnu poziciju izmeðu kulturnih politika i proizvodnje kulture odozgo te kulturnog djelovanja i proizvodnje kulture odozdo. U inicijalnom razdoblju formuliranja moderne (graðanske) nacionalne politike i kulture za vrijeme ilirskog pokreta kulturni centri imaju izraženu diseminacijsku ulogu, meðutim vrlo ograničena dosega. Od prijeloma 19. i 20. stoljeća do prvih godina nakon Drugog svjetskog rata u fokus dolazi pitanje omasovljenja te se razvijaju ključni organizacijski modeli kulturnih centara koji se temelje na ciljevima različitih političkih aktera, od kulturnih i graðanskih udruga preko masovnih pokreta do sve izraženije uloge države. Ovaj razvoj završava podržavljenjem kulturne sfere i pretvaranjem kulturnih centara u sredstvo transmisije kulture iz centra. Od 1960-ih s uvoðenjem samoupravljanja uloga kulturnih centara redefinirana je u skladu s idejama kulturne demokracije, no ta uloga, paradoksalno, nije zadržana i u kulturnim politikama novog višestranačkog sustava. U tranzicijskom i posttranzicijskom razdoblju razvija se dvotračni sustav kulturnih centara, s jedne strane javni kulturni centri svedeni na poziciju prijenosa kulture i imitacije tradicionalnih kulturnih ustanova, a s druge strane društvenokulturni centri koje osnivaju i kojima upravljaju organizacije civilnog društva u kulturi i koji počivaju na idejama sudjelovanja, dijeljenja i priznanja različitosti.
Rasprave o temeljnoj ulozi umjetničkog muzeja poglavito se vežu za različito shvaćanje prirode umjetnosti—njezine autonomnosti ili instrumentalnosti. Zagovaranje potonjeg u kontekstu demonstracije ...društvene vrijednosti umjetničkog muzeja ili participacije u umjetnosti dovelo je u drugoj polovici 20. stoljeća do potrebe za umjetničkom medijacijom prvenstveno kao edukacijom posjetitelja o važnosti i značenju umjetničkih djela. Međutim, u radu se medijacija u muzejima koji slijede model takozvane „bijele kocke” promatra kroz prizmu komunikacije na izložbi tijekom pojedinačnog posjeta, a u obzir se uzimaju svi izložbeni mediji, od prostora, teksta, do različitih oblika digitalnih sadržaja i tehnologije. Teorijski okvir rada predstavljaju tri načela muzejske medijacije koji uključuju paradigme istraživanja umjetnosti i estetskog iskustva na kojima se temelji muzejska praksa, izložbene medije te paradigme kulturnih politika. Pregledom medijacije na umjetničkim muzejskim izložbama od 30-ih godina 20. stoljeća do danas, u kontekstu tri navedena načela, predlaže se i analiza medijacije kao svojevrsnog alata za određivanje odnosa koje muzeji uspostavljaju između umjetnosti i posjetitelja, a time i njihove društvene uloge.
Kampanja protiv apstrakcije 1962./1963. jedan je od najdrastičnijih pokušaja političke arbitraže i reafirmacije dogmatizma u umjetnosti Jugoslavije. Tadašnji izvori upozoravaju da je upravo enformel ...bio meta tog napada. Suštinska pitanja na koja ovaj članak nastoji odgovoriti jesu: tko, kada i zašto se uključuje u polemiku oko enformela doprinoseći eskalaciji konflikta. Praćenjem zbivanja, koincidencija i usporedbi došlo se do zaključka da je kampanja protiv enformela bila strateški planirana i sinhronizirana akcija jugoslavenskog političkog i kulturnog establišmenta sprovedena prema scenariju političke intervencije u sovjetskoj kulturi, koja joj je neposredno prethodila. Iako kratkotrajna i bez drastičnih posljedica, kampanja u Jugoslaviji rezultirala je presjecanjem razvojnog puta, otupljivanjem kritičke oštrice i marginalizacijom enformelne apstrakcije na institucionalnoj razini.
The campaign against Abstraction in 1962-63 represents one of the most dramatic attempts at political arbitrage and reaffirmation of dogmatism in the history of Yugoslav art. Contemporary sources suggest that the main target of those attacks was – Art Informel. Therefore, the essential questions this article seeks to discuss are the following: who, when and why was involved in the dispute over Art Informel, contributing to the escalation of the conflict. By keeping track of the events, coincidences and parallels, it was concluded that the campaign against Art Informel was a strategically planned and synchronized action of the Yugoslav political and cultural establishment, conducted according to the scenario of political intervention in Soviet culture, which immediately preceded it. Although short-lived and with no drastic consequences, this campaign in Yugoslavia resulted in an obstruction of the developmental path, dulling the critical blade, as well as marginalizing the Art Informel abstraction on the institutional map of meanings.
U članku su prezentirani rezultati istraživanja o strukturi komentara sudionika e-savjetovanja o arhivskim propisima i planskim dokumentima u Hrvatskoj. Podatci su prikupljeni metodom kvantitativne ...analize sadržaja pojedinačnih izvješća o provedenim savjetovanjima od 2017. do 2020. godine dostupnih na portalu e-Savjetovanja i popratnih dokumenata. Nakon uvoda i opisa metodologije istraživanja, prezentirani su rezultati istraživanja te se o njima raspravlja. U obliku tabličnih i grafičkih prikaza prezentirani su podatci o statusu komentara (prihvaćeno, djelomično prihvaćeno, neprihvaćeno, primljeno na znanje, neodgovoreno) po pojedinom e-savjetovanju, te prema dvjema skupinama sudionika: stručna arhivska zajednica i stala zainteresirana javnost (prema broju i u postotku). Prihvaćeni i djelomično prihvaćeni komentari analizirani su i sadržajno te pritom razvrstani u dvije osnovne kategorije: tehnički i stručni komentari. S jedne strane, rezultati takve analize mogu se tumačiti kao pokazatelj stupnja kompetentnosti sudionika e-savjetovanja. S druge strane, može ih se smatrati važnim čimbenikom u objašnjavanju ishoda e-savjetovanja, tj. sklonosti zakonodavca da (ne)uvaži zaprimljene prijedloge.
The Bulletin d’ archives from 2021 published the results of a survey on participants in public consultations (e-counsellings) on regulations and planning documents on public archival service in Croatia. The subject was suited for a complete elaboration, since in the period from 2017 to 2020 the competent Ministry of Culture (renamed in July 2020 into Ministry of Culture and Media) had carried out counsellings via the central internet portal on eight legal acts (two laws, five ordinances and one planning document). Apart from the new ordi-nance on registers and other official archival documentation that has yet to be regulated, this constitutes a comprehensive normative and planning framework of the public archival service. Inter alia, the results of that research indicated a rather low level of interest of the general public, as well as the professional archi-val community for the normative infrastructure of the public archival service. The lower turnout was put into context of influences of the e-counsellings that had so far taken place, regarding the formation of the final proposals of legal acts in terms of the level of acceptance of the sent suggestions (comments). Analysis of this segment, i.e. the status with which the comments were marked after the e-counsellings (accepted, partially accepted, not accepted, duly noted, unan-swered) are presented in this paper. This seeks to encourage scientific interest in further research on this topic, especially within the ALM community (archives, libraries, museums). The results of the research show that the Ministry of Culture and Media, as the competent state administration institution, fully or partially accepted 79 or 19.1 % of the total of 412 sent comments. This percentage is slightly lower than the average percentage of accepted and partially accepted comments on e-counsellings at the state level (24 %). Analysis of the structure of comments by two groups of participants (professional archival community, gen-eral public) showed an equal share of accepted and partially accepted comments in the total number of comments submitted by each group (18.8 % of comments of the professional archival community and 20 % of comments of the general public). Accepted and partially accepted comments were also analysed according to their content and classified into two basic categories: technical and profes-sional comments. The share of unaccepted comments turned out to be very high (201 comments or 48.8 %). Nevertheless, as a kind of incentive for participation on future e-counsellings, it should be noted that two thirds of the accepted com-ments are related to professional comments. Although modest in terms of num-ber or percentage (53 comments or 13 % of the total of 412 comments sent to the analysed e-counsellings), this data still reflects the valuable contribution of participants in shaping the normative infrastructure of the archival service, i.e. respect for their competence by the legislator.
U članku se na primjeru zbirke/izložbe Komisije za kulturne veze sa inostranstvom
Sto listova jugoslovenske moderne grafike
razmatra način na koji su putujuće izložbe u prvoj polovini 1950-ih ...korištene kao poligon za uspostavljanje i jačanje međudržavničkih i kulturnih veza Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Izložba Sto listova jugoslovenske moderne grafike u dvije je istovjetne verzije i pod različitim nazivima od 1953. do 1956. godine simultano gostovala diljem Južne Amerike i Europe (Grčka, Njemačka, Poljska). Na temelju arhivske, bibliotečne i periodičke građe analizira se djelovanje Komisije za kulturne veze sa inostranstvom, svrha, sadržaj i važnost formirane zbirke suvremene jugoslavenske grafike te propagandni karakter i recepcija izložbe u domaćem i inozemnom kontekstu.
The article discusses the collection/exhibition S
to listova jugoslovenske moderne grafike
(
One Hundred Sheets of Modern Yugoslav Graphic Art
) organized by the Commission for Cultural Relations with Foreign Countries (Komisija za kulturne veze s inostranstvom) and the way in which travelling exhibitions of the early 1950s were used as a platform for establishing and strengthening the interstate and cultural ties of the Federal People’s Republic of Yugoslavia. In two identical versions and under different titles, the exhibition Sto listova jugoslovenske moderne grafike was simultaneously hosted throughout South America and Europe (Greece, Germany, Poland) between 1953 and 1956. On the basis of archival and library holdings as well as contemporary periodicals, the paper analyses the activity of the Commission for Cultural Relations with Foreign Countries, as well as the purpose, content and importance of the established collection of contemporary Yugoslav graphic art and the promotional character and reception of the exhibition in local and international context.
U radu se na osnovi arhivske, periodične i bibliotečne građe razmatra uloga i odnos države i umjetnosti u realizaciji velikog broja narudžbi i otkupa likovnih djela za interijere javnih institucija ...na području Hrvatske tijekom 1950-ih i 1960-ih. Predstavljena je uloga državnih upravnih tijela, institucija, udruženja i pravnih akata u odabiru naručenih ili otkupljenih likovnih ostvarenja za javne institucije, kao i utjecaj novih umjetničkih izraza u oblikovanju vizualnog diskursa vladajućih struktura.
On the basis of archival, periodical and library records, the paper examines the role and relationship of state and art in implementation of a large number of commissions and buyouts of artwork for the interiors of public institutions in Croatia during the 1950s and 1960s. The paper discusses the role of state governing bodies, institutions, associations and legal acts in the selection of commissioned or purchased artwork for public institutions, as well as the influence of new artistic expressions in shaping the visual discourse of governing structures.
PDF
