Nakon što je osamnaest hrvatskih kulturnih, obrazovnih i znanstvenih institucija potpisalo, a potom 17. ožujka 1967. godine objavilo Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, ...hrvatska su partijska tijela osudila navedenu inicijativu. Njihov su primjer slijedila hrvatska republička i neka savezna državna tijela. Pod pritiskom političkih struktura utvrđivala se kronologija donošenja Deklaracije i politička odgovornost pojedinaca. U konačnici je Deklaracija osuđena kao atak na bratstvo i jedinstvo naših naroda, većini potpisnika izrečene su različite kazne, a dio njih je izbačen iz Saveza komunista. Iako je većina reakcija na pojavu Deklaracije zabilježena u Hrvatskoj, a potom i u Srbiji jer je dva dana nakon objavljivanja Deklaracije Udruženje književnika Srbije inicijativu hrvatskih jezikoslovaca okarakteriziralo dokumentom vrijednog razmišljanja, nisu zaostale reakcije na pojavu Deklaracije i u Bosni i Hercegovini. O Deklaraciji su raspravljali Centralni komitet i općinski komiteti Saveza komunista Bosne i Hercegovine, a zapaženo su mjesto u diskusijama imali bosanskohercegovački predstavnici u različitim saveznim tijelima. Pored partijskih, republičkih i saveznih tijela reakcije su zabilježene u čitavom nisu drugih institucija i organizacija. Tako su se osudi Deklaracije pridružili Udruženje književnika BiH, nastavnici sarajevskoga Filozofskoga fakulteta, Univerzitetski savjet sarajevskog sveučilišta, kolektiv RTV Sarajevo i dr. O navedenim reakcijama opširno su pisale dnevne tiskovine Oslobođenje i Večernje novine, ali i neka regionalna i strukovna glasila.
