This dissertation was based on the realization that in our country the area of professional ethics in psychology is very poorly developed, both in terms of empirical research and scientific papers in ...general, as well as the representation of this subject in the study programmes for future psychologists. The subject of this dissertation is the professional ethics of clinical psychologists. As part of its fulfillment two studies were carried out with the goal to shed some light on the area of professional ethics from the empirical, but also from the theoretical viewpoint. The first was focused on existent measures for preventing ethical violations of psychologists in our country. The history of ethical regulations in Serbia was analyzed in the form of formal procedures implemented by the Courts of honour of professional associations which include clinical psychologists among others,. The research was exploratory, and it covered the period from 1953 to 2012. Basic methods of this study were qualitative historical analysis, frequency analysis and semi-structured interviews. We investigated the involvement of the respondents in the work of Courts of honour, cases and problems they encountered, as well as their opinion on the effectiveness of these courts. We analyzed the work of the Court of Honour of the Association of Psychologists of Serbia and the Court of Honour of the Union of Serbian Associations of Psychotherapists. The results of this part of the research showed that, in 40 years of its existence, the Court of Honour of the APS has received 16 complaints about the work of psychologists, including 3 about the work of clinical psychologists. The complaints were mostly related to the qualifications and expertise of the psychologists, as well as any undesirable relationship with colleagues. Out of 16 complaints, this Court has dealt with 7, and in 3 cases a guilty verdict was announced and a very lenient punishment imposed. The Court of Honour of the USAP has received a single complaint in 15 years of viii its existence, but it was not dealt with due to lack of evidence. The results obtained do not differ greatly from what similar analyses have shown in the USA, Canada, South Africa and Great Britain, when it comes to the percentage of registered members of the Court during one year. Possible reasons for the small number of reported cases and light sentences were discussed in the paper, and some of the difficulties which the Court of APS met during their work were highlighted, such as passing responsibilities and avoiding unpleasant conflicts with colleagues, which could explain the current situation. The other study was focused on professional ethical beliefs and behaviours of clinical psychologists in Serbia. This study was designed and conducted as a non-experimental exploratory research survey. The sample consisted of 204 clinical psychologists who work in the territory of the Republic of Serbia. The instruments used were: 1) the Instrument for collecting socio-demographic and other characteristics of the respondents (constructed by the author of the dissertation), 2) the Instrument for the examination of ethical beliefs and behaviours by Kenneth Pope, Barbara Tabachnick and Patricia Keith-Spiegel (1987), and 3) the Ethics position questionnaire by Donelson Forsyth (1980). The results of the research showed that a small number of clinical psychologists in Serbia engaged in the most serious ethical violations (such as sexual relations with clients) and very rarely. However, all respondents in the sample have committed at least five ethical violations in the course of their career. Most clinical psychologists provided professional services under a lot of stress and declined to disclose the diagnosis to their clients. Professional ethical beliefs of the psychologists regarding most behaviours are consistent with the behaviours that they exhibited. The same result was obtained in similar studies in other countries. However, there are certain culturally conditioned differences in beliefs and behaviours in comparison with similar studies conducted in the U.S., Spain, Italy, Israel, China, and Australia. Such is the finding that as much as a fifth of the respondents consider that reporting a colleague who violated professional ethics to the Court of Honour is unethical. This fact partly explains the small number of reported cases discovered in the ix first part of the research. On the other hand, it is obvious that the dark figure of unreported and undetected cases is much higher. In addition, the second part of the study found that: 1) respondents from medium and small towns engaged in malignant non-sexual multiple relationships and committed a greater number of ethical violations in clinical assessment than respondents from large cities, 2) male clinical psychologists crossed the line with their clients, had sexual relationships with them and behaved incompetently in their work to a greater extent than female ones, 3) middle aged clinical psychologists who have children and describe their financial situation as better than that of most Serbian families crossed the line with their clients to a greater extent, 4) the longer the tenure of clinical psychologists, the more they crossed the lines, engaged in malignant non-sexual multiple relationships and committed ethical violations in clinical assessment, 5) the respondents who were not familiar with the APS Code of ethics acted incompetently in their work, engaged in malignant non-sexual multiple relationships and sexual relationships with their clients and committed ethical violations in clinical assessment to a greater extent, 6) clinical psychologists who hadn’t attended educational courses in professional ethics, engaged in malignant non-sexual multiple relationships and sexual relationships with their clients and demonstrated unethical behaviour in clinical assessment to a greater extent, 7) clinical psychologists who advocate the absolutist ethical position (Kantian ethics) engaged in all of the aforementioned forms of unethical behavior to a lesser extent. These results suggest that much more work is needed on preventive measures, primarily on educating psychologists about the issues of professional ethics. The regulations of the Court of Honour, as well as the existing Code of ethics of psychologists of Serbia, are a good basis for monitoring psychologists’ work, but could be improved on the basis of the results obtained in this study.
Ovaj rad nastao je kao posledica saznanja da je u našoj zemlji oblast profesionalne etike u psihologiji veoma slabo razvijena, kako u pogledu empirijskih istraživanja, tako i u pogledu naučnih radova uopšte, kao i u zastupljenosti ove teme na studijskim programima za buduće psihologe. Tema ove disertacije je profesionalna etika kliničkih psihologa. U okviru njene izrade sprovedena su dva istraživanja sa ciljem da se osvetli oblast profesionalne etike sa empirijskog, ali i teorijskog stanovišta. Prvo je bilo fokusirano na preventivne mere za sprečavanje etičkih prekršaja psihologa. Analiziran je istorijat etičke regulacije u vidu formalnih procedura, sprovedenih od strane sudova časti strukovnih udruženja koje okupljaju, između ostalog, i kliničke psihologe. Istraživanje je bilo eksplorativnog tipa i obuhvatalo je vremenski period od 1953. do 2012. godine. Osnovne metode istraživanja bile su: kvalitativna istorijska analiza, frekvenijska analiza i ispitivanje putem polu-strukturisanih intervjua. Ispitivan je angažman intervjuisanih u radu sudova časti, slučajevi i problemi sa kojima su se susreli, kao i njihovo mišljenje o efikasnosti rada ovih sudova. Analiziran je rad Suda časti Društva psihologa Srbije i Suda časti Saveza društava psihologa Srbije. Rezultati ovog dela istraživanja pokazuju da je za 40 godina postojanja Sud časti DPS primio 16 pritužbi na rad psihologa, od čega 3 na rad kliničkih psihologa. Pritužbe se u najvećoj meri odnose na njihovu stručnost i kvalifikovanost, kao i na neprihvatljiv odnos sa kolegama. Od 16 pritužbi, ovaj Sud je razmatrao 7, a u 3 slučaja doneo okrivljujuću presudu i izrekao prilično blage kazne. Sud časti SDPS je za 15 godina postojanja primio samo jednu pritužbu, ali ona nije razmatrana zbog nedostatka dokaza. Dobijeni rezultati ne odstupaju u velikoj meri od rezultata sličnih istraživanja u SAD, Kanadi, Južnoj Africi i Velikoj Britaniji, kada je u pitanju procenat Sudu prijavljenog v članstva u toku jedne godine. U radu su razmatrani mogući razlozi za mali broj prijavljenih slučajeva i blage kazne, a istaknute su i neke poteškoće sa kojima se Sud časti DPS tokom svog rada susretao, a koje bi mogle objasniti zašto je situacija takva kakva je, kao što su npr. prebacivanje odgovornosti na druge i izbegavanje sukoba sa kolegama. U fokusu drugog istraživanja bili su profesionalna etička uverenja i postupci kliničkih psihologa u Srbiji. Ovo istraživanje je zamišljeno i sprovedeno kao neeksperimentalno eksplorativno istraživanje anketnog tipa. Uzorak se sastojao od 204 klinička psihologa, koja rade na teritoriji Republike Srbije. Od instrumenata su korišćeni: 1) Instrument za prikupljanje socio-demografskih i drugih karakteristika ispitanika (konstruisan od strane autora disertacije), 2) Instrument za ispitivanje etičkih uverenja i postupaka (ponašanja) autora Keneta Poupa, Barbare Tabačnik i Patricije Kejt-Špigel (1987), kao i 3) Upitnik za ispitivanje etičke pozicije Donelsona Forsajta (1980). Rezultati istraživanja pokazali su da se mali broj kliničkih psihologa u Srbiji upuštao u najteže etičke prekršaje (kao što su npr. seksualni odnosi sa klijentima) i to veoma retko. Međutim, svi ispitanici iz uzorka napravili su najmanje pet etičkih prekršaja tokom svoje karijere. Najveći deo kliničkih psihologa pružao je profesionalne usluge pod velikim stresom i odbio da klijentima saopšti dijagnozu. Profesionalna etička uverenja psihologa o većini postupaka u skladu su sa njihovim ponašanjem. Is
Kontroverzni stavovi društva, etika socijalnog rada i priroda prakse često pridonose pritisku i osjećaju krivnje nakon donošenja relevantnih odluka koje imaju dalekosežnih posljedica za klijentov ...život. Stoga je u radu posebna pažnja posvećena kontradiktornostima pojedinih uloga koje objedinjuje posao socijalnog radnika, te područjima u okviru kojih se mogu pojavljivati etičke dileme. Autor upozorava na važnost uočavanja razlika između etičkih dilema i primjera loše obavljene prakse socijalnog rada kao i na razloge uslijed kojih može doći do prikrivanja tih razlika. Poznavanje vlastitog i profesionalnog sustava vrijednosti, kontinuiran rad na sebi, poznavanje zakonskih propisa i promjena, te općenito permanentna edukacija omogućit će socijalnim radnicima da osvijeste postojeće dileme, stvore vlastiti stav u specifičnoj situaciji, te da s više samopouzdanja zajedno s klijentom pristupe rješavanju problema.
Socijalna anamneza je jedan od najvažnijih pisanih dokumenata u radu socijalnog radnika. Iako govori o klijentu, njegovom životu, potrebama i sposobnostima, ona je odraz stručnosti socijalnog ...radnika.Kao i sve druge aktivnosti na području socijalnog rada, tako i socijalna anamneza zadire duboko u život i intimu klijenta. Zato ju treba pisati na način da odražava stručnost, ali i profesionalnu etiku socijalnog radnika, a to je određeno ne samo zakonom o socijalnoj skrbi nego i drugim zakonima koji nas obvezuju.
ETIČKE TEORIJE U POMAŽUĆIM PROFESIJAMA Úriz-Pemán, María-Jesús; Ballestero, Alberto; Idareta, Francisco
Ljetopis socijalnog rada,
03/2014, Volume:
20, Issue:
3
Journal Article
Open access
Osnovni cilj ovog članka je pružiti opći pregled različitih etičkih teorija primijenjenih na pomažuće profesije. Članak ističe važnost određenih etičkih pristupa kao što su etika suosjećanja, etika ...brige, etika vrlina i konstruktivizam. Početna pretpostavka autora je da su osjećaji, suosjećanje, brigai vrline iznimno važni čimbenici kodprofesionalnih intervencija te da mogu unaprijediti profesionalnu praksu psihologa, zdravstvenog osoblja i socijalnih radnika. Autori naglašavaju važnost odnosa između korisnika i stručnog osoblja u radu u okviru pomažućih profesija.
Skriveni kurikulum označava vrijednosti koje učenici nauče u školi zbog načina na koji se u školi planira i načina na koji je škola organizirana te kroz osigurana materijalna sredstva. Tako se uče ...vrijednosti poput društvenih i spolnih uloga, stavova, vrijednosti i drugih aspekata življenja koji se neosviješteno prenose iz generacije u generaciju kao samorazumljive, neupitne, općekulturne, trajne činjenice. Važna karakteristika skrivenog kurikuluma njegova je implicitnost, često skrivena ne samo djeci već i nastavnicima i drugim djelatnicima u odgojno-obrazovnom sustavu. No, skriveni kurikulum ne prenose samo nastavnici već i zajednica i društvo u cjelini, vlast, nastavnici, nenastavno osoblje škole, civilno društvo, vjerske zajednice i mediji. Implicitna teorija ili „teorija u praksi“ odražava vjerovanja i usvojene vrijednosti nastavnika u odnosu na to kako nastavnik vidi dijete, shvaća pojam djetinjstva i koju teoriju učenja zastupa pa se implicitna teorija najizravnije prepoznaje u specifičnom oblikovanju prostora, strukturiranju vremena te raspodjeli uloga i stilu komuniciranja s djecom. Odnos skrivenog kurikuluma i implicitne teorije nastavnika uzajaman je. Jednom naučen skriveni kurikulum postaje sastavni dio implicitne teorije nastavnika, a ona postaje njegovom polugom za subverzivno potkopavanje autonomne i slobodne osobe, namećući vrijednosti potrošačkog društva i oblike društveno prihvatljivog ponašanja. Svi ovi elementi, kao i službeni kurikulum ustanove i zajednica u kojoj ustanova djeluje, solidarno grade pedagošku kulturu ustanove. Nastavnik sa svojim osobnim karakteristikama, pedagoškim kompetencijama i profesionalnom etikom može odgovoriti zamkama skrivenog kurikuluma i svoje implicitne teorije, osvještavajući njihove principe djelovanja isključivo stručnim usavršavanjem i cjeloživotnim učenjem, kao vrijednostima koje treba prenijeti i svojim učenicima.
Projekt svjetski ethos Režan, Predrag
Filozofska istraživanja,
07/2008, Volume:
28, Issue:
2
Web Resource
Open access
Deklaracija o svjetskome ethosu, što su ju predstavnici velikih svjetskih religija i manjih duhovnih konfesija usvojili na drugom Parlamentu religija svijeta u Chicagu 1993., utrla je put prema onoj ...vrsti sporazumijevanja koju nije imala nikada do sada. Naime, pokušaji dijaloga među religijama, ekumenizam i tolerancija, koji su bili ključni pojmovi u drugoj polovini 20. stoljeća, imali su bazični nedostatak, a to je pokušaj prihvaćanja i uvažavanja tuđeg učenja, koje se razlikuje od vlastitoga, tj. sve se svodilo na »vježbanje tolerancije«. Naspram navedenih nastojanja u međureligijskoj i međukonfesionalnoj suradnji, svjetski ethos nastoji doći do zajedničkih temelja, i to ne samo zajedničkih u religijama već i u nereligijskim etičkim sustavima, te se trudi pronaći i odrediti ethos na kojemu bi se zasnivale profesije koje čine bazu razvoja suvremenog društva.
Američki fotoreporter Ron Haviv autor je knjige Balkan, krv i med, u kojoj je
objavio fotografije snimljene u deset godina ratova koji su pratili raspad Jugoslavije.
Haviv izjavljuje da su mu svi ...ratovi koje je snimao isti, te da se nije
vezao ni za jednog čovjeka kojeg je snimio. Na njegovom primjeru raspravljamo
o položaju neutralnog promatrača, koji je imanentan novinarskom pristupu.
Može li se profesionalac radeći svoj posao posve otuđiti od ljudi čija
stradanja bilježi? Do koje je granice moguće potiskivati vlastite osjećaje i stavove?
U raspravi se koriste primjeri etičkih stavova koji su nastali na tlu Balkana,
u antičkoj Grčkoj. Iz etičkih promišljanja trojice Atenskih filozofa, Platona,
Trazimaha i Aristotela, izdvajamo misli trajne vrijednosti, koje se daju
primijeniti na razumijevanje suvremenog svijeta, te na situaciju u kojoj je radio
Haviv. Zaključujemo da je neutralnost zapravo strategija preživljavanja
neophodna u ratnoj situaciji, u vrijeme kada su novinari postali meta i ginu
radeći svoj posao više nego ikad dosad. Jedini način društvenog angažmana
fotoreportera je objavljivanje fotografija. Nakon toga fotografije nastavljaju
živjeti vlastitim životom, gdje njihova kvaliteta i učestalost objavljivanja odlučuju
o tome hoće li imati utjecaja na ljudsku svijest. Time ostaje neispunjen
ideal da se čovjek ponaša kao cjelovito, etičko biće, jer je očigledno da pravila
struke traže od fotoreportera da skriva svoje osjećaje i stavove.
Članak analizira „Čestitost inženjera“, što je prisega koja određuje standarde etike za inženjere u Ujedinjenim državama Amerike. Analiza prisege je izvedena tako što parafrazira svaku rečenicu sa ...svrhom da se uoče neki nedostaci prisege ali također i da definira važnu ulogu inženjera i tehnike pri promoviranju „održivog razvoja“. To je učinjeno uz korištenje korpusne lingvistike koja promatra jezik iz socijalne perspektive i usredotočuje se na doslovni tekst prisege. Za korpusnu lingvistiku značenje je empiričko a njen objekt izučavanja su stvarni jezični podaci. Tekst „Prisega inženjera“ je analiziran kao cijeli diskurs, ugrađen u kontekst etike. Postojeća prisega inženjera je naročito neadekvatna kada spominje moralnu odgovornost inženjera pri stvaranju održivog okoliša za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Članak se bavi različitim moralnim dilemama i etičkim spornim točkama u post-industrijskoj eri. Spomenute sporne točke mogu se razjasniti i učiti za vrijeme diskusije u razredu. Prisega inženjera upravo potiče studente da sudjeluju u diskusijama o etici inženjera.
Kontroverzni stavovi društva, etika socijalnog rada i priroda prakse često pridonose pritisku i osjećaju krivnje nakon donošenja relevantnih odluka koje imaju dalekosežnih posljedica za klijentov ...život. Stoga je u radu posebna pažnja posvećena kontradiktornostima pojedinih uloga koje objedinjuje posao socijalnog radnika, te područjima u okviru kojih se mogu pojavljivati etičke dileme. Autor upozorava na važnost uočavanja razlika između etičkih dilema i primjera loše obavljene prakse socijalnog rada kao i na razloge uslijed kojih može doći do prikrivanja tih razlika. Poznavanje vlastitog i profesionalnog sustava vrijednosti, kontinuiran rad na sebi, poznavanje zakonskih propisa i promjena, te općenito permanentna edukacija omogućit će socijalnim radnicima da osvijeste postojeće dileme, stvore vlastiti stav u specifičnoj situaciji, te da s više samopouzdanja zajedno s klijentom pristupe rješavanju problema.
