Karcinom požiralnika je bolezen, katere incidenca po svetu narašča in katere prognoza je praviloma, kljub vsemu doseženemu napredku v onkologiji v zadnjih letih, še vedno slaba. V letu 2010 je bila ...objavljena revidirana, trenutno veljavna TNM klasifikacija za karcinome požiralnika, ki bolje upošteva naravni potek bolezni in biološke značilnosti ploščatoceličnih karcinomov v primerjavi z adenokarcinomi. Pri zdravljenju bolnikov s karcinomom požiralnika ima obsevanje pomembno vlogo, tako v sklopu predoperativnih zdravljenj kot (ob sočasni kemoterapiji) tudi pri neoperativnih načinih zdravljenja.
Rak testisa najčešći je solidni tumor u muškaraca u dobi od 15. do 34. godine. Incidencija raka testisa u svijetu udvostručena je u posljednjih 40 godina. Tumori zametnih stanica čine 95% svih tumora ...testisa, a podijeljeni su u dva osnovna histološka tipa: seminomi i neseminomi. Osobito značenje daje im velik postotak izlječivosti i u diseminiranoj fazi bolesti. Tom je uspjehu najviše pridonijela kemoterapija, ali kirurgija je i dalje neizostavan dio uspješnog liječenja. U znatnog dijela bolesnika danas se nastoji odrediti terapijski minimum kojim se izbjegava niz nuspojava, a dovodi do jednakog uspjeha kao i donedavno agresivniji terapijski pristup. U tekstu koji slijedi iznesene su kliničke upute radi standardizacije dijagnostike, liječenja i praćenja bolesnika s tumorima
zametnih stanica testisa u Republici Hrvatskoj.
Zdravljenje lokalno napredovalega raka danke je izrazito multidisciplinarno in zajema tako lokalno (operacijo in obsevanje) kot tudi sistemsko zdravljenje (kemoterapijo). V primerjavi z operativnim ...zdravljenjem samim, pooperativna radiokemoterapija statistično značilno izboljša lokalno kontrolo in preživetje bolnikov. Nemška randomizirana raziskava je potrdila prednost predoperativne radiokemoterapije pred pooperativnim zdravljenjem v smislu manjše akutne in pozne toksičnosti, boljše lokalne kontrole ter večjega deleža bolnikov z ohranjeno kontinuiteto črevesa. Še vedno pa ostaja nepojasnjena vrsta vprašanj, med katerimi so vloga kratkega predoperativnega obsevanja, vloga pooperativne kemoterapije po neoadjuvantnem zdravljenju, ali lahko tip operacije prilagodimo odgovoru tumorja na predoperativno zdravljenje, ali bi agresivnejše sistemsko zdravljenje izboljšalo izid bolezni in bi se lahko celo izognili zdravljenju z obsevanju. V prispevku je opisana vloga radioterapije v kombiniranem zdravljenju raka danke.
Adenokarcinom prostate najčešća je zloćudna neoplazma u muškaraca u Republici Hrvatskoj. Klinički je često asimptomatski, a najčešće se otkriva na osnovi povišenih vrijednosti PSA u serumu. Odluka o ...liječenju
donosi se na temelju TNM-klasifikacije, gradusne skupine i vrijednosti PSA. Klinički lokalizirana bolest vrlo se uspješno liječi radikalnom prostatektomijom ili radikalnom radioterapijom s hormonskom terapijom ili bez nje. Klinički lokalno uznapredovala bolest najčešće se liječi združenom primjenom radikalne radioterapije i hormonske
terapije. Metastatska bolest godinama se može kontrolirati androgenom deprivacijom, a nakon razvoja kastracijski rezistentne bolesti opravdani su kemoterapija ili dodatni oblici hormonske terapije. U radu su prikazane kliničke upute radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i praćenja bolesnika s rakom prostate u Republici Hrvatskoj.
Melanom je zloćudni tumor pigmentnih stanica kože i sluznica te je jedan od najagresivnijih tumora u čovjeka sa specifičnim biološkim ponašanjem. Uz kiruršku terapiju, kemoterapiju te ciljanu i ...imunoterapiju, svoje mjesto u liječenju melanoma ima i radioterapija gdje je posebno važno istaknuti ulogu radiokirurgije u liječenju metastaza, osobito čestih moždanih metastaza. Ovisno o stadiju bolesti, radioterapija se može primijeniti kao primaran način liječenja, kao adjuvantna radioterapija melanoma ili adjuvantna radioterapija regionalnih limfnih čvorova te kao palijativna radioterapija kod inoperabilnih pacijenata. Budući da su rana dijagnostika i pravovremeno liječenje od neprocjenjive važnosti za bolesnika, prijeko je potreban timski pristup svih liječnika i zdravstvenih djelatnika koji sudjeluju u dijagnostici, terapiji i praćenju bolesnika. Radiološki tehnolog igra važnu ulogu, kako u dijagnostici, tako i u terapiji oboljelih od melanoma te se očekuje odgovoran i kvalitetan pristup u svakoj fazi susreta s pacijentom.
Moderne metode radioterapije Cmrečak, Franjo; Andrašek, Iva; Solak-Mekić, Meliha ...
Libri Oncologici,
01/2020, Volume:
47, Issue:
2-3
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Cilj ovog preglednog rada je prikazati nove sofisticirane metode radioterapije koje su se razvile zahvaljujući napretku tehnologije unazad par desetljeća. Osvrnut ćemo se na njihove prednosti i ...nedostatke, važnost slikovne obrade, preciznog konturiranja, planiranja radioterapije i kontrole pozicije pacijenta tijekom radioterapije. Prijelaz s konvencionalne dvodimenzionalne na konformalnu trodimenzionalnu radioterapiju je omogućio konturiranje ciljnog volumena i organa od rizika te praćenje isporučene radioterapijske doze. Daljnjom željom za još većom preciznošću i poštedom zdravih tkiva razvile su se još naprednije tehnike poput radioterapije snopovima promjenjivog intenziteta (IMRT) i volumetrijski modulirane lučne terapije (VMAT) koje imaju mogućnost moduliranja intenziteta snopa. Kvalitetna slikovna dijagnostika je neizostavan dio moderne radioterapije. Radioterapija vođena slikom (IGRT) i adaptivna radioterapija omogućuju isporuku visokopreciznog zračenja na ciljni volumen i poštedu organa od rizika korigiranjem interfrakcionarnih i intrafrakcionarnih varijacija. Gating tehnika i tracking tehnika su korisne kod pomičnih tumora tijekom ciklusa disanja. Stereotaktička ablativna radioterapija (SABR) je tehnika koja koristi visokokonformalno, visokodozno hipofrakcionirano zračenje u liječenju malih tumora. U nekim indikacijama, kao npr. liječenje karcinoma nemalih stanica pluća ranog stadija, ova metoda može zamijeniti kirurški zahvat. Važan je terapijski modalitet u liječenju oligometastatske bolesti. U ovom radu će biti govora i o protonskoj terapiji i njenim jedinstvenim fizikalnim svojstvima.
Značajan napredak u ranom otkrivanju i kvalitetnije liječenje oboljelih rezultirali su činjenicom da u najrazvijenijim zemljama gotovo 90% žena s dijagnozom raka dojke preživi duže od 5 godina nakon ...dijagnoze i liječenja. Kod jedne od dvadeset žena oboljelih od raka dojke unutar 10 godina od postavljanja dijagnoze razvit će se novi primarni tumor čije sijelo nije dojka. Mutacije gena BRCA 1 i 2, RAD51C, MMR, p53, CDKN2A te 113insArg povezuju se s povećanim rizikom od razvoja raka dojke i drugih zloćudnih tumora. Čini se da i modalitet liječenja utječe na povećanje rizika od razvoja novoga zloćudnog tumora. Tako je nakon radioterapije primijećen povećan rizik za tkiva koja primaju višu dozu zračenja, osobito kod mlađih bolesnica, desetak godina nakon zračenja. Nađena je povećana incidencija leukemije i mijelodisplastičnog sindroma nakon liječenja kemoterapijom u odnosu na opću populaciju, ali smanjen rizik od razvoja zloćudnih tumora ostalih sijela. Odranije poznat povećan rizik od razvoja raka endometrija nakon hormonske terapije tamoksifenom potvrđen je i u novijim studijama. Mehanizam nastanka novih primarnih zloćudnih tumora nije potpuno razjašnjen. Koliki udio u tome imaju zajednički nasljedni čimbenici, mogući zajednički okolišni rizični čimbenici ili neželjene nuspojave specifičnog onkološkog liječenja tek se treba otkriti.
Rak rektum predstavlja značajan javnozdravstveni problem, zbog brojnosti pacijenata i nedoumica oko optimalnog slijeda raznih vidova liječenja. Na temelju rezultata brojnih studija neoadjuvantna ...kemoradioterapija se u zadnje vrijeme pretpostavlja u liječenju lokaliziranih tumora, izuzev najranijih stadija. Takvim multimodalnim pristu pommože se postići značajna regresija tumora uz prihvatljive popratne pojave, čime su kasniji kirurški postupci olakšani ili ih se čak može izbjeći u izabranih pacijenata.
U ovom preglednom članku se podrobno iznose i raspravljaju najnoviji podaci o liječenju raka rektuma i ideje o očekivanim budućim istraživanjima.
Rektum i analni kanal čine završni dio debelog crijeva i dugi ukupno od 15 do 20 cm, pri svom se završetku prošireni i formira se ampula rektuma. Simptomi karcinoma rektuma nisu specifični te se ...često pripisuju drugim bolestima, zbog čega se velik broj pacijenata javlja na liječnički pregled tek kad je bolest u uznapredovalom stadiju. Liječenje kao i potrebe za zdravstvenom njegom ovise o stadiju u kojem je karcinom otkriven, općem stanju zdravlja pacijenta te u bitnom obimu o željama pacijenta. Prema algoritmu liječenja moguće je kirurško liječenje, kemoterapija i radioterapija. Radioterapija metoda je liječenja bolesti uporabom ionizacijskog zračenja. Cilj radioterapije može biti izlječenje, smanjenje volumena tumora na veličinu koja omogućana kirurško liječenje, te umanjenje tegoba u tijeku palijativne skrbi. Radioterapija uz tumorske stanice oštećuje i zdrave stanice te se zbog toga primjenjuje frakcionirano. Postupak radioterapije traje nekoliko minuta i primjenjuje se tijekom od pet dana u tjednu nakon čega slijede dva dana pauze (obično vikendom) kako bi se zdravim stanicama oštećenim tjekom postupka omogućio oporavak. Pacijenti često opisuju da tjekom postupka radioterapije ne osjećaju nikakve simptome, a vrlo rietko navode postojanje trnaca lakog obima ili povečanje topline tijela. Radioterapija karcinoma rektuma provodi se tijekom pet do šest tjedana i ovisno o protokolu kombinira se s kemoterapijom, i to prvi i zadnji tjedan. Sestrinski problemi i dijagnoze koji se javljaju kod pacijenata na radioterapiji jesu: bol, anksioznost, depresija, strah vezan uz tijek i ishod liječenja, neupućenost u način održavanja higijene, smanjen unos hrane, mučnina, proljev, umor i pospanost, crvenilo i oštećenje kože perianalno uz povećava rizik od nastanka infekcije. Medicinska sestra/tehničar treba prepoznati nastanak neželjenih problema koji mogu nastati tijekom radioterapije i upoznati pacijenta s istima kako bi pacijent zatražio dodatnu pomoć čim primjeti nastanak neželjenih simptoma. Primjerice, pacijenti često osjećaju bol, a pomoć zatraže tek kad ona postane neizdrživa. Jedna od čestih je zabluda uvjerenje pacijenata da se ne smiju kupati tijekom liječenja radioterapijom zbog kožnih promjena. Nadalje, česte su nepoznanice o načinu i vrsti prehrane, posebice ako je pacijent nedavno kirurški liječen. Upotrebom formalnih i neformalnih metoda pacijente treba educirati i pripremiti o mogućem nastanku nepozatih simptoma kako bi se umanjio strah i anksioznost te maksimalno olakšao boravak pacijenta u bolnici.
Cilj:
Ispitati dozimetrijske trendove na organe od rizika i akutnu toksičnost u
pacijenata s karcinomom pluća nemalih stanica liječenih trodimenzionalnom
konformalnom kemoradioterapijom u jednom ...onkološkom centru.
Metode:
Ovo je retrospektivna studija provedena na Klinici za onkologiju i
radioterapiju KBC-a Split. Prikupljeni su podatci oboljelih od lokalno
uznapredovalog nesitnostaničnog karcinoma pluća liječenih trodimenzionalnom
konformalnom radioterapijom od 2011. godine do početka 2019. godine.
Prikupljeni su podatci pacijenata koji su se zračili primarno, adjuvantno i/ili
neoadjuvantno. Uključeni pacijenti primili su najmanje jedan ciklus
kemoterapije. Ciljni volumeni i organi od rizika ocrtani su prema
radioterapijskim smjernicama.
Rezultati:
Medijan doze na “planing treatment volume” bio je 56 Gy. Najčešća
akutna radijacijska toksičnost bila je akutni ezofagitis. Nije zabilježen
nijedan slučaj akutnog radijacijskog pneumonitisa. Nije pokazana korelacija
između prekoračenja doze na zadane volumene organa od rizika i toksičnosti
istih, te smo ukazali na trend poboljšanja dozimetrijskih rezultata kroz godine
liječenja. Zaključak: Toksičnost
liječenja 3D KRT-om lokalno uznapredovalog raka pluća u Klinici za onkologiju i
radioterapiju KBC-a Split usporediva je s objavljenim rezultatima drugih
svjetskih institucija. S duljim vremenom primjene trodimenzionalne konformalne
radioterapije u kliničkoj praksi postiže se optimalna raspodjela doza zračenja
na rizične organe.
AIM
OF THE STUDY: To investigate organs-at-risk toxicity with concomitant chemo
radiotherapy in non-small cell lung cancer patients, and to explore dosimetry
trends for organs-at-risk over the years. To investigate the rates of acute
toxicities and to compare the results with the worldwide literature.
SUBJECTS
AND METHODS: This is a retrospective study conducted at the Department of
Oncology and Radiotherapy at University Hospital of Split. Data were collected
from patients with locally advanced non-small cell lung cancer treated with
three-dimensional conformal chemo radiotherapy from 2011 to early 2019. Data
were collected from patients who were treated with primary, adjuvant, and/or
neoadjuvant radiotherapy. The patients received at least one cycle of
chemotherapy. The target volumes and organs of risk were delineated according
to radiotherapy guidelines.
RESULTS:
The median dose on planning treatment volume was 56 Gy. The most common acute
radiation toxicity was radiation esophagitis. No cases of acute radiation
pneumonitis were noted. No correlation has been noted between dose override on
organs-at-risk volumes and toxicity, and we have shown a trend of improved
dosimetry results through the years.
CONCLUSION:
The toxicity of treatment with 3D conformal radiotherapy for locally advanced
lung cancer at the Department of Oncology and Radiotherapy at University
Hospital of Split is comparable to the published results of other worldwide
institutions. With longer use of 3D conformal radiotherapy we have seen
improved dosimetry results over the years.
PDF
