Vdihavanje peloda vrst iz rodu Ambrosia lahko povzroči preobčutljivostne reakcije. Krma za prostoživeče ptice je eden od dejavnikov, ki pripomorejo k širjenju omenjenih rastlin. Leta 2010 so zato k ...Direktivi o nezaželenih snoveh v živalski krmi (2002/32/ES) dodali aneks, da lahko krma za živali, ki vsebuje nezmleta žita, vsebuje do 50 mg semen vrst iz rodu Ambrosia v kilogramu krme (UL L 290/54). Podatkov o vsebnosti semen te rastline v krmi je zelo malo, zato smo z mikroskopsko metodo preiskali 40 vzorcev krme za prostoživeče ptice. Semena ambrozije je vsebovalo 20 vzorcev oziroma 50 %. Ugotovljeno število semen v kilogramu posameznega vzorca je bilo od 2 do 146 (10 mg do 774 mg). V skladu s predpisi smo vsebnosti preračunali relativno na vzorec z 12 % vlage in ugotovili, da je dovoljeno mejo presegalo 5 vzorcev (12,5 %).
Walter Liese, 1926-2023 Katarina Čufar
Les (Ljubljana, Online),
12/2023, Volume:
72, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Prof. dr. dr. h. c. mult. Walter Liese (1926–2023) je bil vodilni znanstvenik, učitelj, mentor, direktor, vodja, predsednik IUFRO, večkratni častni doktor in ambasador znanosti na področju gozdarstva ...in lesarstva. Po diplomi in doktoratu iz gozdarstva je opravil pionirsko in izjemno življenjsko delo na področju elektronske mikroskopije ter biologije in zaščite lesa ter bambusa. V obdobju 1963–1991 je deloval kot profesor na Univerzi v Hamburgu, vodja inštituta za Biologijo in zaščito lesa in direktor Zveznega raziskovalnega centra za gozdarstvo in lesarstvo. Njegovo delo je imelo izjemen vpliv na razvoj znanosti in laboratoriji, ki jih je vodil, so bili referenčna točka za znanost o lesu in bambusu na svetu. Bil je aktiven član svetovne organizacije IUFRO in v letih 1977–1981 njen predsednik ter izjemen ambasador znanosti in povezovalec. Vsestransko je podpiral znanstveno skupnost v Sloveniji. Leta 1994 je kot prvi znanstvenik s področja gozdarstva in lesarstva prejel častni doktorat Univerze v Ljubljani. Tudi po uradni upokojitvi je nadaljeval z raziskovalnim delom in ostal povezan s svetovno znanstveno skupnostjo.
Here we describe an additional type of bacterial migration in which bacterial cells migrate vertically across a non-nutritive solid surface carried by capillary forces. Unlike standard motility ...experiments, these were run on a glass slide inserted into a Falcon tube, partly immersed in a nutrient medium and partly exposed to air. Observations revealed that capillary forces initiated upward cell migration when biofilm was formed at the border between liquid and air. The movement was facilitated by the production of extracellular polymeric substances (EPS). This motility differs from earlier described swarming, twitching, gliding, sliding, or surfing, although these types of movements are not excluded. We therefore propose to call it “capillary movement of biofilm”. This phenomenon may be an ecologically important mode of bacterial motility on solid surfaces.
Chlorpyrifos is an organophosphate pesticide widely used in agriculture and aquaculture. This study investigated its effects on carbonic anhydrase (CA) enzyme activity and histopathology of rainbow ...trout gill and liver. The fish were exposed to 2.25 (25 % of 96 h LC
), 4.5 (50 % of 96 h LC
), and 6.75 μg L
(75 % of 96 h LC
) of chlorpyrifos for 24, 48, 72, and 96 h. CA activity was measured in liver and gills and histopathological changes were examined by light microscopy. The most common liver changes at most of the chlorpyrifos concentrations were hyperaemia and degenerative changes. Gill tissues were characterised by lamellar hyperaemia, lamellar oedemas, clumping, cellular degeneration, hyperplasia, and lamellar atrophy. CA enzyme activity in the gills decreased at all concentrations at 48, 72, and 96 h after exposure to chlorpyrifos (p<0.05). Similarly, there was a time-dependent decrease in CA activity at all of the concentrations in liver tissues (p<0.05). The present study indicated that chlorpyrifos inhibits CA enzyme activity and causes histopathological damage in gill and liver tissues
Klorpirifos je organofosforni pesticid široke primjene u poljoprivredi i ribarstvu. U ovome radu istražili smo njegov učinak na aktivnost enzima ugljikove anhidraze te histopatologiju škrga i jetre u kalifornijske pastrve. Ribe su bile izložene klorpirifosu u koncentracijama 2,25 μg L-1 (25 % 96-satnog LC50), 4,5 μg L-1 (50 % 96-satnog LC50) i 6,75 μg L-1 (75 % 96-satnog LC50) tijekom 24, 48, 72 i 96 sati. Aktivnost ugljikove anhidraze mjerena je u jetri i škrgama, a histopatološke promjene promatrane su svjetlosnom mikroskopijom. Najčešće promjene u jetri pri većini koncentracija bile su hiperemija i degenerativne promjene. Na tkivu škrga primijećeni su hiperemija i edemi u škržnim listićima, sljepljivanje i degeneracija stanica, hiperplazija te atrofija škržnih listića. Aktivnost ugljikove anhidraze u škrgama smanjila se pri svim koncentracijama nakon 48, 72 i 96 sati izloženosti (p<0.05). Također je uočeno i smanjenje aktivnosti ugljikove anhidraze u jetri ovisno o duljini izloženosti pri svim koncentracijama (p<0.05). Dobiveni rezultati upućuju na to da klorpirifos inhibira aktivnost ugljikove anhidraze i izaziva značajna histopatološka oštećenja u škrgama i jetri
Internistička patologija relativno je nov pojam koji obuhvaća dio patologije koji se bavi patohistološkom dijagnostikom pretežito netumorskih stanja, a u manjoj mjeri tumora, u različitim granama ...interne medicine, poput pulmologije, hematologije, nefrologije, gastroenterologije, dermatologije i imunologije. Uvidom u morfološke promjene bolesnih tkiva patolog postavlja dijagnozu koja se uz dodatne kliničke podatke dorađuje, međutim, patolog često odmah postavlja i definitivnu dijagnozu koja određuje daljnji tijek liječenja pacijenta. Internistička patologija obuhvaća vrlo složen i sofisticiran sustav dijagnostike u patologiji koji implementira bazičnu patohistološku dijagnostiku upotpunjenu histokemijskim, imunohistokemijskim, imunofluorescentnim i molekularnim tehnikama te elektronskomikroskopskom analizom. Oskudnost tkiva dobivenog pretežito tijekom različitih endoskopskih procedura te putem biopsije iglom jedna je od osobitosti ove grane patologije. Interpretacija promjena u analiziranim stanicama i tkivima često je ograničena dostupnošću kliničkih podataka o pacijentovu stanju, a korelacija morfoloških promjena s kliničkim podacima neophodna za ispravno postavljanje konačne dijagnoze. Iz navedenog se može zaključiti kako je internistička patologija dijagnostički vrlo zahtjevna i izazovna grana patologije koja koristi najsuvremenije pomoćne alate u cilju spoznaje patološkog supstrata bolesti, kako poznatih tako i novih internističkih entiteta.
U ovom je radu opisana kemijska sinteza uzoraka MnO2 te dva različita kompozita MnO2/polipirol (Kompozit1 i Kompozit2). Kompozit1 priređen je kemijskom reakcijom pirola i KMnO4, dok je Kompozit2 ...priređen polimerizacijom pirola u prisutnosti prethodno dobivenog MnO2 primjenjujući FeCl3 kao oksidans. S ciljem formiranja elektroda za provođenje elektrokemijskih ispitivanja, uzorci su: 1) tijekom sinteze izravno taloženi na podloge od Pt i ugljikova platna i 2) sintetizirani te naknadno naneseni na podlogu od Pt uz dodatak veziva i aktivnog ugljena, pri čemu su dobivene elektroda MnO2, elektroda Kompozita1 i elektroda Kompozita2. Za sve su elektrode gotovo idealna pseudokapacitivna svojstva dobivena u području potencijala od 0,0V do 0,6V prema zasićenoj kalomelnoj elektrodi. Uočeno je, međutim, da polarizacija na potencijalima negativnijim od 0,0V uzrokuje ireverzibilne promjene u strukturi materijala i gubitak pseudokapacitivnih svojstava kod MnO2 i elektroda Kompozita1, dok elektroda Kompozita2 ostaje stabilna u testiranom području potencijala. Elektroda MnO2 je dodatno ispitana metodom elektrokemijske impedancijske spektroskopije, pri čemu je utvrđeno da polarizacija na potencijalima negativnijim od 0,0V dovodi do porasta otpora u materijalu elektrode i usporavanja brzine pseudokapacitivne redoks-reakcije Mn4+/Mn3+. Određivanjem morfoloških karakteristika utvrđeno je da se elektroda Kompozita1 sastoji od dviju faza, što ukazuje na odvojen rast MnO2 i polipirola tijekom sinteze. Uzorak Kompozit2 pokazuje znatno homogeniju strukturu površine, gdje su čestice MnO2 prekrivene slojem polipirola. Izgleda da tako istaloženi polipirol osigurava dobru električnu vodljivost uzorka zbog čega su kod elektrode Kompozita2 dobivene najveće vrijednosti specifičnog kapaciteta (23Fg−1–31Fg−1). Osim toga, prisutnost polipirola kod elektrode Kompozita2 osigurava stabilnost MnO2 u širokom području potencijala, čime se omogućava konstrukcija elektroda s povećanom gustoćom uskladištene energije.
Background:
Automated urine sediment analyzers have proven their feasibility in medical laboratories. However, editing manual microscopic review of some specimens severely limits the usefulness of ...such systems. This study aims to give feedback on the practical experience on »Yeast«, which is one of the parameters that compel frequent manual reviews.
Methods: 5448 freshly collected urine specimens submitted from various departments of our hospital for diagnostic urinalysis were studied by the UriSed® (77 Elektronika, Hungary). A specialist medical doctor inspected every image onboard, and reviewed the ones with a »Yeast« alarm by traditional manual microscopy.
Results: UriSed alarmed in 491 samples (9%) for yeast. In 59 samples (1%) the number of particles exceeded the cut-off and a »positive for yeast« was set. A false positive report of yeast +1 to 3+/HPF was found in 51 samples (0.9%). There were 8 cases with positive for yeast from both microscopic methods. Thirty-three »negative for yeast« samples were corrected as positive after the manual microscopic review.
Conclusion: We report a high percentage of false positives and negatives in the yeast parameter, in line with other studies on UriSed as well as on other instruments in the market. As an important feedback, our observations showed that the major concern in false results was »the focusing problem«. We believe in the necessity of a focus check and comparison of alarms between images on board
Uvod: Automatski analizatori mokraćnog sedimenta sa uspehom se primenjuju u medicinskim laboratorijama. Međutim, manuelne mikroskopske pretrage nekih uzoraka znatno ogranicavaju primenu takvih sistema. Ova studija daće prikaz prakticnog iskustva sa parametrom »Gljivice«, jednim od onih koji često zahtevaju manuelne pretrage.
Metode: Pomoću UriSeda (77 Elektronika, Mađarska) analizirano je 5448 svežih uzoraka urina pristiglih iz različitih odeljenja nase bolnice radi dijagnostičke analize urina. Svaki snimak je pregledao lekar specijalista, koji je i proučio one sa oznakom alarma za »Gljivice« tradicionalnom rucnom mikroskopijom.
Rezultati: UriSed je uključio alarm za gljivice u 491 uzorku (9%). U 59 uzoraka (1%) broj čestica prelazio je »cut-off« i određen je »pozitivni rezultat za gljivice«. Lažni izveštaj o gljivicama + 1 do 3+/HPF pronađen je u 51 uzorku (0,9%). U 8 slučajeva je pomoću obe mikroskopske metode nađen pozitivan rezultat za gljivice. Trideset tri uzorka »negativna na gljivice« su ispravljeni u pozitivne posle ručnog mikroskop-skog pregleda.
Zakljuiak: Pronašli smo visok procenat lažno pozitivnih i negativnih rezultata za parametar gljivice, što se slaže s nalazima ostalih studija o UriSedu kao i drugim instrumentima na trzištu. Vazan podatak dobijen iz našeg iskustva jeste da smo primetili da je glavni problem u vezi s lažnim rezultatima »problem fokusiranja«. Verujemo da je neophodna provera fokusa i poređenje alarma između snimaka
Kožna oblika melanoma sodi med rakava obolenja z največjim letnim prirastkom tako v svetu kot pri nas. Epidemiološki podatki ob hitro rastoči incidenci nakazujejo stabilno mortaliteto v zadnjih dveh ...desetletjih in konstantni delež debelih tumorjev za moške nad 60. letom starosti. Melanom je posledica kompleksne prepletenosti genotipa in dejavnikov iz okolja, ki določajo tudi fenotipske značilnosti, ki opozarjajo na povečano tveganje za pojav melanoma v življenju. Vloga dermatologa je odkrivanje melanoma v zgodnjih stadijih bolezni, ko je klinično težje prepoznaven, zamenljiv z melanocitnimi nevusi ali drugimi lezijami na koži. Zgodnja diagnostika melanoma temelji na poznavanju novih diagnostičnih metod v dermatologiji, kot so dermoskopija, konfokalna mikroskopija in teledermatologija, kot tudi ustrezni organizaciji dela, ki omogoča prepoznavanje ter spremljanje posameznikov z večjim tveganjem za pojav melanoma. Pri tankih melanomih dermatolog opravi tudi terapevtski del, ekscizijo tumorja, medtem ko pri invazivnih in metastatskih oblikah bolezni predvidi interdisciplinarno zdravljenje pacienta. Zaradi povečanega tveganja za razvoj novega primarnega melanoma je v obravnavi bolnikov po odkritem melanomu določena potreba po doživljenjskem spremljanju s strani dermatologa. Dermatološka zdrużenja oblikujejo in izvajajo programe primarne ter sekundarne preventive, katerih namen je zmanjševanje dejavnikov tveganja in zgodnje odkrivanje melanoma kot tudi drugih oblik kožnega raka. Nova spoznanja potrjujejo patogenetsko raznolikost melanoma, kar kaže na potrebo po spremembah in individualizaciji ukrepov primarne ter sekundarne preventive kožnega melanoma.
Cilj ovog preglednog članka je ukazati na značaj, mjesto i dostupnost elektronske mikroskopije
(EM) u rutinskoj dijagnostici bioptičkih uzoraka. Elektronska mikroskopija relativno je mlada metoda, ...koja se 70-ih godina prošlog stoljeća prvenstveno koristila u dijagnostici tumora
nepoznatog primarnog sijela, no danas ima daleko širu primjenu, kao npr. u bolestima bubrega, kongenitalnim i metaboličkim bolestima nakupljanja, bolestima poprečno-prugastih mišića i perifernih živaca te brojnim drugim stanjima. Preduvjet analize EM dobro je poznavanje
ultrastrukturalne građe koja se u članku ukratko opisuje. Preanalitičkoj fazi EM prethodi pravilno uzorčenje, adekvatna obrada uzoraka i izrada ultratankih rezova, što je posebno istaknuto
u ovom radu. Metoda je relativno zahtjevna, kako svojim postupcima, tako i financijski, stoga treba voditi računa o indikacijama za EM, a u trenutku odabira metode i o pravilnom načinu
uzimanja materijala. Slikovno i tekstualno su opisane neke od važnijih indikacija za EM koje se koriste u rutinskom radu, kao što su to bolesti glomerula i poprečno-prugastih mišića te tumora, gdje svjetlosna mikroskopija i imunohistokemijska analiza u većini slučajeva nisu dostatne za postavljanje konačne dijagnoze.
Ksilit izgledom podsjeća na dragocjene vrste drva tamne srži i još posjeduje relevantna fizikalna i estetska svojstva drva koja su poželjna za izradu vrijednih proizvoda. Na uzorcima ksilita dobro ...vidljive i očuvane strukture drva istraživana je kinetika sušenja i kvaliteta osušenih elemenata. Eksperimenti sušenja izvedeni su s elementima ksilita debljine 6, 12 i 18 mm, pri temperaturama 20 i 40 °C u intervalu relativne vlažnosti zraka od 34 do 87 %. Vizualna procjena kvalitete dodatno je ispitana primjenom frakturne analize i svjetlosnog mikroskopa. Vrijeme sušenja produžavalo se s povećanjem relativne vlažnosti zraka i debljine elemenata, a kvalitativno iskorištenje materijala smanjivalo se s produljenjem vremena sušenja i s povećanjem debljine elemenata. Glavne greške sušenja bile su čeone pukotine i uzdužno zakrivljenje tangencijalno orijentiranih uzoraka. Najčešće mjesto grešaka sušenja bilo je kolabirano rano drvo, na mjestima velike dezorijentacije vlakanaca te tkiva s mineralnim i zemljanim inkluzijama. Savijanje osušenih uzoraka ksilita dodatno se pripisuje povećanju gustoće tog materijala.
PDF
