Uvod: Neizvedena zdravstvena nega je koncept, ki se pojavlja v zdravstveni oskrbi pacientov po vsem svetu. Namen sistematičnega pregleda literature je opisati neizvedeno zdravstveno nego in pridobiti ...razumevanje povezanosti koncepta z dejavniki za njen nastanek.Metode: Uporabljen je bil sistematični pregled literature, izveden v podatkovnih bazah PubMed, CINAHL, Wiley library online, COBISS.SI februarja in marca 2020. Iskalni pojmi so bili: neizvedena zdravstvena nega, zamujena oskrba; v angleškem jeziku pa unfinished nursing care, missed nursing care, implicit rationing, care left undone. Iskalna strategija je temeljila na vključitvenih kriterijih: znanstvena revija, recenzirana publikacija, dostopnost v polnem besedilu, slovenski ali angleški jezik, obdobje 2015–2020. Rezultati so bili analizirani s tematsko analizo.Rezultati: Skupaj je bilo identificiranih 1.667 in v končno analizo vključenih 16 zadetkov: dva sistematična pregleda literature, dvanajst presečnih raziskav in dve opisni kvalitativni raziskavi, kar skupaj združuje rezultate 88.294 zaposlenih v zdravstveni negi iz 21 držav. Rezultati so pokazali tri skupine dejavnikov za neizvedeno zdravstveno nego: kadrovske značilnosti, značilnosti delovnega okolja in timsko delo s komunikacijo.Diskusija in zaključek: Rezultati kažejo, da so vzroki za neizvedeno zdravstveno nego kompleksni in nekonsistentni. Med državami se razlikujejo tudi zaradi različnih izobraževalnih sistemov v zdravstveni negi. Povezani so z dejavniki v zdravstveni organizaciji in značilnostmi medicinskih sester. Če želimo na nacionalni ravni ugotoviti količino in obseg neizvedene zdravstvene nege, potrebujemo lastne podatke o stanju na tem področju v Sloveniji.
Ovaj se rad bavi promišljanjem procesa racionalizacije: njegovim djelovanjima, posljedicama na društvo i učincima na čovjeka. Kroz rad se razjašnjava kompleks paradigmi i postupaka koji zovemo ...racionalizacijom, prvo kao sustav baziran na bezuvjetnoj učinkovitosti i upravljivosti, zatim kao proces preslikavanja iz takvih postavki izvedenog obrasca na društvene odnose i, konačno, kao krajnje iracionalan nadsvođujući entitet koji s ljudskim mijenja pozicije svrhe i moći. Odraz ovih tendencija prikazat će se kroz kratki komentar i osvrt na filozofiju znanosti, a sintezi opažanja nekoliko autora koji su se ovim područjem bavili (npr. Weber, Ritzer) bit će pridodana i neka sumarna razmatranja o iracionalnosti relevantnih racionalističkih procesa i o dehumanizaciji kao njihovom temeljnom svojstvu. Izvevši distopiju iz racionalizacije, bit će istaknute strepnje i predviđanja razvoja trenutnih tendencija kroz prizmu distopijskog filma. Zbog kapaciteta prikaza namjeravanih i nenamjeravanih sadržaja, film je odabran kao indikacija ili odraz racionalizacijskih procesa i projekcija na njima građenih budućnosti. Isticanjem neispravnih utemeljenja racionalističke paradigme i ontološki fragmentirajućih učinaka na pojedinca i društvo, ukazano je na nužnost svijesti o djelovanju ovih procesa kao preduvjetu naziranja primjerenijeg, humanijeg horizonta.
Straipsnyje rekonstruojamas ir interpretuojamas religijos racionalizacijos proceso tyrimas Maxo Weberio religijos sociologijoje. Joje skiriami du galimi pagrindinės religijos problemos (nepelnytų ...kančių prasmės paaiškinimo) sprendimo būdai – Rytų religijos (RRIT) ir Artimųjų Rytų-Vakarų religijos (ARVRIT) idealieji tipai. Juos aproksimuojančios religijos yra išganymo religijos. Joms būdinga dualistinis teologinis-metafizinis pasaulėvaizdis. Religijos racionalizacija vyksta kaip magijos įveikimo procesas – tai palaipsninis pasaulio atkerėjimas. Būdingas išganymo religijos bruožas (ir kartu jos institucionalizacijos bažnyčios pavidalu sąlyga) yra šventosios knygos. Gyvenimo šiame pasaulyje tikslams priešpriešinami išganymo tikslai. Skatindama arba stabdydama kitų kultūros sričių racionalizaciją, religijos racionalizacija pati patiria jų poveikį. RRIT būdinga būties metafizika, kosmocentrinis pasaulėvaizdis, kurio pagrindas yra dievybės, kaip amžinos, tobulos, beasmenės tvarkos, vaizdinys. ARVRIT būdinga istorijos metafizika, teocentrinis pasaulėvaizdis, kurio pagrindas yra asmenybinio Dievo – šio pasaulio ir jo tvarkos kūrėjo – vaizdinys.
In this article, the concept of the ethics of thinking, which has been rarely used previously, is introduced and its basic analysis is carried out. The author claims that this concept corresponds to ...the understanding of philosophy as spiritual practice, and its essence lies in initiating such a relationship with reality in which “a whole person”, not only the power of conceptual rationality, would be participating. In this light, the philosophy of M. Heidegger, E. Levinas, H. Bergson, S. Weil as well as that of Pope John Paul II – the author of the concept himself, are taken into account. The ethics of thinking is contrasted with the habit of rationalization, which is deeply rooted in the tradition of the European thinking. Rationalization is defined as a replacement of reality by concepts, which ultimately results in the creation of ideologies and their conflicts. A radical phase of rationalization – the global technologisation in which reality has started to be replaced by digits, not by concepts anymore – is singled out. The aim of the article is to juxtapose the two conceptions of thinking in the context of multiple existential problems that the contemporary world is facing.
Ateities kolonizavimas Murphy, John W.
Sociologija. Mintis ir veiksmas,
12/2008, Volume:
22
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Central to this paper is the idea that the world, including the future, is in the process of being colonized. In general, what this means is that persons do not have control of their experiences. In ...terms supplied by Marx, they are alienated and lost in a threatening world.
To be post-colonial means that persons have gained the insight necessary to retrieve history. Rather
than enslaved by history, and thus determined a priori by social conditions, they are able to create themselves and new institutional arrangements. They are not restricted by history, and thus unable to invent the future, but can begin to rethink radically about the nature of collective identity and social integration. Only in this manner can the remnants of colonization be abandoned.
In order to counteract colonization, what is needed is more utopian thought. Contrary to what many
critics may believe, utopianism is neither irrational nor indicative of fantasy. Central to utopian thinking, instead, is a refusal to be entrapped in the traditional portrayal of social reality.
Pagrindinė šio straipsnio idėja yra ta, kad pasaulis, įskaitant ateities dimensiją, patiria kolonizaciją kaip tęstinį procesą. Kalbant apibendrintai, tai rodo, jog žmonės išleidžia iš rankų savo patyrimo kontrolę. Kalbant Marxo terminais, jie susvetimėja ir praranda pasitikėjimą savimi šiame grėsmingame pasaulyje. Būti postkolonializmo būklėje – tolygu siekti, kad žmonės įgytų gebėjimus, kurie jiems padėtų susigrąžinti istoriją. Užuot vergavę istorijai ir socialinėms sąlygoms jie turi išgalių kurti save ir savo pačių aplinką. Kad pasipriešinti kolonizacijai, reikia daugiau utopinių idėjų. Priešingai negu teigia daugelis kritikų, utopija nėra nei iracionali, nei žadinanti fantazijas. Utopinio mąstymo paskirtis – išvengti pavojaus, kurį kelia įprasti socialinės tikrovės vaizdiniai.
Wholesalers appear as legal entities in the national and international pharmaceutical market as organizers of wholesale transport of pharmaceutical goods. Their business is based on good ...pharmaceutical practice, as well as on economic principles and a number of legal acts. Based on a survey questionnaire and application of a multi-index transport model, the authors suggest that the implementation of the model of rational logistic distribution of pharmaceutical goods could improve effective and successful distribution of pharmaceuticals in the wholesale industry. There are several reasons for this: distribution of pharmaceutical goods is the fundamental business of wholesalers, distribution in pharmaceutical wholesale makes 5-6% of the total business cost, and application of the wholesale process can be rationalised in order to increase the competitiveness of the wholesalers. Finally, the model of rationalised distribution of pharmaceuticals can be adjusted to and used in all corporations whose core business is distribution.
Radi povećanja učinkovitosti, kvalitete i konkurentnosti prometno-lučke usluge, radi veće fleksibilnosti i učinkovitosti funkcioniranja lučkoga sustava uključenja u globalna gospodarska kretanja, ...primjena elektroničkoga poslovanja postaje pretpostavka za postizanje rasta i razvitka lučkoga sustava. Upravljanje morskim lukama u Republici Hrvatskoj stihijsko je, ne poštuju se metodološka pravila i načela sustavnoga pristupa, često je bez teorijske i znanstvene potpore, i bez praktične primjene čimbenika važnih za rast i razvitak koji utječu na razvitak hrvatskoga lučkoga sustava, pomorskoga sustava, ali i na razvitak cjelokupnoga nacionalnoga gospodarstva. Svrha je ovoga rada istražiti i analizirati utjecaje primjene elektroničkoga poslovanja u morskim lukama na sve aktivne sudionike u procesu stvaranja lučke usluge i istražiti indirektne učinke na razvitak okruženja i gospodarstva. Rezultati istraživanja i dobiveni zaključci u ovome radu pokazuju da predloženi novi organizacijski pristup u povezivanju svih subjekata uz pomoć elektroničkoga poslovanja u e-lučku zajednicu osigurava racionalno upravljanje lučkim sustavom te omogućuje širenje i razvitak lučkoga sustava.
Laboratorijski stručnjaci mogu i moraju preuzeti inicijativu u procesima racionalizacije korištenja
laboratorijskih pretraga. Zbog uvođenja novih rutinskih i visokodiferentnih pretraga
te zbog ...razvoja kliničke medicine i laboratorijske tehnologije godišnji broj pretraga
u laboratorijima nezaustavljivo raste. Osim pouzdanih i točnih nalaza, laboratorij postaje
suodgovoran za smisleno naručivanje i korištenje laboratorijskih usluga. U ovom radu prikazani
su rezultati dosad provedenih inicijativa u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku
KBC-a Zagreb čiji je cilj bio smanjiti naručivanje neodgovarajućih i/ili nepotrebnih
laboratorijskih pretraga. Specifično, opisane su promjene uvedene u elektronički sustav
naručivanja, uvođenje funkcionalnosti minimalnih retestnih intervala te postupnici za refleksno
testiranje i promjene u analitičkim metodama.
Racionalizacija je jedno od ključnih obilježja modernog društva. Teoriju racionalizacije formulirao je Max Weber, definirajući je kao vladanje stvarima putem proračuna. Paradigmatski primjer ...racionalizacije za njega je bila birokracija. George Ritzer iznosi suvremenu interpretaciju racionalizacijske teorije, koju prema usporedbi s funkcioniranjem fast-food restorana naziva mekdonaldizacija. Weber je smatrao da je racionalizacija neizbježan proces, a njezino širenje nezaustavljivo. Pribojavao se „željeznog kaveza racionalizacije“ iz kojeg će biti nemoguće pobjeći. Ritzer taj kavez svodi na razinu osobnog doživljaja, koji može biti različit. Cilj ovog rada bio je pronaći primjere koji ukazuju na mogućnost otpora racionalizaciji na kolektivnoj razini, te propitati može li se govoriti o trendu suprotstavljanja racionalizacijskom procesu. Služeći se Ritzerovim dimenzijama mekdonaldizacije – učinkovitost, isplativost, predvidljivost, kontrola – analizirali smo slučajeve Couchsurfinga, Weba 2.0 i eko-sela. Ti primjeri ukazuju na postojanje svijesti o racionalizacijskom procesu te na mogućnost kolekivnog djelovanja u cilju njegove reverzibilnosti. Ipak, oni ne dovode u pitanje sam proces racionalizacije i tendenciju njegovog neumoljivog širenja.
Max Weber argued that Western society is characterized by a tendency towards
extreme rationalization. Having been defined as a process of progressive
intellectualization, rationalization was supposed ...to be evident in all
aspects of social life. However, Weber advocated that this process was
nowhere more conspicuous than in music, and he applied the “rationalization
thesis” on the analysis of all music aspects - melody, harmony, polyphony,
tuning and scale systems, instrument technology. Even thought the fragmentary
drafts of Weber’s study on music (which originated in the 1910 to 1913
period) were published in 1921, the study has been scarcely discussed by both
musicologists and sociologists. In this study, Weber pointed to the process
of rationalization as being obvious in composers’ ability to use
progressively complex musical agents, which led to the enhancing of human
reason and to the increasing abundance of musical language. Furthermore, he
explicated the rationalization process as a means in the fight against
certain irrational “threats” that could stop music development. In this
dissertation I survey Weber’s “rationalization thesis” as an amalgam of the
influences of both sociology and musicology, and I focus on the elements that
indicate the presence of the evolutionist paradigm (which was characteristic
for the 19thcentury musicology) and the ways of its incorporation in author’s
socio-musical theory. Firstly, I point to the pertinent questions considering
the very paradigm of evolutionism in the natural science discourses, as well
as in the discourses on music. Then, I analyze the formation of the
evolutionistic model in Weber’s sociology of music by presenting the model as
a consequence of both evolutionistic and historical influences. Although
Weber is regularly discussed as an opponent of the evolutionistic tendencies
in sociology, I show how the evolutionistic paradigm seems to be one of the
relevant theoretical backgrounds when the analysis of Weber’s study on music
is discussed. Finally, I conclude the paper with some observations on
possible implications of Weber’s analysis.
Maks Veber je smatrao da je zapadno društvo karakteristično po tendenciji ka
ekstremnoj racionalizaciji. Definisana kao proces progresivne
intelektualizacije, racionalizacija je smatrana očiglednom u svim aspektima
društvenog života. Međutim, Veber je tvrdio da je ovaj proces najočigledniji
u muzici, te je „tezu o racionalizaciji” primenio na sve aspekte muzike -
melodiju, harmoniju, polifoniju, sisteme štimovanja i lestvica, kao i
instrumentalnu tehnologiju. Iako su fragmenti Veberove studije o muzici
(započete u periodu između 1910. i 1913. godine) objavljeni 1921. godine,
studiju retko razmatraju i muzikolozi i sociolozi. U ovoj studiji, Veber je
ukazao na postojanje procesa racionalizacije u sposobnosti kompozitora da
upotrebljavaju sve kompleksnija muzička sredstva, što je vodilo unapređenju
ljudskog uma i sve većem bogaćenju muzičkog jezika. Nadalje, on je objasnio
proces racionalizacije kao sredstvo u borbi protiv izvesnih iracionalnih
„pretnji” koje bi mogle da zaustave razvoj muzike. U ovoj disertaciji
analiziram Veberovu „tezu o racionalizaciji” kao amalgam socioloških i
muzikoloških uticaja, te posebno izdvajam elemente koji ukazuju na prisustvo
i načine inkorporiranja evolucionističke paradigme (karakteristične za
muzikološki diskurs 19. veka) u autorovu sociološkomuzičku teoriju. Najpre
ukazujem na važna pitanja koja se tiču same paradigme evolucionizma, kako u
diskursima prirodnih nauka, tako i u diskursima o muzici. Potom se fokusiram
na formiranje evolucionističkog modela u Veberovoj sociologiji muzike tako
što predstavljam model kao posledicu kombinacije evolucionističkog i
istoricističkog uticaja. Premda se o Veberu redovno diskutuje kao o
protivniku evolucionističkih tendencija u sociologiji, ja ovde pokazujem da
se paradigma evolucionizma pokazuje kao jedna od značajnijih teorijskih
platformi kada je reč o Veberovoj studiji o muzici. Konačno, rad završavam
izvesnim razmatranjima mogućih implikacija Veberove analize.
PDF
