The subject around which this study is conducted relates to arbitration, as a method or alternative way of resolving disputes from the insurance policy. The topic discussed in this paper is of ...particular importance because industry respectively insurance activity represents a rather delicate activity, which wakes up considerably the interest of citizens, because through insurance they secure the most basic goods such as life, wealth, and so on. During the course of this study, I have focused on the provisions of various laws covering the insurance sector such as the Law no. 04/L-077 on Obligations, Law no. 05/L-045 on Insurance, etc., as well as in the legislation, which covers the field of arbitration, respectively in the Law no. 02/L-75 on Arbitration of the Republic of Kosovo. The settlement of disputes by the insurance policy between the parties through arbitration, gives this subject a specific character, because the use of arbitration in this field, is not studied and analyzed as much as is necessary. The purpose of this paper is to provide the reader with general knowledge on arbitration as an alternative way of resolving disputes between the parties to the insurance.
Predmet ovoga rada odnosi se na arbitražu kao metod ili alternativni način riješavanja sporova u osiguranju. U tekstu se raspravlja predmet koji je od posebne važnosti iz jednostavnog razloga osiguranje predstavlja vrlo osjetljivu aktivnost koja pobuđuje interes građana već iz toga što se tom djelatnošću osiguravaju temeljna dobra kao što su život, imanje, itd. U tekstu se autor fokusira na odredbe različitih propisa koji detaljnije regulioraju sektor osiguranja poput Zakona o obveznim odnosima br. 04/L-077, Zakona o osiguranju br. 05/L-045, kao i zakonodavstvo koje pokriva područje arbitriranja, posebno se to osnosi na Zakon o arbitraži Republike Kosovo no. 02/L-75. Rješavanje stranačkih sporova o mjerama osiguranja arbitražom daje ovom predmetu poseban karakter iz razloga što se arbitriranje u ovom području nije posebno istraživalo i analiziralo osim kada je to bilop nužno samo po sebi. Svrha ovoga teksta je da čitaocima pruži opće znanje o arbitraži kao alternativnom načinu riješavanja sporova između stranaka u osiguranju.
Srednjovjekovni su zakoni važan izvor za proučavanje kulture i povijesti određenoga kraja. Usto oni predstavljaju značajna vrela za dijalektološka istraživanja te istraživanja na području kontaktne ...lingvistike. U ovom se radu obrađuju tri pravna dokumenta s područja Liburnije: Zakon Grada Kastva (1400.), Veprinački zakon (1507.) i Zakon kaštela Mošćenic (1637.). Na temelju provedene analize utvrđuje se zastupljenost talijanizama u navedenim trima dokumentima. Cilj je ekscerpirati te etimološki i leksikološki obraditi dio talijanizama iz semantičkog polja prava. Pojam talijanizam u ovom radu obuhvaća posuđenice iz mletačkog i talijanskog. Uz utvrđivanje neposredne etimologije posuđenica, odredit će se i daleka etimologija leksema.
Medieval laws are an important source for studying the culture and history of a particular area. In addition, they represent significant sources for dialectological research and research in the field of contact linguistics. This paper analyses the representation of Italianisms in three legal documents from the region of Liburnia: The law of the town of Kastav (1400), The Veprinac law (1507) and The law of the Mošćenice commune (1637). The aim is to excerpt and etymologically and lexicologically analyse a part of Italianisms from the semantic field of law. The term Italianism in this paper includes borrowings from Venetian and Italian. Paper aims to determine both immediate and distant etymology of lexemes.
Im Deutschordensstaat in der ersten Hälfte des 15. Jahrhunderts fand der Terminus iustitia (Gerechtigkeit) eine breite Verwendung. Er umfasste einen umfangreichen Katalog von Ansprüchen, die dem ...Menschen seitens anderer Menschen zustanden. Im gesellschaftlichen Raum führte das zu der Überzeugung, dass politische Macht, Prestige und persönliche Würde aus zwischenmenschlichen Beziehungen herrühren. Der Bedeutungswandel dieser Begriffe kann die Entstehung von Widersprüchen und Konflikten zwischen dem Deutschen Orden und seinen Untertanen in Preußen erklären.
Uvod: Psihijatrija i pravo često se isprepliću, zajedno omogućujući rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju duševnih bolesnika koji su počinili nezakonita djela. Cilj: U ovom radu prikazati ćemo tri ...različite vrste pravnih mjera u hrvatskom pravosudnom sustavu koje se odnose na počinitelje kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Pregled: Kazneno pravo u Hrvatskoj dijeli psihijatrijske mjere liječenja u tri kategorije: mjere oslobađanja od krivice zbog neubrojivosti, sigurnosne mjere, te zaštitne mjere. Duševni bolesnici koji nisu krivi zbog neubrojivosti zaštićeni su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ne mogu biti kažnjeni. Umjesto toga, mogu biti podvrgnuti institucionalnom liječenju, liječenju izvan psihijatrijske ustanove ili se uopće ne liječiti, ako ne predstavljaju nikakav dodatni rizik za buduće prijestupe. Sigurnosne mjere dijele se na obvezno psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti. To se odnosi samo na one koji su u trenutku počinjenja kaznenog djela bili "bitno smanjene uračunljivosti" ili su bili pod utjecajem psihoaktivnih tvari. U zamjenu za blažu kaznu ili izostanak kazne izriče im se obvezno psihijatrijsko liječenje kao mjera sigurnosti radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela. Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme počinjenja djela su bili ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržavanje liječenja koje im je odredio sud, mogu biti smješteni u zatvor radi izvršenja preostalog vremena kazne predviđenog za počinjeno djelo. Zaštitne mjere služe istoj svrsi, ali ih može odrediti sam sud, bez vještačenja. Zaključak: Hrvatski zakonodavac predvidio je gotovo sve moguće ishode u kojima bi zdravstveni sustav mogao spriječiti ponavljanje kaznenih djela u slučajevima počinitelja s psihičkim smetnjama.
Introduction: Psychiatry and law frequently intertwine, together allowing rehabilitation and social reintegration of the mentally ill who have committed illegal acts. Objectives: In this review, we will present three different types of legal measures in the Croatian justice system concerning the parties who require psychiatric help. Review: Criminal law in Croatia divides psychiatric treatment measures into three categories: measures regarding those not guilty by reason of insanity, safety measures, and protective measures. Offenders not guilty by reason of insanity are protected by the Act on the Protection of Persons with Mental Disorders and cannot be punished. Instead, they may receive institutional treatment, treatment outside of a psychiatric facility, or no treatment if they do not pose a risk for future offending. Safety measures are split into obligatory psychiatric treatment and treatment of substance addiction. These only apply to those who had "seriously decreased responsibility" or were under the influence of psychoactive substances at the time of the offense. In exchange for a lighter term or no sentence at all, they are given mandatory psychiatric treatment to prevent crime repetition. Since they are still guilty and somewhat aware of their actions, by not complying with the treatment ordered by the court they may be sent to jail to complete the remainder of their term. Protective measures serve the same purpose but can be ordered by the court alone, without an expert opinion. Conclusion: Croatia’s legislator has predicted almost every possible outcome where the medical system could prevent repeated criminal offenses in cases of offenders with mental disorders.
PDF
