Enterokoki imaju važnu ulogu u fermentaciji hrane te često pokazuju probiotička svojstva. U ovom radu istražen je njihov antimikrobni učinak in vitro prema referentnim sojevima i sojevima izoliranih ...iz hrane bakterija Listeria monocytogenes, Listeria ivanovii, Listeria innocua, Yersinia enterocolitica i Salmonella Typhimurium. Korištena je agar difuzijska metoda, a nadtalozi neutralizirani i tretirani proteazom. Enterococcus faecalis EF-101 je pokazao snažno inhibicijsko djelovanje prema svim sojevima bakterije roda Listeria, kao i soja Y. enterocolitica O:3. Karakterizacijom inhibitora ustvrđeno je da se radi o tvari proteinske strukture, moguće bakteriocina enterocina čija je aktivnost bila 1280 AU/mL. Potrebna su daljnja istraživanja radi potencijalne primjene enterocina kao prirodnog konzervansa u očuvanju održivosti i povećanja mikrobiološke sigurnosti hrane.
Enterococci have an important role in food fermentation and often exhibit probiotic properties. In this paper, their antimicrobial effect was investigated in vitro against the following reference strains and strains isolated from food: Listeria monocytogenes, Listeria ivanovii, Listeria innocua, Yersinia enterocolitica and Salmonella Typhimurium. The agar diffusion method was used, and the supernatants were neutralized and treated with protease. Enterococcus faecalis EF-101 showed strong inhibitory activity against all strains of Listeria as well as the Y. enterocolitica O:3 strain. The activity of the proteinaceous inhibitor was 1280 AU/mL. Further research should be carried out to assess the potential use of enterocin as a natural preservation agent in food protection.
Pozadina istraživanja. Antioksidansi su važni spojevi koji već pri niskim koncentracijama inhibiraju oksidacijske procese. Zbog štetnih nuspojava primjene sintetskih antioksidanasa porastao je ...interes za istraživanjem prirodnih izvora antioksidansa. Pojava i proširenost antibiotske rezistencije potakli su interes za razvojem novih lijekova ili mogućih izvora novih lijekova. Svrha je ovoga rada bila ekstrahirati sekundarne metabolite kvasca Saccharomyces cerevisiae pomoću etil-acetata kao otapala, te odrediti antioksidacijsku i antimikrobnu aktivnost dobivenih metabolita.
Eksperimentalni pristup. Antioksidacijska aktivnost sekundarnih metabolita kvasca S. cerevisiae određena je pomoću metoda DPPH, ABTS i FRAP. Osim toga, ispitan je antimikrobni učinak etil-acetatnog ekstrakta kvasca S. cerevisiae na bakterije Cutibacterium acnes, Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis.
Rezultati i zaključci. Od 13 izdvojenih sekundarnih metabolita, identificirano je njih pet s antioksidacijskim učinkom. Ekstrakt S. cerevisiae imao je relativno veliku IC50 vrijednost, i to 455,27 μg/mL utvrđenu DPPH metodom i 294,51 μg/mL dobivenu ABTS metodom, te FRAP vrijednost, izraženu u ekvivalentima askorbinske kiseline, od 44,40 μg/mL. Osim toga, ekstrakt je imao izraženi antibakterijski učinak (p<0,05) na Staphylococcus aureus pri koncentraciji od 100 mg/mL i Staphylococcus epidermidis pri koncentraciji od 200 mg/mL. Međutim, nije opažena inhibicija bakterije Cutibacterium acnes, budući da je ekstrakt učinkovito (p<0.05) inhibirao tu bakteriju samo pri koncentracijama od 300 i 400 mg/mL (sa zonama inhibicije od 9,0±0,0 do 9,3±0,6). Bakterija Staphylococcus aureus bila je vrlo osjetjiva na djelovanje ekstrakta, s minimalnom inhibicijskom koncentracijom od 18,75 mg/mL.
Novina i znanstveni doprinos. U ovom je radu potvrđena učinkovitost sekundarnih metabolita kvasca S. cerevisiae kao prirodnih antioksidacijskih i antimikrobnih spojeva, te je dokazana mogućnost njihove primjene u lijekovima protiv zaraznih bolesti uzrokovanih ispitanim bakterijama.
Consumption of fresh vegetables and fruits is a healthy diet supply and it is recommended as prevention of illnesses. There is an increasing trend in consumption of fresh vegetables and fruits in the ...world, and their microbiological quality is very important for public human health and protection. Contamination of vegetables and fruits is the result of presence of human pathogen bacteria which can contaminate products in any part of production chain. There is an evidence of presence of: Salmonella spp., Escherichia coli, E. coli O157:H7, L. monocytogenes on the fresh vegetables. Salmonellosis is connected with tomato, sprouts, cantaloupe etc. E. coli and E. coli O157:H infections are linked with lettuce, sprouts, carrot etc. There has been an increasing number of outbreaks caused by human pathogen on fresh vegetables and fruits in the recent years. Contaminated irrigation water is a very effective vector of the transmission of human pathogen to plants, so microbiological safe water has special importance in health safety food production. Contamination of fresh vegetables by human pathogen bacteria depends on bacterial ability to colonize plant. In the case of microbiological contamination of fresh vegetables and fruits, it is very difficult to carry out decontamination of product, because it is impossible to remove all attached bacteria only by washing. The goal of this research is an investigation of presence and identification of pathogen bacteria in the irrigation water and on vegetables, transmission of pathogen bacteria from irrigation water to plants and studying/monitoring the ability of the human pathogen to colonize the surface and endophyte of root, stem and leaf of different vegetable species. Microbiological quality of water and vegetables is estimated on the basis of the presence and number of coliform bacteria, as well as certain species of pathogen bacteria. Isolated strains of human pathogen bacteria are identified by their morphological, ecological and biochemical properties. Transmission of pathogen bacteria from irrigation water to plants, as well as colonization of plants by human pathogen bacteria was investigated by: applying PCR method, using green fluorescent protein transformed bacteria, fluorescence in situ hybridization (FISH) and confocal laser scanning microscopy (CLSM). The number of coliform bacteria in investigated waters was much higher than it should be according to world standards and these waters could not be recommended for irrigation of vegetables eaten raw. In these waters, the following bacteria were identified: E. coli, E. coli O157:H7, E. vulneris, E. adecarboxylata, Citrobacter freundii, Klebsiella pneumoniae, Aeromonas hydrophila, Enterobacter aerogenes, Salmonella spp., Shigella spp., Vibrio fluvialis, Yersinia enterocolitica, Proteus spp. The number of coliform bacteria and E. coli on the plants was high,which indicates/points to fecal contamination of plants. Similarly, the following bacteria were detected: E. coli, E. coli O157:H7, E. vulneris, Salmonella spp. on the investigation plants. E. coli K-12 from contaminated irrigation water colonized the surface and endophyteof lettuce root and entered the leaves of lettuce through vascular plant system. All investigated human pathogenic bacteria colonized the surface and endophyte of the root, stem and leaf of the investigated plant species. Endophytic human pathogen bacteria were found in plant cells cytoplasm, although the mechanism of their entrance has not been clarified yet. L. monocytogenes colonized not only the surface, but endophyte of the plants root as well.
Konzumiranje svežeg povrća i voća je sastavni deo zdrave ishrane i preporučuje se kao prevencija nastanka raznih oboljenja. U svetu postoji trend povećanja konzumiranja svežeg povrća i voća, pa je njegov mikrobiološki kvalitet od izuzetne vaznosti za javno zdravlje i bezbednost. Kontaminacija povrća i voća je rezultat prisustva patogenih bakterija, koje mogu kontaminirati proizvode u bilo kom delu proizvodnog lanca. Na svežem povrću je moguće prisustvo: Salmonella spp., Escherichia coli, E. coli O157:H7, L. monocytogenes. Salmoneloze se povezuju sa paradajizom, klicama raznih biljaka, dinjom. Infekcije izazvane E. coli i E. coli O157:H7 su povezane sa zelenom salatom, klicama raznih biljaka, mrkvom i dr. Poslednjih godina je u porastu broj epidemija izazvanih patogenima na svežem povrću i voću. Kontaminirana voda za navodnjavanje je efikasan vektor prenosa patogena na biljke, pa mikrobiološki ispravna voda ima poseban značaj u proizvodnji zdravstveno bezbedne hrane. Kontaminacija svežeg povrća patogenim bakterijama zavisi od sposobnosti ovih bakterija da kolonizuju biljku. U slučaju pojave mikrobiološke kontaminacije svežeg povrća i voća, teško je izvršiti dekontaminaciju proizvoda, jer je bakterije nemoguće potpuno ukloniti samo pranjem vodom. Cilj ovog rada je ispitivanje prisustva i identifikacija patogenih bakterija u vodi za navodnjavanje i na povrću, proučavanje prenosa patogenih bakterija iz vode za navodnjavanje do biljke i praćenje sposobnosti patogenih bakterija da površinski i endofitno kolonizuju koren, stablo i list različitih vrsta povrća. Mikrobiološki kvalitet vode i povrća je procenjivan na osnovu prisustva i broja koliformnih bakterija, kao i brojnosti određenih vrsta patogenih bakterija. Izolovani sojevi patogenih bakterija su identifikovani na osnovu njihovih morfoloških, ekoloških i biohemijskih osobina. Prenos patogenih bakterija iz vode za navodnjavanje do biljke, kao i kolonizacija biljaka patogenim bakterijama je proučavana primenom PCR metode, green fluorescent protein genetske transformacije bakterija, metodom fluorescence in situ hybridization (FISH) i laser skening konfokalnom mikroskopijom (CLSM). Broj koliformnih bakterija u ispitivanim vodama je bio mnogo veći nego što dozvoljavaju svetski standardi, pa se one ne mogu preporučiti za navodnjavanje povrća koje se konzumira sveže. U ovim vodama su identifikovane: Escherichia coli, E. coli O157:H7, E. vulneris, E. adecarboxylata, Citrobacter freundii, Klebsiella pneumoniae, Aeromonas hydrophila, Enterobacter aerogenes, Salmonella spp., Shigella spp., Vibrio fluvialis, Yersinia enterocolitica, Proteus spp. Broj koliformnih bakterija i E. coli na biljkama je bio visok, što ukazuje na fekalnu kontaminaciju biljaka. Na ispitivanim biljkama su identifikovane: E. coli, E. coli O157:H7, E. vulneris, Salmonella spp. E. coli K-12, iz kontaminirane vode za navodnjavanje, je površinski i endofitno kolonizovala koren zelene salate i preko vaskularnog sistema dospela do listova biljaka. Sve patogene bakterije su površinski i endofitno kolonizovale koren, stablo i list ispitivanih biljnih vrsta. Endofitne patogene bakterije su bile prisutne u citoplazmi biljne ćelije, mada mehanizam njihov dospevanja nije razjašnjen. Listeria monocytogenes je, ne samo površinski, već i endofitno kolonizovala koren biljaka.
Upala vanjskog slušnog kanala ili otitis externa (OE) česta je pojava u pasa. Bolest je multifaktorijalne etiologije, a primarni uzroci najčešće su: alergije, poremećaji u izlučivanju žlijezda, ...poremećaji epitelizacije, tumori ili polipi slušnog kanala, strana tijela u slušnom kanalu te autoimune bolesti. Infekcije bakterijama i kvasnicama predstavljaju sekundarne uzročnike upale kod OE, koji nastupaju po djelovanju primarnih uzroka i faktora koji mijenjaju mikrookoliš slušnog kanala. Predisponirajući faktori mogu biti suženja slušnog kanala, pretjerana vlažnost, endokrinopatije ili traume, a upala će uvijek biti rezultat kombinacije gore navedenih čimbenika. Najčešći patogeni mikroorganizmi koji kompliciraju upalu u pasa su stafilokoki i streptokoki od Gram-pozitivnih bakterija te bakterije roda Pseudomonas, Proteus i Escherichia od Gram-negativnih bakterija. Uz navedene bakterijske uzročnike u visokom postotku je zastupljena kvasnica Malassezia pachydermatis koja kao oportunist naseljava kožu psa. U istraživanju smo pretražili 44 obriska vanjskog slušnog kanala pasa s izraženom kliničkom slikom upale. Iz navedenih obrisaka izdvojili smo patogene bakterije i kvasnice u 25 slučajeva ili 56,81%. Najzastupljeniji patogeni bili su Staphylococcus pseudintermedius (n=8 ili 32%) i Malassezia pachydermatis (n=5, 20%), a zatim koagulaza- negativni stafilokoki (16%), streptokoki (12%), Pseudomonas aeruginosa i Bacillus spp. (8%) te Proteus mirabilis (4%). Osjetljivost izolata prema antimikrobnim lijekovima određivali smo disk difuzijskom metodom, a testirano je ukupno 14 komercijalno dostupnih antimikrobnih pripravaka. Najbolju osjetljivost izolati su pokazali prema amoksicilinu s klavulanskom kiselinom te prema gentamicinu, enrofloksacinu i cefaleksinu, a najveća rezistencija zabilježena je prema ceftiofuru, neomicinu i sulfametoksazolu s trimetoprimom. Amoksicilin s klavulanskom kiselinom pokazao je 100% učinkovitost prema Staphylococcus pseudintermedius, ali i potpunu rezistenciju kod izdvojenih Gram- negativnih bakterija. U slučajevima infekcije s Gram-negativnim bakterijama Pseudomonas aeruginosa i Proteus mirabilis, jedino su na gentamicin pokazale punu osjetljivost, dok su na ostale testirane pripravke pokazali potpunu rezistenciju. Visoki postotak bakteriološki negativnih rezultata (43,18%) najvjerojatnije je posljedica uzimanja uzoraka nakon neučinkovite terapije.
Za potrebe istraživanja pripremljeno je pet hranidbenih smjesa izjednačenih prema hranidbenom sastavu (39% sirovih protein, 510 kJ bruto energije) u koje je nadodana fumarna kiselina s različitim ...udjelima: 0 (D1), 0,5 (D2), 1,0 (D3), 1,5 (D4) ili 2,0 (D5) g kg-1 od ukupne smjese. Afrički somovi su podijeljeni u triplikate te hranjeni 84 dana u 50 litarskim bazenima. Na kraju pokusa, ribe hranjene hranidbenom smjesom D3 imale su značajno više indekse rasta, usporedive sa sličnim rezultatima kontrolne hranidbe (D1). Utvrđene su značajne razlike u masi, specifičnoj stopi rasta, konverziji hrane i postotku preživljavanja kod usporedbe riba hranjenih hranidbenim smjesama D3 i D5. Hematološki parametri ukazuju na značajne varijacije između tretmana. Najviše vrijednosti hemoglobina, PCV, eritrocita i leukocita zabilježene su kod riba hranjenih s D2, a najniže kod riba hranjenih s D3 hranidbenom smjesom. Pri izlaganju riba patogenu, zabilježen je 100% mortalitet u kontrolnoj skupini te između 0 – 86,67% u ostalim tretmanima. Možemo zaključiti da je uključivanje 1,0 g kg-1 fumarne kiseline u hranidbu afričkog soma unaprijedilo rast riba dok je inkluzija od 0,5 g kg-1 poboljšala krvne pokazatelje. Ugradnja fumarne kiseline u hranidbu afričkog soma poboljšala je preživljavanje nakon izloženosti patogenu Aeromonas sobria.
U ovom je radu ispitan mehanizam antibakterijskog učinka esencijalnog ulja dobivenog iz piljevine pačempresa (Chamaecyparis obtusa) na patogene bakterije u hrani. Esencijalno je ulje dobiveno ...mikrovalnom ekstrakcijom i hidrodestilacijom piljevine pačempresa. Vrijednosti su minimalne inhibitorne koncentracije esencijalnog ulja što su sprečavale rast bakterija u hrani, poput Bacillus cereus ATCC 13061, Listeria monocytogenes ATCC 7644, Staphylococcus aureus ATCC 12600, Salmonella Typhimurium ATCC 43174 i Escherichia coli ATCC 43889, bile u rasponu od 62,5 do 500 μg/mL, a vrijednosti minimalne baktericidne koncentracije u rasponu od 125 do 1000 μg/mL. Potvrđeno je da je esencijalno ulje u minimalnoj inhibitornoj koncentraciji sprečavalo rast stanica ispitanih bakerija. Osim toga, pretražnom su elektronskom mikroskopijom pronađene bitne morfološke promjene ili puknuća stanične membrane bakterija B. cereus ATCC 13061 i E. coli ATCC 43889, čime je potvrđen inhibicijski utjecaj esencijalnog ulja iz piljevine pačempresa. Oslobađanje velikih količina izvanstaničnog adenozin 5’-trifosfata (ATP) i materijala koji se apsorbira na valnoj duljini od 260 nm, te gubitak iona kalija iz stanice negativno djeluju na Gram-pozitivnu bakteriju B. cereus ATCC 13061 i Gram-negativnu bakteriju E. coli ATCC 43889, što potvrđuje učinak esencijalnog ulja na staničnu membranu. Iz dobivenih se rezultata može zaključiti da esencijalno ulje dobiveno iz piljevine pačempresa ima antibakterijsku aktivnost širokog spektra, te da djeluje na integritet stanične membrane i morfološka svojstva bakterija izoliranih iz hrane.
Ekstrakt biljke Filipendula ulmaria sadržava različite fenolne spojeve, npr. kafeinska, p-kumarinska i vanilinska kiselina, miricetin i drugo, koji imaju antibakterijski učinak. Mjerenjem ...apsorbancije praćena je aktivnost tih spojeva u bujonu, te je utvrđeno da su bakterije iz porodice Enterobacteriaceae puno otpornije od ostalih Gram-negativnih i Gram-pozitivnih bakterija. Kisela je sredina pojačala antibakterijski učinak ekstrakta biljke Filipendula ulmaria na bakterije Salmonella Enteritidis PT4 i Listeria monocytogenes Scott A. Ispitan je učinak ekstrakta na odabrane psihrotrofne mikroorganizme na čvrstoj laboratorijskoj podlozi pri niskim temperaturama. Za uspješnu inhibiciju uzročnika kvarenja bila je potrebna veća koncentracija ekstrakta od minimalne inhibicijske koncentracije. Pri prirodnom konzerviranju hrane ispitana je mogućnost primjene ekstrakta na uzročnicima kvarenja i inokuliranim patogenim bakterijama u ribljem mesu i ikri (tarama salata). Nije utvrđena značajna razlika u broju živih stanica uzročnika kvarenja ili patogenih bakterija između obrađenih i kontrolnih uzoraka. Da bi se istražila mogućnost prirodnog konzerviranja hrane dodatkom ekstrakta biljke Filipendula ulmaria, potrebno je provesti daljna istraživanja u tzv. kiseloj hrani, s malim udjelom proteina i masti.
PDF
