Apskopalni učinak je fenomen koji opisuje sustavni antitumorski odgovor koji može nastati kao rezultat lokalizirane radioterapije. Premda su sporadični slučajevi prijavljivani još od 1960-tih godina, ...njihov je broj značajno porastao u eri imunoterapije. Čini se da imunoterapija stimulira imunogenične učinke radioterapije, pojačavajući na taj način sistemski antitumorski odgovor. Iako je kombinacija radioterapije i imunoterapije obećavajuća strategija u liječenju metastatskih tumora, još uvijek nemamo odgovore na brojna pitanja vezana za optimalni protokol liječenja. Sve veći broj istraživanja koja su u tijeku vjerojatno će dati odgovore ta neriješena pitanja, što će omogućiti korištenje ove strategije u sustavnom liječenju raka.
Radioterapija megavoltnim snopovima fotona linearnog akceleratora oblik je lokalnog onkološkog liječenja.
Njezin je cilj predati propisanu apsorbiranu dozu ciljnom volumenu, uz što nižu dozu okolnomu ...zdravom tkivu. Proces se sastoji od niza koraka u kojima sudjeluje tim stručnjaka iz različitih područja. Veliki broj postupaka i ljudi uključenih u radioterapijski proces, nepouzdanosti uređaja te pomaci bolesnika i unutrašnjih
organa tijekom terapije mogu uzrokovati odstupanja između planirane i stvarne raspodjele doze. U ovom radu procijenili smo utjecaj pogreške položaja bolesnika tijekom terapije na raspodjelu doze, te na veličine koje služe za procjenu kvalitete plana.
Pogreške u položaju bolesnika ispitane su u skupini od 35 bolesnika. Te smo pogreške simulirali na pet bolesnika, koristeći se 3D programom za planiranje XiO (CMS Inc., St. Louis, MO, Elekta). Ispitali smo razlike u raspodjeli doze između planiranog i stvarnog položaja. Dodatno, utjecaj pogrešaka na odabir plana zračenja provjerili smo analizirajući promjene u dozno-volumnom histogramu (DVH), pokrivenost planiranog volumena (engl. PTV conformity index, CIPTV) i jednoličnost raspodjele doze u ciljnom volumenu
(engl. homogeneity index, HI).
Simulacije pokazuju da promjene u položaju bolesnika mogu uzrokovati značajne razlike između planirane i stvarne raspodjele doze. Kod nekih bolesnika ako se ne korigiraju pogreške, CIPTV postaje manji od 97 %
što znači da plan više nije prihvatljiv za zračenje. Iznenađuje da HI nije ovisan o pomacima bolesnika kao CIPTV.
Rezultati pokazuju potrebu za smanjenjem pogrešaka, što se može postići provođenjem kontrole kvalitete u radioterapiji.
Radioterapija predstavlja važan terapijski modalitet u liječenju svih stadija karcinoma prostate. U ovom radu usporedili smo dvije radioterapijske tehnike koje se primjenjuju u liječenju karcinoma ...prostate VMAT (eng. Volumetric Modulated Arc Therapy) i 3D CRT (eng. 3D Conformal Radiation Therapy).
Za usporedbu radioterapijskih tehnika koristili smo dozno- volumne histograme (DVH) za oba radioterapijska plana (VMAT i 3D CRT) kroz tri prikaza slučajeva s kojima se najčešće susrećemo u svakodnevnom radu te predstavljaju svojevrsni izazov u isporuci kurativne doze na ciljani volumen. 3D CRT radioterapijski planovi izrađeni su samo za potrebe ove analize. Sve navedene tehnike zadovoljavaju kriterije radioterapijskog plana propisane od strane liječnika.
VMAT tehnika omogućuje bolju zaštićenost organa od rizika u usporedbi s 3D CRT, bez kompromitacije pokrivenosti PTV-a. Isto tako, pokazala je veću osjetljivost na promjene u volumenu organa od rizika (eng. OAR), odnosno promjene u volumenu OAR-a (rektum) značajno utječu na smanjenje pokrivenosti PTV-a propisanom dozom u usporedbi s 3D CRT tehnikom. VMAT se pokazala kao tehnika izbora kada OAR (mjehur) priliježe na zračeno područje ili je u njegovoj neposrednoj blizini.
Iz prikazanog se može zaključiti kako je radioterapija karcinoma prostate kompleksan modalitet liječenja. Uvođenje novih radioterapijskih tehnika u svakodnevnu kliničku praksu donosi određene prednosti u usporedbi s konvencionalnim radioterapijskim tehnikama, ali i podrazumijeva svakodnevnu primjenu sofisticiranih slikovnih metoda te aktivnu multidisciplinarnu suradnju kako bi ishod liječenja za pacijenta bio što povoljniji.
Radioterapija je temelj liječenja raka prostate. Radioterapija je zadnjih godina značajno napredovala što je
omogućilo njenu preciznost. Radioterapija zahtjeva točnu isporuku radioterapijske doze na ...tumor uz maksimalnu poštedu
okolnog zdravog tkiva. Konvencionalna radioterapija se bazira na slikama kompjuterizirane tomografije (CT) za sve faze
radioterapijskog procesa, iako su slike CT-a slabe rezolucije za prikaz mekih tkiva. Danas je naša sposobnost da još više
podižemo radioterapijsku dozu limitirana nedovoljnom jasnoćom CT slika. Magnetska rezonanca (MR) za razliku od CT-a
ima odličan kontrast za meka tkiva zdjelice te odlično oslikava prostatu i zdjelične strukture. Mnoge su prednosti uključenja
MR u radioterapijski proces raka prostate. MR omogućava pravu adaptivnu radioterapiju na osnovi MR slika uzetih prije,
tijekom i nakon radioterapije. Omogućuje eksalaciju doze na intraprostatičke tumorske strukture. Napredak tehnike je omogućio
integraciju snažnog magnetskog polja MR-a i visokoenergetskih X-zraka linearnog akceleratora u jedan jedinstveni
uređaj - MRI-linac. Dva su MR-linac komercijalna sustava dostupna na tržištu, a u svijetu ima instalirano preko 100 ovakvih
uređaja. U ovom preglednom članku razmatramo razvoj slikovnog vođenja u radioterapiji, trenutno stanje magnetom vođene
radioterapije raka prostate, kao i izazove u primjeni ove inovativne metode.
Radioterapija je neizostavan oblik liječenja raka prostate i ima ulogu u svim fazama bolesti. Zadnjeg desetljeća
napreci u tehnologiji i radiobiologiji su preobrazili radioterapiju raka prostate te ...omogućili eskalaciju doze i hipofrakcioniranje.
Nadalje, integracija magnetske rezonance i povećana fizikalna preciznost isporuke radioterapije omogućila je
ciljanje intraprostatičkih tumora. Mnoge studije pokazuju da je ultra hipofrakcioniranje obećavajući koncept liječenja, iako
postoje mnoge nejasnoće o pravom alfa-beta omjeru raka prostate te posljedičnom stvarnom terapijskom benefitu hipofrakcioniranja.
Recentno objavljena studija ukazala je na korist elektivne radioterapije zdjeličnih limfnih čvorova u bolesnika sa
visokorizičnim rakom prostate. Nadalje, u tijeku su studije koje će ocijeniti valjanost daljnje intraprostatičke eskalacije doze.
Moderno molekularno oslikavanje donosi veliku promjenu u načinu kako shvaćamo i liječimo rak prostate. U ovom preglednom
članku kritički smo analizirali literaturu i dali smjernice za svakodnevnu radioterapijsku kliničku praksu.
Strategija liječenja bolesnika s adenokarcinomom prostate ovisi o procjeni proširenosti bolesti, procjeni rizika od povratka bolesti, dobi, očekivanom trajanju života, komorbiditetima, afinitetima i ...načinu života. Jedan od standardnih terapijskih modaliteta jest i hormonska terapija. Hormonska terapija raka prostate zapravo je terapija koja suprimira androgen (AST) ili koja terapija deprivira androgen (ADT). Njezinom primjenom dolazi do sniženja razine androgena u krvi, a kako su stanice adenokarcinoma najvećim dijelom (³80%) hormonski ovisne o androgenima, prestanak stimulacije stanica raka androgenima dovodi do njihove apoptoze, usporava se rast tumora i smanjuje se njegova veličina. Stoga se ta vrsta terapije rabi u liječenju karcinoma prostate. Hormonska terapija indicirana je kao prvi terapijski modalitet kod nalaza metastatske bolesti. U slučaju primjene radioterapije na prostatu zahvaćenu rakom s kurativnom namjerom (kod nemetastatske bolesti) preporučuje se primjena terapije koja deprivira androgen u bolesnika sa srednjim i visokim rizikom od povratka bolesti prije, za vrijeme i poslije radioterapije u trajanju od 6 mjeseci ili 2–3 godine ovisno o procijenjenom riziku od povratka bolesti. U vezi s primjenom terapije koja deprivira androgen, a koja se može primijeniti na više načina i u više kombinacija, za određene kliničke situacije ne postoje konačne preporuke. Razloga je više: premalen broj odgovarajućih kliničkih studija, heterogenost bolesnika u studijama što otežava interpretaciju podataka te nekonzistentni rezultati. Također, kako novije dijagnostičke metode i postupci omogućavaju ranije otkrivanje raka prostate, a ranije i sve uspješnije liječenje produžava život bolesnika s metastatskom bolešću, rezultati »ranijih« kliničkih studija mogu gubiti na aktualnosti. Isto tako, sa sve dužim preživljenjem bolesnika sve važnija postaje kvaliteta života, odnosno nuspojave liječenja, kao i procjena koristi u odnosu prema štetnosti same terapije. Cilj je prikaza da upozori na novije spoznaje, kao i na moguće dileme o mjestu i primjeni terapije koja deprivira androgen.
Uvod: Mukozitis je upalna promjena sluznice koja može zahvatiti cijeli probavni trakt izazivajući bol, ulceracije u ustima, nadimanje, povraćanje, proljev i poremećaje peristaltike. Nastaje zbog ...citotoksičnog učinka medikamenata i/ili kao posljedica zračenja. Mukozitis je faktor rizika za povećanje incidencije lokalnih i
sustavnih infekcija, smanjuje stupanj kvalitete života te je ograničavajući čimbenik u doziranju zračenja i provođenju kemoterapije. Svrha je članka utvrditi učestalost mukozitisa i njegov utjecaj na kvalitetu života pacijenata liječenih u Klinici za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Podatci su dobiveni izradom originalnog anonimnog anketnog upitnika koji se sastojao od 14 pitanja o prisutnosti simptoma mukozitisa. Ispitanici su anketirani između 20. 12. 2015. i 30. 4. 2016 godine. Upitnik je ispunilo 306 ispitanika koji su u tome razdoblju primali kemoterapiju i/ili radioterapiju.
Rezultati: Iznalazi se da je 23,2% ispitanika imalo bolno i/ili otežano gutanje od blagog do ozbiljnog stupnja koje je povezano s terapijom. Nadalje, 43,6% ispitanika s navedenim simptomima liječeno je uporabom analgetika radi smanjenja bolnosti. Bol u grlu navodi 24,8% ispitanika, proljev 26,1% ispitanika, kod 18,6% ispitanika iznalazi se primjesa sluzi i/ili krvi u stolici, a 25,5% ispitanika uzima sredstva za smanjenje rijetkih stolica.
Zaključak: Alimentarni mukozitis je komplikacija kemoterapije i/ili zračenja, koja smanjuje stupanj kvalitete života i to zbog pojačanja boli i otežanog gutanja kad promjene zahvaćaju cirkumferenciju jednjaka i cijeli gastrointestinalni trakt zbog pojave mučnine, povraćanja i proljeva.
Nakon radikalne prostatektomije (RP) više od 60% pacijenata s visokorizičnim patološkim pokazateljima, kao što su visok Gleason score, ekstrakapsularno širenje, pozitivni rubovi, zahvaćeni sjemeni ...mjehurići, razviti će biokemijski relaps, te će zahtijevati daljnji lokalni tretman. Radioterapija na ležište prostate može biti adjuvantna i (salvage) odgođena. Kod karcinoma prostate visokog rizika, radioterapija odmah nakon RP ili adjuvantna radioterapija, može uništiti lokalnu rezidualnu mikroskopsku bolest i povezana je s poboljšanim biokemijskim preživljenjem do progresije bolesti i ukupnim preživljenjem. Malo je istraživanja koja su uspoređivala operirane pacijente koji su proveli zračenje ležišta prostate s pacijentima koji su uz RT primili i neku vrstu hormonske terapije. Neka od njih su pokazala poboljšano preživljenje do progresije bolesti dodatkom hormonske terapije uz SRT , ali učinak na ukupno preživljenje je upitan.
Limfomi su vrlo radiosenzitivni pa je radioterapija (RT) bila prva metoda liječenja koja je omogućavala izliječenje. Ona je i dalje najučinkovitiji pojedinačni modalitet liječenja limfoma. Međutim, ...RT je lokalna terapija i kao jedini oblik liječenja dolazi u obzir ako je moguće sve tumorsko tkivo uključiti u volumen koji će se zračiti. Stoga se danas RT primjenjuje kao primarni modalitet liječenja samo u ranom stadiju nodularne limfocitne predominacije Hodgkinova limfoma i indolentnih ne-Hodgkinovih limfoma. U većine bolesnika RT je dio kombiniranog modaliteta liječenja kao konsolidacija nakon kemoterapijskog liječenja. Kod bolesnika u uznapredovalim stadijima bolesti RT se može primijeniti kao dio planiranog liječenja kada se RT aplicira na mjesta visokog rizika za recidiv te u slučajevima insuficijentnog odgovora na kemoterapiju. U protekla dva desetljeća tehnike zračenja su se promijenile te omogućavaju značajnije očuvanje rizičnih organa i smanjenje nuspojava. Iako učinkovita, RT je zanemaren modalitet liječenja zbog dostupnosti novih lijekova te zbog straha od nuspojava nakon zračenja. Zračenje je učinkovito u svim stadijima i oblicima limfoma. Dostupni podaci o učinkovitosti i nuspojavama RT odnose se na supradijafragmalna polja, zbog toga su potrebna istraživanja o najboljem RT pristupu liječenju bolesnika s infradijafragmalnom prezentacijom limfoma.
PDF
