U svom radu autorica istražuje kakvo je stvarnopravno uređenje glede infrastrukturnih objekata elektroenergetske, telekomunikacijske, plinovodne, naftovodne, vodnogospodarske, kanalizacijske i ...toplovodne infrastrukture koji udovoljavaju slijedećim kriterijima. Prvo, jedinstvena su i nedjeljiva funkcionalna tehničko-tehnološka cjelina sačinjena od cijevi (cjevovoda), vodova i pripadajućih elemenata. Drugo, kao jedinstveni objekt (jedna građevina) izgrađeni su, odnosno prolaze preko velikog broja zemljišnoknjižnih čestica i to na površini zemlje, iznad površine (u zračnom prostoru) i ispod površine zemlje. Treće, zemljišnoknjižne čestice na kojima je izgrađen infrastrukturni objekt, u pravilu, nisu u vlasništvu investitora izgradnje, odnosno vlasnika infrastrukturnog objekta. I konačno, izgradnja infrastrukturnih objekata određena je posebnim zakonom kao društveni, javni, opći, odnosno državni interes.
Autorica zaključuje da toj specifičnoj vrsti stvari opće stvarnopravno uređenje, te propisi iz područja energetike, telekomunikacija, gospodarenja vodama, komunalnog gospodarstva, prostornog uređenja i gradnje nisu normativno dali značaj koji one u praksi imaju.
