Kakor vsaka številka Muzikološkega zbornika tudi ta predstavlja majhen nov košček v sestavljanki evropske glasbene kulture, a iz manjših delcev je sestavljen tudi sam. Sestavili so ga (in ga bodo) ...ljudje, ki ga pišejo, pripravljajo za knjižno obliko, študirajo in berejo ter si vsak iz svojega zornega kota ter na podlagi svojih subjektivnih in objektivnih danosti prizadevajo za nove poglede na vse glasbeno. Morda se zdi, da pretežno muzikološka dognanja v njem zanimajo samo ozek krog ljudi, a ti (in še marsikdo drug) vedo, da so znanstveno raziskovanje glasbe in razpravljanje o njej ter tovrstna refleksija o glasbi – čeprav to morda ni zelo vidno navzven – potrebni, da glasbeno življenje živi na vseh ravneh in obstaja na kvaliteten način; da na ta način naša glasbena obzorja ostajajo visoka in daljna in nam odstirajo pogled, čeprav v dežele onkraj nam znanih le redko zaidemo; in da ima vse to vpliv na celotno družbo, ki jo soustvarjamo in del katere smo. Morda je soodvisnost med seboj povsem različnih članov in členov družbe postala še posebej vidna v situaciji, v kateri smo se znašli letošnjo pomlad in v kateri je nastajala letošnja prva številka. Leto 2020 si bomo zapomnili po epidemiji koronavirusa, na katerega niti Muzikološki zbornik ni bil povsem imun, saj je bilo delo marsikaterega akterja v procesu nastajanja te številke revije – pa naj gre za avtorja, recenzenta ali koga drugega v celotnem postopku – spremenjeno ali zelo oteženo. A navsezadnje je številka tu, s pričakovanjem drugačne korone – tiste, ki jo bomo postavili na pavzo za vdih po akordu epidemije in izolacije in si v njej vzeli čas za novo muzikološko branje.
Motiv posta i molitve često se zatječe u djelima raznih sadržajnih,
oblikovnih i vrsnih pripadnosti tijekom mnogih stoljeća, pa je moguće govoriti
o motivu dugoga trajanja. U trima se glagoljskim ...kodeksima iz 15. i 16.
stoljeća (u tzv. Oxfordskom, Berčićevu i Grškovićevu zborniku) nabrajaju osobe
iz Biblije i svetci koji su postili i tako postigli spas i milost. U tim je
spomenicima popis likova u velikoj mjeri podudaran. Po tonu i stilu zaključuje
se kako su tekstovi bili namijenjeni širem krugu primatelja, a ne (samo) užoj
redovničkoj ili duhovničkoj zajednici. Tekstovi su analizirani s
književnoteorijskoga polazišta, s naglaskom na njihovoj strukturu, a
identificirane su dvije važne karakteristike hrvatskoglagoljske proze. To su polifunkcionalnost, jer djela često ujedinjuju praktične (npr.
pastoralne, moralne i poučne) funkcije s estetskom, te otvorenost forme, jer se teme, motivi i slike pojavljuju u
uvijek novim kombinacijama i kontekstima (specifična intertekstualnost). U
analiziranim se tekstovima prepoznaju figure i tropi tipični za hrvatsku
srednjovjekovnu prozu (npr. antiteza, paregmenon, nabrajanja, dijade, trijade,
asonancije, sintaktički i leksički paralelizam).
The Croatian
Glagolitic medieval literature consisted mostly of religious texts (e.g.
hagiographies, visions, debates/contrasts, Miracles of the Blessed Virgin,
dialogue poems, miracle and morality plays). Some of them contain the motif of
fasting and prayer as well as the benefits of self-renunciation, allowing men
to become purer and better in their relationships towards both themselves
(through fasting and self-renunciation) and other people (through good deeds
and almsgiving), and to achieve a closer relationship with God (through
prayer). The motif
of fasting and prayer is frequently found
in texts of various themes, forms, and genres over the centuries. It was
present in European Christian literature from its beginnings to the early
modern period, making it a long-standing motif. During the Middle Ages in
Europe, that motif was most notably found in moral-didactic and pastoral texts,
but also in narrative prose texts. Three Croatian Glagolitic manuscript codices
were chosen for this research: Oxford Miscellany (15th c.), Berčić Miscellany
(15th c.) and Gršković Miscellany (16th c.), as collections of texts exhibiting
motifs of fasting, prayer and works of mercy. The recombination of the motif in
different contexts (as a sermon in a debate,
as a motif in a legend and as a starting point of a moral-didactic text)
reflects the memory-based nature of medieval culture – that which is adopted as
one’s own, can be recombined rather freely. The three Glagolitic codices list
Biblical figures and saints who found salvation from evil through fasting and
prayer (e.g. Isaac, Lot, Susanna, Daniel, three young men in the fiery furnace,
Saint Thecla, and Saint Margaret) and those in various ways blessed by God
(e.g. Moses, Elijah, Joachim and Anne, the apostle Paul, Saint Nicholas, Saint
Benedict). The list of characters is consistent to a large extent in all three
manuscripts. The tone and style of the texts indicate that they were intended
not only for a smaller religious community, but also for a wider audience. Two
important features of Croatian Glagolitic prose are present in the analysed
texts: polyfunctionality, because the texts combine practical (e.g. pastoral,
moral and didactic) functions with the aesthetic function; and the openness
of the form, because themes, motifs and
images always appear in new combinations and contexts.
U radu se analizira kratka zbirka sentencija iz dvaju hrvatskoglagoljskih zbornika: Petrisova i Grškovićeva. Zbirka se većim dijelom sastoji od citata i parafraza biblijskih mudrosnih knjiga (Mudre ...izreke, Propovjednik, Knjiga Sirahova). Usporedbom dvaju prijepisa Zbirke iz navedenih zbornika s hrvatskoglagoljskim brevijarima utvrđuju se sličnosti i razlike u pristupu biblijskim citatima. Na više se primjera pronalaze potvrde slobodnoga odnosa prema prepisivanom tekstu, pogotovo u kompilaciji iz 16. stoljeća. Sličnosti između citata u Zbirci i nekim brevijarima, a koje ne nalazimo ni u Septuaginti, ni Vulgati, ni u parimejnicima, upućuju na mogućnost zagledanja u glagoljske brevijare tijekom prepisivanja Zbirke. Rad pridonosi poznavanju hrvatske srednjovjekovne refleksivne proze.
Ante Glavičić jedan je od najvećih Senjana, od onih koji su rodnom gradu dali stručno znanje, entuzijazam, upornost i svu energiju u bitkama za prepoznavanje, očuvanje i afirmaciju svekolike kulturne ...baštine, posebno one graditeljske. Znanstveno-istraživački opus prof. Ante Glavičića obuhvaća mnoga područja od interesa za grad Senj, a njihovo sveobuhvatno istraživanje tek predstoji. Uz biografske podatke o obitelji prof. Ante Glavičića, fokus rada je na njegovom djelovanju na području terenskog i arhivskih istraživanja, konzervatorstvu i stručnoznanstvenoj publicistici, uglavnom vezano na graditeljsku baštinu Senja i okolice. Detaljnije se elaboriraju teme obrambenih sustava i pojedinačnih objekata, sakralnih građevina i profane gradnje. Posebno se u tekstu apostrofira djelovanje prof. Glavičića kao čelnika Senjskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Senj te osnivača i doživotnog glavnog urednika Senjskog zbornika. Svojim je publicističkim radom nadolazećim generacijama omogućio daljnja znanstvena istraživanja. Znanje, komunikacijske vještine, umijeće izbjegavanja opasnosti s političkog spektra bivše države, uvjerljivost i upornost u prikupljanju sredstava te sve druge sposobnosti ugradio je u baštinjena materijalna i nematerijalna bogatstva Senja.
Ethnographic accounts from the end of the 19th and the beginning of the 20th century that were written in accordance with the Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu (Foundations ...for Collecting and Studying Materials about Folk Life) and published in the Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (Journal of Folk Life and Traditions of South Slavs) offer a possibility to explore contemporary narratives about the golden age of breastfeeding in the past, before the development of infant food industry. Based on the reading of these accounts, this paper deals with divergences from the norm as defined in the Osnova (Foundations) and accepted in the professional literature, according to which (in rural areas at the turn of the century) (each) mother breastfed her child. The paper deals with breastfeeding and lactation problems encountered by mothers of newborns and infants, the so-called artificial feeding, and also points to the practice of wet-nursing, combining women’s work with caring for infants, etc. which reveals the social context of breastfeeding that was often extremely disadvantageous for the mother and the child. The paper also shows the potential of connecting the insights offered in the Journal of Folk Life and Traditions of South Slavs with contemporary breastfeeding discourses.
Početci metalurgije u svijetu datiraju u 7. tisućljeće pr. Kr. Na području današnje Hrvatske, metalurgija je nazočna 6000 godina, a tri su civilizacije ostavile dokaze: Vučedolska, Keltska i Rimska. ...Dolaskom Hrvata, intenzivnije je bila prisutna u Sisačko-banovinskom i Samoborskom području te u Gorskom Kotaru. U Dubrovniku i Zagrebu bilo je razvijeno lijevanje zvona (i topova). Industrijska proizvodnja započela je 1853. godine (ljevaonica u Rijeci), 1937. godine (proizvodnja aluminija i aluminijskih slitina u Lozovcu) te 1939. godine izgradnjom visoke peći u Capragu. U razdoblju poslije 1945. do 1990. god. Hrvatska je imala više metalurških tvrtki i prihvatljivu proizvodnju koksa, željeza, čelika, ferolegura, elektroda, odljevaka, betonskog čelika, bešavnih cijevi, traka i gredica, aluminija itd. Godine 1990. u Hrvatskoj je ukupna proizvodnja raznih metalurških proizvoda bila 2.670.000 t, od čega do 2.000.000 t/g u Željezari Sisak. Od 1990. do 2012. god. srušena su ili prestala s radom postrojenja preko 2.600,00 t/g metalurških proizvoda što znači propast hrvatske metalurgije. U članku se navode važnije tiskovine o Željezari Sisak koja je bila dugogodišnji nositelj metalurške proizvodnje u Hrvatskoj. Tu je i osvrt na posljednji objavljeni Zbornik o Željezari Sisak (2019.).
Benediktinci u Hrvatskoj bili su i glagoljaši, osim latinskoga jezika upotrebljavali su i hrvatskocrkvenoslavenski jezik i pismo glagoljicu. U benediktinsku glagoljsku baštinu ubrajaju se rani i neki ...od najznamenitijih spomenika hrvatskoga glagoljaštva, kao što su Bašćanska ploča te hrvatskoglagoljska Regula Svetoga Benedikta. Na benediktinsku baštinu upućuju i spomeni benediktinskih svetaca u kalendarima glagoljskih misala i brevijara i u oficijima glagoljskih brevijara. Benediktinskom glagoljskom nasljeđu pripada i ordo missae u najstarijem hrvatskoglagoljskom zborniku, Pariškom zborniku Slave 73 (1375.), rukopisu koji se umnogome razlikuje od drugih hrvatskoglagoljskih izvora, jer između ostalog sadrži rijedak primjer glagoljaškog liber horarum i predstavnik je onih liturgijskih tekstova koji su općenito nestali iz uporabe nakon franjevačke reforme. Intenzivnijim istraživanjem ovoga zbornika i utvrđivanjem izvora i predložaka na temelju kojih je kodeks sastavljen, zasigurno će se proširiti spoznaje o tragovima benediktinske glagoljske baštine u hrvatskoj kulturi.
In addition to the Latin script, the Benedictines in Croatia also used the Croatian Church Slavonic and Glagolitic script. The Benedictine Glagolitic heritage includes early and some of the most significant monuments of Croatian Glagolitic tradition, such as the Baška Tablet, which the Benedictines erected around 1100 in Jurandvor near Baška on the island of Krk, and the Croatian Glagolitic Rule of St. Benedict, preserved in a 14th-century transcript and created on the basis of an older version, probably dating back to the 12th century. During their stay at the Emmaus Monastery in the 14th century, the Glagolitic Benedictines translated from Czech a very valuable and extensive corpus of literary texts, in which the medieval encyclopedia Lucidar particularly stands out. Mentions of Benedictine saints in the calendars of Glagolitic missals and breviaries and in the Divine Offices of Glagolitic breviaries also point to the Benedictine heritage. The Benedictine Glagolitic heritage also includes the rites of the Order of the Mass (Ordo Missae) in the oldest Croatian Glagolitic anthology, the Paris Miscellany (Slave 73) from 1375. This manuscript differs significantly from other Croatian Glagolitic sources in that it contains a rare example of Glagolitic Liturgy of the Hours (Liber Horarum) and is a representative of the liturgical texts that had generally disappeared from use after the Franciscan reform. A more intensive research of this miscellany and identification of the sources and templates on the basis of which the codex was compiled will certainly expand our knowledge about the traces of the Benedictine Glagolitic heritage in Croatian culture.
Avtorica se v članku osredotoča na predstavitev besedila Povest o vojščaku iz ljubljanskega dela Supraseljskega zbornika, najobsežnejšega starocerkvenoslovanskega cirilskega spomenika iz 10.-11. ...stoletja. Besedilo je nepopolno, ohranjeni sta zgolj zadnji dve strani, zato je celotna vsebina, sicer kulturološko bogate in domišljijsko pestre zgodbe, predstavljena vzporedno v besedilu, zapisanem v ruskem nravstveno-poučnem zborniku Izmaragd iz začetka 16. stoletja.
In this paper, the author continues his research started in 2009 on the lost Croatian prose texts compiled by Marko Marulić (1450–1524) for his sister Bira (Elvira, Vera), authored by himself and his ...close friend Frane Božićević. The author analyses the exegesis of Magnificat from Firentinski zbornik Florentine Miscellany Ms. Ashb. 1582 by comparing this handwritten manuscript preserved in Florence to the corresponding printed text of the Latin Bible (1489) from Marko Marulić’s private library, with Marulić's own notes and miniature drawings. It is deducted that the author of the exegesis – the manuscript originates from Split – partly takes over, translates, and paraphrases the commentaries of Nicholas of Lyra, published in parallel – verse by verse – with the Latin text from the Bible, owned and annotated by Marulić. Since no other writer from Split of his time possessed nor, furthermore, annotated the Bible, it was concluded that Marulić, along with other copious evidence and indications, is the author of the said exegesis and of Firentinski zbornik. This at last confirms Carlo Verdiani’s (1957) long-contested thesis, attributing the authorship of the compilation of texts to Marulić. This verification has affected a whole range of Croatian prose manuscripts, which should also be attributed to Marko Marulić. In view of the fast-approaching 500th anniversary of the father of Croatian literature’s death (1524–2024), the author’s findings place greater text-critical and editorial challenges on Croatian philology.
PDF
