Tijekom pandemije koronavirusa došlo je do značajnijih propitivanja ideje (ne)moći biomedicine i promjena u simboličkom, društvenom i radnom statusu medicinskih radnika. Društvena, ekonomska i ...zdravstvena kriza potaknula je redefiniranje odnosa prema biomedicini, zdravstvenom sustavu i medicinskim radnicima uslijed potrebe zajednice da nanovo osmisli i razumije koncept bolesti, ograničenih dosega liječenja, novih okolnosti umiranja i žalovanja, opasnosti, solidarnosti i sl. Na temelju etnografskog istraživanja s medicinskim radnicima u vrijeme pandemije, u tekstu se propituju višeslojne i katkada kontradiktorne predodžbe o medicinskim autoritetima i zdravstvenim radnicima u kontekstu pandemijske svakodnevice s fokusom na njihova iskustva promjena u radu i dnevnim rutinama, suočavanja s ljudskom patnjom i smrću u medicinskim ustanovama, ali i života izvan bolnica, u svakodnevici koja je bila u (ne)skladu s opasnostima koje su populaciji prijetile.
Taking into account multilayered and sometimes contradictory ideas about medical authorities and medical workers, the authors establish a framework for a partial and limited ethnographic insight into the experiences of medical workers in their everyday lives during the pandemic, focusing on changes in their work and everyday routines, ways of coping with human suffering and death in medical institutions, as well as their approach to life outside of hospitals, in an everyday life that was in (dis)harmony with the dangers that threatened the population.
Paliativna oskrba (PO) je pomemben, nepogrešljiv sestavni del zdravstvene oskrbe bolnikov z neozdravljivo boleznijo in se izvaja na vseh ravneh zdravstvenega sistema. Za celostno oskrbo paliativnih ...bolnikov skrbi multiprofesionalen tim, ki zagotavlja razreševanje fizičnih, psihičnih, socialnih in duhovnih težav, s katerimi se soočajo paliativni bolniki ter njihov isvojci. Glavni cilj je skrb za čim boljšo kakovost življenja. PO priznava življenje in umiranje kot naraven proces.
U radu se smrt i umiranje ne promatra kao jednostavne biologijske činjenice, nego kao izvorne filozofijske probleme, prvenstveno etičke i ontologijske. Platonova i Aristotelova filozofska misao se, ...dakle, nije toliko usmjeravala na biologijsko pitanje smrti, već je sva bila angažirana u modusu istraživanja onoga što se naziva stanjem smrti. Biologija smrt poima u koordinatama određivanja ne-života ili utvrđivanja kriterija smrti organizma, kao i istraživanje procesa starenja organizma. Filozofijski pristup smrti pretpostavlja navedene dvije biologijske komponente, da bi u refleksiji stanja smrti, kao hermeneutičke pozicije, otkrio mnoga pitanja i nudio principe za najrazličitije moralne prijepore vezane uz ovu problematiku.
Posljednjih se godina, nemoćnošću medicine da djelotvorno odgovori na sve veći broj smrtonosnih ishoda bolesti, javlja snažna potreba za uspostavom palijativne medicine, pokreta hospicija i ...terapeutske primjene duhovne skrbi, kako bi se bolesnicima s progresivnim neizlječivim bolestima omogućilo holističko ublažavanje tjelesne boli i psihološke patnje medicinskom i duhovnom skrbi, kojima bi se poboljšala preostala kvaliteta života i omogućilo dostojanstveno umiranje. S tim ciljem, ovaj članak opisuje osnovne značajke, organizacijske oblike, zakonodavne okvire, potrebu uspostave i pristup palijativne medicine uvažavajući medicinske i duhovne potrebe terminalnih bolesnika.
Filozofirati o umiranju Harteloh, Peter
Synthesis philosophica,
06/2021, Volume:
36, Issue:
1
Web Resource
Open access
Jedan je od osnivača filozofijske prakse, Pierre Hadot, odredio takvu praksu kao duhovnu vježbu učenja kako pisati, čitati, živjeti i umrijeti. U ovom se radu želim usmjeriti na umiranje. Kako ...filozofirati o smrti? Pristupit ću ovom pitanju sa stajališta filozofijskog savjetnika koji se s tim pitanjem susreće tijekom savjetovanja i dat ću nekoliko primjera takvog savjetovanja. Približit ću se temi u skladu s drevnom stoičkom tradicijom i razlikovati fiziku, logiku i etiku umiranja. Činjenice će ograničiti i odrediti prikladni oblik (logika) i sadržaj (etika) filozofiranja tijekom savjetovanja. Argumentirat ću da možemo i trebamo razviti stav prikladan našoj smrti. Filozofijsko savjetovanje može pomoći u razvoju takvog stava.
U uvodu autorica definira različite oblike eutanazije (aktivnu, pasivnu, indirektnu, asistirano samoubojstvo itd.). Osvrće se na pojmove: vrijednost ljudskog života, humanost i autonomija osobe. U ...idućem poglavlju prikazuje stavove spram nasilnog svršetka života u različitim sredinama, od starogrčkih i srednjovjekovnih do recentnih istraživačkih rezultata u SAD, Engleskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Australiji. U trećem poglavlju – Zakonske regulative u vezi s krajem života – autorica analizira podatke dobivene od Vijeća Europe, te relevantne podatke iz zakonodavstva Mađarske i konačno one s područja Hrvatske. U završnom je poglavlju prikazano ono osnovno u vezi s palijativnom skrbi kao jedinoj etičkoj alternativi za eutanaziju.
Hospicijski pokret u Americi oblikovalo je nekoliko ključnih činitelja koji su zajednički stvorili jedinstven i djelotvoran hospicijski model, ali također i model koji je ograničen u kreativnosti i ...opsegu glede zadovoljavanja budućih promjenjivih potreba vezanih za umiranje u Americi. Hospicijski model, temeljen na kućnoj njezi, omogućio je ubrzani rast hospicijskih usluga i troškova diljem Amerike. Želja za deinstitucionalizacijom skrbi umirućih osoba i pružanjem holističke skrbi i potpore oblikovala je kulturu hospicijske skrbi. Također, početni katalizator za razvoj programa činilo je uključivanje federalnog financiranja njege. Međutim, te iste odredbe osujetile su hospicijski razvoj stvaranjem programskih destimulacija, što također uključuje ograničavanje njege osoba za koje se prognozira da im je preostalo najviše šest mjeseci života. Kratki boravak u hospiciju donekle je rezultat našeg kulturološkog pristupa o potpunom iskorištavanju tehnologije bez obzira na popratne troškove. Američka dihotomija između njege i liječenja ističe takvu potrebu za njegom pri kraju života koja podržava prijelaz od primarne liječničke k primarnoj palijativnoj skrbi. Ono što moramo svakako prepoznati je da ovo dvoje mora egzistirati zajedno kako bi se djelotvorno skrbilo o smrtno bolesnim pacijentima, dok se približavaju kraju života.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom članku želimo povezati osobnu svijest o smrtnosti, umiranju i smrti s društvenom brigom, osposobljenošću i ljubavlju društva za umiruće, koje bi trebale pomoći umirućima u procesu “otpuštanja” ...života. Hospicij i palijativna skrb (HPS) program je koji se razvio iz ove međusobne povezanosti, ovisnosti. HPS-program preuzima aktivnu ulogu u oblikovanju zajedničkih i osobnih vrednota vezanih uz smrt i umiranje. Upotrebljavajući referentni okvir kognitivne prakse, pokazat ćemo da su ove vrednote oblikovane u društvenom životu preko stvarnih situacija i događaja, izraslih kroz hospicijski timski rad s pacijentima, obiteljima i društvenim službama. Hospicijski program se razvija kroz iskustveno učenje koje se događa u socijalnoj interakciji koja uključuje ne samo profesionalce, pacijente i obitelji već i širu zajednicu. Tko može bolje nego hospicijski tim brinuti o zaštiti društvene svijesti o specifičnim potrebama smrtnobolesnih i umirućih osoba, ili prepoznati potrebu za podrškom obitelji i prijateljima umirućih? Neki od zaista predanih liječnika imaju bogatstvo praktičnog znanja i primijenjenog istraživanja te su spremni dijeliti to s drugima. Odgovorni za profesionalno obrazovanje trebaju inicirati promjene u srednjoškolskom, dodiplomskom i permanentnom obrazovanju, kako bi prenijeli ovu mudrost u sustavno javno obrazovanje, kao i uključili ne samo profesionalni tretman i principe timskog rada nego i vještine koje izgrađuju zajednicu.
PDF
