CILJ: Sagledati epidemiološke karakteristike malignih bolesti u Severnobačkom okrugu za period 2006─2010. godine i analizirati trend u oboljevanju i umiranju za pet vodećih lokalizacija kod ...muškaraca i žena. METODOLOGIJA: U radu je primenjen deskriptivno-epidemiološki metod. Kao izvor podataka o oboljevanju i umiranju korišćeni su podaci Registra za rak Zavoda za javno zdravlje u Subotici. Registar je formiran 2006. godine decentralizacijom Republičkog registra za rak. REZULTATI: Muškarci su u celom posmatranom periodu češće oboljevali od malignih bolesti nego žene. Muškaraci su najčešće oboljevali od raka pluća i bronha (trećina svih malignih bolesti kod muškaraca), kolona i rektuma, prostate, mokraćne bešike i pankreasa. Žene su najčešće oboljevale od raka dojke (četvrtina svih malignih bolesti kod žena). Na drugom mestu po učestalosti se našao rak kolona i rektuma, a na trećem rak pluća i bronha. Potom slede rak grlića materice i jajnika. Muškarci su najviše umirali od raka pluća i bronha (trećina umrlih muškaraca od malignih bolesti), a žene od raka dojke. Beleži se blagi porast žena umrlih od raka pluća i raka debelog creva. ZAKLJUčAK: Učestalost oboljevanja od svih malignih bolesti u periodu 2006─2010. godine je niža u odnosu na evropski region. Broj umrlih od raka svih lokalizacija je u porastu i te vrednosti su u samom vrhu onih iz evropskog regiona.
U radu se etnografijom pojedinačnog – analizom iskustva umirućih roditelja i vlastita iskustva proživljenoga tijekom njihova umiranja – otvaraju neka pitanja suvremenog odnosa prema bolesti, smrti, ...liječenju i brizi za bolesnike. U okrilju antropološke, povijesne i psihološke literature autorica promišlja kulturno konstruirane percepcije, predloške i emocije vezane uz neke bolesti (karcinom) i pitanje bolesnika kao bliskog Drugog unutar obitelji, ali otvara i neka relevantna pitanja iz sfere medicinskoga, pa i općedruštvenoga tretmana bolesnika i umirućih ljudi, primjerice o primatu kurativne nad palijativnom medicinom, o nedostatku holističkoga sagledavanja pacijenta i njegove bolesti, te nadasve važno pitanje komunikacije i odnosa pacijenta i liječnika, odnosno pacijentove obitelji i liječnika.
Problem smrti i umiranja prisutan je u brojnim djelima i predmet je
brojnih znanstvenih istraživanja. Premda s biološkog stajališta više gotovo da i nema tajni, smrt i umiranje emocionalno su ...neprihvatljivi danas kao i jučer. Problem krivnje, nezavršeni i odgođeni procesi žalovanja, opraštanje, uzrok su brojnih psiholoških problema, a često i ozbiljnih psihičkih poremećaja. Današnji čovjek koristi brojne mehanizme kojima nastoji umanjiti strah i "pobjeći" od smrti, tražeći sada na svoj znanstveni način formulu za vječnost. U dinamici zbivanja vezanoj uz smrt ne nalazimo razlike u odnosu na dinamiku opisanu od učitelja psihijatrije prije nekoliko desetljeća. U susretu sa smrću služimo se brojnim mehanizmima kojima se branimo od negacije, identifikacije, introjekcije i dr., ali rezultat ostaje isti. Govoriti o umirućima, koji umiru sami u bolnicama, domovima, među aparatima, govorimo o nama, koji plašeći se susreta sa smrću i našom bespomoćnošću, ostavljamo naše najbliže da u smrti budu sami, a pri tome mi ostajemo s brojnim psihološkim problemima koji ozbiljno ugrožavaju naše mentalno zdravlje.
Pobačaj kao bioetički izazov Ivan, Cifrić; Dinka, Marinović Jerolimov
Sociologija i prostor,
02/2008, Volume:
45, Issue:
3/4 (177/178)
Paper
Open access
Pobačaj je jedan od indikatora koji ukazuje na prijeporne bioetičke rasprave u modernom društvu, on je indikator društvenoga i osobnoga odnosa prema nerođenom životu. Dosadašnji diskurs pokazao je ...dva temeljna stajališta, a svako se na svoj način argumentira. Jedno stajalište dopušta pobačaj u određenim slučajevima – kada se radi o teškom oštećenju fetusa, kada je žena neudana, kada bračni par ne želi više djece, te u slučaju lošega ekonomskog stanja. Drugo stajalište je za zabranu pobačaja, također s različitom argumentacijom – jer je zločin i nemoralan čin, jer ugrožava život žene i jer ugrožava demografski opstanak naroda. Pitanje je tko o tome treba odlučiti? Po jednima pobačaj treba zakonom regulirati, bez obzira radilo se o zabrani ili u nekim slučajevima dopuštenju pobačaja, a po drugima nije potrebna zakonska regulativa pobačaja nego odluku treba prepustiti ženi. U radu su prikazani rezultati empirijskoga istraživanja provedenoga u Hrvatskoj 2004. godine na reprezentativnom uzorku odrasle populacije (N = 2.220), a primijenjen je poseban instrument za percepciju pobačaja. Cilj je rada ukazati na odnos između mišljenja ispitanika o pobačaju i ne/religioznosti, odnosu prema životu poslije smrti, eutanaziji, samoubojstvu i kloniranju, te povezanost stavova o pobačaju i sociodemografskih obilježja ispitanika. Rezultati su pokazali da je svega trećina ispitivane populacije za zakonsku zabranu pobačaja dok ih 46% misli da to pitanje ne treba regulirati zakonom. Značajan dio ispitanika (62%) smatra da odluku o pobačaju treba prepustiti ženi. U slučajevima kada smatraju da pobačaj treba biti dopušten, ispitanici najviše odobravaju pobačaj iz medicinskih razloga. S obzirom na religijsku samoidentifikaciju, “uvjereni vjernici” izdvajaju se kao skupina znatno sklonija zabrani pobačaja od ostalih ne/religioznih skupina. Zabrani pobačaja najskloniji su ispitanici koji vjeruju u kršćansku koncepciju zagrobnoga života, kao i oni kojima je neprihvatljivo samoubojstvo, eutanazija i kloniranje čovjeka. S obzirom na sociodemografske pokazatelje, zabrani pobačaja najčešće su skloni ispitanici s nižim stupnjem obrazovanja. Značajnu sklonost zabrani pokazuju ispitanici kojima je vjera važna u životu, ispitanici starije dobi i oni iz manjih (ruralnih) sredina. Navedeni rezultati upućuju na već utvrđenu veću rasprostranjenost tradicionalnoga sustava vrijednosti u određenim dijelovima populacije (najreligiozniji ispitanici), kao i veće rasprostranjenosti modernoga, liberalnoga sustava vrijednosti kod manje religioznih i nereligioznih dijelova populacije.
Istraživanjem je obuhva}ena analiza prisutnosti patogene gljive Beauveria bassiana u populaciji jelovih potkornjaka te njezin utjecaj na redukciju populacije vrsta iz roda Pityokteines na dva ...lokaliteta u Hrvatskoj. Utvr|en je visok ukupni mortaliteta potkornjaka; 60-73% u populaciji iz Trakošćana i 41-45% u populaciji iz Litorića. Gljiva B. bassiana bila je uzro~nik mortaliteta u Trakošćanu na 11,6-25,2% od ukupno uginulih potkornjaka, a u Litoriću ovaj se postotak kretao
izme|u 1,7% i 13,2%.
Cilj provedenog istra`ivanja je stvaranje preduvjeta za razvoj budu}ih istraživanja izolata gljive B. bassiana čije bi spore mogle biti upotrijebljene protiv jelovih
potkornjaka kao jedna od bioloških metoda suzbijanja potkornjaka.
Palijativna medicina je nova grana medicine
koja se brine za optimalnu kvalitetu života do smrti i u prvom
je redu područje liječničkog interesa. O palijativnoj se skrbi
govori kad se misli na ...aktivnosti interdisciplinarnoga palijativnog
tima. Ta se skrb u početku zvala hospicijskom, međutim
se pomalo napušta pojam koji na različitim mjestima i u
različitim povijesnim razdobljima ima različito značenje. Palijativna
medicina obuhvaća tri osnovna područja: 1. etiološki
nespecifično smirivanje simptoma, u prvom redu boli, 2. psihosocijalnu
potporu bolesniku i njegovoj obitelji/njegovateljima
(i nakon smrti štićenika) te 3. etičke probleme vezane uz
umiranje. Autorica u članku ističe niz medikamentnih postupaka,
koji su se u palijativnoj medicini afirmirali kao optimalni,
posebno peroralnu primjenu morfina „na sat“, a ne „po
potrebi“. U skladu s principima Cicely Saunders ističe potrebu
holističkog pristupa bolesniku uzimajući pri procjeni stanja
uz organsko podrijetlo simptoma i njihovu emocionalnu,
duhovnu i društvenu sastavnicu. Psihosocijalna potpora i
bolesniku/umirućem i njegovoj obitelji/njegovateljima veoma
je bitna, a osnova joj je dobra komunikacija na relaciji bolesnik-
liječnik, obitelj i palijativni tim. Vrlo je važna i u interesu
je štićenika dobra komunikacija unutar tima. Iskrena komunikacija
koja stvara povjerenje osnova je za etičke odluke i
dogovore o daljnjem planu medikacije i drugih medicinskih
postupaka.
Obzor u kojemu se u suvremenoj filozofiji promišlja umiranje i smrt
jest ontoantropoloski individualizam. On je inspiracijiski izvor i metafizički temelj novovjeke zapadnjačke civilizacije s ...osebujnom senzibilnošču za egzistencijalne probleme čovjekova individualnog postojanja. Nakon uvodnih poglavlja u kojima se promišlja neutraliziranje besmislenosti umiranja i smrti u 'samorazumljivim' kozmičkim i prirodnim zakonitostima nastajanja i nestajanja svega što jest, te reflektira iskustvo smrti u političko-državnoj zajednici kao 'drugom kozmosu', razmatra se smrt u obzoru probuđene i oslobođene individualnosti i egzistencijalne hermeneutike,
inspirirane fundamentalnom ontologijom, kako je zasnovana u
Heideggerovu djelu "Bitak i vrijeme". Razmatranje o smrti u suvremenoj filozofiji završava u znaku pitanja: je li zapadnjačka civilizacija, utemeljena na metafizičkom individualizmu, civilizacija smrti ili civilizacija života?
