Ontološki status živali Tadej Pirc; Medina Baskar Weber
Ars & humanitas,
07/2021, Volume:
15, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
V članku pretresava temelje prevladujoče težnje filozofije po izključitvi živali iz ontologije ter podvomiva v predpostavke o domnevni drugačnosti in superiornosti ljudi. Ontološki status živali ...preučiva od začetkov zahodne filozofije do pomembnih premikov v miselnosti na tem področju v 20. stoletju, začenši s Heideggerjevim metafizičnim obratom od biti-pri-zavesti do uprostorjene tubiti. Posebno pozornost posvetiva Derridaju, ki se je izčrpno ukvarjal z vprašanjem živali in s svojim drugačnim diskurzom v razpravo vnesel nove možnosti alternativnega mišljenja ontologije živali. Tematike živali se lotevava z ontološkega vidika ter rešitve iščeva v rekonceptualizaciji ontološke strukture in ne zgolj skozi prizmo etike. Enega izmed možnih pristopov k problemu odkrivava v Deleuzovi diferencialni ontologiji, ki v nasprotju z esencialistično vzpostavlja heterogeno in nehierarhično ontološko celoto.
Tako za elektroakustično glasbo kot za zvočno umetnost velja, da v slovenski muzikološki vedi še nista prejeli celovite obravnave. Zato se pojavlja potreba po osnovni raziskavi obeh področij in ...hkrati po razmisleku samega predmeta. Zdi se namreč, da diskurz o obeh pojmih – zlasti o elektroakustični glasbi – pomembno zaznamujejo določeni interpretacijski vzorci, ki pa se ne zdijo dovolj utemeljeni.
Članak je posvećen razmatranju svojstvenosti pojmovnosti fundamentalne ontologije, koja će biti predstavljena na primjeru egzistencijala, kao za nju karakterističnog tipa pojmova. Analiza, najprije, ...pokazuje smisao i ulogu egzistencijala u vezi s osnovnim postavkama fundamentalne ontologije, te Heideggerovu kritiku kategorija. Potom se u drugom dijelu članka pojmovni karakter egzistencijala razmatra kroz njihove pojmovne odnose i na primjeru pojma svijeta. Analiza u članku polazi od ranih Heideggerovih stavova o odnosu filozofskog mišljenja i jezika, po kojima jezik filozofije izrasta iz načina misaonog držanja određenog mislioca i upućuje na to misaono držanje.
This paper is concerned with the characteristics of the conceptuality of fundamental ontology, which are presented through an analysis of existentials as the concepts typical of this philosophical position. The analysis first presents the meaning and role of existentials in relation to the main ideas of fundamental ontology as well as Heidegger’s critique of the categories. The second part of the paper then presents the conceptual character of the existentials through the analysis of the concept of the world and in terms of the conceptual relations they form. The analysis draws on Heidegger’s early ideas about the essential relation between thinking and language in philosophy, according to which the language of philosophy emerges from and indicates how a particular philosopher thinks.
In this paper, object-oriented ontology (OOO) is attempted to be applied to play. First, from the anti-reductionist approach of OOO, some former interpretations of play in science and philosophy are ...reviewed. Then, because of the conceptual similarities of art and play, the already existing OOO of art is consulted. Based on the works from the field of Human-computer interaction, Graham Harman’s theatrical interpretation of a metaphor, and Eugen Fink’s interpretation of the play, who sees it as a mixture of Being and illusion, play is analysed in the end as (1) a speculative “I”, (2) tension between a real object and sensual qualities, and (3) an interrelationship of elements of the quadruple object. In the pursuit of the link between play, art, philosophy, metaphor, and theatricality, a search as an answer to the encounter with the mixture of Being and illusion is recognised.
Što je metafizika? Berčić, Boran
Filozofska istraživanja,
05/2023, Volume:
43, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Autor u ovom članku razmatra pet osnovnih shvaćanja metafizike kao filozofske discipline koja 1) proučava najopćenitije karakteristike svega što jest, 2) istražuje biće kao biće, 3) razmatra ono što ...prelazi okvire iskustva, 4) analizira najopćenitije pojmove i 5) pruža eksplanatornu teoriju. Pored toga, autor razmatra i niz relevantnih ideja i distinkcija, razliku između stvarnosti i pojave, podjelu na pojavnu i znanstvenu sliku svijeta (Wilfrid Sellars), ideju da je filozofija kraljica znanosti (Moritz Schlick), podjelu na deskriptivnu i revizionističku metafiziku (Peter Frederick Strawson), sinoptičko gledište, ideju naturalizirane metafizike itd. Autor prihvaća prvo gledište, ono po kojemu je metafizika shvaćena kao filozofska disciplina koja proučava najopćenitije karakteristike svega što jest, i skukladno tome smatra da se kategorijalna ontologija najbolje uklapa upravo u tu sliku. Autor nakon toga ukratko izlaže najpoznatije kritike metafizike (David Hume, Immanuel Kant i logički pozitivisti), kao i stavove koji su doveli do formiranja suvremene metametafizike (Rudolf Carnap i Willard Van Orman Quine). Naposljetku, autor razmatra verbalizam i trivijalizam te nastoji utvrditi mogu li ove dvije pozicije predstavljati osnovu za eliminaciju metafizike. Autor nastoji pokazati da ove pozicije ne eliminiraju metafiziku, već da radije zadaju okvir za suvremene metafizičke rasprave.
In this paper, the author considers five basic understandings of metaphysics as a philosophical discipline that 1) studies the most general characteristics of everything that is, 2) investigates beings as beings, 3) considers what goes beyond the framework of experience, 4) analyses the most general terms and 5) provides an explanatory theory. In addition, the author considers a number of relevant ideas and distinctions, the distinction between reality and appearance, the distinction between the apparent and scientific picture of the world (Wilfrid Sellars), the idea that philosophy is the queen of science (Moritz Schlick), the distinction between descriptive and revisionist metaphysics (Peter Frederick Strawson), the synoptic view, the idea of naturalised metaphysics, etc. The author accepts the first point of view, the one according to which metaphysics is understood as a philosophical discipline that studies the most general characteristics of everything that is, and accordingly believes that categorical ontology best fits into that picture. After that, the author briefly presents the most famous criticisms of metaphysics (David Hume, Immanuel Kant, and logical positivists), as well as the positions that led to the formation of modern metametaphysics (Rudolf Carnap and Willard Van Orman Quine). Finally, the author considers verbalism and trivialism and tries to determine whether these two positions can represent a basis for the elimination of metaphysics. The author tries to show that these positions do not eliminate metaphysics, but rather set the framework for contemporary metaphysical discussions.
U ovom se znanstvenom doprinosu analiziraju nastanak i razvoj spekulativnih postavaka neobonaventurizma, filozofijskog pravca uspostavljenog na talijanskoj akademskoj sceni dvadesetog stoljeća te još ...i danas afirmiranog ponajprije na Katedri za teorijsku filozofiju Sveučilišta u Perugii. Uzimaju se pritom u obzir svi relevantni faktori utjecaja na doktrinu, a posebna se pažnja posvećuje reinterpretaciji i filozofijskoj nadopuni nativnog mu kritičkog ontologizma iz kojeg novi bonaventurizam nastaje kao njegova kritičko-asketska inačica. U radu se detaljno razlažu temeljni pojmovi škole, navode akademski profili eksponenata doktrine, kao i identitetne odrednice okruženja augustinovski i franjevački deklinirane regije Umbrije u kojoj je Sveučilište u Perugii prihvatilo, promoviralo i naposljetku dodatno obogatilo takvo filozofijsko učenje u mreži suvremenih i pretežito ateistički i agnostički orijentiranih filozofijskih opredjeljenja u kontekstu suvremene spekulacije na tu temu.
The article analyses the emergence and development of speculative premisses of neobonaventurianism, a philosophical movement that has been established in the Italian academic scene in the twentieth century and is still promoted, especially at the Chair of Theoretic Philosophy of the University of Perugia. The author takes into account all relevant factors that influenced the doctrine, while paying special attention to reinterpretation and philosophical addendum to critical ontologism that is native to that doctrine and from which the new bonaventurianism emerges as its critical-ascetic version. The article describes in detail the fundamental concepts of the school, lists academic profiles of its proponents, as well as identity determinants of the environment of an Augustinian and Franciscan characterised region of Umbria in which the University of Perugia accepted, promoted, and finally additionally enriched this philosophical doctrine within the network of contemporary and mainly atheistically and agnostically oriented philosophical allegiances in the context of contemporary speculations about this topic.
Prihvaćajući argumente u prilog tzv. kartuzijanskoj hipotezi, tj. stajalištu da je Holbeinova slika Mrtvi Krist u grobu izvorno zamišljena kao nadgrobni spomenik u baselskoj kartuziji, autor ...analizira tekst epitafa s kojim je ona trebala činiti cjelinu. Kao rezultat te analize, autor naglašava važnost ontološkog značenjskog sloja tog epitafa u čijem svjetlu razvija ontološki ključ za razumijevanje te slike, povezujući ga sa smislom tradicionalne kartuzijanske opomene memento mori. Uzimajući u obzir ontološki smisao te opomene, tjeskoba promatrača Holbeinova Mrtvog Krista tumači se na tragu refleksije o pojmu Ništa (das Nichts) u egzistencijalnoj analici Martina Heideggera i Bernharda Weltea.
The paper starts from the premise that Holbein's painting The Dead Christ in the Tomb was originally conceived as a tombstone in the Basel Carthusian Monastery. It focuses on the text of the epitaph which was intended to accompany the painting. The author emphasizes the importance of the ontological semantic layer of the epitaph and develops the ontological key for understanding Holbein's painting, connecting it with the traditional Carthusian admonition memento mori. Considering the ontological meaning of this admonition, the anxiety which can be provoked by observing Holbein’s Dead Christ is interpreted in the context of the notion of Nothingness (das Nichts) in the existential analysis of Martin Heidegger and Bernhard Welte.
Iako ne postoji veliki spor oko toga mijenjaju li događaji s vremenom svoj ontološki status, pitanje koje je podijelilo suvremene filozofe tiče se problema tzv. prestanka postojanja, koji se fokusira ...na razrješavanja dvojbe prestaje li išta doista postojati ili ne. U ovom će radu biti ukazano na stajalište oba smjera mišljenja – temporalizma (koji zastupa da je prestanak postojanja stvaran događaj) i atemporalizma (koji zagovara da je ovakav stav proizvod lošeg razumijevanja vremena). Kao reprezentativnom primjeru sukoba mišljenja između ta dva pristupa danom problemu, pozornost će biti posvećena raspravi između J. D. Kiernan-Lewisa i N. Oaklandera, koja je za glavni povod imala utvrđivanje ispravnog tumačenja kritike koju je Arthur Prior uputio atemporalistima.
Straipsnyje aprašoma, kokias dialogo problemos sprendimo prielaidas sukuria Husser/io intersubjektyvumo teorija. Objektyvizmo kritika Husserlio fenomeno/ogijoje keičia dialogo struktūros supratimo ...horizontą. Sąmonės intencionalumo idėja keičia ne tik subjekto ir objekto santykio, bet ir intersubjektyvaus santykio sampratą. Kitas yra suprantamas per jo intencionalumus. Dialogo struktūra atsiskleidžia kaip trinarė, kai aš ir kitas, intersubjektyviai konstituodami pasaulį, kreipiamės bendro dalyko link, kuris yra trečiasis esmingas dialogo narys. Tai koreguoja tradicinę dialogo, kaip binarinio santykio, sampratą. Redukcija į savitumo sferą leidžia atskirti savo horizontą ir intencionalumus nuo svetimo ir taip subjekto ir objekto vienybėje bei bendruose intencionalumuose išlaikyti dialogo narių - aš ir kito - savitumus. Elektroninė straipsnio reprodukcija papildyta pastebėtų redakcinių klaidų sąrašu.
Suosjećajno djelovanje Bojanić, Petar; Cvejić, Igor; Nikolić, Olga
Filozofska istraživanja,
01/2022, Volume:
41, Issue:
4
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Naš je glavni cilj opisati strukturu angažiranih akata i suosjećanja i njihovu konstitutivnu povezanost da bismo objasnili ključnu ulogu angažiranih i suosjećajnih akata za konstituiranje grupe. U ...prvom dijelu teksta, formuliramo ideju-vodilju: ključ za razumijevanje suosjećanja leži u razumijevanju angažmana i obratno. Zatim, okrećemo se razmatranju problematičnoga karaktera angažiranih akata: oni, s jedne strane, ne ispunjavaju uvjete pripisivosti pluralnom subjektu, dok se, s druge strane, ne mogu objasniti bez pretpostavke pluralnoga subjekta. Da bismo to razumjeli, oslanjamo se, prije svega, na Helmovu teoriju emocija i klasične fenomenološke analize konstituiranja pluralnoga subjekta, ali i ukazujemo na njihova ograničenja. U posljednjim dvama odjeljcima ćemo, nadovezujući se na Nussbauminu teoriju suosjećanja, opisati paralelizam i konstitutivnu povezanost u strukturi suosjećanja i angažmana. Na kraju, ispitat ćemo specifičan način na koji (suosjećajni) angažirani akti »stavljaju teret« i transformiraju grupu u instituciju.
Our main goal is to describe the structure of engaged acts and compassion and their constitutive interrelation to explicate the key role of engaged and compassionate acts for group constitution. In the first part of the paper, we formulate our guiding idea: the key to understanding compassion lies in understanding engagement and vice versa. We then consider the problematic nature of engaged acts: On the one hand, they do not meet the conditions to be attributed to the plural subject; on the other hand, they cannot be understood without presupposing the plural subject. To understand this, we rely primarily on Helm’s theory of emotions and the classical phenomenological analyses of the constitution of the plural subject, but we also point out the limitations of the latter. In the last two sections, we build on Nussbaum’s theory of compassion to describe the parallelism in the structure of compassion and engagement and to show their constitutive connection. Finally, we examine the specific way in which (compassionate) engaged acts “place burden” and transform a group into an institution.
PDF
