U ovom članku razmatra se odnos između umnog mišljenja i umnog djelovanja, filozofije i politike, u perspektivi u kojoj se taj odnos, ako je pravilno shvaćen, pokazuje kao odlučujući i za proces ...repolitizacije koji se, kako izgleda, nameće kao neodložna obaveza našeg vremena. Nastoji se pokazati da je starogrčko iskustvo razumijevanja filozofije i politike, transformirano u moderni na određen način, mjerodavno i za suvremenu emancipaciju na- šeg umnog života. A u tom sklopu umnog života, pokazuje se da mišljenje uvijek predstavlja i jedan politički čin, a politika, sa svoje strane, uvijek iznosi (i) specifično mišljenje.
This paper discusses the relationship between rational thought and rational action, between philosophy and politics, in a perspective in which this relationship, if properly understood, turns out to be decisive for the repoliticisation process that seems to impose itself as an urgent obligation of our time. It will be shown that the ancient Greek experience of understanding philosophy and politics, transformed in modernity in a certain way, is also relevant to the contemporary emancipation of our rational life. And in this context of rational life, it is shown that thought is always a political act and politics, in turn, always presents specific thought.
Slobodno vrijeme kao fenomen suvremenoga doba pred učenike stavlja prostor odabira aktivnosti kojima će ga upotpuniti. Različiti načini provođenja slobodnoga vremena imaju i različit utjecaj na ...cjelovit dječji razvoj. Iz toga proizlazi i važnost kvalitetnog provođenja slobodnoga vremena, ali i odabira aktivnosti koje će dijete pohađati. Odabrane aktivnosti imaju funkciju odmora i razonode, ali i druge mnogo značajnije funkcije koje se vezuju uz stvaralaštvo i osobni razvoj. Škola kao odgojno-obrazovna ustanova trebala bi ponuditi učenicima različite mogućnosti provođenja slobodnog vremena, koje treba promišljeno planirati kroz školski kurikul od najranije dobi. Analizirajući školske kurikule osnovnih škola, uočava se veliki broj izvannastavnih aktivnosti koje se nude učenicima, ali i nekih drugih. Od posebnoga značaja umjetničke su aktivnosti koje od najranije školske dobi imaju svrhu poticanja razvoja različitih područja umjetničkoga stvaralaštva. Kod njihova planiranja izuzetno je važno ponuditi najšire mogućnosti poticanja plesne, glazbene, likovne i scenske umjetnosti te književnosti i novih medija vodeći se interdisciplinarnim pristupom. S ciljem analize umjetničkih aktivnosti kao oblika provođenja slobodnog vremena osnovnoškolaca, provedeno je empirijsko istraživanje anonimnim anketiranjem među učiteljima razredne nastave Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Rezultati istraživanja, osim što ukazuju na mogućnosti provođenja slobodnog vremena kroz različite umjetničke aktivnosti u razrednoj nastavi, prikazuju i samoprocjene učiteljske kompetentnosti za poticanje učeničkoga umjetničkoga stvaralaštva. Također, utvrđene su i razlike u dobivenim rezultatima s obzirom na veličinu škole s obzirom na broj učenika.
Kurikulum, kao značajni dokument škole, predmet je brojnih istraživanja i rasprava u obrazovno-vaspitnom procesu. Kada govorimo o kurikulumu, nezaobilazno je razjasniti i osvetliti i pojam skrivenog ...kurikuluma. On se definiše kao diskrepancija između onoga što podrazumeva službeni kurikulum i onoga što se odvija u školama. Skriveni kurikulum u znatnoj meri može imati uticaja na kvalitet obrazovanja, jer podrazumeva celokupno okruženje u kojem učenici uče. S obzirom na to da su nastavnici odgovorni za implementaciju kurikuluma, od njih se očekuje da prenesu učenicima sve one vrednosti koje formalnim kurikulumom nisu obuhvaćene. Prenošenje vrednosti najčešće se odvija putem implicitinih poruka, a često ni nastavnici, a ni učenici nisu svesni tih poruka. Implicitna teorija nastavnika predstavlja uverenja i vrednosti nastavnika o tome kako nastavnik percipira učenika, koju teoriju učenja primenjuje i kako percipira detinjstvo. Naime, skriveni kurikulum postaje sastavni deo implicitne teorije nastavnika. U nastavi koja je fokusirana na učenika, nastavnik i dalje ima centralnu ulogu, tako da se može reći da je njegova implicitna teorija integralni deo za ostvarivanje obrazovno-vaspitne prakse. Nalazi prikazanih relevantnih istraživanja potvrđuju tezu da skriveni kurikulum može imati snažniji uticaj u odnosu na službeni kurikulum. U svetlu savremene obrazovne paradigme o celoživotnom učenju, implikacije ovog rada ogledaju se u isticanju uloge nastavnika kao refleksivnog praktičara koji svoju praksu kontinuirano istražuje i preispituje.
Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja navika samovrednovanja postignuća kod učenika srednje škole i uočavanja razlika učenika u navikama samovrednovanja s obzirom na spol i školski uspjeh. ...Istraživanje se provelo školske godine 2018./2019. na uzorku od 61 učenika trećih razreda jedne osječke gimnazije. Provedena je pisana provjera znanja i anketa. U pisanoj provjeri znanja usporedio se očekivan i ostvaren broj bodova radi objektivne prosudbe učeničke sposobnosti samoprocjene postignuća. Subjektivan doživljaj sposobnosti točne samoprocjene postignuća kao i ostale navike samovrednovanja utvrđene su anketom. Provedenim istraživanjem je utvrđen nesklad između ostvarenog i očekivanog uspjeha, kao i nesklad između percipirane i stvarne sposobnosti točne samoprocjene vlastitog uspjeha. Učenici precjenjuju svoj uspjeh i vlastite mogućosti samoprocjene znanja. Također je utvrđeno da postoji svijest o važnosti samovredovanja, ali im nedostaju navike i iskustvo u toj vještini.
S obzirom na brojne dobrobiti glazbe u djetetovu cjelovitom razvoju, glazbeni odgoj sve više postaje imperativ i izazov suvremene odgojno-obrazovne prakse. U skladu s time svaki bi odgojitelj trebao ...posjedovati određene glazbene kompetencije. Cilj ovoga rada jest ispitati glazbene kompetencije studenata diplomskog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Samorefleksijom studenata, putem anketnog upitnika oblikovanog za potrebe ovog istraživanja, ispitane su temeljne, metodičke i glazbeno-stvaralačke kompetencije, kao i njihova praktična primjena u odgojno-obrazovnoj praksi. S ciljem dodatnog unapređenja odgojno-obrazovne prakse prikupljena su stajališta i mišljenja ispitanika o kompetencijama koje bi dodatno željeli usavršiti tijekom diplomskog studija. U istraživanju su sudjelovala 223 ispitanika, studenata redovitog i izvanrednog diplomskog studija RPOO Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Primijenjena je kvantitativna i kvalitativna metoda znanstvenog pedagoškog istraživanja. Zaključeno je da bez obzira na to što ispitanici samorefleksijom visoko procjenjuju svoje temeljne, metodičke i glazbeno-stvaralačke kompetencije, samorefleksija njihovih praktičnih kompetencija, kao i izražena potreba za dodatnim usavršavanjem, ukazuju na to da su ispitanici svjesni potrebe za daljnjim razvojem svojih glazbenih kompetencija.
Dobiveni rezultati istraživanja predstavljaju smjernicu za daljnje unapređenje kvalitete nastave glazbe, kako studenata diplomskog tako i dodiplomskog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U tekstu se razmatra stanje političke teorije u Srbiji u odnosu na postignuti
nivo samorefleksije i profesionalizacije.** Politička teorija se razvija kao poseban
način istraživanja politike koji, ...pored toga što odbija da se disciplinuje,
ima svoje profesionalne standarde argumentacije, pristupe, teorije, junake,
mada ne i ujednačenu metodološku obuku i profesionalni trening. To je pluralizovano
polje istraživanja koje teži da odbaci delegitimišuće i samopozicionirajuće
prakse čiji je cilj da presuđuju, isključuju ili etiketiraju i razvija
standarde opravdanja i kritike. U drugom delu teksta se tvrdi da je politička
teorija u Srbiji daleko od dostizanja ovih standarda. Nije reč o nedostatku radova
iz oblasti, nego o nedostatku samorefleksije postignutog. Postoje dva
razloga ovakvog stanja. Prvi je dosta nesrećna istorija discipline koja se razvijala
najpre u ideološkom okruženju marksizma koji je ostavljao malo prostora
za teoriju, a zatim kroz politički nered i sukobe devedesetih godina koji su
ohrabrivali delegitimišuće prakse i samopozicioniranje, pre nego kritiku i samorefleksiju.
Drugi razlog je neadekvatna institucionalizacija političke nauke
i društvenih nauka uopšte, koja naizgled ostavlja dosta prostora za političku
teoriju, ali ne ostavlja dovoljno prostora za profesionalnu samoidentifikaciju.
PDF
