The topic of this dissertation is work teams and their role in supporting the
learning process in contemporary organizations, with the aim of promoting
the basic models of their structures and ...developing a model of a learning
organization through the learning process. The dissertation used for its
basis the fact that great changes have occurred in the development of
contemporary society and the global economy, and that knowledge has become a
key factor for the success of any organization within these changes. The
focal point of all organizational changes is the orientation towards
learning, acquiring of new knowledge and skills, developing the potentials
and abilities of the employees. These are the prerequisites for implementing
the concept of a learning organization. One of the basic starting points of
the paper is that teams and teamwork are the generators of organizational
development. As such, they represent efficient forms of a superstructure
which augments the conventional, that is, traditional models of structure
and can tweak them according to the demands and need for acquiring, use and
transfer of knowledge. Thus, the aim of the dissertation is to study and
contribute to a better understanding of the learning process in work teams
and their role in the development of a learning organization. In accordance
with the subject and research aims, the paper used several issues as its
premise, among which were the following queries: are all organizations more
or less learning organizations, do all models create conditions for
learning, how to promote the capacities of the organization for the learning
process, etc. Based on these and other issues, hypotheses are offered
regarding the significance of knowledge and learning within the efficiency
of contemporary organizations, the features of a learning organization
(whether it is just a feature or a special model), the specific nature of
learning in work teams, the types and applied techniques and the problems
which occur in team learning, as well the way to resolve problems and make
decisions in teams. The research paper has a theoretical and empirical
segment. The theoretical one focuses on the analysis of theoretical concepts
which have been accepted as credible. The empirical segment analyzes
practical results with the aim to respond to concerns and explore the
initial hypothesis. The research was carried out by using case study methods
in the analysis of a local company from the public sector. The research
results have shown that the concept of a learning organization, in
contemporary organizations, is superior in regards to the effects achieved
by conventional models. Also, it has been shown that teams and teamwork are
a relevant mechanism not just for the coordination and integration of
complex organizations, but they are also a satisfactory form of interactive
learning, transfer of knowledge and an organization’s innovative behavior,
which are the basic features of a learning organization.
Tema ove disertacije su radni timovi i njihova uloga u podržavanju procesa učenja u savremenim organizacijama, sa ciljem da se unaprede bazični modeli njihove strukture i da se kroz proces učenja u timovima razvije model organizacije koja uči. U radu se pošlo od činjenice da su se u razvoju savremenog društva i globalne ekonomije, desile velike promene, i da je u tim promenama znanje postalo faktor od kritične važnosti za uspeh svake organizacije. Težište svih organizacionih promena je na učenju, sticanju novih znanja i veština, razvoju potencijala i sposobnosti zaposlenih. To su pretpostavke za implementaciju koncepta organizacije koja uči. Jedno od osnovnih polazišta u disertaciji je da su timovi i timski rad osnovni generator organizacionog razvoja. Kao takve, one predstavljaju efikasan oblik superstrukture koji dopunjuje konvencionalne, odnosno tradicionalne modele strukture i može da ih prilagodi zahtevima i potrebi sticanja, korišćenja i transfera znanja. Stoga je cilj disertacije da prouči i doprinese boljem razumevanju i većem saznanju o procesu učenja u radnim timovima i njihovoj ulozi u razvoju organizacije koja uči. U skladu sa predmetom i ciljevima istraživanja, u radu se pošlo od nekoliko istraživačkih pitanja: da li su sve organizacije više ili manje organizacije koje uče, da li svi modeli stvaraju uslove za učenje, kako unaprediti kapacitete organizacije za proces učenja. Na osnovu ovih pitanja postavljene su hipoteze o značaju znanja i učenja za efikasnost savremenih organizacija, o karakteristikama organizacije koje uči (da li je to samo osobina modela ili poseban model), specifičnostima učenja u radnim timovima, vrstama i tehnikama koje se primenjuju i problemima koji nastaju u timskom učenju, kao i načinu rešavanje problema i donošenje odluka u timovima. Rad ima teorijski i empirijski deo. U teorijskom delu analizirani su teorijski koncepti koji su u literaturi prihvaćšeni kao kredibilni. U empirijskom delu analizirani su rezultati istraživanja sa terena sa ciljem da se odgovori na istraživačka pitanja i provere polazne hipoteze. Istraživanje je obavljeno korišćenjem metode studije slučaja, tako što je objekat analize bila domaća kompanija iz oblasti javnog sektora. Rezultati istraživanja su pokazali da je koncept organizacije koja uči, u savremenim organizacijama, superiorniji u poređenju sa efektima koji postižu konvencionalni modeli. Takođe, pokazano je da su timovi i timski rad važan mehanizam ne samo koordinacije i integracije kompleksnih organizacija, nego i dobar oblik interaktivnog učenja, transfera znanja i inovativnog ponašanja organizacije, što i jesu osnovne karakteristike organizacije koja uči.
U radu se razmatra problem kompetencija učitelja/odgojitelja i mogući pristupi u njihovu postizanju unutar organizacije koja uči. Pedagoška kompetencija praktičara kompleksan je mozaik različitih ...područja znanja i vještina koja su nužno uključena u praktično područje svakog profesionalca. Stoga autorice naglašavaju važnost holističkog pristupa u njihovu razvoju i usavršavanju te smatraju da samo cjelovit model raznovrsnih kompetencija učitelja/odgojitelja može voditi mijenjanju tradicionalne odgojno‐obrazovne ustanove. U tom smislu put mijenjanja odgojno-obrazovne prakse, kao i razvoja ustanove u organizaciju koja uči, pretpostavlja poticanje unutarnjih pomaka u vrijednostima ljudi, njihovim stajalištima i načinima razmišljanja, a s tim u vezi i s promjenama njihova ponašanja i načina rada. Učenje karakteristično za organizaciju koja uči podrazumijeva mnogo više od stjecanja novih informacija, tj. znanja. Učenje u organizaciji koja uči odnosi se na osvještavanje vlastitih i tuđih točaka gledišta, stajališta i mišljenja te učenje putem zajedničke rasprave s drugima. Prezentirani rezultati empirijskog istraživanja govore kako postoje statistički značajne razlike u kompetencijama odgojitelja koji sudjeluju u akcijskom istraživanju za razliku od onih koji ne sudjeluju u njima. To se posebno odnosi na onu razinu njihove kompetencije koja je vezana za sposobnost propitivanja i procjenjivanja vlastitih stajališta, tj. za njihovu refleksivnost.
