Globalna ali virtualna dostupnost svijeta, sekularizacija
svetoga i individualizacija življenja, dostupnost neselektiranih
informacija i fragmentarnost života predstavljaju kontekst u
kojem se događa ...neadekvatna socijalna percepcija doživljaja
konačnosti, ograničenosti i smrti, zbog čega čovjeku današnjice
biva otežano ophođenje s njima kad postanu njegova osobna
stvarnost. Uz tradirane oblike potpore, kodirane institucijama
društva i religije, nude se alternativne mogućnosti suočenja
gubitka i žalovanja, ne i sigurnost uspješnog zaključenja njihova
procesa. Uz neizbježnu stvarnost njihove prisutnosti, pastoralna
se praksa nalazi pred izazovom kritičkog propitivanja vlastite
dušobrižničke skrbi i liturgijske prakse.
