V izjemno dolgotrajni diskusiji o izvoru, času pojava in razvoju podkev avtor s pomočjo novih najdb sestavi trenutno najverjetnejšo razlago. Podkve so se razvile v 5. st. iz kopitnih natikačev ter se ...razširile najprej po rimskem in bizantinskem cesarstvu, nato pa še naprej. Kot oblika prehodnega trajanja se konec 10. st. pojavijo podkve z valovitim robom. Novosti, ki sta v uporabi še danes, so najkasneje sredi 11. st. ozobci in najkasneje konec 12. st. žlebovi za podkovske žeblje.
Tipologija što se obrazlaže u ovom članku polazi od prozodijskih razlikovnih obilježja, od samih naglasnih počela: tona i trajanja i njihovih kombinacija u govornom lancu. Tako se dobije cjelovit ...naglasni sustav od dva tipa, četiri podtipa, tri istoslogovne i četiri neistoslogovne preinake, a sve to u krajnjem ishodu daje osamdeset i pet naglasnih jedinica nesvodljivih na jednostavnije naglasne uzorke.
Katolička Crkva u suvremenom hrvatskom društvu nalazi se pred mnogostranim izazovima. Naime, premda se suvremeno hrvatsko društvo još uvijek može okarakterizirati kao ono u kojemu, među većinskim ...katoličkim stanovništvom, i dalje dominira tradicionalna institucionalna religioznost u njemu se sve više uprisutnjuje i postmoderna individualizirana religioznost. Promičući novu evangelizaciju kojoj je cilj oživljavanje župnih zajednica, uz pronalaženje novih metoda pastoralno-katehetsko-evangelizacijskog djelovanja, Katolička Crkva nastoji se približiti vjerniku suvremenog hrvatskog društva te oduprijeti negativnim posljedicama koje takav oblik religioznosti ostavlja na društvo, na pojedinca te na kršćanstvo u cijelosti, koje je u svojoj biti zajednica vjernika. U okviru takvih nastojanja Đakovačko-osječka nadbiskupija izdala je 2008. godine Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, naslovljene „Ti si Krist – za nas i za sve ljude“. Cilj je ovoga rada pokazati na koji način fenomen višeoblične tipologije svećenika evangelizatora utječe na uspjeh u ostvarenju sinodskih izjava i odluka, kao danih smjernica za ostvarenje nove evangelizacije. Navedeno će se prikazati temeljem predstavljanja rezultata istraživanja provedenog u razdoblju od ožujka do svibnja 2018. godine kvalitativnom metodom dubinskih intervjua nad ukupno 19 župnika s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije. Rezultati pokazuju da najveći broj župnika s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije pripada kategoriji tradicionalističko-konzervativnih evangelizatora (42 %), odnosno progresivističko-puko-aktiviziranih (31 %) te rezignirano-dezerterskih (21%), dok samo jedan župnik pokazuje karakteristike Duhom Dobrog Pastira poosobljenog evangelizatora (0,05 %), što posljedično negativno utječe na mogućnosti djelovanja ove partikularne Crkve na promjene u religijskoj situaciji hrvatskog društva, a time i na ostvarenje nove evangelizacije.
Pri istraživanju arheološkog lokaliteta Vrt Relja od siječnja 2005. godine do lipnja 2006. godine pronađeno je 406 grobova iz različitih vremenskih razdoblja, od željeznodobnih do ...kasnosrednjovjekovnih. Raznolikost u načinu sahranjivanja nametnula je potrebu sagledavanja ukopa s tipološke strane, što ovaj članak i donosi. Grobovi su obrađeni tipološki i statistički s nakanom potvrde dugotrajnosti ukapanja na ovom potezu nekropole. Tipologijom se omogućuje bolji uvid u datacije grobova, a ujedno su otvorena neka nova pitanja koja su se tijekom rada na članku prirodno nametnula, vezana uz napuštanje grobnog areala početkom ranoga srednjeg vijeka i vraćanje na isti tijekom razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka.
Straipsnyje siekiama apžvelgti pagrindines utopijų rūšis ir pamėginti tipologizuoti socialines utopijas bei aptarti būdingiausius utopijos sampratos aspektus. Šiai sąvokai dažnai suteikiama svajonės, ...chimeriško kūrinio, kur nesiskaitoma su faktais, nerealaus projekto reikšmė, taip pat socialinės utopijos suvokiamos ir kaip pažiūrų sistemos, pagrįstos esamų socialinių santykių priešpriešinimu kokybiškai kitokiems santykiams, adekvačiau atspindintiems žmonių reikmes. Utopijas galima skirstyti pagal jų santykį su socialinių klasių, grupių bei sluoksnių aspiracijomis (vergvaldžių, valstiečių, buržuazijos, proletariato ir kt. utopijos), pagal pagrindinę jų autorius dominančią problemą (pvz., utopinis socializmas). Dar skiriamos eskapistinės, herojinės, vietos, laiko (retrospektyvinės ir perspektyvinės), metafizinės (racionalistinės), sektos (vienuolyno), politinės utopijos bei antiutopijos. Bendras visų utopistų bruožas – įsitikinimas, kad visuomenei pertvarkyti būtina sukurti ar surasti tokią žmonių grupę, kurios gyvenime dominuoja visai visuomenei būtinas, bet jai dar svetimas, nežinomas idealas.
Straipsnyje analizuojamas F. Nietzsche’s požiūris į klasikinio mąstymo paradigmą. Remiantis Nietzsche’s „valios siekti galios“ teorija, numatančia tik genealoginį, tipologinį ir simptomologinį ...pasaulio supratimą, siekiama parodyti, kad klasikinio mąstymo prigimtis yra ne racionali loginė, bet metaforiška. Todėl racionali klasikinio mąstymo raiška Nietzsche’s „galios“ filosofijoje atsiveria tik kaip niekada nepašalinamo pirmapradžio metaforiškumo liekana, kaip metaforiškumo suakmenėjimas ar neteisėta užmarštis ir kaip tik todėl racionalus klasikinis mąstymas Nietzsche‘s požiūriu ir negali apeliuoti į jokią universalią Tiesą, į jokį universalųjį pasaulio pažinimą, kylantį iš kokio nors vieno metafizinio pradžios taško. Straipsnyje siekiama parodyti, kokiomis sąmonės architektūrinėmis metaforomis Nietzche aprašė klasikinį mąstymą ir kokia šio mąstymo simptomatika nagrinėjant jį iš „valios siekti galios“ interpretatyviųjų ir metaforinių pozicijų.
Publikacijoje nagrinėjamas idėjos ir ideologijos santykis, sociologinės interpretacijos problema, išskiriami jos tipai. Teigiama, kad sociologinis požiūris į dvasinius turinius yra ypatingas idėjų ...išorinio nagrinėjimo būdas. Dvasinio turinio funkcionalizacija už jo esančios būties struktūros prasmių požiūriu suteikia šiai dvasinei struktūrai naują prasmę. Skirtumas tarp idėjos ir ideologijos yra pasirenkamų fundamentaliai skirtingų nagrinėjimo būdų arba nuostatų tų pačių dvasinių turinių atžvilgiu rezultatas. Pateikiama interpretacijų tipologija: skiriamos vidiniu nagrinėjimu pagrįstos (ideologinės) ir išoriniu nagrinėjimu pagrįstos interpretacijos. Pirmosios skirstomos į subjektyviai numanomos prasmės, objektyvias interpretacijas, interpretacijas kitos sistemos požiūriu, prasmės genezės, idėjų istorines, dokumentines interpretacijas, racionalizuojančias visumos rekonstrukcijas, interpretacijas, pagrįstas imanentine ideologine visuma, antrosios – į priežastinių aiškinimų tipus, idealistines, pozityvistines, individualios ir kolektyvinės supratumo psichologijos, interpretacijas, pagrįstas prasmę turinčia būties visuma ir kt.
TYPOLOGICAL NOTES ON THE DEVELOPMENT OF GENDERSummaryIn the article the linguistic universal is observed, according to which the appearing of the category of gender is connected with the development ...of the morphological opposition of nominative : accusative. In those systems, where the special form of accusative is attested, the category of gender does exist. It is stated, that the appearing of gender is the morphological phenomenon connected with the changes in the very structure of the language, and an attempt is made to show the development of this category out of the previous category of the grammatical classes. The principal difference between them is that the category of gender is defined purely morphologically, its relation to semantics being mere a non-categoreal relic, while the category of classes has the indispensable semantical definition. As an illustration to the development of gender, the appearing of the Afro-Asiatic marker of feminine -a (+t as a glide by joining the case inflections) is explained to be the fossilized ending of the absolutive case. This -a is a morphologized variant of the consonantal morpheme ending, resp. of that of the bare stem form of absolutive, where the alternation of -Ca ‖ -C is attested. The analogous morphologization of the components -Ca, -C → -a ‖ -ø must have produced the thematic (-a, traditionally- *-o) and the athematic (-ø) markers of the corresponding types of the Indo-European declension. The latter idea is illustrated by the analogous possibility in the Kartvelian pairs of the dat./loc. adgilas < *adgila +s : adgilsa < *adgil + sa type.
Teorije zarote so pomemben model pripovedovalskega korpusa sodobnih skupnosti in obenem značilen družbeni pojav, neločljiv od digitalnih komunikacijskih kanalov. Kot so pokazale številne raziskave, ...je tradicija teorij zarote v Evropi zelo kompleksna in bogata, pri čemer se ob vsaki družbeni krizi v lokalnih skupnostih, regijah ali na posameznih kontinentih, pa tudi globalno, ponavljajo določeni tipi pripovedi, motivi in tropi, ki se integrirajo v nov družbeno-kulturni kontekst. Zato je potrebno sočasno sledenje podatkom s terena, ki lahko prispevajo k predvidevanju smeri razvoja teorij zarote v prihodnjih družbenih krizah. Medtem ko je bilo v slovenskem javnem prostoru v času pandemije objavljenih veliko prispevkov z različnih področij o vzponu teorij zarote in teoretičnih besedil o teorijah zarote, so umanjkali konkretni podatki s terena. Kvantitativne in kvalitativne analize teorij zarote na terenu bi lahko dodatno podprle znanost v javnem dialogu in obenem podkrepile trud institucij v boju proti teorijam zarote ter podale bolj resnično sliko razmer na terenu.
O Božidaru Finki kao akcentologu nužno je prozboriti jer njegovi radovi donose novine i pomiču granice poimanja u akcentologiji, posebice u naglasnoj tipologiji. Godine 1968. u časopisu Jezik izlaze ...važni članci o naglasnoj tipologiji kojima je autor, između ostalih, i B. Finka. Autor pohvaljuje nastojanja da naglasna klasifikacija bude što praktičnijom, pristupačnijom i upotrebljivijom te izdvaja one pristupe naglasnoj klasifikaciji u kojima su najvažniji naglasci, manje su važne dužine (jer podliježu općim pravilima), a najmanje su važne promjene uvjetovane fonemski ili morfološki te prokliza. Tim zaključcima B. Finka učinio je veliki pomak u naglasnoj tipologiji koji je svoje oprimjerenje pronašao i u suvremenim priručnicima u kojima su naglasna počela (ton, trajanje i mjesto naglaska) osnovni kriterij u tipološkoj razdiobi. Svako suvremeno istraživanje naglasaka, bilo dijalektološko bilo standardološko, tako neizostavno počiva i na spoznajama akcentologa Božidara Finke.