Highly toxic organophosphorus compounds (OPs) were originally developed for warfare or as agricultural pesticides. Today, OPs represent a serious threat to military personnel and civilians. This ...study investigates the in vivo decontamination of male Wistar rats percutaneously exposed to paraoxon and two potent nerve agents - soman (GD) and VX. Four commercial detergents were tested as decontaminants - Neodekont
, Argos
, Dermogel
, and FloraFree
. Decontamination performed 2 min after exposure resulted in a higher survival rate in comparison with non-decontaminated controls. The decontamination effectiveness was expressed as protective ratio (PR, median lethal dose of agent in decontaminated animals divided by the median lethal dose of agent in untreated animals). The highest decontamination effectiveness was consistently achieved with Argos
(PR=2.3 to 64.8), followed by Dermogel
(PR=2.4 to 46.1). Neodekont
and FloraFree
provided the lowest decontamination effectiveness, equivalent to distilled water (PR=1.0 to 43.2).
Visokotoksični organofosforni spojevi (krat. OP) prvotno su se proizvodili za ratovanje i uporabi u poljoprivredi kao pesticidi. Danas su nepobitno iznimna prijetnja vojnom osoblju i civilima. Ova studija istražuje in vivo dekontaminaciju muških štakora Wistar perkutano izloženih paraoksonu i dvama snažnim nervnim agensima - somanu (GD) i VX-u. Četiri komercijalna deterdženta ispitana su kao sredstva dekontaminacije - Neodekont, Argos, Dermogel i FloraFree. Dekontaminacija dvije minute nakon izlaganja rezultirala je višom stopom preživljavanja u usporedbi s nedekontaminiranom kontrolnom skupinom. Učinkovitost dekontaminacije izražena je kao zaštitni omjer (PR, medijan smrtonosne doze agenta u dekontaminiranih životinja podijeljen s medijanom smrtonosne doze agenta u nedekontaminiranih životinja). Najveća konzistentna učinkovitost postignuta je Argosom (PR=2.3 do 64.8) i Dermogelom (PR=2.4 do 46.1). Deterdženti Neodekont i FloraFree bili su najmanje učinkoviti i imali jednak učinak kao destilirana voda (PR=1.0 do 43.2).
Otrovanje organofosfatnim pesticidima prilično je često i može dovesti do komplikacija sa srcem i krvožiljem, a ponekad i izravno oštetiti srčani mišić. Do sada, međutim, nije zabilježen slučaj ...infarkta miokarda tipa 2. U ovom je radu prikazan slučaj otrovanja 61-godišnjakinje koja je primljena u odjel hitne pomoći jedan sat nakon slučajnoga gutanja nepoznate količine otopine koju je upotrebljavala za suzbijanje biljnih uši. Bolesnica je primljena sa znakovima i simptomima ošamućenosti, mioze, prekomjernoga znojenja, hipersalivacije, urinarne inkontinencije, mišićne fascikulacije, drhtavice u udovima, bljedilom te dahom koji je mirisao na alkohol i pesticide. Premda nije bilo smjernica za liječenje u takvom slučaju, primjena heparina niske molekulske mase, antitrombotika, statina, diltiazema, antidota i potpornoga liječenja dovela je do povoljnog ishoda. Svrha je ovoga prikaza ukazati liječnicima da otrovanje organofosfatima može uzrokovati infarkt miokarda tipa 2, koji se javlja kao komplikacija unutar nekoliko sati od otrovanja, tako da obrada u odjelu hitne pomoći svakako treba obuhvatiti i strogi nadzor srčane funkcije.
Analysis often reveals variability in the composition of ecstasy pills from pure 3,4-methylenedioxymethamphetamine (MDMA) to mixtures of MDMA derivatives, amphetamine, and other unidentified ...substances. For a comprehensive toxicological analysis one needs to know all steps to MDMA synthesis which may originate impurities. The aim of this study was to synthesise and determine the chemical-physical and in vitro biological properties of a series of MDMA derivatives.3,4-methylendioxyphenyl-2-nitropropene (MDNP) was obtained by condensation of piperonal with an excess of nitroethane in the presence of ammonium acetate. MDNP was then reduced to methylenedioxyamphetamine (MDA) by LiAlH 3 . All compounds were analysed using HPLC and spectroscopic technique Raman, nuclear magnetic resonance (NMR), or infrared (IR) at all the steps of synthesis. In addition, we assessed the biological potentials of these compounds by measuring in vitro their (i) blood cell/whole blood partition coefficient, (ii) binding to plasmatic proteins (Fbp), and (iii) membrane adsorption. Chemical structure was determined with antibody fluorescence polarisation immunoassay (FPIA). This study showed the presence of solid impurities, particularly of a neurotoxic compound of Al 3+ in the final products. FPIA identified the aminoethane group close to the substituted benzene ring, but did not detect the two major precursors of MDMA: MDNP and piperonal. Raman spectroscopy is an attractive alternative technique to characterise ecstasy pills and it can identify stereoisomeric forms such as cis-MDNP and trans-MDNP, which exhibit signals at 1650 cm -1 and 1300 cm -1 , respectively.
Analize _esto otkriju neujedna _enost sastava tableta ecstasyja od _istoga 3,4-metilendioksimetamfetamina (MDMA) do mješavina njegovih derivata, amfetamina i drugih neutvrđenih tvari. Stoga je za kvalitetnu toksikološku analizu potreban uvid u sve korake sinteze MDMA, s obzirom na to da se ondje vjerojatno kriju izvori ne _istoće (prekursori, katalizatori). Cilj ovog ispitivanja bio je sintetizirati derivate MDMA te napraviti njihovu kemijsko-fizikalnu i biološku in vitro karakterizaciju.3,4-metilendioksifenil-2-nitropropen (MDNP) dobiven je kondenzacijom piperonala u suvišku nitroetana uz dodatak amonijeva acetata. Njegovom redukcijom s pomoću LiAlH 3 dobiven je 3,4-metilendioksiamfetamin (MDA). Svi spojevi iz pojedinih koraka sinteze karakterizirani su s pomoću tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC) i spektroskopskih tehnika Ramanove spektroskopije, nuklearne magnetske rezonancije (NMR-a) te infracrvene spektroskopije (IR-a). Usto je ocijenjen i njihov biološki u _inak in vitro mjerenjem (i) koeficijenta raspodjele krvna stanica/puna krv, (ii) vezanja za bjelan _evine u plazmi (Fbp) te (iii) adsorpcije na membranu. Kemijska je struktura utvrđena s pomoću fluorescentnoga polarizacijskog imunokemijskog testa (FPIA). Analiza je u kona _nim proizvodima utvrdila prisutnost krutih ne _istoća, napose spojeva neurotoksi _nog aluminija (Al 3+ ). FPIA je prepoznao aminoetansku skupinu blizu supstituiranoga benzenskog prstena, ali ne i dva glavna prekursora za MDMA: MDNP i piperonal. Posebno je zanimljiva Ramanova spektroskopija budući da (i) pruža privla _nu alternativu za karakterizaciju sastava tableta ecstasyja te (ii) može otkriti stereoizomerne cis/trans-oblike spoja poput cis-MDNP-a odnosno trans-MDNP-a, _iji se signal vidi na 1650 cm -1 odnosno 1300 cm -1 .
Acute toxicology testing provides the first line of defense against potentially dangerous chemicals. This book is a complete and practical guide to conducting and interpreting all regulatory required ...and commonly used acute toxicity tests. It presents detailed protocols for all of the common test designs and reviews their development and objectives. Acute Toxicology Testing, Second Edition will interest not only workers in the pharmaceutical industry, but also researchers and students in toxicology and public health.Key Features * Over 100 tables summarizing and interpreting results * Complete coverage of all major test designs and their limitations and advantages * Current status of alternative test designs and models
Zvonimir Maretić pionir je proučavanja otrovnih životinja i biljaka, njihove toksikologije te turističke medicine. Njegovo djelo i rad principijelno je cijenjeno, ali slabo istraženo. Djelovao je u ...širokom području medicine i biomedicinskih znanosti: od javnog zdravstva, ekologije i očuvanja okoliša do zaštite ljudskog zdravlja u obliku epidemiologije i infektologije. Jedan je od članova i osnivača Internacionalnog društva za toksinologiju i član prvoga uredničkog odbora časopisa Toxicon. Prvi je u Europi priredio anilatrodektički serum i na ljudima primijenio serum protiv otrova morskog pauka. Ovaj rad nastoji komemorirati njegova dosad zanemarena i nedovoljno istražena postignuća.
Svrha je ovoga preglednog članka dati bolji uvid u djelovanje nove skupine psihoaktivnih tvari zvanih dizajnerski benzodiazepini (DBZ) i u izazove njihova otkrivanja. Poimence, to su adinazolam, ...klonazolam, deskloroetizolam, diklazepam, etizolam, flualprazolam, flubromazepam, flubromazolam, fenazepam i pirazolam. Riječ je o depresivima i sedativima središnjega živčanog sustava koji mogu oslabiti psihomotornu funkciju te povećati rizik od predoziranja u kombinaciji s ostalim sedativima. DBZ-i prolaze fazu I. i II. biorazgradnje na način sličan onomu tradicionalnih benzodiazepina, no tek nam preostaje razjasniti njihove specifične metaboličke putove i kako na njih utječu genski polimorfizmi. Poboljšanja u tekućinskoj kromatografiji s tandemskom masenom spektrometrijom (engl. liquid chromatographytandem mass spectrometry, krat. LC-MS/MS) povećala su osjetljivost metoda na DBZ-e i njihove metabolite u biološkim uzorcima, a poboljšanja u uzorkovanju krvi smanjila su količine potrebne za praćenje razina tvari. Ipak, potrebna su daljnja istraživanja koja će rasvijetliti njihova farmakokinetička svojstva i metabolizam u ljudi, napose u smislu utjecaja genskih polimorfizama i interakcija lijekova, što će pomoći pri odabiru kliničkog liječenja. Premda smo svjedoci važnih pomaka u otkrivanju i mjerenju DBZ-a, potrebna su daljnja poboljšanja kako bi se povećao opseg DBZ-a i njihovih metabolita koji se ovim metodama mogu otkriti. Sve to trebalo bi ne samo pridonijeti toksikološkim istraživanjima radi boljeg prepoznavanja rizika povezanih s kroničnom kombiniranom zloporabom droga nego i olakšati kliničke, forenzičke i regulatorne postupke kao odgovor na ovaj rastući problem.
Cilj je ovoga istraživanja bio procijeniti oštećenje DNA u turskih rudara primjenom tzv. Cytome inačice mikronukleustesta na bukalnim epitelnim stanicama (engl. buccal micronucleus cytome assay, ...krat. BMCyt) kao najmanje invazivne i stoga najpraktičnije metode koja bi mogla naći svoju primjenu u biomonitoringu rudara u ugljenokopima. Uzorci bukalnih epitelnih stanica prikupljeni su od 54 rudara i 42 kontrolna ispitanika iz Zonguldaka u Turskoj radi utvrđivanja učestalosti mikronukleusa (MN), binuklearnih stanica (BN), zgusnutoga kromatina (CC), karioreksije (KHC), kariolize (KYL), jezgrinih pupova (NB) i piknoze (PYC). Osim toga, analizirali smo koliko čimbenici poput dobi, godina staža u rudniku, pušenja, pijenja alkohola i uporabe zaštitne opreme utječu na razlike u nalazima učestalosti MN-a. Dva su rudara imala potvrđenu dijagnozu pneumokonioze, u tri je rudara postojala sumnja na nju, a ostalih 49 rudara imalo je uredne rendgenske nalaze. Učestalosti MN-a, BN-a, KHC-a i NB-a bile su značajno više u rudara nego u kontrolnih ispitanika. Godine staža u rudniku također su značajno pridonijele povišenoj učestalosti MN-a u rudara, ali takva korelacija nije utvrđena za dob, pušenje i pijenje alkohola. BMCyt test pokazao se preciznim i praktičnim probirnim testom jer otkriva oštećenje DNA mnogo ranije nego što se pojavi pneumokonioza.
U okviru ovog doktorskog rada, koji predstavlja nastavak istraživanja o mogućnostima derivatizacije antimalarijskog lijeka primakina (PQ) u Zavodu za farmaceutsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog ...fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sintetizirane su bis-uree PQ 11 te uree i semikarbazoni 12 s velikim arilnim i hidroksialkilnim supstituentima, konjugati PQ i derivata cimetne kiseline (DCK) amidnog 15 i acilsemikarbazidnog tipa 16 te ureidoamidi PQ 20. Većina derivata PQ pripremljena je koristeći benzotriazolsku metodu – klorid 1-benzotriazolkarboksilne kiseline (BtcCl) s nukleofilima daje cijeli niz vrlo reaktivnih prekursora koji su upotrijebljeni u sintezi navedenih derivata PQ. Za pripremu bis-urea 11 primijenjena su dva sintetska pristupa. U prvom pristupu produkti su „rasli” sa semikarbazidne strane, a PQ je ulazio u molekulu zadnji, dok su u drugom pristupu produkti sintetizirani iz zajedničkog prekursora semikarbazida PQ 9. Drugi pristup bio je prikladniji za pripremu cijele serije bis-urea. Derivati PQ 12 sintetizirani su iz benzotriazolida 8, 2c ili 2d i odgovarajućih amina ili izravno iz PQ i izocijanata. PQ-DCK amidi 15 i acilsemikarbazidi 16 pripremljeni su iz odgovarajućih klorida 14 i PQ ili semikarbazida PQ 9. Amidi 15d,e,g pripremljeni su dodatno aminolizom benzotriazolida DCK 13 primakinom. Derivati PQ i aminokiselina ureidoamidi 20 pripravljeni su iz PQ i odgovarajućih amida N-(1-benzotriazolkarbonil)aminokiselina 19.
Svi sintetizirani spojevi karakterizirani su uobičajenim analitičkim i spektroskopskim metodama te im je in vitro ispitano citostatsko djelovanje, kao i antioksidativno djelovanje na temelju sposobnosti redukcije 1,1-difenil-2-pikrilhidrazila (DPPH) te inhibicije lipidne peroksidacije linolne kiseline i lipooksigenaze. Najbolje citostatsko djelovanje na staničnu liniju MCF-7 adenokarcinoma dojke pokazao je spoj 16j, a slijedio ga je 11f s povoljnijim omjerom citostatske aktivnosti i citotoksičnosti. Najjaču sposobnost redukcije DPPH pokazali su spojevi 16d,g,i,j,k, najjači inhibitori lipidne peroksidacije bili su spojevi 20c i 12d, a najsnažniji inhibitor lipooksigenaze bio je spoj 16d. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da su bis-uree i acilsemikarbazidni derivati primakina aktivniji od urea i amida te mogu poslužiti kao vodeći spojevi u razvoju novih citostatika i antioksidansa.
This doctoral thesis describes synthesis of various primaquine (PQ) derivatives: bis-ureas 11, ureas and semicarbazones 12 with bulky aryl or hydroxyalkyl substituents, PQ-cinnamic acid conjugates (PQ-CAD) of the amide 15 and acylsemicarbazide type 16, and ureidoamides 20, as a continuation of the previous work on the derivatization of the antimalarial drug PQ developed at the Department of Medicinal Chemistry, Faculty of Pharmacy and Biochemistry in Zagreb. Most PQ derivatives were prepared utilizing benzotriazole as a synthetic auxiliary – 1-benzotriazolecarboxylic acid chloride (BtcCl) reacts readily with nucleophiles affording a variety of highly reactive synthetic precursors for the synthesis of the title compounds. Two synthetic approaches for the preparation of the PQ bis-ureas 11 were applied. In the first approach, the products grew from the semicarbazide part, and PQ entered the molecule at the final stage. In the second approach, one common precursor PQ semicarbazide 9 was introduced, from which various PQ bis-ureas were prepared. Derivatives 12 were obtained in the reaction of benzotriazolide 8, 2c or 2d with corresponding amines or directly from PQ and isocyanate. PQ-CAD amides 15 and acylsemicarbazides 16 were prepared from the corresponding chlorides 14 and PQ or PQ semicarbazide 9, respectively. Additionally, amides 15d,e,g were obtained by aminolysis of CAD benzotriazolide 13 with PQ. Ureidoamide derivatives of PQ and amino acids 20 were synthesized in the reaction of PQ and corresponding N-(1-benzotriazolecarbonyl)amino acid amides 19.
Common analytical and spectroscopic methods for the characterization of the synthesized compounds were used. Their cytostatic activity, antioxidative activity by DPPH reducing ability, and inhibition of linoleic acid lipid peroxidation and lipoxygenase were evaluated in vitro. The most prominent cytostatic activity on MCF-7 breast adenocarcinoma cell line was exerted by compound 16j, followed by 11f having more favourable ratio of antiproliferative activity and cytotoxicity. Compounds 16d,g,i,j,k had the strongest DPPH reducing ability, whereas compounds 20c and 12d showed the highest inhibition of linoleic acid lipid peroxidation. The most potent lipoxigenase inhibitor was compound 16d. The obtained results indicate that PQ bis-ureas and acylsemicarbazides are more active than ureas and amides, and therefore could be considered as lead compounds in development of novel cytostatics and antioxidants.
Uvod: Ronjenje s komprimiranim plinovima je često praćeno stvaranjem plinskih mjehurića u krvi i hiperoksijom, što se smatra mogućim
uzrocima endotelne disfunkcije nakon ronjenja. Endotelna ...disfunkcija se povezuje s asimptomatskim kardiovaskularnim i neurološkim
promjenama nakon ronjenja s komprimiranim plinovima.
Cilj ove disertacije je istražiti fiziološke i biokemijske promjene vaskularne i endotelne funkcije, te ispitati ima li znakova narušenog
integriteta SŽS-a nakon ronjenja s komprimiranim plinskim smjesama. Pritom su testirane sljedeće hipoteze: asimptomatski zaroni s
komprimiranim zrakom će uzrokovati promjene biokemijskih parametara endotelne funkcije i oksidacijskog stresa; asimptomatski zaroni će
imati različiti utjecaj na vaskularnu funkciju s obzirom na vrstu korištene plinske smjese za disanje; asimptomatski zaroni će u prisutnosti
arterijalizacije plinskih mjehurića uzrokovati porast koncentracije humoralnih biljega oštećenja endotela i središnjeg živčanog sustava.
Metode i ispitanici: Istraživanje je obuhvatilo tri studije. U prvoj studiji na 15 ispitanika istražene su promjene sljedećih parametara nakon
ronjenja s komprimiranim zrakom: vWf-a, PAI-1-a, hsCRP-a kao pokazatelja endotelne funkcije, te adenozina, TBARS i FRAP kao
pokazatelja oksidacijskog statusa uz istovremeno praćenje stupnja stvaranja mjehurića. U drugoj studiji na 10 ispitanika uspoređivan je
utjecaj ronjenja sa zrakom i ronjenja s nitrox-om na vaskularnu funkciju ispitivanjem promjena pokazatelja arterijske elastičnosti: brzine
pulsnog vala i augmentacijskog indeksa; pokazatelja endotelne funkcije mjerenjem protokom posredovane dilatacije (FMD); te koncentracije
nitrita u plazmi. Usporedba je uključivala i stupanj stvaranja mjehurića nakon zarona. U trećoj studiji na 16 ispitanika istraženo je dovodi li
arterijalizacija mjehurića do promjene koncentracije endotelina-1, S100-B i NSE u krvi odnosno do pojave znakova narušenog integriteta
endotela i središnjeg živčanog sustava.
Rezultati: Ronjenje je uzrokovalo značajno stvaranje plinskih mjehurića u sve tri studije. Arterijalizacije su zabilježene u sve tri studije i bile
su praćene visokim stupnjem stvaranja mjehurića. Značajno veći stupanj stvaranja mjehurića i češće arterijalizacije uslijedili su nakon
ronjenja sa zrakom u odnosu na nitrox. Indikatori arterijske elastičnosti pokazali su oprečne promjene nakon ronjenja s obje plinske smjese.
Brzina pulsnog vala je porasla sugerirajući porast krutosti arterija, dok se augmentacijski indeks smanjio nakon ronjenja. Ronjenje s nitroxom
pokazuje veći učinak na protokom posredovanu dilataciju u odnosu na ronjenje sa zrakom upućujući na veći utjecaj hiperoksije na
endotelnu funkciju od plinskih mjehurića. Ronjenje sa zrakom u prvoj studiji nije polučilo promjenu oksidacijskog statusa izuzev blagog
porasta antioksidacijskog kapaciteta nakon ronjenja. Mjerenje endotelnih parametara nije otkrilo promjene izuzev PAI-1 u prvoj studiji koji
pokazuje pad aktivnosti nakon ronjenja. Promjenu humoralnih biljega oštećenja SŽS-a u vidu porasta nakon ronjenja otkriva samo S-100B,
ali bez dokaza o oštećenju integriteta SŽS-a budući se sličan porast očitovao i nakon kontrolnog zarona bez stvaranja plinskih mjehurića i
arterijalizacije.
Zaključak: Ovim istraživanjem je pokazano da asimptomatski zaroni sa zrakom ne uzrokuju promjene biokemijskih pokazatelja endotelnog
oštećenja unatoč prisutnosti plinskih mjehurića u krvi, te da je potaknuta antioksidacijska obrana mogući mehanizam zaštite od endotelne
disfunkcije. Značajniji negativni učinak nitrox-a na endotel u odnosu na zrak, unatoč manjem stvaranju plinskih mjehurića i njihovoj rjeđoj
arterijalizaciji, upućuje na endotelno oštećenje uzrokovano hiperoksijom i na potrebu za dodatnim istraživanjima mehanizama endotelnih
promjena.
Uvod: Ronjenje s komprimiranim plinovima je često praćeno stvaranjem plinskih mjehurića u krvi i hiperoksijom, što se smatra mogućim
uzrocima endotelne disfunkcije nakon ronjenja. Endotelna disfunkcija se povezuje s asimptomatskim kardiovaskularnim i neurološkim
promjenama nakon ronjenja s komprimiranim plinovima.
Cilj ove disertacije je istražiti fiziološke i biokemijske promjene vaskularne i endotelne funkcije, te ispitati ima li znakova narušenog
integriteta SŽS-a nakon ronjenja s komprimiranim plinskim smjesama. Pritom su testirane sljedeće hipoteze: asimptomatski zaroni s
komprimiranim zrakom će uzrokovati promjene biokemijskih parametara endotelne funkcije i oksidacijskog stresa; asimptomatski zaroni će
imati različiti utjecaj na vaskularnu funkciju s obzirom na vrstu korištene plinske smjese za disanje; asimptomatski zaroni će u prisutnosti
arterijalizacije plinskih mjehurića uzrokovati porast koncentracije humoralnih biljega oštećenja endotela i središnjeg živčanog sustava.
Metode i ispitanici: Istraživanje je obuhvatilo tri studije. U prvoj studiji na 15 ispitanika istražene su promjene sljedećih parametara nakon
ronjenja s komprimiranim zrakom: vWf-a, PAI-1-a, hsCRP-a kao pokazatelja endotelne funkcije, te adenozina, TBARS i FRAP kao
pokazatelja oksidacijskog statusa uz istovremeno praćenje stupnja stvaranja mjehurića. U drugoj studiji na 10 ispitanika uspoređivan je
utjecaj ronjenja sa zrakom i ronjenja s nitrox-om na vaskularnu funkciju ispitivanjem promjena pokazatelja arterijske elastičnosti: brzine
pulsnog vala i augmentacijskog indeksa; pokazatelja endotelne funkcije mjerenjem protokom posredovane dilatacije (FMD); te koncentracije
nitrita u plazmi. Usporedba je uključivala i stupanj stvaranja mjehurića nakon zarona. U trećoj studiji na 16 ispitanika istraženo je dovodi li
arterijalizacija mjehurića do promjene koncentracije endotelina-1, S100-B i NSE u krvi odnosno do pojave znakova narušenog integriteta
endotela i središnjeg živčanog sustava.
Rezultati: Ronjenje je uzrokovalo značajno stvaranje plinskih mjehurića u sve tri studije. Arterijalizacije su zabilježene u sve tri studije i bile
su praćene visokim stupnjem stvaranja mjehurića. Značajno veći stupanj stvaranja mjehurića i češće arterijalizacije uslijedili su nakon
ronjenja sa zrakom u odnosu na nitrox. Indikatori arterijske elastičnosti pokazali su oprečne promjene nakon ronjenja s obje plinske smjese.
Brzina pulsnog vala je porasla sugerirajući porast krutosti arterija, dok se augmentacijski indeks smanjio nakon ronjenja. Ronjenje s nitroxom
pokazuje veći učinak na protokom posredovanu dilataciju u odnosu na ronjenje sa zrakom upućujući na veći utjecaj hiperoksije na
endotelnu funkciju od plinskih mjehurića. Ronjenje sa zrakom u prvoj studiji nije polučilo promjenu oksidacijskog statusa izuzev blagog
porasta antioksidacijskog kapaciteta nakon ronjenja. Mjerenje endotelnih parametara nije otkrilo promjene izuzev PAI-1 u prvoj studiji koji
pokazuje pad aktivnosti nakon ronjenja. Promjenu humoralnih biljega oštećenja SŽS-a u vidu porasta nakon ronjenja otkriva samo S-100B,
ali bez dokaza o oštećenju integriteta SŽS-a budući se sličan porast očitovao i nakon kontrolnog zarona bez stvaranja plinskih mjehurića i
arterijalizacije.
Zaključak: Ovim istraživanjem je pokazano da asimptomatski zaroni sa zrakom ne uzrokuju promjene biokemijskih pokazatelja endotelnog
oštećenja unatoč prisutnosti plinskih mjehurića u krvi, te da je potaknuta antioksidacijska obrana mogući mehanizam zaštite od endotelne
disfunkcije. Značajniji negativni učinak nitrox-a na endotel u odnosu na zrak, unatoč manjem stvaranju plinskih mjehurića i njihovoj rjeđoj
arterijalizaciji, upućuje na endotelno oštećenje uzrokovano hiperoksijom i na potrebu za dodatnim istraživanjima mehanizama endotelnih
promjena.
Background: Diving with compressed gases (SCUBA diving) is often associated with occurence of gas bubbles in the blood and hyperoxia,
which are possible causes of endothelial dysfunction after diving. Endothelial dysfunction is associated with asymptomatic cardiovascular
and neurological changes caused by SCUBA diving.
The aim of this study is to explore the physiological and biochemical changes of vascular and endothelial function, as well as to examine the
signs of impaired CNS integrity after diving with compressed gas mixtures. The following hypotheses were tested: asymptomatic dives with
compressed air will change the biochemical parameters of endothelial function and oxidative stress after dive; asymptomatic dives will have
different effects on vascular function considering different types of breathing gases; and, finally, asymptomatic dives will cause increased
levels of humoral markers of endothelial damage and CNS integrity due to arterializations of gas bubbles.
Methods: Three studies were performed. The first study including 15 participants examined changes of vWf, PAI-1 and hsCRP which
served as indicators of endothelial function, as well as adenosine, TBARS and FRAP as indicators of oxidative state while the bubble grades
were also monitored after dives with compressed air. In the second study that included 10 divers, the effects of diving with air and nitrox on
vascular function were compared by examining the indicators of arterial elasticity: pulse wave velocity and augmentation index; indicators
of endothelial function through assessment of flow-mediated dilation (FMD) and nitrite concentrations in plasma; and assessment of bubble
production. Third study which included 16 subjects examined whether bubble arterializations lead to increase in blood levels of endothelin-
1, S-100B and NSE, which would suggest an impaired endothelium and CNS integrity.
Results: Diving resulted in significant production of bubbles in all three studies. Arterializations were recorded in all three studies and were
accompanied by high bubble grade. Diving with air in the first study did not change the oxidative status with the exception of a slight
increase in antioxidant capacity after diving. Assessment of endothelial parameters did not reveal any changes, except PAI-1, activity of
which declined after diving . Air dives resulted in sign