V prispevku obravnavamo razlike med terminografijo in leksikografijo ter pojasnjujemo, v čem se terminološki in splošni razlagalni slovarji razlikujejo. Ukvarjamo se s slovarsko obravnavo ...leksemov, ki imajo v matičnih strokah status terminov, hkrati pa so se že uveljavili v besedilih, namenjenih splošnim uporabnikom, in se determinologizirali, pri čemer predstavljamo nekatere težave, s katerimi se zaradi determinologizacije srečujemo pri opisu leksike v splošnih razlagalnih in v terminoloških slovarjih. Opozarjamo tudi na zadrege uporabnikov pri uporabi obeh omenjenih tipov priročnikov.
Predmet istraživanja ovog rada su višečlane jezičke jedinice u funkciji pravnih termina u njemačkom pravnom jeziku. Sa svojom relativno čvrstom strukturom ove višečlane leksičke jedinice nalaze se u ...graničnom području između frazeologije i terminologije i u frazeologiji su poznate kao „frazeološki termini“. Zadatak rada je da utvrdi koje morfosintaksičke klase frazema se pokazuju kao produktivne za tvorbu frazeoloških termina u području jezika prava i kojim metajezičkim sredstvima odabrani opštejezički rječnici njemačkog jezika obilježavaju višečlane leksičke strukture u funkciji stručnih termina.
Ovaj je rad potaknut
problemima s kojima se susrećemo pri definiranju pojedinih jezikoslovnih naziva
u sklopu projekta
Hrvatski mrežni rječnik –
Mrežnik
i studijom Ive Pranjkovića
Vrste
...zavisnosloženih rečenica
te se nalazi na tragu te
studije, ali se u njemu promišljanju podjela zavisnosloženih rečenica dodaje,
te u prvi plan ističe, i terminološki aspekt. U radu se posebno analiziraju ovi
problemi u nazivlju zavisnosloženih rečenica: sastavljeno/nesastavljeno pisanje
nekih naziva; uporaba domaćega i internacionalnoga nazivlja; nazivi za rečenice
u kojima se zavisna surečenica uvrštava na mjesto priložne oznake glavne surečenice:
priložne/adverbne/adverbijalne rečenice
;
nazivi za rečenice u kojima se zavisna surečenica uvrštava na mjesto priložne
oznake načina kojom se izriče usporedba:
poredbene/usporedne/usporedbene
rečenice
te odnos tih rečenica prema načinskim rečenicama;
nazivi za rečenice u kojima se zavisna surečenica uvrštava na mjesto priložne
oznake pogodbe glavne surečenice:
pogodbene/uvjetne/kondicionalne
rečenice
; nazivi
apozicijska/apozitivna
rečenica
te odnos tih rečenica prema atributnim rečenicama.
Analiziraju se i različite definicije naziva
odnosna/relativna rečenica
,
objasnidbena
rečenica
i
dopunska
rečenica
. Cilj je ovoga rada predlaganje podjele
zavisnosloženih rečenica u okviru tradicionalne gramatike, u prvome redu u školskim
gramatikama i udžbenicima, razrješavanje nekih terminoloških dvojba te
poticanje na daljnje promišljanje podjele i nazivlja zavisnosloženih rečenica.
This paper is motivated by
the problems, which the authors encountered while defining some linguistic
terms within the project
Croatian Web Dictionary
–
Mrežnik
as
well as by Ivo Pranjković’s paper
Vrste
zavisnosloženih rečenica
(The Types of Dependent Clauses)
and follows the direction of that paper. The difference is that in addition to giving
an overview of different classifications of dependent sentences the focus of
this paper is on terminology. The paper analyses these problems: inconsistency
in writing of certain terms (as compounds or as two words), the use of terms of
Croatian or international origin, terms for sentences in which the dependent
clause is embedded into the main clause in the place of an apposition, terms
for sentences in which the dependent clause is embedded in the place of an
adverbial modifier:
priložne/adverbne/adverbijalne
rečenice
, terms for sentences in which the dependent
clause is embedded in the place of an adverbial modifier of manner which
expresses comparison:
poredbene/usporedne/usporedbene
rečenice
and their relation to sentences of manner, terms
for sentences in which the subordinate clause is embedded in the place of an
adverbial modifier of condition in the main clause:
pogodbene/uvjetne/kondicionalne rečenice
(conditional sentence); terms
apozicijska/apozitivna
rečenica
(appositive sentence), and their relation to the
attributive clause. Different definitions of the terms
odnosna/relativna rečenica
,
objasnidbena rečenica
,
and
dopunska rečenica
(relative clause, explanatory
clause, embedded clause) are analyzed. The aim of this paper is to suggest a
classification of dependent sentences within the framework of traditional
grammar, primarily for school grammar books and textbooks, to solve some
terminological problems and to encourage further discussion on certain problems
of classification and terminology of dependent sentences.
V jedrnem delu prispevka podajam integralni prevod Slovnice Dionizija Tračana s komentarji zahtevnejših oziroma manj jasnih mest v opombah, v spremni študiji pa pojasnjujem kontekst njenega nastanka, ...predstavljam njene posebnosti in razpravljam o grški slovničarski tradiciji, ki ji sodobno slovničarstvo med drugim dolguje skorajda celotno slovnično izrazje. Ponazoritvi tradicije prevajanja slovničnih izrazov služi tabela, ki ponazarja princip kalkiranja grških terminov v latinščino in dalje latinskih v slovenščino. S tem namenom in z namenom zveste ponazoritve izvornega slovničnega koncepta tudi v prevodu rabim uveljavljeno domače slovnično izrazje. Kadar je uveljavljeni izraz pomensko ali konceptualno oddaljen od izvirnega grškega izraza, tedaj le-tega po principu kalkiranja prevedem s pomensko bolj transparentnim, četudi v slovničarstvu neuveljavljenim ali zastarelim, domačim izrazom, mestoma celo z neologizmom.
Petnaest godina nakon Drugoga libanonskog rata – vođenoga 2006. između Države Izraela i Hezbolaha, militantne šijitske organizacije u Libanonu – analitičari su uglavnom jednodušni u ocjeni kako je ...Izrael u najmanju ruku doživio vojni neuspjeh u tome ratu. Premda danas s višegodišnjim odmakom ocjene ishoda rata nisu više toliko kategoričke i apsolutne, neki od čimbenika koji su utjecali na neuspješnost Izraelskih obrambenih snaga (DF) ipak su se pokazali relevantnima, a njihov odjek prepoznatljiv je i u aktualnoj izraelskoj vojnoj misli. Stoga je u ovome radu istraživački interes usmjeren na dosad nedovoljno proučavan aspekt Drugoga libanonskog rata – jezik. Pritom se tematizira terminologija koju su izraelske vojne snage rabile u ratnim operacijama protiv Hezbolaha. Prema izvješću izraelskoga povjerenstva ustrojenoga nakon završetka rata terminologija uvedena u vojne doktrine netom prije sukoba na više se mjesta izrijekom apostrofira kao jedna od determinanti izraelskoga vojnog neuspjeha. Istraživanjem primarnih izvora te sagledavanjem recentnih reevaluacija učinaka i ishoda rata osvjetljuju se razmjeri posljedica paušalnoga pristupa oblikovanju vojnojezične politike. Podrobnije se problematizira znanstvena težina koju terminologija nosi u jeziku svake struke, a posebice u vojno-obrambenim znanostima.
Fifteen years after the Second Lebanon War – fought in July 2006 between the state of Israel and Hezbollah, a militant Shiite organization in Lebanon – analysts are largely unanimous in assessing that Israel, at the very least, experienced military failure in that war. Today, with years gone by, assessments of the outcome of the war are no longer so categorical and absolute. Some of the factors influencing the failure of the Israeli Defense Forces (IDF) have however proved relevant, and their repercussions are recognizable in current Israeli military thought. Therefore, in this paper, the research interest is focused on a thus far insufficiently studied aspect of the Second Lebanon War – the language. More specifically, the terminology used by Israeli military forces in war operations against Hezbollah is discussed. According to a report by an Israeli commission established after the end of the war, the terminology introduced into military doctrines just prior to the conflict is explicitly emphasized in several places as one of the determinants of Israeli military failure. The research of primary sources and the review of recent re-evaluations of the impact and outcomes of the war shed light on the extent of the consequences of the frivolous approach to the formation of military language policy. The research elaborates on the scholarly weight that terminology carries in the language of every profession, and especially in the defense sciences.
Straipsnyje pateikiama keletas dabarties Švietimo įstatymo projekto analizės faktų, interpretuojamų pagal Lietuvoje vyraujančias edukologijos ir psichologijos mokslų nuostatas. Administraciniai ir ...teisiniai šio įstatymo projekto aspektai neanalizuojami.
Članak se bavi nekim problematičnim primjerima unutar teorijsko-glazbene terminologije u slovenskim udžbenicima. Nakon predstavljanja karakteristika i opće terminološke problematike u slovenskoj ...glazbenoj terminologiji autorica ističe problem sinonimije kao osnovnoga problema u razumijevanju tekstova, kako u starijim, tako i suvremenim glazbenim udžbenicima. Na nekoliko primjera pokazuje se da izostanak jasnoga odvajanja između naziva i pojma može biti zavaravajuć i kontraproduktivan za razumijevanje teksta, a posljedično i za razumijevanje samoga gradiva za učenike.
U radu je prikazana uloga metaforičke terminologije u glazbenome obrazovanju zbog značaja koji u glazbenome doživljaju imaju emocije i pokret. Metaforička glazbena terminologija prati interpretativno ...sazrijevanje učenika: dok pojam skerco na mlađemu uzrastu odgovara šali, na starijemu uzrastu postaje vic na silu ili sve samo ne šala. Na početnome uzrastu za pojedine glazbene termine mogu se upotrebljavati izvanglazbeni verbalni simboli – metafore: puls je Čiča Gliša, dur Sunce, mol kiša, sekvenca stepenice, talasasta melodijska kontura leptir, dvodelni metar vojnik, trodelni balerina, a pojam stakata postaje multimodalna metafora pokreta, slike i zvuka. Multimodalno iskustvo odlučujuće je u procesu glazbenoga obrazovanja jer podrazumijeva integraciju pokreta, zvuka, slike i verbalnih metafora. Na taj se način glazbeni doživljaj opisuje i interpretacija dočarava kretanjem u smjeru od emotivnoga doživljaja zvuka do njegove kognitivne obrade. Multimodalni pristup doprinosi razvoju asocijativnoga mišljenja, tj. većemu udjelu osobnoga odnosa u asociranju na glazbene pojmove, čime se postiže bolje razumijevanje glazbe i proširuju perspektive u glazbenoj pedagogiji.
Analiza slovenske terminologije glazbenih oblika Mihelač, Lorena; Grazio, Jelena Panić
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
03/2019, Volume:
44, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Članak predstavlja rezultate analize upotrebe slovenske glazbene terminologije koja se koristi u pisanju o glazbenim oblicima. Budući da ova terminologija obuhvaća popriličan broj termina, odlučili ...smo se ograničiti na analizu sljedećih termina: melodija, ton, nota, oblik, figura i motiv. Za potrebe istraživanja na stranicama www.sketchengine. co.uk stvorili smo jednojezični korpus koji sadržava diplomske, magistarske i doktorske radove koji se bave glazbenom analizom te nekoliko udžbenika koji se bave glazbenim oblicima. Takav, suvremeni korpusni pristup, omogućio je lakše pretraživanje izraza i njihovih značenja, što nas je u konačnici dovelo do zanimljivih rezultata o načinu upotrebe pojedinih termina.
U članku se daje pregled korištenja i značenja termina novovjekovna arheologija u svijetu i Hrvatskoj. Angloamerička i britanska znanstvena zajednica bave se arheologijom novoga vijeka od 60.-ih i ...70.-ih godina 20. stoljeća. Zapadnoeuropska arheologija posvećuje ovoj grani više pažnje 70.-ih i 80.-ih godina 20. stoljeća. Srednjoeuropska arheologija intenzivnije se bavi pitanjima novovjekovne arheologije posljednjih 30-ak godina. U ovome se radu iznose svi termini koji se pojavljuju u stručnoj i znanstvenoj literaturi, pojašnjava se njihovo značenje u povijesnom i arheološkom kontekstu te se sagledava metodološki pristup obuhvaćenih znanstvenih zajednica. Također se iznosi stanje istraženosti
u Hrvatskoj, statistički podaci o vrsti i broju istraživanja novovjekovnih nalazišta Hrvatske, kao i prijedlozi periodizacije, terminologije i nazivlja. Arheologija novoga vijeka u Hrvatskoj relativno je mlada znanstvena disciplina koja ima priliku učiti na uspjesima i pogreškama europske novovjekovne arheologije te se razviti u
jaku i dominantnu, multidisciplinarnu struku, metodološki se nastavljajući na sveukupnu hrvatsku arheologiju.
The article gives an overview of the use and meaning of the term “early modern archaeology” around the world and in Croatia. The Anglo-American and British scientific communities have been interested in early modern archaeology since the 1960s and 1970s. West European archaeology has devoted more attention to this scientific branch from the 1970s and 1980s, while archaeologists from Central Europe have showed more interest in this field in the last 30 years. This article presents all the terms used in professional and scientific literature, explains their
meaning in the historical and archaeological context, and examines the methodological approaches of particular scientific communities. Furthermore, it presents the state of research in Croatia, the statistical data on the type and number of excavated Croatian early modern sites, as well as suggestions on periodization, terminology, and nomenclature. Early modern archaeology in Croatia is a relatively new scientific discipline that has an opportunity to learn from the successes and failures of European early modern archaeology and develop into a strong and dominant multidisciplinary profession, methodologically continuing Croatian archaeology.
PDF
