Zračenje u liječenju raka dojke Mikulandra, Martina; Božina, Iva; Beketić-Orešković, Lidija
Libri Oncologici,
12/2016, Volume:
44, Issue:
2-3
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Radioterapija je koristna u liječenju raka dojke. Smanjuje pojavu lokalnog recidiva i produljuje preživljenje. Studije su pokazale da adjuvantno zračenje nakon poštednog kirurškog zahvata ima iste ...rezultate kao mastektomija i omogućuje primjenu poštedne kirurgije. Kao standardni pristup liječenja prikazani su mehanizmi, indikacije i metode zračenja cijele dojke. Razmatrani su smjerovi i kontroverze istraživanja, hipofrakcioniranje, (primjene većih dnevnih doza u kraćem ukupnom vremenskom razdoblju) i djelomično zračenje dojke, umjesto standardnog poslijeoperacijskog zračenja cijele
dojke. Dodatne molekularne analize biologije tumora dovest će do novih prognostičkih i prediktivnih čimbenika, a time i do dodatne personalizacije u području radioterapije raka dojke.
Liječenje kolorektalnog raka: uvodnik Juretić, Antonio; Fröbe, Ana; Đaković, Nikola ...
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
06/2017
530=44
Journal Article
Open access
Rak debelog crijeva (CRC) jedan je od najčešćih vrsta raka, a također i jedan od najčešćih uzroka smrti kod pacijenata oboljelih od raka u svijetu. Oko 25% novodijagnosticiranih bolesnika s CRC u ...trenutnku postavaljnja dijagnoze već je razvilo metastaze, a 50% svih bolesnika s kolorektalnim karcinomom razviti će metastaze s vremenom kako bolest napreduje. Aktivno onkološko liječenje pacijenata s metastatskim CRC bazira se na fluoropirimidinima (5FU) u kombinaciji s irinotekanom i / ili oksaliplatinom ± monoklonska protutijela (Mab). Razvoj i uvođenje monoklonskih antitijela usmjerenih na faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF; bevacizumab) i receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR; cetuksimab, panitumumab) u bolesnika s divljim tipom K/ N-RAS, u algoritam za liječenje, znatno je poboljšano prosječno preživljavanja (OS) bolesnika s metastatskim rakom debelog crijeva. Kliničko iskustvo, kao i patohistološki i molekularni podatci o biologiji tumora, pokazuju kako je CRC heterogena bolest. Novi pristup u liječenju mCRC treba biti individulano usmjeren na svakog pojedinog pacijenta, tj trebaju biti prilagođeni parametrima pacijenta (dob, klinički status, komorbiditeti) i parametrima tumora: stadiju bolesti, lokaciji tumora i molekularnim obilježljima tumora, te preferenciji pacijenta. Liječenje bolesnika s metastatskim CRC mora se temeljiti na dokazima i biti u skladu sa smjenicama stručnih društava. Uloga multidisciplinarnog tima u odluci o preporuci i provođenju terapije danas je mandatorna.
Kod bolesnika s rakom prostate visokog rizika postoje različite terapijske opcije: radikalna prostatektomija, hormonska terapija, zračenje, združeni pristup, dodatak kemoterapije. Prema rezultatima ...randomiziranih studija optimalni pristup bi bio združena primjena dugotrajne hormonske terapije i zračenja. Ukoliko tehničke mogućnosti dozvoljavaju, trebalo bi korisititi zračenje visokim dozama, hipofrakcioniranje, slikom vođenu radioterapiju, simultano integrirano povećanje doze na dominantnu intraprostatičnu leziju te primjenom brahiterapije velike brzine doze u kombi naciji s vanjskim zračenjem.
Radijacijski proktitis označava upalu i oštećenje donjih dijelova debelog crijeva koji nastaju nakon izlaganja rendgenskom zračenju ili drugim ionizirajućim zračenjima u sklopu radijacijske terapije ...zloćudnih tumora zdjelice. Studije pokazuju da se u 50-70 % bolesnika razvija akutno, a u 5-11 % kronično oštećenje gastrointestinalnog sustava. Mehanizam ozljede uključuje izravno oštećenje molekule DNA te stvaranje slobodnih radikala kisika koji oštećuju mukozu, submukozu i mišićni sloj te na kraju seroznu ovojnicu crijeva. U ovom članku prikazujemo bolesnika kod kojeg je 2,5 godine nakon provedenog zračenja zbog karcinoma prostate došlo do razvoja hemoragičnog radijacijskog proktitisa praćenog masivnim krvarenjem i razvojem hemoragičnog šoka. Iako ne postoji standardni protokol liječenja, postoje određene terapijske mogućnosti koje se danas koriste u liječenju hemoragičnog radijacijskog proktitisa, a uključuju primjenu protuupalnih lijekova i antioksidansa, traneksamične kiseline, lokalnu primjenu formalina, kortikosteroida u obliku klizmi, argon plazma koagulaciju, radiofrekventnu ablaciju, hiperbarični kisik te kirurški zahvat. Na temelju prikazanog bolesnika postavlja se pitanje kirurškog liječenja i krajnje potrebe za takvom terapijom.
Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH) je endokrinološki poremećaj koji nastaje kada postoji kontinuirano lučenje antidiuretskog hormona (ADH) u odsutnosti odgovarajuće ...osmotske stimulacije. Najčešći uzrok SIADH u kliničkoj praksi su tumori ili primjena lijekova (diuretici, antidepresivi, antipsihotici…). Sekundarna adrenalna insuficijencija je uzrokovana nedovoljnom produkcijom adrenokortikotropnog hormona i posljedično kortizola. U stanju hipokortizolizma gubi se inhibitorni utjecaj kortizola na lučenje ADH te posljedično dolazi do pojačanog lučenja ADH što u svojoj osnovi imitira SIADH. Oba entiteta se prezentiraju euvolumnom hiponatremijom, ali njezin pravi uzrok može biti pogrešno dijagnosticiran što u konačnici može rezultirati neadekvatnim liječenjem i lošim ishodom. Naš prikaz slučaja je o pedesetsedmogodišnjem muškarcu koji je liječen kemoradioterapijom zbog hematološkog maligniteta u području orofarinksa. a koji se u više navrata prezentirao teškom hiponatremijom s prijetećim smrtnim ishodom. Uzimajući u obzir onkološku bolest, pacijentu je kao uzrok hiponatremije postavljena dijagnoza SIADH te je liječen hipertoničnim otopinama NaCl i restrikcijom unosa tekućine. Bolesniku je nedugo zatim dijagnosticirana COVID-19 infekcija te je po tadašnjem protokolu, među ostalim, započeto liječenje glukokortikoidima. Uz ovu terapiju došlo je do korekcije vrijednosti serumskog natrija pa je kao uzrok hiponatremije potvrđena, do tada neprepoznata, sekundarna adrenalna insuficijencija. Iako je SIADH najčešći uzrok euvolumne hiponatremije u bolesnika s malignom bolešću, treba imati na umu da je SIADH ipak dijagnoza isključivanja. Svakako je potrebno prethodno isključiti hipotireozu i sekundarnu adrenalnu insuficijenciju kao moguće uzroke. Sekundarna adrenalna insuficijencija nalikuje SIADH po kliničkoj prezentaciji, ali liječenje i ishodi ova dva stanja su različiti. Adrenalnu rezervu potrebno je evaluirati kod bolesnika s malignom bolešću, naročito ukoliko su liječeni nekom od terapijskih opcija koja povećava rizik nastanka adrenalne isuficijencije (kemoterapija, zračenje vrata ili baze lubanje, imunoterapija). Ako su ovim bolesnicima iz nekog razloga u terapiju uvedeni kortikosteroidi, ukoliko se javi potreba za prekidom terapije, dozu kortikosteroida je potrebno postepeno i oprezno reducirati te procijeniti adrenalnu rezervu, naročito ukoliko postoji rizik podležeće, neprepoznate adrenalne insuficijencije. Ovo naročito treba imati na umu ukoliko se radi o bolestima/stanjima koje u svom protokolu liječenja uključuju primjenu kortikosteroida, kao što je Covid-19 infekcija.
Anti-androgena terapija je temelj liječenja lokaliziranog i uznapredovalog raka prostate. Dolazak nove
generacije lijekova koji inhibiraju androgenu osovinu preobrazila je liječenje bolesnika sa ...uznapredovalim rakom prostate.
Temeljem uspjeha u uznapredovaloj bolesti, u tijeku su napori da se nova generacija anti-androgenih lijekova inkorporira u
liječenje lokalizirane bolesti. Visokorizičan rak prostate predstavlja najagresivniji oblik lokalizirane bolesti sa značajnim metastatskim
potencijalom. Za očekivati je da će u ovom stadiju utjecaj novih terapija biti preobražavajući. Lokalizirani visokorizični
rak prostate se liječi multidisciplinarno. Tu su kombinacije lokalnog liječenja i sustavne terapije postepeno popravljale
ishode liječenja i omogućavale priliku za izliječenje. Zadnji napor predstavlja usvajanje novih anti-androgenih terapija. U
ovom preglednom članku razmatramo kliničke dokaze za upotrebu nove generacije anti-adrogene terapije u bolesnika sa
lokaliziranim visokorizičnim rakom prostate i dajemo pregled zadnjih strategija za personalizaciju liječenja.
Primarni maligni tumori traheje su iznimno rijetki s incidencijom manjom od dva slučaja na milijun stanovnika u jednoj godini, a adenoidni cistični karcinom čini samo deset posto. Osamdeset posto ...svih tumora traheje je maligno. Dijagnoza se obično postavlja kasno, jer su početni simptomi slični astmi. Ponekad je klinička slika dramatična kada dođe do opstrukcije dišnog puta i potrebe za hitnom rekanalizacijom. Dijagnoza se potvrđuje kompjutorskom tomografijom prsišta ili magnetnom rezonancom. Definitivno liječenje je resekcija tumora sama ili uz adjuvantnu radioterapiju, ili radioterapija sama. Radikalna resekcija se postiže samo u oko polovice svih slučajeva zbog submukoznog rasta tumora i ograničene duljine resekcije traheje. Uloga adjuvantne radioterapije u slučajevima s negativnim resekcijskim rubom je nejasna, dok svi bolesnici s pozitivnim resekcijskim rubom imaju koristi od adjuvantne radioterapije. Prikazujemo slučaj 43-godišnjeg bolesnika s adenoidnim cističnim karcinomom distalnog dijela traheje koji je liječen bronhoskopskom rekanalizacijom i resekcijom traheje s terminoterminalnom anastomozom.
Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata je rezervirano za lokalno uznapredovalu i metastatsku bolest. Konkomitantna primjena cisplatine uz zračenje još uvijek predstavlja standard liječenja za ...lokalno uznapredovalu bolest, iako imunoradioterapija s cetuximabom predstavlja dobru alternativu sa sličnim rezultatima. Najbolja opcija za liječenje uznapredovale ili metastatske bolesti je polikemoterapija uz dodatak cetuximaba za sve bolesnike u dobrom kliničkom stanju. Mogućnosti druge linije liječenja su vrlo ograničene, najviše zbog lošeg općeg stanja bolesnika. HPV-pozitivni tumori predstavljaju posebnu podgrupu karcinoma pločastih stanica glave i vrata u kojima najvažniju ulogu igra liječenje ciljanom terapijom.
PDF
