U članku su etimološki obrađene posuđenice romanskoga podrijetla iz semantičke domene namještaja u govoru Boljuna, s rječničkim potvrdama za čakavske govore Istre, Kvarnera i Dalmacije. Korpus ...romanizama preuzet je iz rukopisne građe Ivana Francetića, čiji je Rječnik boljunskih govora pohranjen pri Sveučilišnoj knjižnici u Puli, te je terenskim istraživanjem građa provjerena na terenu, a obrađenim leksemima utvrđeno je bliže i krajnje podrijetlo prema temeljnim etimološkim priručnicima romanistike.
Cilj je ovoga rada prikazati zastupljenost romanizama u dubašljanskom govoru na otoku Krku na semantičkom području kuhinje te odrediti radi li se o starijem sloju, dakle o dalmatoromanskim leksičkim ...ostacima ili o novijem sloju talijanskih govora, tj. mletačkom, dalmatinskom mletačkom, tršćanskom ili standardnom talijanskom jeziku. Građa je prikupljena terenskim radom, tj. ispitivanjem izvornih govornika. Etimološkom analizom željela se dati jasnija slika razvoja pojedinoga leksema u dubašljanskom govoru znanoga kao romanska posuđenica. I na kraju, radi usporedbe zapisane su varijante pojedinih riječi u drugim govorima na području otoka Krka i Primorja. Ovim se prilogom nastoje bilježiti leksemi koji su na putu nestajanja jer ih postepeno istiskuje i modificira standardni hrvatski jezik, govor novodoseljenih ljudi na to područje te novi oblici života.
Ovim radom izvodimo analizu jezičnih promjena koje su se dogodile u
suvremenom govoru Zadra. Na osnovi novijih teorijskih istraživanja sociolingvistike o jezičnim promjenama i statističke analize ...prikazujemo one čakavske karakteristike koje su se još uvijek zadržale u suvremenom govoru Zadra, te istražujemo koliki je utjecaj susjedne novoštokavštine i standardnog jezika na dijalektalne oblike. Iz
prikupljene građe uzimamo rezultate starije i mlađe generacije, te ih pokušavamo interpretirati prema teorijama o jezičnim promjenama u urbanim i ruralnim dijalektima.
U radu su predstavljeni rezultati analize 1091 romanizma prikupljenog tijekom ALM-ankete obavljene sedamdesetih godina s čakavskim ispitanicima Splita. Nakon što je materijal proveden kroz Miottov ...rječnik dalmatinskomletačkog dijalekta i kroz Vinjine “Jadranske etimologije” proučena je uloga dalmatinskomletačkoga unutar mlađih romanskih slojeva. Izdvojena su gesla čija se etimologija svodi samo na dalmatinskomletački govor. Mada malobrojna, ona su interesantna iz razloga jer ukazuju na neke posebnosti dalmatinskomletačkoga idioma u odnosu na mletački iz Venecije. Te su posebnosti nekada fonetsko-fonološke, nekada morfološke, odnosno semantičke ili leksičke prirode. I dok za neke natuknice iznijeti korpus predstavlja samo nadopunu etimološkog rješenja, za druge poznavanje dalmatinskomletačkoga izvora predstavlja potpuno etimološko rješenje.
Bogata kulturna baština grada Splita svjedoči o dugom povijesnom razvitku najvećega dalmatinskog grada, ne samo spomenicima raditeljstva i umjetnosti nego i drugim svjedočanstvima kulturnoga ...razvitka, među koje spada i lingvističko nasljeđe. U svom prilogu autorice raspravljaju o toponimiji Splita i njegova gradskog područja rasprostranjenog na prirodnom poluotoku, obrađujući nazive mjesta romanskoga podrijetla, a u sklopu opsežnijega istraživačkog projekta. U prvom dijelu priloga iznosi se kratak povijesni pregled razvitka u kojem se romanski jezični utjecaji razmatraju tijekom sva tri osnovna razdoblja: stari vijek, od grčke kolonizacije i rimske urbanizacije, srednji vijek, kada je palača cara Dioklecijana transformirana u grad Split, koji postaje važnom jadranskom autonomnom komunom, i novi vijek, kada romanski utjecaji prodiru kroz četiristoljetnu venecijansku upravu u Dalmaciji. U drugom dijelu rada topografskim se redoslijedom, od zapada prema istoku, navode toponimi romanskoga podrijetla počevši od brda Marjan, koje sa zapada nadvisuje splitski poluotok, sve do rijeke Žrnovnice. Treći dio obrađuje toponime po tipu nastanka, među kojima su u Splitu posebno brojni oni sanktoremski, nastali po imenima brojnih svetaca, zatim antropotoponimi, oblikovani po imenima osoba, fi totoponimi i zootoponimi, koji odražavaju bogatstvo biljnoga i životinjskog svijeta na Splitskom poluotoku, te geotoponimi i petrotoponimi, nastali po prirodnim
osobinama područja.
U radu izdvajamo romanizme iz semantičkoga polja za dom i posjed koje smo prikupili u devet dijalektoloških punktova iz devet jugozapadnih istarskih općina ili gradova. Od istraživana 82 leksema čak ...ih je 48 romanskoga podrijetla (47,5%). Ti se romanizmi mogu podijeliti u nekoliko semantičkih potpolja: 1. stvari uz ognjište (od 17 leksema, 5 ih je romanskoga podrijetla – 29,4%); 2. posuđe (od 29 leksema, 15 ih je romanskoga podrijetla – 51,7%); 3. kuhinjska i kućanska pomagala (od 6 leksema, 5 ih je romanskoga podrijetla – 83,3%); 4. pokućstvo i stvari u spavaćoj sobi (od 9 leksema, 9 je romanskoga podrijetla – 100%); 5. kuća i okućnica (od 21 leksema, 11 ih je romanskoga podrijetla – 52,3%).
Zabilježeni romanizmi podjednako su zastupljeni u svim dijalektološkim punktovima i potvrđeni u konzultiranim rječnicima, što nas navodi na zaključak da su i danas u živoj uporabi u čakavskim govorima od Istre do Dalmacije te u mletačkim govorima današnje talijanske pokrajine Venezia Giulija.
U radu se prezentiraju stavovi učenika osnovnih škola u Visu i Komiži prema
njihovu lokalnome govoru, prema talijanskome kao stranome jeziku, razmatraju
se umijeće i sposobnost učenika u uočavanju ...sličnosti između lokalnoga idioma
i talijanskoga jezika te se ispituje kontekst uporabe lokalnoga govora te primjena
kontrastivne analize u sklopu metodologije poučavanja talijanskoga kao stranoga
jezika. Istraživanje u kojemu su korišteni upitnik za četrdesetak učenika, zadatak
prijevoda teksta te intervju s nastavnicama pridonosi osvješćivanju potrebe za korištenjem međujezičnih sličnosti na leksičkoj razini između lokalnih govora otoka
Visa i talijanskoga jezika kao ciljnoga jezika u didaktičke svrhe. Implementacija
rezultata u nastavu i didaktičke materijale može pridonijeti motivaciji učenika, stvaranju osjećaja bliskosti s talijanskim jezikom i kulturom, olakšanomu razumijevanju te u konačnici razvoju leksičke sastavnice jezične kompetencije na talijanskomu kao stranome jeziku te buđenju interesa i sklonosti prema lokalnome idiomu.
Najstarije dubrovačke “tuđinke” Malić, Dragica
Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
02/2006, Volume:
31, Issue:
1
Paper
Open access
Prilog je nastavak leksičkih istraživanja najstarijih dubrovačkih molitvenika, u znanosti poznatih pod nazivima Vatikanski hrvatski molitvenik (oko 1400.) i Akademijin dubrovački molitvenik (sredina ...15. st.). Ovom su prilikom u razmatranje uzete riječi neslavenskoga podrijetla.
