Članek Fonetične in ortografske interference pri govorjeni romunščini v Španiji prikaže z dvojne (fonetične in ortografske) perspektive nekaj pojavov, ki so nastali pri romunsko španskih stikih. ...Namen raziskave fonetičnega in ortografskega vpliva španščine na romunščino je identifikacija lingvističnih posledic, ki bi jih množično priseljevanje Romunov v Španijo lahko imelo.Pri analizi romunskega jezika priseljencev v romunskih skupnostih iz Španije smo zaznali dva načina fonetičnega prilagajanja: prilagajanje španskih izposojenk romunskemu fonetičnemu sistemu in prilagajanje romunskih besed španskemu fonetičnemu sistemu. Z vzporednim preučevanjem zvočnih in pisanih zapisov enajstih romunskih študentov v Španiji, v Castellón de la Plana, smo ugotovili, da se španske izposojenke fonetično prilagodijo romunskemu jeziku, pri pisavi pa te prilagoditve ne zaznamo.
ZINTAI-CINTAI (why not ŽINTAI?) and PRŪZAI-PRŪCAI (why not PRŪŽAI?)
Summary
The historically attested spellings of the Natangian village Zinten – 1419 Sinthen, 1476 Szynthen, 1508 Zcingten (Gerullis ...APON) – show a graphic variation of the letters s, sz, zc before vowels. This was a typical means of avoiding a voiced pronunciation of s in this position in medieval Latin manuscripts written by Germans (cf. the spellings Pruzi, Pruzzi for Prussians, Pruciam for Prussia, Ruzzia, Rusciae for Russia). Therefore the correct Old Prussian reconstruction of the name of the village should be *Sintai corresponding to the Lithuanian proper names Sintautai, Sintautas.
An etymology seems to be possible on the basis of a comparison with the Lithuanian verbs sintė́ti, siñti.
Current reconstructions like Zintai, Žintai should be rejected, let alone the comparison with OPr. sindats, which is based on pure consonance.
Ovaj je prilog nastavak razmatranja vlastitih imena iz prethodnoga broja časopisa “Folia onomastica Croatica”, u kojem su prikazana osobna imena iz Žića svetih otaca. U navedenom su spomeniku znatno ...slabije zastupljena ostala vlastita imena. Među njima pretežu toponimi, a neki će od njih – vezano uz latinski predložak djela – najvjerojatnije biti jedine hrvatske potvrde.
Disleksiju definiramo kao specifičnu poteškoću u učenju čitanja i pisanja s posebnim naglaskom na poteškoće kodiranja i dekodiranja. U radu je riječ o poteškoćama koje učenici s disleksijom imaju pri ...učenju stranoga jezika. Navode se istraživanja koja su se bavila utjecajem materinskoga jezika na učenje stranoga jezika među učenicima s disleksijom te istraživanja o utjecaju ortografije na učenje stranoga jezika. Ortografska transparentnost odnosi se na predvidivost izgovora riječi s obzirom na njihov pisani oblik. Opisana je razlika između transparentne i netransparentne ortografije te utjecaj netransparentne ortografije na učenje stranoga jezika. Prijedlozi kako postupati s disleksičnom djecom navedeni su na kraju rada.
Fonološka svjesnost podupire ovladavanje čitanjem, a nedostaci u fonološkoj svjesnosti smatraju se jednim od osnovnih pokazatelja poremećaja čitanja. Povezanost fonološke svjesnosti i vještine ...čitanja razlikuje se u različitim ortografijama. Cilj je ovog istraživanja bio usporediti čitatelje s poremećajem čitanja i njihove vršnjake urednog razvoja u različitim zadacima fonološke svjesnosti te provjeriti koliko uspješno ovi zadaci razlikuju skupine; mjereći točnost, brzinu rješavanja zadatka te analizirajući uporabljene čestice. Dobiveni rezultati pokazuju da površinska ortografija hrvatskog podupire razvoj fonološke svjesnosti te su u većini zadataka obje skupine sudionika postigle visoku razinu točnosti. No, unatoč dosljednosti hrvatske ortografije, zadaci fonološke svjesnosti načelno uspješno razlikuju čitatelje s poremećajem čitanja i uredne čitatelje. Analiza čestica provedena u ovom istraživanju pokazuje da je neophodno uzeti u obzir posebnosti ortografije, fonološku duljinu i složenost čestica te čestotnost kako bi se povećala njihova osjetljivost u prepoznavanju čitatelja s poremećajem čitanja.
U radu se ispituje povezanost fonološke svjesnosti i poznavanja slova kao i njihova
faktorska struktura u razdoblju rane pismenosti. Istraživanje se temelji na metodi
presjeka i uključuje 746 djece ...koja su ispitana godinu dana pred polazak u školu.
Provedena je faktorska analiza kako bi se odredile latentne varijable koje leže u
pozadini manifestnih varijabli fonološke svjesnosti i poznavanja slova u hrvatskome
jeziku kao jeziku transparentne ortografije. Podatci upućuju da je rima podjednako
raspodijeljena na slogovnu i fonemsku svjesnost. Potvrđuje se i korelacija između
poznavanja slova i svih razina fonološke svjesnosti, posebice fonemske svjesnosti.
Analiza otkriva i dva faktora na varijabli poznavanja slova, pri čemu mala i velika
i mala formalna slova pokazuju djelomično drugačiju raspodjelu između ta dva
faktora. Dobiveni nalazi trebaju biti ugrađeni u obrazovnu politiku, i to u području
predškolskoga obrazovanja, pri oblikovanju predškolskoga kurikula i planiranje
intervencijskih jezičnih programa
U tekstu se analizira književnojezična praksa (gramatički i pravopisni aspekt) u tekstovima riječkog "Novog lista" u razdoblju od 1900. do 1907. godine, s obzirom na činjenicu da je u proteklom ...desetljeću ozakonjena "vukovska" jezična praksa "Hrvatskim pravopisom" Ivana Broza iz 1892. i "Gramatikom i stilistikom hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika" Tome Marelića iz 1899. godine.
U radu se pokušalo skrenuti pažnju na nekoliko problema, odnosno
problemskih kategorija koje se pojavljuju pri prijevodu s ruskog jezika na hrvatski na primjeru autobiografskog teksta Marine ...Cvetajeve. Rad ne nastoji biti dijelom određenog teoretskog okvira ili donijeti neke smjernice na ovom polju nego prikazati prijevod kao proces s etapama – od detektiranja problema, preko domišljanja mogućnosti adekvatnog prijevoda do izbora optimalnog među njima.
Problemi vezani uz taj tekst su podijeljeni u pet proizvoljnih problemskih kategorija. Prva od njih bavi se autoričinim neologizmima i mogućnostima prevoditeljskih iznalaženja. Druga ima za cilj ukazati na različite varijante prijevoda jedne riječi koja nema jednak gramatički rod u dvama jezicima, ovisno o njenoj funkciji. Treća dodaje nekoliko primjera vezanih uz uvijek aktualnu temu
nemogućnosti kulturne prevodivosti te pokazuje put dokompromisnih rješenja. Dvije konačne se bave rimom u prozi i ortografskim problemima.