Uvod: Pandemija uzrokovana koronavirusom zahvatila je cijeli svijet i utjecala na različite aspekte života ljudi. Osim ugroze na tjelesno zdravlje, mogućnost zaraze, uvedene mjere s ciljem ...sprječavanja širenja zaraze, strah od mogućih novih valova pandemije uvelike su utjecale na subjektivnu dobrobit pojedinca, ugrožavajući mentalno zdravlje ljudi.
Cilj: Utvrditi odnos nekih odrednica subjektivne dobrobiti s brigom zbog novog vala COVID-19 pandemije.
Metoda: U istraživanju je sudjelovalo 510 ispitanika, raspona dobi od 18 do 75 godina. Istraživanje je obuhvatilo 150 osoba muškog spola (29,4 %) i 360 osoba ženskog spola (70,6 %). Za potrebe istraživanja korištene su Skala prosperiteta i Skala pozitivnih i negativnih iskustava, a za procjenu brige zbog novog vala COVID-19 pandemije postavljeno je pitanje koliko ispitanici brinu zbog mogućnosti da će COVID-19 pandemija imati i „novi val“ koji će biti teži od prethodnih.
Rezultati: provedene statističke analize utvrdile su značajne razlike u čestini negativnih iskustava s obzirom na spol, ali ne i u čestini pozitivnih iskustava te prosperiteta. Osobe koje su izrazito zabrinute radi novog vala imaju manje pozitivnih iskustava i niži prosperitet, odnosno lošiju subjektivnu dobrobit.
Zaključak: Negativne anticipacije budućnosti vezane oko COVID-19 pandemije uvelike narušavaju subjektivnu dobrobit pojedinaca.
U tekstu se analizira jedan od fenomena umjetnosti devedesetih godina u Srbiji kojeg je tadašnja kritika označila terminom "underground umjetnost". Ovaj se fenomen postavlja u odnos s novom ...figuracijom u umjetnosti desetog desetljeća, odnos underground umjetnika prema nasljeđu konceptualne umjetnosti i veze koje ovi autori ostvaruju s popularnom, prije svega rock i punk glazbom.
U ovom članku autor se bavi diskurzivnim taktikama koje su pridonijele dekonstrukciji i rekonstruciji supkulturalnih poetika i njihova političkog okvira zadanog vladajućim hijerarhijama suvremenih ...hegemonijskih nomenklatura u jugoistočnoj Europi. U radu se ne raspravlja o svim aspektima i kompleksnim odnosima koji vladaju u tom interkulturalnom i povremeno multikulturalnom prostoru, već se u središtu nalaze načini suodnošenja popularne kulture i političke moći koja ju je distribuirala u medijski i novomedijski prostor. U središtu se nalazi hrvatska popularna kultura (prije svega glazbena) 1980-ih i 1990-ih te načini na koji je ona kanonizirana, rekanonizirana, odnosno brisana iz kolektivnog pamćenja i rekonstruirana (konstruirana) u novopolitičkim jezicima pojedinih postjugoslavenskih novokapitalističkih nacionalnih elita. U svojoj osnovi riječ je o analizama taktika ostvarenih u politici konstrukcije popularne kulture koja je vremenom postala oruđem politike. U ovom radu također se pronalaze i mogućnosti obrnutog gledanja na problem, pogotovo promatrano komparativno, u šire zamišljenom (zapadnoeuropskom) kontekstu. Tekst je prije svega teorijski i pokušava dati okvire za konkretna čitanja/konstrukcije suvremene povijesti i poetike popularne kulture uokvirene zadanošću političkim i medijskim hegemonijskim pritiskom. U prvom dijelu daje se pregled modaliteta narativa kojima se hegemonijskim upisivanjem u medije i nove medije provodio proces poticanja gubitka pamćenja te rekodiranja narativnih paradigmi i prihvaćenih stereotipa. Opisuju se učinci prekodiranja vrijednosnog sustava iz perspektive uspostave nove hijararhije vrijednosti u odnosu potisnutih i obnovljenih ideologema i mitologema. U tom kontekstu istražuje se kako je taj proces kodiran u lokalnim supkulturalnim praksama, a u središtu je popularna (rock) glazba i supkultura koja se uz nju oblikuje (ili: iz koje je ona oblikovana). Slijedi čitanje kulturalnih praksi kroz koje su se nacionalno i nacionalističko nametnule kao prevladavajuće paradigme upisivanja popularne kulture u prostor i virtualnu stvarnost. Izučavaju se prije svega modaliteti u kojima su se ti procesi odvi(ja)li. U zadnjem dijelu rada ispisuju se odnosi između prvotne uloge (rock) supkulture kao „otpora“ hegemoniji do njezinog smještanja u prostor zabave. Kako se isto događa i s medijskim fenomenima koji kroz žanr (ne i supkulturu) podražavaju nacionalne narative i nacionalističku mizanscenu, to otvara nekoliko pitanja a u središtu budućih istraživanja svakako se ističe ono koje problematizira odnos žanra i ishodišta, odnosno mjesta supkulturalnog izričaja kao autohtonog glasa i njegove transformacije u medijski proizvod. Odgovori koji se nameću u tom polju bit će zanimljivi i za čitanje narativnih formi u novim medijima i u tradicionalnoj književnosti. Rad je napisan na engleskom jeziku zbog boljeg korespondiranja sa sličnim istraživanjima u drugim europskim nacionalnim posttranzicijskim kulturama.
