roatian patúljak „dwarf“ is derived from Vulgar Latin (or early Dalmato-Romance) *puttus „boy“, or its derivative, *puttilus, *puttulus „small, tiny“.
U radu se iznosi teza da je hrvatska riječ ...patúljak stara posuđenica iz
vulgarnolatinskoga ili ranoga dalmatoromanskoga, te da joj je izvor lat.
puttilus „malen, neznatan”, ili puttus „dječak”.
U radu se iznosi teza da je hrvatska riječ patúljak stara posuđenica iz vulgarnolatinskoga ili ranoga dalmatoromanskoga, te da joj je izvor lat. puttilus „malen, neznatan”, ili puttus „dječak”.
Rad je posvećen etimološkoj analizi romanizama iz semantičkoga polja odjevnih predmeta u čakavskom govoru Boljuna u sjeveroistočnoj Istri. Na temelju dijalektalne građe iz rukopisnoga Rječnika ...boljunskih govora iz pedesetih godina XX. st. Ivana Francetića i vlastitoga terenskoga istraživanja, autorica je obradila romanske posuđenice koje su preko istromletačkog ušle u sjevernočakavske govore Boljuna i Boljunštine. Leksemima kojima se imenuje svakodnevna, pretežno radnička, muška i ženska odjeća, kao na primjer veštȋt, šoprȁbit, velȃda, jakȅta, kamižla, kapȍt, trlĩš, itd., određena je bliža i krajnja etimologija, provjerena je njihova današnja uporaba na terenu, te su osvijetljene semantičke promjene koje su se dogodile na dijakronijskoj i sinkronijskoj osi.
Zastupljenost romanizama u govorima srednjodalmatinskoga priobalja i otoka opširno je i bogato analizirana u dosadašnjim jezikoslovnim istraživanjima. Manje su, i ne baš sustavno, istraženi govori ...unutrašnjega dijela srednje Dalmacije. U radu se opisuju ostatci romanskoga utjecaja na prostorno velikom, a danas slabo naseljenom zabiokovskom arealu. Budući da se jezično posuđivanje najčešće ostvaruje u kategorijama imenica i glagola, posebna se pozornost posvećuje morfološkoj osobitosti pridjeva romanskoga podrijetla kao slabije proučavanoj gramatičkoj kategoriji. Promatrani korpus dobiven je ekscerpiranjem romanizama iz recentnih dijalekatnih leksikografskih djela. Nakon opisa društveno-povijesnoga okvira Zabiokovlja, koji je i doveo do različitih romanskih utjecaja, prikazuje se leksikološka i etimološka obrada pridjeva romanskoga podrijetla te se analiziraju načini adaptacije romanskih pridjevskih posuđenica u govorima Zabiokovlja.
V Alasijevi glosi sacne se ohranja v množinski obliki moškega spola zabeležen zahodnoslovenski krščanski termin *žaken (m.), ge. *-kna 'diakon', ki tako kot hrv. žäkan (m.), gen. -kna, tudi žàkan, ...ge. -kna, predstavlja zgodnji južnoslovanski romanizem z izhodiščem v lat. diaconus.
The author analyses the areal distribution of the Latin etyma from which older Slovenian Latinisms and Romanisms are derived, taking into account both Romance languages and old loanwords in other - ...primarily Slavic - European languages. Based on this analysis, a classification of such loanwords into six types is proposed, with a special focus on those limited to the Southern Slavic language area. The discussion singles out two etyma which are not preserved in the Romance languages but survive only as old loanwords in Slovenian.
Hrvatski pomorski termin romanskog podrijetla s u r g a t i »usidriti se, baciti sidro« bio je predmetom nekoliko etimoloških radova i osvrta. Ovaj članak predstavlja tek uvod u preispitivanje ...aktualne etimologije koju zastupa većina autora (kako za hrv. s u r g a t i i var., tako i za romanske pom glagole surgere/sorgir/surgir i var.). Članak obuhvaća pregled dosadašnjih istraživanja, popis hrvatskih pomorskih termina s osnovom surg- i var. te prikaz srednjovjekovnih i kasnijih potvrda pom termina u tekstovima na talijanskom i srednjovjekovnom latinskom.
Inojezične crte u ozaljskom govoru najčešće se odražavaju u leksiku. Posuđenice nisu ulazile u taj govor izravno iz matičnih jezika, nego posredstvom susjednih hrvatskih govora. Ovdje se navode ...riječi neslavenskoga podrijetla: hungarizmi, germanizmi, talijanizmi i turcizmi, koji svjedoče o naiječnoj dvostrukosti ozaljskoga govora. Prevlast riječi njemačkoga i mađarskoga podrijetla, uz brojne druge kajkavizme, potvrđuje jaču povezanost ozaljskoga govora s kajkavskim dijalektom, a velik broj talijanizama, zajedno s drugim nekajkavskim osobinama, upućuje i na nezaobilazno čakavsko obilježje ozaljskoga idioma.
Svrha ovog rada jest proučiti odnos dvaju istarskih autora iste generacije – Slavka Kalčića i Tomislava Milohanića Slavića – prema romanizmima u njihovu dijalektu te proučiti način na koji ih oni ...upotrebljavaju. Napravljena je zato stilistička i jezična analiza romanizama na ukupno 145 pjesama dvojice autora. Romanizmi dvaju
pjesnika ispitani su s etimološkog i stilističkog stajališta te su svrstani u semantička polja (vremenske prilike, geomorfologija, običaji i institucije, tijelo i osjetila, opažaji i utisci, vrijeme i kalendar, život, brak i obitelj, životinje, poljoprivreda i stočarstvo, osjećaji, radnje i druge) kako bi se rasvijetlila njihova stilska i jezična upotreba, njihovo podrijetlo te kako bi se dobilo perspektivu kojim sferama ljudske djelatnosti pripada većina ispitanih riječi. U Milohanićevim pjesmama pronađen je zamjetan broj romanizama na poziciji rime, kod oba autora uočeni su i neologizmi nastali iz riječi romanskog porijekla. Osim toga, istaknute su najznačajnije jezične posebnosti i retoričke figure (aliteracije, izokolon, anafore, epifore, polisindeton, neologizmi, upotreba talijanskog jezika i dr.) koje autori upotrebljavaju u svojem pisanju.
U radu se obrađuju morfološke prilagodbe glagola romanskoga podrijetla
u mjesnim govorima otoka Ugljana. Posebna pažnja posvećena je adaptaciji glagolskoga vida i tvorbenoj aktivnosti glagola.
PDF
