Špilja Veternica s pet troglobionata, sedam eutroglofila i dva subtroglofila predstavlja važno stanište špiljske faune te je podzemnom faunom najbogatija špilja Medvednice. Neke su od tih vrsta ...ugrožene, poput skokuna veterničkog krovića Pseudosinella dalai, koji je endem Veternice te se smatra kritično ugroženim prema IUCN kriterijima. Trčak Anophthalmus kaufmanni weingaertneri endem je Medvednice, čiji je tipski lokalitet – Bizečka špilja u Bizeku – u potpunosti devastiran. Veternica je važno stanište i površinskim vrstama poput jednakonožnog raka Mesoniscus graniger, čija najveća poznata populacija na području Hrvatske živi upravo u Veternici. Veternica je važno sklonište i za špiljske konjice Troglophilus cavicola i leptira vrbovu cimetastu sovicu Scoliopteryx libatrix, vrste koje koriste ulazne dijelove za sklanjanje od nepovoljnih uvjeta.
Proteus anguinus, čovječja ribica, jedna je od najpoznatijih, ako ne i najpoznatija podzemna životinja na svijetu. Unatoč svojoj prepoznatljivosti o njoj ne znamo mnogo, a još uvijek tražimo odgovore ...na osnovna pitanja, kao što su područje njene raširenosti, brojnosti populacija, veličine jedinki ili pak srodstvenih odnosa među populacijama rasprostrtima po dinarskom kršu. U proteklih deset godina dio smo istraživačkih aktivnosti posvetili rješavanju upravo ovakvih pitanja. Odgovore na neka od njih možete pronaći u predstojećem tekstu, a zasigurno najupečatljiviji je onaj koji svjedoči kako čovječja ribica nije jedna vrsta s dvije podvrste, svijetlom i tamnom, već skupina devet vrsta, razdvojenih milijunima godina i raširenih na velikom dijelu dinarskog krša. Promjene u našem razumijevanju taksonomije, biogeografije i ponašanja ovog jedinstvenog organizma donose promjene u razumijevanje, ne samo čovječje ribice kao takve već i općenitog djelovanja dinarskog krša. Osim toga, pod upit postavljaju ili naglašavaju slabosti trenutnog sustava zaštite podzemlja, ali istovremeno pružaju mogućnost njegovog poboljšanja u ime cjelovitije zaštite čitavog područja raširenosti, na kojem osim čovječje ribice žive i stotine drugih podzemnih vrsta.
Krško područje Hrvatske ukupne površine 26 tisuća km2, s dijelom dinarskog krša, biospeleološki je određeno kao područje velike biološke raznolikosti u svijetu. U ovoj monografiji podastiru se podaci ...o biološkoj raznolikosti podzemnih staništa i organizama primarno s taksonomskog aspekta i s posebnim osvrtom na regionalnu raznolikost. Geomorfološka, hidrološka i klimatološka raznolikost Hrvatske rezultirala je osobitim rasponom različitih podzemnih staništa, kao što su kontinentalne i priobalne špilje, mreža plitke i duboke freatičke zone, intersticij – hiporeička zona i drugi tipovi infiltracijskih zona, itd. Iz špilja i intersticijskih staništa Hrvatske poznato je preko 500 obveznih podzemnih vrsta i podvrsta. Većina podzemnih vrsta u Hrvatskoj su kopneni organizmi. Utvrđeno je 299 troglobionata i 170 stigobionata. Većina podzemnih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, gotovo 70% je endemno za Hrvatsku. Špiljske gljive su vrlo slabo poznate. Među njima je nekoliko troglobionata i troglofila koji su paraziti na špiljskim kornjašima i troglofilnim leptirima. Neke subtroglofilne vrste možda su također troglobiontske, no njihov taksonomski i/ili ekološki status morala bi razjasniti buduća istraživanja. U pogledu najveće brojnosti troglobionata, pet je velikih skupina životinja – Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda i Diplopoda. Kornjaši (Coleoptera) su najdominantniji. U Hrvatskoj je poznato više od 100 kavernikolnih kornjaša (vrsta i podvrsta). Među stigobiontima dominiraju raci. Gotovo polovica opisanih vrsta su iz skupine Crustacea. Među racima, skupina Syncarida i Thermosbaenacea su isključivi stigobionti. Brojčano gledano, među stigobiontskim racima skupina Amphipoda dominira u špiljama, a skupina Copepoda u intersticiju. Jedina do danas poznata stigobiontska spužva Eunapius subterraneus Sket et Velikonja nastanjuje nekoliko špilja u Hrvatskoj. Također jedini poznati stigobiontski školjkaš Congeria kusceri Bole nastanjuje niz špilja u Hrvatskoj. Ostale važne skupine su obrubnjaci, virnjaci (Temnocephalida i Tricladida), puževi (Gastropoda) i jedini poznati stigobiontski kralježnjak Proteus anguinus Laurenti. Velika taksonomska raznolikost podzemnih organizama Hrvatske pripisuje se djelomično geološkoj heterogenosti i posebno jedinstvenom spoju različitih geoloških i ekoloških pojava.
Pregled špiljskih i intersticijskih organizama Hrvatske Gottstein Matočec, Sanja; Department of Zoology, Faculty of Science, University of Zagreb, P.O. Box 933, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia; sgottst@zg.biol.pmf.hr ...
12/2002
Publication
Krško područje Hrvatske ukupne površine 26 tisuća km2, s dijelom dinarskog krša, biospeleološki je određeno kao područje velike biološke raznolikosti u svijetu. U ovoj monografiji podastiru se podaci ...o biološkoj raznolikosti podzemnih staništa i organizama primarno s taksonomskog aspekta i s posebnim osvrtom na regionalnu raznolikost. Geomorfološka, hidrološka i klimatološka raznolikost Hrvatske rezultirala je osobitim rasponom različitih podzemnih staništa, kao što su kontinentalne i priobalne špilje, mreža plitke i duboke freatičke zone, intersticij – hiporeička zona i drugi tipovi infiltracijskih zona, itd. Iz špilja i intersticijskih staništa Hrvatske poznato je preko 500 obveznih podzemnih vrsta i podvrsta. Većina podzemnih vrsta u Hrvatskoj su kopneni organizmi. Utvrđeno je 299 troglobionata i 170 stigobionata. Većina podzemnih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, gotovo 70% je endemno za Hrvatsku. Špiljske gljive su vrlo slabo poznate. Među njima je nekoliko troglobionata i troglofila koji su paraziti na špiljskim kornjašima i troglofilnim leptirima. Neke subtroglofilne vrste možda su također troglobiontske, no njihov taksonomski i/ili ekološki status morala bi razjasniti buduća istraživanja. U pogledu najveće brojnosti troglobionata, pet je velikih skupina životinja – Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda i Diplopoda. Kornjaši (Coleoptera) su najdominantniji. U Hrvatskoj je poznato više od 100 kavernikolnih kornjaša (vrsta i podvrsta). Među stigobiontima dominiraju raci. Gotovo polovica opisanih vrsta su iz skupine Crustacea. Među racima, skupina Syncarida i Thermosbaenacea su isključivi stigobionti. Brojčano gledano, među stigobiontskim racima skupina Amphipoda dominira u špiljama, a skupina Copepoda u intersticiju. Jedina do danas poznata stigobiontska spužva Eunapius subterraneus Sket et Velikonja nastanjuje nekoliko špilja u Hrvatskoj. Također jedini poznati stigobiontski školjkaš Congeria kusceri Bole nastanjuje niz špilja u Hrvatskoj. Ostale važne skupine su obrubnjaci, virnjaci (Temnocephalida i Tricladida), puževi (Gastropoda) i jedini poznati stigobiontski kralježnjak Proteus anguinus Laurenti. Velika taksonomska raznolikost podzemnih organizama Hrvatske pripisuje se djelomično geološkoj heterogenosti i posebno jedinstvenom spoju različitih geoloških i ekoloških pojava.
The karst areas in Croatia, part of the Dinarides, have been defined biospeleologically as an area of high biodiversity in world terms, covering 26 thousand km2 in all. In this monograph we give data about the biodiversity of subterranean habitats and their biota primarily from a taxonomic perspective with special attention being paid to regional diversity. The diversified geomorphology, hydrology and climate have resulted in a remarkable range of different underground habitats in Croatia, viz. inland and coastal caves, superficial and deep phreatic networks, interstitial – hyporheic substrates and other infiltration zones, etc. In Croatia more than 500 obligate subterranean species and subspecies are known from caves and interstitial habitats. The majority of subterranean species in Croatia are terrestrial biota. There are 299 troglobiont and 170 stygobiont taxa (species and subspecies) recorded. Most subterranean species have very restricted ranges, almost 70% of them endemic to Croatia. Cave fungi are poorly known. Among them there are several important parasitic troglobionts and troglophilic species on cave coleopterans and troglophilic moths in Croatian caves. Some saprotrophic species could be troglobiotic too but their taxonomic and/or ecological status must be clarified in future research. With a respect to the number of troglobionts, the five largest animal groups are Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda and Diplopoda. The beetles (Coleoptera) are predominant. More than 100 cavernicolous beetles (species and subspecies) are known in Croatia. Among stygobionts, the Crustacea predominate. At least half of species described are Crustacea. Among Crustacea, the orders Syncarida and Thermosbaenacea are exclusively stygobiotic. Numerically, among crustacean stygobiotic Amphipoda dominate in caves and Copepoda in interstitial habitats. The only known stygobiotic sponge Eunapius subterraneus Sket et Velikonja inhabits several caves in Croatia. Also, the only known stygobiotic clam Congeria kusceri Bole inhabits a series of caves in Croatia. Other important groups include hydrozoa, planarians (Temnocephalida and Tricladida), snails (Mollusca: Gastropoda) and the only European stygobiotic Chordata Proteus anguinus Laurenti. The high taxonomic diversity of the subterranean biota of Croatia can be attributed partly to the geographical heterogeneity and a rather unique combination of various geological and ecological phenomena.
