Angioedem (AE) bez urtikarije je bezbolni i ograničeni otok subkutanog ili submukoznog, rahlog intersticijskog tkiva koji nastaje brzo, u epizodama od nekoliko do više sati u obliku blijedih ...„jastučića“ u koži, mukoznom tkivu lica, usana, usne šupljine, ždrijela, larinksa i genitalija ali može zahvatiti i sluznicu gastrointestinalnog trakta. U kliničkoj praksi najčešće se angioedemu pripisuje alergijska etiologija što može biti pogrešno a standarna antialergijska terapija neučinkovita. AE se klasificiraju prema uzročnim medijatorima u bradikininske (hereditarni, stečeni, izazvan ACE inhibitorima), histaminske (alergijske) i AE posredovane mješavinom medijatora (pseudoalergijske reakcija na NSAID). Postoji i idiopatski AE čija je etiologija nepoznata. Incidencija AE je povećana pa je to najčešći razlog hospitalizacije od svih alergijskih bolesti. Incidencija angioedema posredovanog inhibitorima konvertaze angiotenzina I (ACEi) iznosi 0,1-0,7% i taj se oblik AE još nedovoljno često prepoznaje. Dijagnoza AE temelji se na anamnezi (hereditarni, pojava nakon 4. dekade života, ekspozicija alergenima, uzimanju ACEi) te na laboratorijskim nalazima serumskog C1Inh ili njegove funkcije. Kod tipa 1 HAE i razina C1Inh i njegova funkcionalna sposobnost je manja od 50%, a kod tipa 2 HAE razina C1Inh je uredna, a funkcionalna sposobnost slaba. Angioedem posredovan ACEi dokazuje se pojavom AE kod terapije, a regresijom nakon izostavljanja lijeka. Teške atake AE liječe se koncentratom C1Inh te ikatibantom, selektivnim blokatorom bradikininskih receptora B2. Profilaksa se provodi atenuiranim androgenima (danazol, stanazolol, oksandrolon) ili fibrinoliticima.
Bolesnici s kroničnom urtikarijom (CU) s izbijanjem urtika dulje od 6 tjedana često doživljavaju probleme zbog nepredvidljivosti pojave urtika, socijalne izolacije, smanjene kvalitete sna zbog ...pridruženog svrbeža i umora. Kod otprilike polovice bolesnika s kroničnom spontanom/idiopatskom urtikarijom (CSU/CIU) nije identificiran uzrok, ali je utvrđeno da ih 30-50 % stvara IgG autoantitijela usmjerena ili protiv IgE ili njegovih receptora visokog afi niteta (Fc
Iako postoje mnogi pojedinačni prikazi slučajeva paraneoplastičnih dermatoza u literaturi, vrlo je malo radova koji prikazuju
mnogobrojne slučajeve. Provedena je retrospektivna studija kojom smo ...istražili kožne promjene i provedenu dijagnostiku
radi dokaza paraneoplastičnih dermatoza i s njima povezanih zloćudnih bolesti. Pritom smo uzeli u obzir dijagnostičko-
terapijske rezultate, postojeće manifestacije i provođenje kirurško-onkološke terapije. Analizom smo paraneoplastične
dermatoze utvrdili kod 17 bolesnika s različitim kožnim promjenama: ekcematoidnim dermatitisom, vaskulitisom, subakutnim
kožnim eritematoznim lupusom, pruritusom, kroničnom urtikarijom/angioedemom, alopecijom areatom, crvenilom,
buloznim pemfigoidom, dermatomiozitisom i lokaliziranom sklerodermijom (morfeom). One su bile povezane s različitim
malignomima unutarnjih organa i hematološkim malignomima (zabilježena su 3 karcinoma želuca, 2 karcinoma prostate, 2
karcinoma mokraćnog mjehura, 2 karcinoma štitnjače i 2 limfoma te po jedan slučaj karcinoma pluća, jetre, endometrija,
bubrega i multipli mijelom). Većina kožnih promjena se postupno povukla nakon odgovarajućeg liječenja zloćudne bolesti.
Prema našim saznanjima, naša tri slučaja paraneoplastičnog ekcematoidnog dermatitisa su prvi slučajevi te bolesti povezane
s karcinomima želuca, prostate i endometrija. Također smo prikazali i slučaj bolesnika s alopecijom areatom brade koji je bio
povezan s karcinomom štitne žlijezde. Rano otkrivanje malignih bolesti pomoću praćenja kožnih promjena vodi do pravodobne
kirurško/onkološke terapije i moguće regresije kožnih promjena. Time se ujedno smanjuje lutanje bolesnika kod raznih
specijalista i sveukupni trošak zdravstvenog sustava.
Urtikarija je jedna od najčešćih alergijskih bolesti
na koži (do 15% populacije). Otprilike trećina bolesnika ima kroničnu
idiopatsku urtikariju (CIU) i autoantitijela usmjerena protiv
visoko afi ...nitetnih IgE-receptora ili rjeđe protiv IgE. U svezi s tim
autoantitijelima u CIU postoje neriješeni problemi. Zbog toga
nije razjašnjeno može li se CIU s autoantitijelima klasifi cirati
kao autoimunosna bolest. Utvrđivanje autoantitijela u bolesnika
s CIU je izazov. Metoda in vivo, kožni test autolognim serumom
osjetljiv je i specifi čan. U njemu se rabi in vitro otpušten histamin
iz bazofi la. Od dijagnostičkih postupaka važno je istaknuti
dokaz H. pylori, pozitivnu stolicu na kandidu i pozitivna antitiroidna
antitijela. U liječenju CIU važni su eliminacijska ili hipoalergena
dijeta, antihistaminici (sedirajući i nesedirajući), triciklički
antidepresiv (doksepin), dapson i pentoksifi lin u kombinaciji,
azatioprin, metotreksat, leukotrienski antagonisti (npr. montelukast),
sulfasalazin, ciklosporin, PUVA-terapija, plazmafereza,
imunoglobulini, kumarin, monoklonska antitijela usmjerena na
CD20-antigene (rituksimab i omalizumab).
Tijekom rada s dermatološkim bolesnicima javlja se pitanje koje dijagnostičke testove i postupke koristiti u obradi bolesnika, osobito kod slučajeva kronične urtikarije (KU) i numularnog ekcematoidog ...dermatitisa, bolesti kod kojih liječenje pratećih bolesti i infekcija može biti značajno za ishod liječenja bolesnika. U ovoj retrospektivnoj studiji istražili smo utjecaj pratećih bolesti na ishod bolesti kože, na temelju medicinske dokumentacije bolesnika s KU i ekcematoidnim dermatitisom koje smo usporedili s kontrolnom skupinom. Uključili smo bolesnike zaprimljene u našu dermatološku kliniku tijekom 6 godina te smo analizirali njihove laboratorijske nalaze, povezane čimbenike i ishode bolesti kože koji su zabilježeni nakon 2 godine praćenja i liječenja. U usporedbi s kontrolnim skupinama bolesnici s KU imali su značajno učestalije pozitivne nalaze na Helicobacter (H.) pylori (p=0,020), češće potvrđene alergije (p=0,006), češće povišen IgE (p=0,011) i češće patološke nalaze štitnjače (p=0,049), dok su bolesnici s ekcematoidnim dermatitisom imali značajno učestalije pozitivne nalaze H. pylori (p=0,046). Značajna regresija obiju dermatoza bolesti zabilježena je nakon provedenog liječenja pratećih, uz utvrđenu značajnu korist provedenog liječenja infekcije bakterijom H. pylori. To ukazuje na važnost dijagnostike pratećih infekcija (osobito
H. pylori i urogenitalnih infekcija), potvrđenih alergija, endokrinih poremećaja (osobito štitnjače kod bolesnika s KU) i vrijednosti serumskih tumorskih biljega, kao i njihovog liječenja, što utječe na ishod ovih bolesti kože.
Otopina polietilen glikola (PEG-3350) najčešće se primjenjuje za pražnjenje crijeva prije kolonoskopije u odraslih osoba, a opisuje se kao sigurno sredstvo i u djece. Smatra se da ispiranje crijeva ...ovom otopinom može biti korisna alternativa za liječenje otrovanja lijekovima sa sporim otpuštanjem, progutanim pakovanjima nekih tvari, lijekovima sa zaštitnom ovojnicom za probavni sustav, lijekovima koji se ne vežu na ugljen te teškim metalima u djece. Zbog velike molekularne težine vrlo mali dio PEG-3350 (0,2%) se apsorbira iz crijevne sluznice pa su stoga nuspojave manje vjerojatne. Djevojčica u dobi od tri godine zagrizla je i progutala jednu trećinu alkalne baterije pa je dovedena u našu hitnu pedijatrijsku službu. Vitalni znaci kao i rezultati fizikalnog pregleda i laboratorijskih pretraga bili su normalni. Započeto je ispiranje crijeva otopinom PEG-3350 peroralno, 20 mL/kg/h. Nakon što je dijete imalo stolicu normalnog izgleda u šestom satu, ispiranje je nastavljeno. Međutim, nakon što je djevojčica primila 9 L PEG-3350, u tridesetom satu davanja otopine nastupio je osip i svrbež po čitavom tijelu pa je ispiranje crijeva prekinuto i djetetu su dani antihistaminici. Osip i svrbež su se povukli unutar jednog sata od prestanka ispiranja otopinom PEG-3350. U literaturi je opisano pet slučajeva alergijskih reakcija na PEG-3350 u odraslih osoba. Ovaj prikaz opisuje prvi slučaj alergijske reakcije na PEG-3350 u djeteta.
U radu je predstavljen akutni angioedem s urtikarijom koji je možda potaknula infekcija virusom herpes simplex. Japanac u dobi od 58 godina imao je na liječničkom pregledu urtikariju i eritematozni ...osip na udovima i torzu. Žalio se i na angioedem s oticanjem usana, jezika, lica te periorbitalnoga tkiva, pa je imao poteškoće u disanju i govoru, a osjećao je i ispunjenost ždrijela. Nakon šest dana na donjoj su se usni pojavili ulkusi s krastama. Od pretraga su liječnici tražili kompletnu krvnu sliku, biokemijski screening za titrove antitijela kod viralnih infekcija te test za preosjetljivost na lijekove. Zanimljiva je bila serumska fiksacija titra antitijela na HSV - iznosila je 1:32. Osim oralne ulceracije, pacijentu je bila postavljena i dijagnoza herpes labialis. Bio je primljen u bolnicu te intravenski liječen antihistaminom, penicilinom i kortikosteroidom, te su se nakon tri dana simptomi znatno popravili. Tijekom trogodišnjeg praćenja kod njega se nisu razvili ni angioedem ni urtikarija. U ovom radu opisani su klinička slika, liječenje i moguća povezanost angioedema i urtikarije s infekcijom virusom herpes simplex. Ipak, treba uzeti u obzir mogućnost slučajnog istodobnog pojavljivanja i virusa herpes simplex.
PDF
