Komunikološka prakseološka evaluacija medijskih sadržaja u hrvatskim tiskovinama (pisani vizualni novinski sadržaji) spram rada Vlade Republike Hrvatske i vladinih institucija, u ovom istraživanju, ...dala je
odgovor na pitanje jesu li hrvatski tiskovni mediji ogledalo stvarnih događanja ili su iskrivljena i preoblikovana stvarnost o Vladi RH. Osnovni cilj ove longitudinalne projektne istraživačke studije je saznati kako hrvatske tiskovine svojim (ne)kritičkim autorskim pisanim i
vizualnim sadržajima utječu na formiranje javnog mnijenja kod građana RH o radu i ugledu Vlade RH. Korištena je kvalitativna i kvantitativna paradigmatska ontološka, epistemiološka, aksiološka, retorička, statistička i empirijska istraživačka metodologija. Odabirom komunikološke prakseološke univerzalne istraživačke metode od pet evalvacijskih varijabli: (1) objektivnost, (2) primjerenost, (3) brzina
/ pravovremenost medijskih sadržaja, (4) atraktivnost i (5) društvena angažiranost, u evaluaciji hrvatskih tiskovina (novine i vizualna produkcija) analiziran je temeljni komunikološki model javnog komuniciranja „svi, sa svima, o svemu, potpuno, argumentirano i osobno odgovorno“ na svim razinama pisane i vizualne novinske produkcije u hrvatskim tiskovinama u istraživačkim vremenskim granicama od 3. siječnja do 3.veljače 2021.godine. Projektno istraživanje je longitudinalnog karaktera (istraživačka studija br.1.). U ovom istraživanju autori prezentiraju samo dio istraživačkih projektnih rezultata, koji se odnose na dobivene empirijske istraživačke rezultate,
koji se odnose na interpretacijsku komunikološku analizu objektivnosti,
primjerenosti, brzine (pravovremenosti), atraktivnosti, te društvene angažiranosti novinskih pisanih i vizualnih evaluacijskih medijskih sadržaja. Rezultati segmentirano prezentiranih empirijskih istraživanja su pokazali visoku korelacijsku zastupljenost novinskih pisanih vizualnih medijskih sadržaja na temu Vlade i premijera Vlade RH, te ukazuju na visoku ekstremnu zastupljenost, u pojedinačnim tiskovinama, s
iracionalnim negativnim novinskim pisanim i vizualnim objavama.
Communicological praxeological evaluation of media content in Croatian newspapers (written visual newspaper content) in relation to the work of the Government of the Republic of Croatia and government institutions, in this research, provided an answer to the question of whether Croatian print media are a mirror of real events or distorted and reshaped reality. The main goal of this longitudinal project research study is to find out how Croatian publications with their (non)critical authorial written and visual contents influence the formation of public opinion among the citizens of the Republic of Croatia about the work and reputation of the Government of the Republic of Croatia. Qualitative and quantitative paradigmatic ontological, epistemological, axiological, rhetorical, statistical and empirical research methodology were used. By choosing a communicological praxeological universal research method of five evaluation variables: (1) objectivity, (2) appropriateness, (3) speed/timeliness of media content, (4) attractiveness and (5) social engagement, in the evaluation of Croatian publications (newspapers and visual production) the basic communicative model of public communication "everyone, with everyone, about everything, fully, argumentatively and personally responsible" at all levels of written and visual newspaper production in Croatian newspapers in the research time limits from January 3rd to February 3rd, 2021 is analyzed. Project research has a longitudinal character (research study no. 1). In this research, the authors present only part of the research project results, which relate to the obtained empirical research results, which relate to the interpretive communication analysis of objectivity, appropriateness, speed (timeliness), attractiveness, and social engagement of newspaper content. The results of segmented empirical research showed a high correlation between newspaper written visual media content on the topic of the Government and the Prime Minister of the Republic of Croatia, and indicate a high extreme representation, in individual publications, with irrational negative newspaper written and visual content.
Analitičko-interpretativnom metodom tekstova iz odabranih tiskovina obrađena je zagrebačka i jugoslavenska tekstilna industrija u razdoblju od 1959. do 1971./1972. godine. Zbog opsega i zahtjevnosti ...teme obuhvaćena je samo proizvodnja tekstila u metraži, koja je činila temelje i bila glavni proizvod tekstilne industrije šezdesetih godina. Suprotno uvriježenome mišljenju da su šezdesete u Jugoslaviji zlatno doba ekonomije, tekstilne industrije, mode i političkih sloboda, autorice upozoravaju na svakodnevne i strukturne probleme tekstilne industrije.
U radu se govori o navescima i sklonjivim brojevima koji se pojavljuju u publicističkome
stilu hrvatskoga jezika. Uspoređuju se različite preporuke jezikoslovaca
u suvremenim gramatikama te dvama ...jezičnim savjetnicima. U radu
se, vezano uz naveske, opisuju nastavci genitiva, dativa, lokativa i instrumentala
jednine te dativa, lokativa i instrumentala množine pridjevno-zamjeničke
sklonidbe. Nastoji se utvrditi upotrebljavaju li se češće dulji oblici (s navescima)
ili kraći (bez navezaka) te koji je navezak u publicističkome stilu hrvatskoga
jezika najčešći, a koji najrjeđi. Što se tiče sklonidbe brojeva, naglasak je
stavljen na sklonidbu brojeva dva, tri i četiri. Pokušalo se utvrditi sklanjaju li
se ti brojevi (ili se ne sklanjaju) u skladu s preporukama jezikoslovaca. Uspoređuje
se provođenje sklonidbe između brojeva s prijedlozima i brojeva bez
prijedloga. Provedena analiza potkrijepljena je primjerima.
Neosporni je Filićev doprinos na području muzeologije koji je izvršio kao utemeljitelj i ravnatelj varaždinskog muzeja i profesor povijesti na varaždinskoj gimnaziji. Istovremeno, obradom mnogih ...povijesnih i povijesno umjetničkih tema Varaždina i njegove okolice, Filić je zaslužan za njihovu popularizaciju širokom krugu čitatelja različitih novinskih izdanja u Varaždinu i Hrvatskoj. Putem svojih tekstova u tiskovinama tijekom svojeg šezdeset godišnjeg rada utjecao je na upoznavanje, bolje razumijevanje i oblikovanje pozitivnog javnog mijenja svojih sugrađana prema baštini materijalnoj i nematerijalnoj, njenom očuvanju, zaštiti od propadanja i stručnoj i odgovornoj prezentaciji. Razumljivo, da je tijekom tih godina najprivrženiji ostao u popularizaciji varaždinskog muzeja, njegovih zbirki i njegovog sustavnog razvoja prema respektabilnoj hrvatskoj muzejskoj ustanovi oslanjajući se na razumijevanje i pomoć sugrađana.
U sedam poglavlja pruža se pogled u slabo poznate ili dosad neuočene notne zapise starije glazbene kajkavske baštine. Kao svojevrsni historiografski uvod u problematiku, na početku su izvatci iz ...dviju svojedobno pionirskih studija hrvatske glazbene kajkaviane Franje Ksavera Kuhača i Ladislava Šabana. Sljedećih pet poglavlja seminarski su radovi studenta muzikologije Muzičke akademije u Zagrebu. Polazeći od transkripcije i analize pojedinih rukopisa i tiskovina, kao što su užbenik Fundamentum cantus gregoriani (1760.) Mihalja Šiloboda Bolšića, Antifonarij MR 10 zagrebačkoga biskupa Oswalda Thuza (kraj 15. st.), Varaždinska pjesmarica I. (kraj 18. st.), molitvenik Popevke pod szv. massum (1785.) i pjesmarica Philomela sacra (1796.) Jurja Lehpamera, pokazuje se da spomenti glazbeni notni zapisi nadilaze isključivo muzikološke interese. Ti slabo poznati izvori obogaćuju spoznaje o raznim aspektima starije kulture kajkavskoga kraja.
Autorica opisuje na koji su način prilikom katalogizacije izdanja iz 16. stoljeća u Biblioteci Civica Bertoliana u Vicenzi pronađene dvije slavenske tiskovine, o kojima u svome članku piše Krassimir ...Stantchev. Istaknuta je njihova pripadnost zbirci knjiga grofa Arnalda Tornierija čemu je posvećen jedan odlomak (§2). Ukratko je opisana i povijest Biblioteke Bertoliana (§3), osnovane 1708. godine, današnje stanje njezinih zbirki (§4) s osobitim osvrtom na zbirke dokumenata te stara i rijetka izdanja.
This paper aims at emphasizing the 18th and 19th century literary works i.e. the Osijek literature publications of the local Essekiana collection which can be accessed via network catalogue at ...official sites of the Museum of Slavonia. The Osijek bibliography as a catalogue of the local Essekiana collection plays an important role in it because it comprises listed and professionally assorted materials according to lore areas and expert groups including literature. Literature is the most complex area in the Osijek bibliography, divided into four expert groups characterizing a rich and diverse literature production of the 18th and 19th century in Osijek, where cultural and literature history progressed. There were many notable and well-known authors both from Osijek and those who did not publish their works in Osijek, thus contributing to the development of the Osijek homeland heritage. However, apart from those prominent authors, it is more important to point to those less known authors whose work remained on the margin of the Croatian literature.
The history of Osijek, its cultural, social, educational and literature development, multiethnicity and multilingualism are reflected in 148 literary units (documents) from the local Essekiana collection, divided into several literary groups of the Osijek bibliography. These literature sources are documents of the time and space being at the same time a research foundation resulting in numerous works published by Osijek scientists such as Ružica Pšihistal, Helena Sablić-Tomić and Goran Rem, Stjepan Sršan, Zlata Šundalić, Milovan Tatarin.
The role of the literature publications from the local Essekiana collection is trifold i.e in literature, library and museum. From the librarians’ point of view they are first of all local library units that require a formal analysis; looking from the literature experts’ point of view, they are sources worth of material research; looking from the museum experts’ point of view, they are museum items that due to their age, local values and uniqueness, have their place at museum exhibitions.
Skladatelj, violinist i glazbeni pedagog Johann Baptist Wanhal/Jan Křtitel Vaňhal
(1739-1813) češki je majstor srednjoeuropskog glazbeno-kulturnog kruga čija se djela
– koliko je danas poznato – ...čuvaju u jedanaest glazbenih zbirki na sedam lokaliteta
(gradova) u Hrvatskoj. To su: Franjevački samostan u Cresu (1 djelo); Samostan sestara
benediktinki u Cresu (2); Franjevački samostan u Osijeku (2); Zbirka Politeo u
Starome Gradu na Hvaru (2); Župna crkva sv. Nikole u Varaždinu (2); Franjevački samostan
na Košljunu (Krk)(3); Hrvatski glazbeni zavod u Zagrebu (4); Hrvatski državni
arhiv (zbirka Kuhač)u Zagrebu (4); Samostan Male braće u Dubrovniku (6); Samostan
Uršulinki u Varaždinu (9); zbirka Udina-Algarotti (Krk/Zagreb)(16, odnosno 18). Vanhalova
se djela, dakle, nalaze u četiri franjevačka samostana, po jednom benediktinskom
i uršulinskom samostanu, jednoj župnoj crkvi i u četiri svjetovne zbirke, ukupno
53 jedinice s najmanje 78 skladba u obliku 45 rukopisa i osam tiskovina. Njihova
provenijencija i receptivni kontekst, osim u slučaju Varaždina gdje je djelovao na imanjima
Erdödyjevih, ostaju najvećim dijelom predmetom istraživanja u budućnosti.
Među Vaňhalovim sačuvanim djelima nalaze se 44 jedinice što pripadaju svjetovnoj
glazbi (sonate, sonatine, dueti, caprici, koncerti i varijacije za glazbala s tipkama,
te marševi, simfonije, kvarteti) i devet s područja crkvene glazbe (ofertoriji, moteti,
Salve Regina, Tantum ergo, Pangue lingua). Među rukopisima najvrjednija djela su 2-6
mogućih autografa iz zbirke sestara Uršulinki u Varaždinu, a među tiskovinama tri
iz samostana Male braće u Dubrovniku koji predstavljaju jedan svjetski unikat te po
jedno 3. i 4. sačuvano djelo u svijetu takvoga izdanja. Svi rukopisi i sva tiskana djela
pripadaju razdoblju s kraja 18. i prve trećine 19. stoljeća, a neka su i precizno datirana
(Varaždin, Cres). Sva tiskana djela objavljena su kod bečkih nakladnika Sauera, Artarie
i Hoffmeistera, a jedno (unikatno) kod manje poznatog bečkog Kunstverlaga der Sieben
Schwestern.
Iako brojem manja od sačuvanih djela drugih srednjoeuropskih majstora klasicizma
poput W.A. Mozarta, F.J. Haydna ili I. Pleyela, Vaňhalova ostavština u Hrvatskoj
predstavlja njezin važan dio, vrijednost po sebi za europsku glazbenu kulturu, dokaz
o rasprostranjenosti bečkog klasicizma na jugoistoku Europe i još jedno svjedočanstvo
o ažurnosti nabavke vrijedne klasicističke glazbene literature u hrvatskim krajevima u
jadranskom priobalju i u unutrašnjosti.
Konvergencija redakcija je postepeni globalni proces povećanja suradnje i kombiniranja različitih tehnologija, osoblja i prostora između prije toga međusobno odvojenih uredničkih timova tiskovina, ...televizije i Internet medija koje se razvilo u Sjedinjenim američkim državama i Velikoj Britaniji. Unatoč tome, nakon teoretskog razmatranja pojma konvergencija redakcija, nakon što je promatrao kao sudionik u dvije slovenske medijske organizacije mjesec dana i proveo 29 intervjua povezanih s problemom s predsjednikom, urednicima i novinarima, autor sugerira da konvergencija redakcija nije univerzalan, linearan i tehnološki vođen proces i zaključuje da se modeli konvergencije redakcija razlikuju od zemlje do zemlje, od medija do medija, i proizlaze iz politički, ekonomski i kulturalno specifičnog društvenog konteksta. Delo i Žurnal media potječu od različitih uređivačkih tradicija, imaju različite uloge u slovenskom medijskom ekosistemu, imaju različite udjele na medijskom tržištu i razlikuju se u demografiji osoblja koje radi vijesti i veličini produkcije. Kao rezultat toga oni su usvojili specifične modele konvergencije redakcija s različitim prostornim organizacijama i hijerarhijskim strukturama koje odražavaju različite odnose između novinarskih normi, tržišnih normi i tehnologija.
Autor opisuje dvije stare slavenske tiskovine iz hrvatskoga područja nedavno otkrivene u Biblioteci Bertoliana u Vicenzi: glagoljske Knižice krsta Šimuna Kožičića tiskane u Rijeci 1531., čiji je ...primjerak iz Vicenze treći dosad poznati, te ćirilsko izdanje Ofičje svete dieve Marie s Molitvama svete Brigite, poznato i kao Molitvenik tiskan u Veneciji 1571. Raspravlja se o identifikaciji jednoga od izdavača Molitvenika koji se potpisao kao Jakob’ de Barom’ te o odnosu te knjige i venecijanskoga izdanja Ofičja svete dieve Marie iz 1512., koje sadrži 15 molitava sv. Brigite.
PDF
