Cilj rada je iznijeti pregled najvažnijih ideja o utopijama, potom analizirati i usporediti njihove najvažnije značajke, odnosno ukazati na što pojedini autori stavljaju naglasak u svojim idejama te ...naposljetku izraditi jednu komparativnu shemu iz uočenoga. Želi se također razmotriti što je to od ideje utopije ostalo danas. Prvo se poglavlje usredotočuje na antičke utopije, poglavito na Platona kao začetnika utopijske misli. Sljedeće poglavlje prati renesansne autore koji su pisali o idealnom društvu, počevši od Thomasa Morea, tvorca riječi utopija do Campanelle i Grada Sunca te naposljetku Bacona i Nove Atlantide. Potom slijedi poglavlje o idejama socijalnih utopista Saint-Simona, Owena te Fouriera. U posljednjem poglavlju razmatraju se i neke ideje suvremenih autora, poput Rawlsa i Bregmana. Na kraju je u zaključku prikazana shema koja na sinoptički način prikazuje temeljne elemente i najvažnije značajke utopija svakog od razmatranih autora te njihove sličnosti i razlike.
The aim of this paper is to review the most important ideas about utopias, analyze and compare their most important features that authors emphasize in their ideas, and at the end create a comparative scheme from the observed. We also want to consider what has remained of the idea of utopia today. The first chapter focuses on ancient utopias, primarily Plato as the originator of utopian thought. The next chapter follows the Renaissance authors who wrote about the ideal society, starting with Thomas More, the creator of the word utopia, Campanella's City of the Sun, and ending with Bacon's New Atlantis. Then follows the chapter on the ideas of social utopians Saint-Simone, Owen and Fourier. In the last chapter, some ideas of contemporary authors John Rawls and Rutger Bregman are considered. Finally, in the conclusion, a scheme is presented that shows the basic elements and most important features of the utopias of each of the considered authors, as well as their similarities and differences.
Umjetnost i utopija Finci, Predrag
In medias res,
09/2023, Volume:
12, Issue:
23
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Odnos prema utopiji odnos je prema stvarnosti. Utopija je tema mnogih umjetničkih djela, čak se može tvrditi da je umjetnost najpotpuniji opis utopije, a i sama umjetnost radi na ostvarenju utopije. ...Umjetnost u sebi ima elemente utopijskog i zapravo je jedina potpuno ostvarena utopija.
The position on utopia is the position on reality. Utopia is the theme of many works of art, one can even claim that the arts are the ultimate description of utopia, and the arts strive to achieve utopia. The arts contain utopian elements, and actually, the arts are the completely accomplished version of utopia.
Sledeći Hesiodov postupak razdvajanja dobre od loše Eride, u tri dela ovih Teza, komunizam, naučna fantastika i utopija/utopizam podeljeni su između dve krajnosti i tako ispitani. Kod naučne ...fantastike ponovo je razmotrena uloga začudnosti i novuma; oboje se sada posmatraju kao podložni nasrtljivoj obmani. Više je razrađen treći deo o dobrom i lošem utopizmu, sa raspravom o antiutopiji, definisanoj kao ciljana i otvoreno politička upotreba zatvorenog horizonta koja treba da opovrgne, izvrgne podsmehu i učini nezamislivom kako eutopiju nekog boljeg mogućeg sveta tako i distopiju. Entropijsko zatvaranje i rani Diznilend i diznifikacija ispituju se da bi se razumela antiutopija koja nas živi. Za razliku od svih ranijih verzija utopije/utopizma, ljudi su sada potpuno i trajno unutar ove lažne utopije. Teorija utopije/utopizma, koja aksiomatski postulira da utopije nisu ostvarljive, može se spasiti ako se pretpostavi da je eutopija u antiutopiji latentno prisutna kao sačinjeno odsustvo.
Ko danes, po petstotih letih, beremo Utopijo Thomasa Mora (7. 2. 1478 – 6. 7. 1535), vemo, da gre v sodobnem času spoznanje pred utopijo in ne več utopija pred spoznanjem. Kako torej brati Morovo ...Utopijo 1515 zdaj, ko utopizem pri mnogih velja domala že za totalitarizem? Morda sveta sploh ne želimo več spreminjati, kajti potopljeni smo v čisto samozadostno kritiko, ki je sama sebi namen, v stvarnosti nočemo več videti možnosti za drugačnost, ki bi lahko svet in razmere v njem spreminjala. Kot da bi postutopična, tj. protiutopična naravnanost pomenila razvojno usmeritev, ki vpije: Bolj kot se spreminja, bolj je isto. Večno vračanje enakega v podobi nič več načelo solidarnosti, ampak toleranca in povrhu se vsi v politiki drenjajo okrog sredine.
Ovaj se rad bavi prikazom metodološkog značenja utopizma u praksi urbanizma i osobito u arhitekturi polazeći od temeljnih definicija kojima Ruth Levitas opisuje utopiju kao metodu. U radu se daje ...pregled raznih oblika utopizama u arhitekturi (izuzevši same arhitektonske utopije) u najširem smislu kako bi se identificirale glavne tendencije ove metodologije tijekom 20. stoljeća.
Posljednja dva poglavlja Knjige Otkrivenja donose nam čuveni prikaz novog grada Jeruzalema. Dok se s jedne strane divimo ljepoti toga prikaza, istodobno smo uistinu i zbunjeni te se pitamo koji bi ...bio smisao takvog prikaza (usp. Otk 21–22). Naravno, uzimajući u obzir književnu vrstu Knjige Otkrivenja te njezin simboličan govor dolazimo na neki način do mogućeg odgovora o smislu i značenju prikaza novog Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja. Međutim, opis novog grada Jeruzalema ipak nas dovodi i pred temeljno pitanje o tome je li prikaz novog grada Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja utopija ili realnost? Stoga autor u ovom radu, uzevši u obzir novija istraživanja ove apokaliptičke knjige, nastoji na sveobuhvatan način pristupiti iznalaženju odgovora na pitanje o realitetu prikaza novog grada Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja.
The two final chapters of the Book of Revelation introduce the famous account of the new city of Jerusalem. While, on the one hand, we admire the beauty of this depiction, at the same time we are truly confused and wonder what the meaning of such a presentation would be (cf. Rev 21-22). Indeed, taking into account the literary genre of the Book of Revelation and its symbolic discourse, we come to a possible answer in some way about the intent and meaning of the depiction of the new Jerusalem in the Book of Revelation. However, the description of the new city of Jerusalem still presents us with the fundamental question – is the depiction of the new city of Jerusalem in the Book of Revelation a utopia or reality? Therefore, the author of this article, taking into account the recent research of this apocalyptic book, seeks to comprehensively approach the answer to the question about the reality of the depiction of the new city of Jerusalem in the Book of Revelation.
Kako misliti postutopično utopijo oziroma misliti utopijo v njeni očitni nenavzočnosti? Nekoč je utopija šla pred spoznavanjem, celo usmerjala ga je, bila kot nekakšen kažipot, danes je drugače, ...kajti spoznanje gre pred utopijo, pogosto celo brez nje. In tu nekaj manjka, krepko manjka. Preboja naprej brez nečesa utopičnega ni in ga tudi ne more biti. Tudi doba, v kateri živimo, se deklarira za postutopično in soočeni smo z retrotopijo, z vzvratnimi, tj. povratnimi procesi svetovnih razsežnosti.
Anamnetični um Hedžet Tóth, Cvetka
Ars & humanitas,
12/2018, Volume:
12, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
V zgodovini je bilo ogromno trpljenja in teorija je dolžna spregovoriti o njem; vsekakor je sramota zamolčevati to, kar pooseblja Auschwitz, namreč industrijo smrti – sramoto, za katero je ...soodgovorna tudi zahodna kultura, svari nemški filozof Theodor W. Adorno (1903−1969) v vseh svojih delih, pisanih po drugi svetovni vojni. Kako se soočiti z bolečino Auschwitza, zaradi česar je ranjena tudi večnost in ko je bila med drugim posamezniku kratena pravica do individualne smrti? Torej: kako negovati zgodovinski spomin, anamnetični um, um, ki ne pozablja, tj. mnemosyne po Adornu. Izgovarjati trpljenje, kazati nanj, biti solidaren z njim ni isto kot trpljenje poveličevati. Članek analizira Adornove nazore o tem, kako se je življenje ljudi po tej strašni izkušnji kolektivne smrti spremenilo in nam izoblikovalo celo nov kategorični imperativ, novo nujno obliko za preživetje: »Hitler je ljudem v stanju njihove nesvobode vsilil nov kategorični imperativ: njihovo mišljenje in ravnanje urediti tako, da se Auschwitz ne more ponoviti, da se ne more zgoditi nič podobnega.« Novega kategoričnega imperativa idealizem po Adornovi presoji ni zmožen udejanjiti.
Premda na prvi pogled tako ne izgleda, pandemija COVID-19 malo je toga fundamentalno promijenila, kako po pitanju društveno-ekonomskih okvira našeg djelovanja, tako i po pitanju moralnog djelovanja. ...Razlog je prije svega u zanemarivanju utopijskog pristupa, a potreba za ovim ispostavlja se upravo u nezaobilaznosti razmatranja društveno-ekonomskih odnosa u sferi morala. Okvir za takvo dubinsko moralno propitivanje može pružiti bioetika. U radu polazim od prikaza odnosa prema pandemiji koji ostaje u gabaritima dogme nepromjenljivosti svijeta. Prelazim zatim na kratko razmatranje pojma utopije i koncepta ‘odrasta’, kao oglednog utopijskog pristupa čovjekovu odnosu spram okoliša. Kako je upravo razoran odnos spram prirode osnovni uzrok izbijanja pandemija, a oba problema pripadaju interesu bioetike, potonja bi u razmatranju odnosa spram pandemije trebala nastupiti utopijski, prije svega zato što čovjekovu destruktivnost spram života prvenstveno potiče trenutačni društveno ekonomski sistem. Značajka neutopijskog mišljenja je da pri razmatranju izvjesnog moralnog konflikta zanemaruje razloge njegova nastanka, pa time omogućuje da se on stalno perpetuira. Upravo pluriperspektivna metodologija integrativne bioetike, kako nastojim pokazati u zadnjem dijelu, pruža alate da se takvo što osujeti.
Although it does not seem so at first glance, the COVID-19 pandemic did not make any fundamental changes, both in terms of the socio-economic framework of our actions and in terms of moral action. The reason for this lies primarily in the neglect of the utopian approach, which turned out to be necessary for looking at the socio-economic relations in the sphere of morality. Bioethics can provide a framework for such an in depth moral questioning. I start this paper with the presentation of the attitude toward the pandemic, which remains within the parameters the inalterability of the world dogma. I then briefly ponder the notion of utopia and the concept of ‘degrowth’, the latter being an exemplary utopian approach to the human relationship toward the environment. Since the destructive attitude toward nature is the main cause of pandemic outbreaks, and both issues are of interest to bioethics, the latter should consider the attitude towards pandemics in a utopian way, primarily because the human destructiveness towards life stems primarily from the current socio-economic system. A characteristic of non-utopian thinking is that it neglects the reasons for the occurrence of certain moral conflicts, thus enabling it to be constantly perpetuated. As I try to show in the last part of the paper, the pluri-perspective methodology of integrative bioethics provides the tools to thwart this perpetuation.
U radu se interpretira putopis »Simfonije Jadrana, Italije, Pariza i Londona« Josipa Kosora u ključu avangardne utopijske ideje obnove svijeta. Kosorov »transcendentni utopizam« (Oraić Tolić) ...interpretirat će se na primjeru specifičnoga, hibridnog putopisnog žanra i to interpretacijskim čitanjem dominanti koje uvjetuju njegovu utopijsku misao – estetika (pejzaž), duhovnost (umjetnost), moral (sloboda). Interpretacijom se u tom smislu želi dokazati da je Josip Kosor već na izmaku avangardno-ekspresionističkih strujanja u hrvatskoj književnosti ostao vjeran utopijskoj ideji o obnovi svijeta.
In the paper is interpreted the travelogue »Symphonies of the Adriatic, Italy, Paris and London« by Josip Kosor in the key of the expressionist and utopian idea of the world. The beauty of the landscape, art, vision of messianic personalities, and finally the reflection of ethics as inseparable categories of beauty, encourage the author to reflect on the aesthetics and mysticism.
PDF
